Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Pitam ja vas otvoreno: Što je nama svetinja – Istanbulska ili Sinajska konvencija?

Objavljeno

na

Treće zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije u Svetište Majke Milosrđa u Kloštar Ivanić, tijekom kojeg se molilo za Domovinu i obitelj, održano je u subotu 7. travnja.

Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s desetak svećenika, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i rektorom svetišta fra Dragom Brglezom koji je na početku pozdravio biskupa i sve hodočasnike.

Homilija na hodočašću Majci Milosrđa

Kloštar Ivanić, 7. travanja 2018.

Nakana hodočašća: molitva za Domovinu i obitelj/odg. na poziv kard. JB

Draga braćo svećenici, drage časne sestre, bogoslovi, braćo i sestre!

Dolazimo na naše treće biskupijsko hodočašće Majci Milosrđa u Kloštar Ivanić, a po prvi puta u subotu, uoči Nedjelje Božjeg milosrđa. Upravo zato što je to dvoje povezano, dobro je da smo baš danas organizirali ovo biskupijsko hodočašće. Istina, svaki je početak težak pa će vjerojatno i ovaj datum vremenom postajati sve više u svijesti naših vjernika i nadam se da će nas svake godine biti sve više.

Blaženu Djevicu Mariju u ovom svetištu naš vjerni puk časti od davnina kao Majku Milosrđa jer je ona naša vjerna zaštitnica pred Božjim milosrđem. Svjesni da smo svi grješnici utječemo se njezinu zagovoru te ju i doživljavamo kao Majku Milosrđa, iz dva razloga: prvo, jer je sama puna dobrote i nježnosti, puna sućuti i spremnosti da svima pomogne; te drugo, jer je rodila Isusa pa je njegova Majka, a on je svijetu pokazao sasvim konkretno Boga kao Boga Milosrđa za nas grješnike, jer je on zato i došao k nama ljudima, da nam donese spasenje, spasenje od grijeha, a to drugim riječima zovemo Milosrđe.

Knjiga čudesa koja postoji u ovom svetištu bilježi upravo uslišanja koja su vjernici zadobili posredstvom Marije, Majke Milosrđa. Kada sutra cijela Crkva, na Bijelu nedjelju, slavi Nedjelju Božjeg milosrđa, tada nam pred očima sjaji svjedočanstvo svete Faustine Kowalski koja je primila tu pobožnost, na temelju koje je sv. papa Ivan Pavao II. i ustanovio Nedjelju Božjeg Milosrđa, a na čemu se nesumnjivo nadahnuo i sadašnji papa Franjo proglašujući prije dvije godine 2016. Godinu Božjeg milosrđa.

Bog je prije svega milosrdan, drugo ime za Boga je – milosrđe. Možemo reći i ljubav, i oproštenje, i nježnost i dobrota. Boga je milosrdan Otac, otac koji svoju djecu ljubi iznad svega, čeka ih i prašta im njihove slabosti. Ta istina treba još jače doći u svijest svih vjernika.

Današnja čitanja govore nam o silnoj snazi Kristova uskrsnuća:

Djela apostolska (Dj 4, 13-21) nam kazuju o velikoj neustrašivosti apostola Petra i Ivana koji su, zajedno s drugim apostolima, svjedočili Jeruzalemcima o Kristu koji je uskrsnuo. Glavari narodni i starješine nisu znali što bi učinili pa su pozvali apostole i zaprijetili su im da to više ne čine. A što su im apostoli odgovorili?

Petar i Ivan im odgovoriše: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« Kad bismo i mi bili tako uvjerljivi! Da bismo mi, današnji kršćani tako snažno, bez straha pred ljudima, svjedočili istinu o Kristovu uskrsnuću, potrebno je najprije da sami susretnemo Isusa koji je uskrsnuo, da se uvjerimo da je on živ i da on hoda s nama na našim putovima.

Kako je moguće bojati se onda za sebe kada znamo da je i naš Učitelj bio krivo optužen i nevin osuđen na smrt, raspet, umro i pokopan, ali nije poražen – jer je treći dan uskrsnuo. Pa i mi! Što nam možete? Govoriti neistine o nama? Osuditi nas? Ubiti nas? Ali mi se ničega toga ne bojimo, jer nama se pokoravati više Bogu negoli ljudima. Vi nas možete ubiti, ali i mi ćemo uskrsnuti. Jer nama nije do vaša slave, koji biste nam vi mogli dati, nego nama je do slave koju nam može dati samo Bog, u vječnosti!

Kažem: o kada bi bilo danas tako među nama kršćanima! Ali mi, današnji kršćani, mnogi smo lijeni i nesposobni braniti istinu Kristova uskrsnuća, bez straha za sebe i svoj život, za trpljenje i samu smrt koja nam se može dogoditi, jer mi ne tražimo nagradu na zemlji nego na nebesima! Pogledajte, braćo i sestre, samo tu već izlizanu diskusiju o famoznoj Istambulskoj konvenciji!

Nije li to sramota da u državi u kojoj se 90 % stanovnika izjašnjava kršćanima, od kojih 86 % katolicima, ukupno 95 % vjernicima, vlastodršci mogu sijati strah i trepet i pokoriti sve misleće da prestanu misliti, sve koji imaju poziciju da govore, da prestanu govoriti, sve koji imaju znanstveni, kulturni, umjetnički autoritet da uzmaknu i – šute! Ali, recite braćo i sestre, upitao bi nas sveti Petar, zajedno s apostolom Ivanom: „Trebamo li se mi više pokoravati Bogu ili ljudima?“ Očito, stranački ljudi, koji ovise o volji svoga vođe moraju se više pokoravati ljudima, tj. svome vođi, jer ako padnu u njegovu nemilost, ode im služba, završit će na ulici… Ali ima li još ljudi, koji nisu ovisni o velikom vođi, koji slobodno misle i govore, koji se ne daju zastrašiti niti zavesti, koji misle svojom glavom i zbore slobodno?

Molimo se danas, draga braćo i sestre, da Majka Milosrđa svojim zagovorom učini da se ljudi koji odlučuju o budućnosti ove zemlje, o odgoju, obrazovanju, o obiteljima, mladima i djeci, ne boje založiti se za njihovo dobro! Da ne nasjedaju na laži i podvale, medijske varke i zamke!

Već kad kažemo „Majko Milosrđa“, spomenuli smo najljepše zemaljsko ime „majke“. Zar nam ono nije sveto, bez obzira bila to naša majka, majka naših bližnjih ili nebeska Majka? Pa ako nam je to ime sveto, kako možemo dopustiti da se obezvrjeđuje obitelj, kako možemo dopustiti da se sva naša kršćanska povijest i obrana moralnih i društvenih zakona utemeljenih na Božjim zapovijedima bace u blato, a ustoliče se neki novi – i to protunaravni i protuljudski zakoni?

Pitam ja vas otvoreno: Što je nama svetinja – Istanbulska ili Sinajska konvencija? Istanbulska ili Isusov Govor na gori? Zakon koji pišu današnji zagovaratelji nastranih odnosa, gdje se ne poštuje ni muško ni žensko, ni majka ni otac, ni dijete, ni vjera ni tradicija – ili Zakon koji je upisan u ljudska srca prstom Boga živoga, a već je dan po Mojsiju na Sinaju, uklesan u dvije kamene ploče te dovršen po Isusu Kristu u proglasu Osam blaženstava? Koga ćemo slijediti: boga Istanbula ili Boga koji se objavio na Sinaju i u Isusu Kristu na Gori? Boga istinitoga, vjernoga, Oca milosrdnog i jedinog spasitelja čovjeka Sina Božjega Isusa Krista ili – oca laži, ubojicu od početka, belzebula i sotonu?

I zašto strah u srcima kršćana, tko može nas natjerati da ne govorimo istinu, tko je taj tko ima ključeve života i smrti, tko nas jedini u našoj nutrini i biti, u našoj vječnosti oslobađa i čisti, spašava i daje nam pravo dostojanstvo čovjeka, i muškarca i žene, tko nas jedini brani od nasilnika svih vrsta, i verbalnih, i zavodničkih – koji nam prilaze u ovčjem ruhu i kao (demo)kršćani? – tko ako ne jedino i samo Isus Krist naš Gospodin! A on je bio samo prividno pobijeđen, bio je bez grijeha i krivnje osuđen na smrt i ubijen, ali dok se đavao naslađivao svojim uspjehom, on je na iznenađenje i anđela, i dobrih i zlih, i ljudi – ustao od mrtvih i pobijedio!

U svetom Evanđelju po Marku (Mk 16, 9-15), koje smo čuli, Gospodin je poslije svoga slavnog uskrsnuća dao zapovijed svojim učenicima govoreći im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«

A čuli smo, kako je zapisao sveti Marko, to se dogodilo nakon što je prekorio njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše…

Hoće li i nas Gospodin prekoriti? Zašto mi ne vjerujemo u njegovu pobjedu? Zašto su i naša srca okorjela u nevjeri?

Povjerujmo, braćo i sestre, i ne bojmo se!

I pođimo hrabro po svem svijetu i pronesimo poruku spasenja, poruku radosti, poruku uskrsnuća svemu svijetu!

Isus nije rekao da se njegovi učenici zatvore u četiri zida, da ne idu u svijet, da je to zakon “sekularne države“ koju neki danas posve krivo tumače, kao da kršćana uopće ne smije biti nigdje u javnosti, kao da se mi moramo vratiti u katakombe, kao da u demokratskom društvu svi mogu imati pravo da javno govore i rade što im volja, samo nas treba ukloniti, samo mi nemamo pravo na slobodu riječi i djelovanja…

Ne, mi se ne smijemo bojati! Mi trebamo hrabro, dakako „s blagošću i poštovanjem, dobre savjesti“, kako bi rekao sv. Petar (1 Pt 3,16), propovijedati „što smo vidjeli i čuli“, što smo doživjeli, što smo upoznali, a to je da je Isus živ, da je on pobjednik života, svijeta i čovjekov spasitelj, osloboditelj, jedini koji čovjeku daje istinito dostojanstvo!

Neka nas Marija, Majka Milosrđa, preporuči svome Sinu, da nam bude milosrdan! Neka naše obitelji čuva da žive u dostojanstvu supružnika, očeva i majki, djece, djedova i baka. Neka čuva našu domovinu Hrvatsku i podari je istinskim vođama koji će slijediti jedino Sinajsku konvenciju, Deset Božjih zapovijedi, i slušati Sina Božjega Isusa uskrsnuloga te i sami graditi život ne propasti nego uskrsnuća! Amen.

(Sisačka Biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari