Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Pozivam svoje srpske prijatelje da danas slave jer je pobijeđeno zlo kojeg se odriču

Objavljeno

na

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, misu zadušnicu u sisačkoj katedrali za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu.U koncelebraciji bili su kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušić i vikar katedralne župe vlč. Mario Šagolj.

Misi su nazočili župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček, predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Grada Siska Antun Pereković, brojni branitelji, roditelji, udovice i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te predstavnici 20. jubilarnog konjaničkog maratona.

Na početku homilije biskup je u ime svih vjernika i državljana Lijepe naše zahvalio okupljenim braniteljima jer su njihovo junaštvo i hrabrost učinili čitav narod ponosnim.

– Mnoge su suze isplakane u iščekivanju oslobođenja naše napaćene domovine Hrvatske, mnoge su suze ali i molitve upućene Bogu za sve branitelje. Kada smo pokapali mrtve, i tada smo bili ponosni na njih i njihovu žrtvu i to bi se trebalo ponoviti i danas. Na žalost ima i u našoj Domovini izdajica i onih koji lažno prikazuju događaje i žele natovariti krivnju našem narodu i braniteljima, ali oni nisu danas vrijedni spomena. Pa ipak – i njima dolazi kraj, barem se tako čini, nakon osude hrvatskih udbaša koji su planirali i izvršili više desetaka ubojstava hrvatskih ljudi u inozemstvu koji su bili krivi samo zato što su sanjali slobodnu hrvatsku državu – poručio je biskup.

Kazao je kako radije mislimo na sve koji su se žrtvovali te im zahvalimo na najvećem daru koji su dali za Domovinu, na daru života.

– Obećajmo im da ih nećemo zaboraviti te da ćemo nastaviti njihovu borbu sve dok naša Hrvatska ne bude posve slobodna od svih izdajica i neprijatelja naše slobode i istine te postigne mir i blagostanje, duhovno i materijalno, za sve svoje žitelje – poručio je biskup.

Dodao je kako je netko rekao da je VRO Oluja bila ‘majka svih bitaka’ jer je ne samo oslobodila Domovinu, nego i završila rat i donijela svima mir.

– Osobito je važno što je tom akcijom vraćen ponos u srca svih Hrvata, tako da bih ja posebno to istaknuo te nazvao današnji blagdan blagdanom hrvatskog ponosa. Ja znam da će naše današnje slavlje poraženi neprijatelji i njihovi ortaci u našim redovima izvrtati i krivo tumačiti, ali to se nas ne tiče niti nas to zanima. Nas zanima istina i milost koju smo od Boga primili kada smo nakon toliko godina, ne samo četiri u ovom ratu, nego mogli bismo reći gotovo 100 godina, jugoslavenskog ugnjetavanja, poniženja, trpljenja nepravdi i laži doživjeli bljesak istine i oluju Božje pravde – rekao je sisački biskup.

Naglasio je kako je riječ o Božjoj pravdi, premda zna, kako je rekao, da su tu oslobodilačku akciju vodili ljudi, no mogli su ju izvesti samo jer je to Bog htio.

– Dapače, on je dao hrabrost našim braniteljima, a strah neprijateljima i mi smo pobijedili. Kažem mi jer čitav je narod u tome sudjelovao: osim branitelja na prvoj crti svi mi drugi molili smo se Bogu i nadali se pobjedi. Pobjeda je bila jedini mogući ishod jer inače bismo bili osuđeni na još gore ropstvo i nestanak. Stoga možemo te dramatične događaje naše nedavne prošlosti usporediti s izlaskom izabranog židovskog naroda iz egipatskog ropstva – istaknuo je.

U nastavku propovijedi biskup je podsjetio kako je Sisak uvijek bili na braniku Domovine.

– I pred Turcima i osmanlijskim osvajanjima kada se ovdje branila Europa, a Hrvatska je dobila od samog pape naslov ‘Antemurale christianitatis’, ‘predziđe kršćanstva’, i do najnovijih dana pred Srbima i njihovom ekspanzionističkom ratnom politikom, jer opet se upravo ovdje, u Sisku, slomilo agresora, zaustavilo njihov ratni stroj i obranilo domovinu. Stoga mi imamo veliki razlog za ponos i slavlje danas, na ovaj dan, jer ovaj je grad obranio, dakako zajedno s Vukovarom, Pakracem i Novskom, Hrvatskom Kostajnicom, Sunjom, Petrinjom i Glinom, Slunjem, Gospićem, Zadrom, Kninom, Šibenikom i Dubrovnikom, našu Hrvatsku – poručio je biskup Košić.

Kazao je kako se ne smiju zaboraviti ni hrvatski krajevi i ljudi u Bosni i Hercegovini, posebno Mostar, Kupres, Tomislavgrad, Busovača, Vitez, Travnik pa sve do Odžaka i Bosanskog Broda, gdje su izginuli mnogi Hrvati braneći svoje pravo na goli život.

– Ipak naš Sisak treba ostati zlatnim slovima upisan i u ovom našem obrambenom pravednom ratu kao mjesto gdje je obranjena neovisna država Hrvatska. No, mi ne trebamo danas samo spominjati slavnu prošlost, mi moramo realno pogledati i našu sadašnjost i vidjeti budućnost. Gdje smo mi to danas, i kamo idemo sutra? Ako je jugoslavensko- odnosno velikosrpsko-komunistička agresija slomljena u Sisku, kako je moguće da se ovdje pojavljuju opet neki novi jugo-komunisti koji nas vraćaju u doba tog nemilog i nepravednog ropstva i najcrnjih vremena za hrvatski narod? Ako smo ovdje obranili kršćansku Europu, kako je moguće da se ovdje danas, u vrijeme demokracije i zajamčenih vjerskih sloboda, zabranjuju vjerski obredi s jasno izraženom nakanom ateizirati naše građane – zapitao se biskup.

Poručio je kako za takvu Hrvatsku sigurno nisu ginuli naši najbolji sinovi i kćeri.

– Mi već jednom moramo raskinuti s tim, kako bi dr. Tuđman rekao: ‘jugo-komunističkim ostacima’ i osuditi ih da bismo krenuli naprijed i bili slobodni ne samo u izvanjskom smislu, da živimo u svojoj državi, nego i u nutarnjem smislu, da smo odbacili svako zlo, totalitarizam, progon zbog vjere i narodnosti, ugnjetavanje prava na vlastitu misao i govor, podupiranje mržnje naroda protiv naroda i na kršćanskim temeljima ljubavi i milosrđa graditi bolju i sretniju sadašnjost i svoju budućnost. Doista mislim da po primjeru našeg sisačkog zaštitnika sv. Kvirina, biskupa i mučenika, te po primjeru poginulih naših branitelja koji su se žrtvovali za našu slobodu, trebamo i mi izabrati i slijediti Krista, boriti se za dobro ne samo svoje nego i čitavoga našega u većini kršćanskog naroda – rekao je biskup.

Biskup Košić se osvrnuo i na nedavnu presudu Perkoviću i Mustaču.

– Kada smo prije dva dana doživjeli presudu udbašima na sudu u Münchenu, mnogi su rekli u sebi: konačno, to smo čekali već 25 godina. To je bio razlog zašto smo se borili u Domovinskom ratu, naime, da već jednom skinemo s vrata izdajice naše Domovine, sluge komunizma i represivnog aparata koji je nemilosrdno progonio, zatvarao i ubijao domoljube. Konačno je presuda 3. kolovoza 2016. donijela istinu na vidjelo, koju već odavno znamo, ali koju vješto skrivaju sinovi komunizma – rekao je.

Također, prisjetio se kada je prije tri i pol godine u ovoj katedrali slavio misu za Domovinu.

– Rekao sam da na žalost još uvijek našu zemlju vode ‘sinovi udbaša i najgorih zločinaca’. Silno su me napali mediji koji su i danas sluge komunizma, a sad se vidi da sam govorio istinu. Mislim da bi ova presuda konačno trebala otvoriti oči našem narodu i pokazati da mi, kao većinski katolički narod, ne želimo da dalje Hrvatskom vladaju jugoslaveni, komunisti i udbaši. Ta nisu se naši mladići, naši hrabri branitelji borili sa zvijezdom na čelu, nego s hrvatskim grbom! – istaknuo je mons. Košić.

Rekao je kako su zvijezdu nosili, kao i kokardu, napadači, agresori na Hrvatsku.

– Dakle, oni koji i danas vole zvijezdu izdajice su i petokolonaši, jednaki po želji da unište našu Domovinu, kao i agresori. To govore i protestne note koje ovih dana ‘pljušte’ iz Srbije prema Hrvatskoj. Proglašava se našeg sveca, blaženog Alojzija Stepinca zločincem, a naše slavlje Domovinske zahvalnosti i oslobođenja Domovine fašizacijom – primjetio je biskup.

Zapitao se nisu li tako govorili i bivši tzv. hrvatski političari koji jednako kao i ti neprijatelji Hrvatske ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao slobodnu i neovisnu državu?

– A bilo bi normalno da i današnja Srbija slavi Oluju. Da, baš tako! Jer ona je i njima donijela mir. Osim ako se ne žele odreći velikosrpske zločinačke politike koja je dovela do rata i tolikih patnji, razaranja i smrti! Zato ja pozivam svoje srpske prijatelje da i oni danas slave jer je pobijeđeno zlo kojeg se oni odriču – zaključio je biskup te pozvao na molitvu za hrvatske branitelje, mučenike koji su svoje živote dali za druge.

Nakon mise biskup je ispred katedrale blagoslovio sudionike 20. jubilarnog konjaničkog maratona arapskih konja koji svake godine 5. kolovoza kreće iz Volodera, a u pet dana proći će velikim područjem Sisačko-moslavačke i dijelom Zagrebačke županije. Prema tradiciji maraton je spomen na vojno-redarstvenu akciju ‘Oluja’, a ove će godine posebno odati počast zapovjednicima u hrvatskom obrambenom ratu: generalima Zvonimiru Červenku, Janku Bobetku i Đuri Brodarcu te pukovniku Predragu Matanoviću.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari