Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Onima koji su pucali po našem narodu i željeli im propast, naša država daje veća prava nego Hrvatima

Objavljeno

na

Biskup predvodio misu zadušnicu za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata Grada Petrinje

U subotu, 16. rujna, u crkvi Sv. Lovre u Petrinji održano je misno slavlje u sklopu središnje manifestacije Dana sjećanja kada se održava komemoracija kod Spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima.

U svojoj je propovijedi biskup Vlado Košić podsjetio na žrtvu koju je podnijela Petrinja u rujnu 1991. godine. Najviše branitelja poginulo je upravo 16.rujna. Sveta misa je stoga prikazana za sve poginule i kao znak da želimo njegovati uspomenu na te teške i ponosne dane:

„Teško je reći bilo što jer su vremena zla. Danas u Hrvatskoj, hrvatski branitelji nisu poštovani, nego ih se ponižava od države za koju su prolijevali krv. Onima koji su pucali po našem narodu i željeli im propast, naša država daje veća prava nego Hrvatima.“

Nadalje, biskup je podsjetio na nedavnu propovijed kardinala Bozanića koji je rekao da se danas žrtva ljudi koji su stvarali Domovinu pretvara u jeftinu robu za političku trgovinu.

Biskup je pitao da li je moguće da se danas, 26 godina nakon što je Hrvatska napadnuta od strane Srba u Hrvatskoj i Srbiji koji nisu htjeli prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu premda je do nje došlo demokratskim putem te nakon što je Hrvatska prije 22 godine oslobođena u pravednom obrambenom ratu, sada tako postupa s hrvatskim braniteljima: „Ako su to danas pripadnici HOS-a sutra to mogu biti i Gromovi, Tigrovi i Domobarni. Time se udara na sam Domovinski rat, na našu obranu i sav križ koji je morala nositi čitava naša nacija da bismo ugledali svjetlo, slobodu i mir.“

Biskup je potom podsjetio na važnu činjenicu kako su branitelji u Domovinskom ratu oko vrata nosili krunicu. Pročitao je u svojoj propovijedi tekst člana ZNG-a Tihomira Hojzana koji do danas istražuje kako je došlo do toga da su branitelji 1991. nosili tada krunicu oko vrata ili čak oko kundaka puške. Ne pamti niti jednog člana ZNG-a koji tada nije imao krunicu. Nije mu bilo čudno što krunicu nose vjernici, ali kad je vidio da krunicu nose dojučerašnji ateisti i pripadnici JNA koji su ostali boriti se na strani Hrvatske, njegovom čuđenju nema kraja, pogotovo stoga što se sjeća da nitko nije organizirano niti dijelio niti poticao nošenje krunice: „Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…To je već bilo čudno, čak čudo. Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.“

Biskupova homilija

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podijele 55 tisuća krunica koliko je tada bilo branitelja koji su se oduprli srpskoj agresiji, citira nadalje biskup Hojzana. U zadnjih je 25 godina provjerio sve bliske i daljnje rođake, svećenika, časne sestre, biskupi, visoki crkveni dostojanstvenici. Nitko nije znao odgovor. Na kraju mu je prijatelj koji zna za njegovu opsesiju tom temom pokazao jednu molitvu objavljenu u dnevnom tisku.

Radi se o molitvi blaženog Alojzija Stepinca koji povjerava Domovinu i narod Blaženoj Djevici Mariji. I otud Hojzan zaključuje kako je Stepinac pobijedio, a Hrvati su vjernici.

Nakon misnog slavlja na kojem su sudjelovali župan Ivo Žinić i gradonačelnik Darinko Dumbović sa suradnicima, predstavnici ministarstava, braniteljskih udruga te drugi vjernici, uslijedio je, uz barjake petrinjskih postrojbi u Domovinskom ratu, mimohod do Spomenika Pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima na Senjaku gdje je održana središnja komemoracija.

Marin Fran/Portal53.hr

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Rim: Biskup Bogdan s hodočasnicima u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima

Objavljeno

na

Objavio

U sklopu hodočašća na grobove apostolskih prvaka povodom 20. obljetnice uspostave Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj šezdesetak pripadnika Hrvatske vojske i policije, među njima i polaznici Ratne škole ‘Ban Josip Jelačić’ te hrvatski branitelji, pohodili su u utorak 24. travnja Hrvatsku crkvu sv. Jeronima i susreli se s članovima Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima.

U pratnji su, među ostalima, bili vojni biskup Jure Bogdan, ministar unutarnjih poslova dr. Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, glavni ravnatelj policije Nikola Milina i zamjenik načelnika Glavnoga stožera Oružanih snaga general-pukovnik Drago Matanović.

Susretu su također nazočili diplomatski predstavnici u Rimu: veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić, veleposlanica Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici Slavica Karačić i veleposlanik Republike Hrvatske pri Talijanskoj Republici Jasen Mesić.

Riječ dobrodošlice uputio je rektor Zavoda sv. Jeronima preč. Bože Radoš. Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Bogdan, a koncelebrirali su, među ostalim, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi fra Frano Musić, OFM, dosadašnji generalni vikar o. Jakov Mamić, OCD.

Biskup Bogdan istaknuo je u homiliji kako je vjera u Isusa Krista izvor života koji kršćane osposobljuje za hrabro i strpljivo svjedočenje Evanđelja u svakodnevnim prilikama, bez obzira na povoljne ili nepovoljne društvene okolnosti.

Prvo čitanje iz Djela apostolskih govori o progonu prve Crkve u Jeruzalemu i navještaju Evanđelja među poganima u Feniciji, na Cipru i u Siriji.

– Nakon kamenovanja Stjepana uslijedio je progon Crkve u Jeruzalemu. Jedini su apostoli ostali u Jeruzalemu, a ostali su vjernici uglavnom pobjegli. No, unatoč nevoljama i bijegu, nisu klonuli.

Dapače, prepoznali su prigodu da navijeste radosnu vijest Evanđelja žiteljima Antiohije i drugih poganskih krajeva. Njihova ljubav i hrabrost urodili su plodom: Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu (Dj 11, 21).

Kasnije tijekom povijesti, pa sve do naših dana, potvrdilo se da progoni i neprijateljstva ne mogu ušutkati Evanđelje. Protiv mržnje i zla borimo se ljubavlju i spremnošću na žrtvu, baš onako kako nam je Isus Krist pokazao svojim predanjem na križu – istaknuo je biskup Bogdan.

Zatim se biskup osvrnuo na netom objavljenu Apostolsku pobudnicu Gaudete et exsultate kojom papa Franjo želi potaknuti sve kršćane, a osobite laike, da prihvate poziv na svetost u suvremenom svijetu.

– Put prema istinski življenom kršćanstvu započinje u našem svagdašnjem životu. To je put sastavljen od malih koraka koji će nas dovesti do cilja ako njime budemo išli strpljivo i s pouzdanjem u Boga – zaključio je biskup Bogdan, navodeći duhovni savjet sv. Toma Akvinskoga: ‘Bolje je šepati na pravome putu, nego trčati na krivome putu.’

Na završetku mise biskup Bogdan ukratko je predstavio povijest i značenje svetojeronimskih ustanova koje su prije nekoliko dana, 21. travnja, proslavile 565. obljetnicu djelovanja u Vječnom Gradu. Potom su se hodočasnici i gosti u zavodskim prostorijama susreli sa svećenicima studentima Zavoda sv. Jeronima.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveti Marko – autor najstarijeg evanđelja

Objavljeno

na

Objavio

Danas 25. travnja slavimo blagdan svetog Marka, autora najkraćeg i najstarijeg evanđelja u Bibliji. Dvije katedralne crkve, u Makarskoj i Korčuli, posvećene su ovom evanđelistu, kao i starodrevna crkva svetog Marka u Zagrebu ispred Hrvatskog sabora koja je postala zbog položaja i krova jednim od simbola hrvatske državnosti.

Osobito ga časte kršćani Egipta kojima je on donio evanđelje, pa je jedna od najstarijih kršćanskih i mučeničkih biskupija na svijetu – Aleksandrija – posvećena baš ovom svecu.

Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Prema nekim izvorima, Isus je blagovao svoju Posljednju večeru upravo u kući Markove majke Marije. Marko je promatrao sve što Isus čini i kako apostolima pere noge te slavi Pashalnu žrtvu Novoga saveza.

Sv. Marko bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru. Posebno je vezan uz svetog Petra, koji ga naziva „moj sin Marko“. Prema tradiciji, boravio je s Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje.

Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo, poput opisivanja Isusove čovječje strane (samo Marko donosi zgodu o Isusovu gnjevu, gorčini, zgražanju; samo on donosi Isusovu molbu za učenike, uzdiše i vapi Ocu; ljubi djecu…). U svoje nas Evanđelje Marko postupno uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.

Prema predaji, Marko je djelovao na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, kamo je došao oko 65.godine i gdje je osnovao kršćansku zajednicu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.

Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku, odnosno katedralu sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.

U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva sv. Marka postaje simbol Gornjega grada, te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati