Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Ne možete biti prihvaćeni od svih ako govorite istinu, istina se mnogima ne sviđa

Objavljeno

na

Sisački biskup Vlado Košić, koji ove godine obilježava 20. godišnjicu biskupskog ređenja i devetu obljetnicu ponovne uspostave Sisačke biskupije, u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu progovorio je o izazovima i radostima s kojima se u svojoj službi suočava, o svemu onome što je učinjeno u Sisačkoj biskupiji te o važnosti blaženog Stepinca u njegovu životu i poslanju.

S biskupom Košićem razgovarali smo uoči tradicionalnog ‘Molitvenog doručka’ Sisačke biskupije na kojem je prisustvovala i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Koji su ciljevi organiziranja „Molitvenog doručka“ i tko sudjeluje?

Molitvene doručke počela je organizirati naša tadašnja voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Marijana Petir koja je imala i iskustvo sudjelovanja na Molitvenim doručcima u Americi. Prihvatio sam tu ideju i organiziramo ih već šestu godinu u nizu. Molitveni doručak traje od 9 do 11 sati, sastoji se u tome da poslušamo izvadak iz Svetoga pisma, pomolimo se, doručkujemo, a potom poslušamo uvodno predavanje koje nam održi pozvana osoba iz političkog života, a koja je katolik.

Predvidjeli smo da je uvijek okvirna tema „Vjernici u politici“. Na susret pozivamo političare s područja cijele Sisačke biskupije, dođu zastupnici u Hrvatskom saboru, župani, gradonačelnici, načelnici općina, ravnatelji bolnica i druge istaknute osobe iz područja civilne odgovornosti. Sa crkvene strane na doručku sudjeluje biskup sa suradnicima, generalnim vikarom, kancelarom, kanonicima, dekanima, povjerenici, voditelji pojedinih ureda u ordinarijatu. Pozove stotinjak osoba, ali odazove se šezdeset do sedamdeset. Ovaj put čini se da će broj biti veći jer je pozvana predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.

Slavi i deveta obljetnica ponovne uspostave Sisačke biskupije. Što je ostvarila biskupija u tome razdoblju?

Svaki početak je težak, no početak ima i intrigantne i zanimljive stvari jer možete nešto postaviti na nove noge što prije nije postojalo. Katolička Crkva na ovom području je od prvih stoljeća. I prije Zagrebačke postojala je Sisačka biskupija. Od 11. stoljeća ovo je područje bilo u sastavu Zagrebačke biskupije. U novim okolnostima nakon stvaranja države Hrvatske od Zagrebačke nadbiskupije koja je bila gotovo pola Hrvatske ustanovile su se četiri nove biskupije. Godine 1997. Varaždinska i Požeška, te 2009. Bjelovarsko-križevačka i Sisačka.

Proteklo razdoblje bilo je vrijeme izgradnje ustanova i institucija. Prvo smo ustanovili biskupijski Caritas, potom Stolni kaptol Sv. Križa. Obnavljali smo zgradu Velikog Kaptola koja je bila darovana da bi se mogli smjestiti biskupijski uredi. Od veljače 2013. u Velikom Kaptolu je sjedište Biskupijskog ordinarijata Sisačke biskupije. Ima i različitih teškoća. Još uvijek neke crkve nisu izgrađene ili se tek grade, a bile su porušene u srpskoj agresiji. U ratu je stradalo više od 20 župnik crkava te osamdesetak kapela i župnih kuća.

Kad sam došao obnovljen je veći broj župnih crkava. Poslije smo obnovili crkvu u Gori i proglasili je marijanskim svetištem. U tijeku je obnova crkve u Maloj Solini. U pripremi je obnova crkve u Hrvatskoj Kostajnici. Gradi se i nova crkva u Petrinji u novoj župi Preobraženja Gospodinova. Gradi se i crkva Našašća sv. Križa u Zrinu koji je stradao prije 75 godina. Ljudi iz Zrina su još uvijek prognanici i ne mogu dobiti svoju zemlju, imanja i kuće. Naravno, prošlo je nekoliko generacija i puno se ljudi raselilo.

Činimo što možemo. Ustanovili smo i Pučku kuhinju, gradimo dom za beskućnike. Stipendiramo studente preko zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić“ za kojeg je pokrenuta kauza za proglašenje blaženim. Prije dvije godine je u Vatikanu proglašen slugom Božjim i nadamo se da će što prije biti proglašen blaženim. Svećenike okupljam svakog prvog četvrtka u mjesecu. Uvijek svečano proslavimo sv. Kvirina, zaštitnika biskupije.

Treba reći da obilježavate, slavite i 20. obljetnicu biskupskog ređenja?

Neće biti proslave, samo ćemo se spomenuti. To je događaj koji je promijenio moj život. Bio sam asistent i profesor na KBF-u, imenovan sam zagrebačkim pomoćnim biskupom i na današnji datum je bilo ređenje u zagrebačkoj katedrali gdje je za zagrebačkog pomoćnog biskupa zaređen i sadašnji varaždinski biskup Josip Mrzljak.

O Vašim se propovijedima često govori i tjednima nakon što su izgovorene.

Svatko ima svoju odgovornost i način kako vidi stvarnost i dužan je djelovati prema savjesti i okolnostima. Ovo područje stradalo je u tursko vrijeme, u Drugom svjetskom ratu, a posebno u Domovinskom ratu. Bio sam župnik ovdje, iz prve ruke sam proživio Domovinski rat, bio sam prognanik, puno prijatelja je poginulo, neke i sad bije svakakva nevolja nakon toga rata i razaranja.

Bio sam deset godina i u Komisiji „Iustitia et pax“ kad smo kao Crkva uime HBK službeno reagirali na neke političke, gospodarske i javne događaje. Možda su me obilježili taj rat i to što sam bio u „Iustitii et pax“ premda bih volio, a i stavio sam u biskupski grb dvije ruke, da svima pružim ruke i sa svima budem u miru.

Ali ne možete biti prihvaćen od svih ako kažete istinu, mnogima se ta istina ne sviđa, i možemo se jedino moliti Bogu da se to ipak promijeni i da budu bolji uvjeti za naš narod i Crkvu.

Što za Vas znači bl. Alojzije Stepinac?

Za mene je bl. Stepinac glas savjesti i kršćanskog zalaganja za čovjeka bez obzira na vjeru i naciju u vrijeme Drugog svjetskog rata kada je kao zagrebački nadbiskup vidio mnoge nevolje, ljudi su mu se obraćali, on je pomagao, spašavao. Imamo čast da se može dičiti da je na njegovo zauzimanje spašeno puno srpske, kozaračke djece i u Sisku.

Prošle godine, na 120. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu proglašenja blaženim pred sisačku katedralu postavljen je spomenik na kojemu je prikazan s dvoje djece kao znakom njihova spašavanja od gladi, bolesti. Nije ih nitko progonio, ubijao, to su laži. Baš zato je potrebno reći istinu da je ovdje bila velika akcija na koju smo ponosni i Siščani su učinili puno dobra, bez obzira čija su to bila djeca, važno je da su to bili nezbrinuti mladi, bolesni ljudi koje su mnogi naši vjernici udomili i tako ih spasili u Drugom svjetskom ratu.

Bl. Stepinac je simbol toga spašavanja i humanitarnog djelovanja, velike kršćanske ljubavi prema bližnjemu.

HKM (Hrvatska katolička mreža)

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Dosta je mlakosti, treba nam oganj i sila Duha Svetoga

Objavljeno

na

Objavio

Proprok Jeremija je otvoreno prozivao bezvlađe, pljačku, nemoral svoga naroda. Ti prozvani su se žalili vladaru Sidkiji kako tako buni narod i slabi snagu vojske. Kriv prorok što govori istinu.

Sidkija im je odgovorio da mu oni presude jer, reče, da i on više ne vlada tim paralelnim sustavom kriminala i umreženoga zla. Možemo li u toj slici prepoznati naše vrijeme i načine života?

Često čujemo, što je najgore čak od klera, kako treba tražiti pogodno vrijeme za navještaj i govor istine? Zar nije uvijek vrijeme reći istinu i navijestiti Krista?

Što bi to Crkvu brigali politički procesi, izborne kampanje, geostrateška gibanja, ako je u pitanju nauk Isusa Krista i iznošenje poslanja Crkve? O tim dilemama na temelju Božje riječi razmatra fra Mario Knezović.

On nastavlja kako je Isus došao oganj baciti na zemlju. Taj oganj je sila Duha Svetoga. Taj oganj treba spržiti i spaliti svaki grijeh.

Taj oganj treba spaliti modele života u kojima se zlo razmahalo, a kreposti su ugušene. Taj oganj mora spaliti licemjerstvo i snagu moćnijih koji ugnjetavaju slabije.

Hoće nas se, što je strašno, kaže fra Mario, učiti korektnosti navještaja koji je bezličan i mlak. Progovorio je i o mladima koji tako olako u razvratu bace dobivene milosti kao bisere pred svinje. Vrlo poticajnu i otvorenu propovijed možete poslušati ovdje.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveta Jelena križarica – majka cara Konstantina

Objavljeno

na

Objavio

Sa stručnjacima je 326. godine počela iskopavanja na Kalvariji. Ostaci svetoga Isusova Križa pronađeni su po želji Konstanitina Velikog i čuvaju se u Rimu u bazilici svetoga Križa, a na mjestu našašća svetoga Križa Konstantan je dao sagraditi baziliku. To je bazilika svetoga Groba. Jelena je umrla u dubokoj starosti, između 328.-330. godine. Njezini se posmrtni ostatci čuvaju u Rimu.

Majka je cara Konstantina Velikog, rođena je 247. godine u skromnoj obitelji u Bitiniji. Služeći u staji, upoznao ju je i oženio vojni časnik Konstancije Klor. Kad joj je muž postao car, Jelena se morala po­vući, jer po rimskom zakonu bila je zabranjena ženidba između patricija i plebejke.

Tako je Jelena ostala u pozadini sve dok joj sin Konstantan nije 306. godine zauzeo carsko prijestolje.

Tada ju je sin Konstantin doveo na carski dvor i dao joj naslov „Augusta”, omogućio joj slobodan pristup carskoj riznici i dao joj je sve počasti koje su pripadale carici.

Nakon što je poučena u vjeri primila je sakrament krštenja. Jelena je iskoristila svoj visoki položaj u korist siromaha, zatvorenika, progonjenih i potlačenih. Njezinim zalaganjem u Betlehemu je izgrađena bazilika Kristova rođenja, a na Maslinskoj gori bazilika Uzašašća. Jelena je odlučila pronaći ostatke Kristova Križa na Golgoti.

Sa stručnjacima je 326. godine počela iskopavanja na Kalvariji. Ostaci svetoga Isusova Križa pronađeni su po želji Konstanitina Velikog i čuvaju se u Rimu u bazilici svetoga Križa, a na mjestu našašća svetoga Križa Konstantan je dao sagraditi baziliku. To je bazilika svetoga Groba. Jelena je umrla u dubokoj starosti, između 328.-330. godine. Njezini se posmrtni ostatci čuvaju u Rimu.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari