Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Pozivam svoje srpske prijatelje da danas slave jer je pobijeđeno zlo kojeg se odriču

Objavljeno

na

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, misu zadušnicu u sisačkoj katedrali za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu.U koncelebraciji bili su kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušić i vikar katedralne župe vlč. Mario Šagolj.

Misi su nazočili župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček, predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Grada Siska Antun Pereković, brojni branitelji, roditelji, udovice i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te predstavnici 20. jubilarnog konjaničkog maratona.

Na početku homilije biskup je u ime svih vjernika i državljana Lijepe naše zahvalio okupljenim braniteljima jer su njihovo junaštvo i hrabrost učinili čitav narod ponosnim.

– Mnoge su suze isplakane u iščekivanju oslobođenja naše napaćene domovine Hrvatske, mnoge su suze ali i molitve upućene Bogu za sve branitelje. Kada smo pokapali mrtve, i tada smo bili ponosni na njih i njihovu žrtvu i to bi se trebalo ponoviti i danas. Na žalost ima i u našoj Domovini izdajica i onih koji lažno prikazuju događaje i žele natovariti krivnju našem narodu i braniteljima, ali oni nisu danas vrijedni spomena. Pa ipak – i njima dolazi kraj, barem se tako čini, nakon osude hrvatskih udbaša koji su planirali i izvršili više desetaka ubojstava hrvatskih ljudi u inozemstvu koji su bili krivi samo zato što su sanjali slobodnu hrvatsku državu – poručio je biskup.

Kazao je kako radije mislimo na sve koji su se žrtvovali te im zahvalimo na najvećem daru koji su dali za Domovinu, na daru života.

– Obećajmo im da ih nećemo zaboraviti te da ćemo nastaviti njihovu borbu sve dok naša Hrvatska ne bude posve slobodna od svih izdajica i neprijatelja naše slobode i istine te postigne mir i blagostanje, duhovno i materijalno, za sve svoje žitelje – poručio je biskup.

Dodao je kako je netko rekao da je VRO Oluja bila ‘majka svih bitaka’ jer je ne samo oslobodila Domovinu, nego i završila rat i donijela svima mir.

– Osobito je važno što je tom akcijom vraćen ponos u srca svih Hrvata, tako da bih ja posebno to istaknuo te nazvao današnji blagdan blagdanom hrvatskog ponosa. Ja znam da će naše današnje slavlje poraženi neprijatelji i njihovi ortaci u našim redovima izvrtati i krivo tumačiti, ali to se nas ne tiče niti nas to zanima. Nas zanima istina i milost koju smo od Boga primili kada smo nakon toliko godina, ne samo četiri u ovom ratu, nego mogli bismo reći gotovo 100 godina, jugoslavenskog ugnjetavanja, poniženja, trpljenja nepravdi i laži doživjeli bljesak istine i oluju Božje pravde – rekao je sisački biskup.

Naglasio je kako je riječ o Božjoj pravdi, premda zna, kako je rekao, da su tu oslobodilačku akciju vodili ljudi, no mogli su ju izvesti samo jer je to Bog htio.

– Dapače, on je dao hrabrost našim braniteljima, a strah neprijateljima i mi smo pobijedili. Kažem mi jer čitav je narod u tome sudjelovao: osim branitelja na prvoj crti svi mi drugi molili smo se Bogu i nadali se pobjedi. Pobjeda je bila jedini mogući ishod jer inače bismo bili osuđeni na još gore ropstvo i nestanak. Stoga možemo te dramatične događaje naše nedavne prošlosti usporediti s izlaskom izabranog židovskog naroda iz egipatskog ropstva – istaknuo je.

U nastavku propovijedi biskup je podsjetio kako je Sisak uvijek bili na braniku Domovine.

– I pred Turcima i osmanlijskim osvajanjima kada se ovdje branila Europa, a Hrvatska je dobila od samog pape naslov ‘Antemurale christianitatis’, ‘predziđe kršćanstva’, i do najnovijih dana pred Srbima i njihovom ekspanzionističkom ratnom politikom, jer opet se upravo ovdje, u Sisku, slomilo agresora, zaustavilo njihov ratni stroj i obranilo domovinu. Stoga mi imamo veliki razlog za ponos i slavlje danas, na ovaj dan, jer ovaj je grad obranio, dakako zajedno s Vukovarom, Pakracem i Novskom, Hrvatskom Kostajnicom, Sunjom, Petrinjom i Glinom, Slunjem, Gospićem, Zadrom, Kninom, Šibenikom i Dubrovnikom, našu Hrvatsku – poručio je biskup Košić.

Kazao je kako se ne smiju zaboraviti ni hrvatski krajevi i ljudi u Bosni i Hercegovini, posebno Mostar, Kupres, Tomislavgrad, Busovača, Vitez, Travnik pa sve do Odžaka i Bosanskog Broda, gdje su izginuli mnogi Hrvati braneći svoje pravo na goli život.

– Ipak naš Sisak treba ostati zlatnim slovima upisan i u ovom našem obrambenom pravednom ratu kao mjesto gdje je obranjena neovisna država Hrvatska. No, mi ne trebamo danas samo spominjati slavnu prošlost, mi moramo realno pogledati i našu sadašnjost i vidjeti budućnost. Gdje smo mi to danas, i kamo idemo sutra? Ako je jugoslavensko- odnosno velikosrpsko-komunistička agresija slomljena u Sisku, kako je moguće da se ovdje pojavljuju opet neki novi jugo-komunisti koji nas vraćaju u doba tog nemilog i nepravednog ropstva i najcrnjih vremena za hrvatski narod? Ako smo ovdje obranili kršćansku Europu, kako je moguće da se ovdje danas, u vrijeme demokracije i zajamčenih vjerskih sloboda, zabranjuju vjerski obredi s jasno izraženom nakanom ateizirati naše građane – zapitao se biskup.

Poručio je kako za takvu Hrvatsku sigurno nisu ginuli naši najbolji sinovi i kćeri.

– Mi već jednom moramo raskinuti s tim, kako bi dr. Tuđman rekao: ‘jugo-komunističkim ostacima’ i osuditi ih da bismo krenuli naprijed i bili slobodni ne samo u izvanjskom smislu, da živimo u svojoj državi, nego i u nutarnjem smislu, da smo odbacili svako zlo, totalitarizam, progon zbog vjere i narodnosti, ugnjetavanje prava na vlastitu misao i govor, podupiranje mržnje naroda protiv naroda i na kršćanskim temeljima ljubavi i milosrđa graditi bolju i sretniju sadašnjost i svoju budućnost. Doista mislim da po primjeru našeg sisačkog zaštitnika sv. Kvirina, biskupa i mučenika, te po primjeru poginulih naših branitelja koji su se žrtvovali za našu slobodu, trebamo i mi izabrati i slijediti Krista, boriti se za dobro ne samo svoje nego i čitavoga našega u većini kršćanskog naroda – rekao je biskup.

Biskup Košić se osvrnuo i na nedavnu presudu Perkoviću i Mustaču.

– Kada smo prije dva dana doživjeli presudu udbašima na sudu u Münchenu, mnogi su rekli u sebi: konačno, to smo čekali već 25 godina. To je bio razlog zašto smo se borili u Domovinskom ratu, naime, da već jednom skinemo s vrata izdajice naše Domovine, sluge komunizma i represivnog aparata koji je nemilosrdno progonio, zatvarao i ubijao domoljube. Konačno je presuda 3. kolovoza 2016. donijela istinu na vidjelo, koju već odavno znamo, ali koju vješto skrivaju sinovi komunizma – rekao je.

Također, prisjetio se kada je prije tri i pol godine u ovoj katedrali slavio misu za Domovinu.

– Rekao sam da na žalost još uvijek našu zemlju vode ‘sinovi udbaša i najgorih zločinaca’. Silno su me napali mediji koji su i danas sluge komunizma, a sad se vidi da sam govorio istinu. Mislim da bi ova presuda konačno trebala otvoriti oči našem narodu i pokazati da mi, kao većinski katolički narod, ne želimo da dalje Hrvatskom vladaju jugoslaveni, komunisti i udbaši. Ta nisu se naši mladići, naši hrabri branitelji borili sa zvijezdom na čelu, nego s hrvatskim grbom! – istaknuo je mons. Košić.

Rekao je kako su zvijezdu nosili, kao i kokardu, napadači, agresori na Hrvatsku.

– Dakle, oni koji i danas vole zvijezdu izdajice su i petokolonaši, jednaki po želji da unište našu Domovinu, kao i agresori. To govore i protestne note koje ovih dana ‘pljušte’ iz Srbije prema Hrvatskoj. Proglašava se našeg sveca, blaženog Alojzija Stepinca zločincem, a naše slavlje Domovinske zahvalnosti i oslobođenja Domovine fašizacijom – primjetio je biskup.

Zapitao se nisu li tako govorili i bivši tzv. hrvatski političari koji jednako kao i ti neprijatelji Hrvatske ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao slobodnu i neovisnu državu?

– A bilo bi normalno da i današnja Srbija slavi Oluju. Da, baš tako! Jer ona je i njima donijela mir. Osim ako se ne žele odreći velikosrpske zločinačke politike koja je dovela do rata i tolikih patnji, razaranja i smrti! Zato ja pozivam svoje srpske prijatelje da i oni danas slave jer je pobijeđeno zlo kojeg se oni odriču – zaključio je biskup te pozvao na molitvu za hrvatske branitelje, mučenike koji su svoje živote dali za druge.

Nakon mise biskup je ispred katedrale blagoslovio sudionike 20. jubilarnog konjaničkog maratona arapskih konja koji svake godine 5. kolovoza kreće iz Volodera, a u pet dana proći će velikim područjem Sisačko-moslavačke i dijelom Zagrebačke županije. Prema tradiciji maraton je spomen na vojno-redarstvenu akciju ‘Oluja’, a ove će godine posebno odati počast zapovjednicima u hrvatskom obrambenom ratu: generalima Zvonimiru Červenku, Janku Bobetku i Đuri Brodarcu te pukovniku Predragu Matanoviću.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Mole se Hrvatu fra Augustinu za rješenje političke krize

Objavljeno

na

Objavio

U jeku velike krize u Venezueli narod se moli za zagovor pokojnog hrvatskog misionara fra Augusitna Augustinovića

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem.

U jeku političke krize u Venezueli ondašnji se narod ponovno prisjetio fra Augustina(Ante) Augstinovića, franjevca misionara iz Bosanske Posavine ( rođen 1917. godine u Prijedoru kod Brčkog), koji je davne 1951. godine napustio mjesto profesora Novoga zavjeta u Jeruzalemu i otišao u Venezuelu i tamošnje župe propovijedati Isusa Krista. Njegovo ime ovih se dana često spominje u molitvi  napisanoj 1997. godine, kada je i započeo postupak proglašenja Slugom Božjim od strane tamošnjeg ordinarija.

Naime, sam je fra Augustin u Venezueli proveo 47 godina, a tamo je i umro na glasu svetosti 1998. godine. Uz plodan pastoralni rad (župnikom je u 47 godina bio u tri župe), podizao je škole, bolnice, domove, brinuo se o časnim sestrama, a posebno je poznat po svom književnom i znanstveno-teološkom radu, ali i kao jedan od pokretača malog tečaja kršćanstva  “Cursillo” u Venezueli..

Napisao je veliki broj djela na španjolskom jeziku, a na hrvatski jezik do sada su mu prevedene dvije knjige priča “ Priče iz doline” i “Od obale… do obale”.

Fra Augustin

Fra Augustin

U znanstveno-teološkom smislu posebno mu je cijenjeno djelo “Povijest Isusova”, koje je prevedeno na 32 strana jezika. Izvorno je pisano na španjolskom, a autor ga je osobno preveo na hrvatski jezik. Nekoliko originalnih fra Augustinovih djela na španjolskom jeziku  nalazi se u Republici Hrvatskoj, a u pripremi je i i drugo prošireno izdanje knjige “Malenošću do nebeskih visina”, koja govori o njemu.

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem. Molitva koju mole prevedena je i na hrvatski te glasi:

“Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,

daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,

te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,

koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe

i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,

svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

i rješenje političke krize u našoj Venezueli

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,

daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.

Amen.”

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari