Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Ništa nije i ne može biti veće od Božje ljubavi!

Objavljeno

na

„U ozračju vazmene radosti slavimo najveći blagdan naše kršćanske vjere: Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista u kojem i mi imamo nadu našeg uskrsa! Naše čestitke da nam bude sretan Uskrs ne tiču se samo zemaljskog slavlja, za koje svima želimo da bude u radosti, zdravlju i zadovoljstvu, nego prije svega u punini da se ostvare naše nade te i u vječnosti budemo dionici uskrsne pobjede našega Gospodina“, poručio je okupljenima na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći svečano misno slavlje na svetkovinu Kristova uskrsnuća, 1. travnja, u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, supsidijar preč. Milan Begić i vikar katedralne župe vlč. Vedran Pejak-Pašić, a služio je đakon Daniel Milan Jurić.

U nastavku biskup je rekao kako je prva dionica uskrsne radosti bila je Blažena Djevica Marija, majka Gospodinova. „Ona je pratila Isusa na križnom putu, stajala pod njegovim križem kad je umirao, primila njegovo mrtvo tijelo u svoje krilo, ali čuvala je nadu u njegovu pobjedu te prva osjetila radost Uskrsa. Papa Franjo u knjizi ‘Božja muka – naša nada’ kaže o tome: ‘Bit će nam dobro ovaj tjedan razmišljati o radosti Marije, Isusove Majke. Kao što je njezina bol bila tako duboka da joj je probola dušu, tako je intimna i duboka bila i njezina radost, koja se širila na učenike. Prošavši kroz iskustvo smrti i uskrsnuća svoga Sina, u vjeri, kao najuzvišeniji izraz Božje ljubavi, Marijino je srce postalo izvorom mira, utjehe, nade i milosrđa. Sve osobine koje se Mariji pridijevaju proizlaze iz toga, iz njezina dioništva u Isusovu uskrsnuću. Od petka do nedjelje ujutro nije gubila nadu: razmatrali smo žalosnu Majku, ali istodobno Majku punu nade, Majku svih učenika, Majku Crkve i Majku nade. Zamolimo nju, tihu svjedokinju Isusove smrti i uskrsnuća, da nas uvede u uskrsnu radost. Papa nastavlja: ‘Ne može se doživjeti Uskrs bez ulaska u otajstvo. To nije intelektualna činjenica, to nije samo znanje, čitanje… To je nešto više, to je nešto mnogo više! Ući u otajstvo znači biti sposoban za čuđenje, za kontemplaciju; sposobnost slušati tišinu i slušati šapat niti zvonke šutnje u kojoj nam Bog govori…“, rekao je biskup te još podsjetio na Papine riječi koje govore o važnosti Marije i žena u događaju Kristova uskrsnuća.

Homilija na Uskrs

Dragi vjernici, braćo i sestre,

U ozračju vazmene radosti slavimo najveći blagdan naše kršćanske vjere: Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista u kojem i mi imamo nadu našeg uskrsa! Naše čestitke da nam bude sretan Uskrs ne tiču se samo zemaljskog slavlja, za koje svima želimo da bude u radosti, zdravlju i zadovoljstvu, nego prije svega u punini da se ostvare naše nade te i u vječnosti budemo dionici uskrsne pobjede našega Gospodina!

Prva dionica uskrsne radosti bila je Blažena Djevica Marija, majka Gospodinova. Ona je pratila Isusa na križnom putu, stajala pod njegovim križem kad je umirao, primila njegovo mrtvo tijelo u svoje krilo, ali čuvala je nadu u njegovu pobjedu te prva osjetila radost Uskrsa.

Papa Franjo u knjizi „Božja muka – naša nada“ kaže o tome: „Bit će nam dobro ovaj tjedan razmišljati o radosti Marije, Isusove Majke. Kao što je njezina bol bila tako duboka da joj je probola dušu, tako je intimna i duboka bila i njezina radost, koja se širila na učenike. Prošavši kroz iskustvo smrti i uskrsnuća svoga Sina, u vjeri, kao najuzvišeniji izraz Božje ljubavi, Marijino je srce postalo izvorom mira, utjehe, nade i milosrđa. Sve osobine koje se Mariji pridijevaju proizlaze iz toga, iz njezina dioništva u Isusovu uskrsnuću. Od petka do nedjelje ujutro nije gubila nadu: razmatrali smo žalosnu Majku, ali istodobno Majku punu nade, Majku svih učenika, Majku Crkve i Majku nade. Zamolimo nju, tihu svjedokinju Isusove smrti i uskrsnuća, da nas uvede u uskrsnu radost.“ (nav.dj., 104)

Papa nastavlja: „Ne može se doživjeti Uskrs bez ulaska u otajstvo. To nije intelektualna činjenica, to nije samo znanje, čitanje… To je nešto više, to je nešto mnogo više! Ući u otajstvo znači biti sposoban za čuđenje, za kontemplaciju; sposobnost slušati tišinu i slušati šapat niti zvonke šutnje u kojoj nam Bog govori.

Ući u otajstvo traži od nas da se ne plašimo stvarnosti: ne zatvarati se u sebe same, ne bježati pred onim što ne razumijemo, ne zatvarati oči pred problemima, ne poricati ih, ne izbjegavati pitanja… Ući u otajstvo znači izdići se iznad svojih udobnih sigurnosti, iznad lijenosti i ravnodušnosti koje nas koče i sputavaju, te se upustiti u traženje istine, ljepote i ljubavi, traženje smisla koji nije očigledan, nepovršan odgovor na pitanja koja dovode u krizu našu vjeru, našu vjernost i naš razum.

Da bismo ušli u otajstvo, potrebna je poniznost, poniznost da se ‘spustimo na zemlju’, da siđemo s pijedestala svoga ‘ja’ koji je tako ohol, naše umišljenosti; poniznost da se svedemo na pravu mjeru, prepoznavajući ono što zapravo jesmo: stvorenja s prednostima i nedostatcima, grješnici kojima je potrebno oproštenje. Da bismo ušli u otajstvo, potreban je ta poniznost koja je nemoć, lišavanje vlastitih idolopoklonstava… klanjanje.

Bez klanjanja nije moguće ući u otajstvo. Sve nas to uče žene Isusove učenice. Bdjele su one noći zajedno s Majkom. A ona, Djevica Majka, pomogla im je da ne izgube vjeru i nadu. Tako nisu ostale zatočenice straha i boli, već su s prvim svjetlima zore izišle, noseći svoje pomasti i srca pomazana ljubavlju. Izišle su i pronašle otvoren grob. I ušle su. Bdjele su, izišle i ušle u otajstvo.

Učimo od njih bdjeti s Bogom i s Marijom, našom Majkom, da bismo ušli u otajstvo koje nas vodi iz smrti u život.“ „U ispovijesti vjere Novoga zavjeta, kao svjedoci uskrsnuća spominju se samo muškarci, apostoli, ali ne i žene. To je zato što prema ondašnjemu židovskom zakonu žene i djeca nisu mogli dati pouzdano, vjerodostojno svjedočanstvo. U Evanđeljima su, međutim, žene imale primarnu, temeljnu ulogu. Tu možemo uočiti nešto što ide u prilog povijesti uskrsnuća: da je riječ o izmišljenom događaju, u kontekstu toga doba ne bi bio vezan uz svjedočenje žena.

Evanđelisti, međutim, jednostavno opisuju ono što se dogodilo: žene su bile prvi svjedoci. To govori da Bog ne bira prema ljudskim kriterijima: prvi svjedoci Isusova rođenja su pastiri, jednostavni i ponizni ljudi; prvi svjedoci uskrsnuća jesu žene. I to je lijepo. I to je pomalo poslanje žena: mama, žena. Svjedočiti djeci, unucima, da je Isus živ, živući, da je uskrsnuo. Mame i žene, samo naprijed s tim svjedočanstvom!

Kod Boga ono što vrijedi jest srce, koliko smo otvoreni Njemu, jesmo li poput djece koja se pouzdavaju. No, to nas potiče i na razmišljanje o tome kako su žene, u Crkvi i na putu vjere, imale i imaju i danas posebnu ulogu u otvaranju vrata Gospodinu, u njegovu nasljedovanju i približavanju njegova lica, jer pogled vjere uvijek treba jednostavan i dubok pogled ljubavi. Apostolima i učenicima teže je povjerovati u Uskrsloga. Ženama ne. Petar trči do groba, ali se zaustavlja na praznom grobu; Toma mora svojim rukama dodirnuti rane Isusova tijela. I na našem putu vjere važno je znati i osjećati da nas Bog ljubi, ne plašiti se ljubiti ga; vjera se ispovijeda ustima i srcem, riječju i ljubavlju.“ (nav.,dj., 118-120)

U svakom slučaju zanimljivo je da je naša – a možemo reći i općesvjetska – katolička uskrsna himna: „Regina coeli, laetare – Kraljice neba, raduj se!“ Pjesma je to, najljepša uskrsna pjesma, koja govori o vjeri Crkve da je Marija bila prva koja je u srcu doživjela radost Isusova uskrsnuća i zato se radovala. Ona je bila dostojna nositi Spasitelja, a on je uskrsnuo kako je rekao, te se njoj Crkva utječe da moli Boga za nas, da i mi budemo dostojni Kristovih obećanja, te postignemo radosti vječnoga života.

Marija kao majka i kao žena, osoba najtješnje povezana s Isusom našim Spasiteljem, koja je osjećala sve njegove muke, supatila zajedno s njim njegovu muku, ali i koja je stajala puna nade, nepokolebive nade, nade koju nije mogla slomiti ni njegova nepravedno podnesena smrt…

Utecimo se Mariji, za koju je bl. Alojzije Stepinac rekao, da neće propasti nitko tko se u nju uzda i tko se njoj moli, jer ona će nas najbolje dovesti do otajstva uskrsnuća.

Kadinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i naš metropolita, u svojoj uskrsnoj čestitci piše: „U vjeri Spasiteljeve Majke i vjeri Crkve radujemo se susretu s Uskrsnulim, kako bismo rasli u spoznaji i ljubavi te bili djelatni svjedoci nade uskrsnuća. Molimo Blaženu Djevicu da nas prati u prihvaćanju Božje Riječi i donošenju plodova Duha Svetoga, u kušnjama i trpljenjima na putu prema radostima vječnoga života.“

Taj ženski, majčinski i Marijin osjećaj vjere neka nas prati u ovom uskrsnom slavlju i ovih vazmenih dana! Biti s Marijom zapravo i znači učiti od nje slijediti Isusa, našega Spasitelja, Gospodina koji je umro i uskrsnuo za nas. Biti s Marijom, voljeti ju i njoj se utjecati znači dijeliti istu onu njezinu vjeru i čvrstu nadu u Kristovu trajnu uskrsnu prisutnost u našim životima, u životima naših bližnjih u našim obiteljima, u našim župama, u našoj Biskupiji i u našoj Domovini.

Kako može biti veće sreće negoli biti s našim uskrsnulim Gospodinom, s Isusom Kristom koji je pokazao i neprestano pokazuje najveću Božju ljubav prema nama?! Ništa nije i ne može biti veće od Božje ljubavi! A Bog u svojim obećanjima ne vara, zato povjerujmo u njegovu nazočnost, naklonu blizinu i neprestanu prisutnost i bit ćemo sigurni, pa navalile ne znam kakve nevolje na nas, na naše obitelji, na našu Domovinu! On je naš Spasitelj, on uskrsnuli Gospodin koji je Pobjednik nad svakim zlom. Zato ne bojmo se, zato radujmo se! Amen.

(Sisačka  biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari