Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Prava se istina o ovim ljudima predugo stavljala pod tepih

Objavljeno

na

Blagoslov bijelog križa istine u Unčanima

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u subotu, 3. studenoga u Unčanima (župa Divuša) „bijeli križ istine“ u spomen na 355 ubijenih hrvatskih domoljuba u Drugom svjetskom ratu i poraću iz četrnaest mjesta na području župa Divuša i Gvozdansko.

Blagoslovu su nazočili brojni domaći vjernici te članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Siska, a na početku okupljene je pozdravio predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković podsjetivši na veliko stradanje ovoga kraja.

Nakon blagoslova biskup Košić je u mjesnoj kapeli Krista Kralja i Sv. Ane predvodio i misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik vlč. Stjepan Filipec.

U homiliji biskup je poručio kako je dostojni ukop i grob osnovno naravno ljudsko pravo svakog čovjeka, a mi kršćani želimo i da se možemo na tim grobovima pomoliti za vječni život pokojnika.

„Zato smatram da nisu utemeljene optužbe koje dolaze s nekih adresa kako smo mi necivilizirani zato što navodno uzvisujemo poraženu vojsku u Drugom svjetskom ratu. To nije istina! Mi nikog ne uzvisujemo i nikakvoj se ideologiji ne klanjamo, nego jednostavno ljudima koji su poginuli dajemo osnovno ljudsko poštovanje koje im pripada i kao vjernici i katolici imamo pravo i dužnost za njih se moliti. To nam nitko ne smije i ne može zabraniti.

S druge pak strane u tim se zahtjevima zapravo nalazi sustav koji još uvijek povlači mnoge konce kojima upravlja našom zemljom.

Taj sustav je bio nasilan ne samo prema živim ljudima, koje je ubijao osvetnički bez milosti i u ratu i poslije rata na križnim putevima, nego i prema mrtvima te su dekretom jednog komunističkog prvaka na Mirogoju bili preorani grobovi hrvatskih vojnika, što je potpuno bezdušno i zbog čega je tada protestirao naš bl. Alojzije Stepinac.

Danas u slobodnoj državi Hrvatskoj obnovilo se groblje njemačkih vojnika na Mirogoju, ali hrvatskih – nije. Pitamo se tko to još upravlja našom sudbinom da se taj sustav još uvijek toliko poštuje? Mi se još nismo oslobodili tog zla koje je donijelo tolike nevolje našem narodu. Dok se toga ne oslobodimo neće biti boljitka naše zemlje.

Moramo se boriti protiv tog zla i te ideologije koja nam je nametala bezboštvo, ubila bl. Alojzija Stepinca i koja i sada ima svoje pipke u mnogim strukturama te ne dopušta da se istina čuje i govori.

Mi smo međutim dužni, čak i ovako potiho, s vjerom se boriti da istina dođe na svjetlo“, rekao je biskup podsjetivši kako je ovo dvanaesti bijeli križ istine.

Govoreći o nazivu „bijeli križ istine“ biskup je rekao kako se prava istina o ovim ljudima predugo stavljala pod tepih te je cilj ovih obilježja da se ona dovede do javnosti.

„Kao što je i Kristov križ, na kojem je on visio, istina ljubavi za sav svijet, jer nas je i Kristova ljubav kojom se dao raspeti za svakog čovjeka, spasila i spašava neprestano, tako se također mora čuti ta istina da su križevi mnogih naših ljudi, trpljenje i smrt, prešućeni i stavljeni u jednu anonimnost i da ih se ušutkalo da se nikad ne sazna za njih.

Istina treba biti rečena i istina će nas jedina osloboditi, kako kaže Gospodin. Kada se Isus preobrazio na Gori pred apostolima zasjala mu je odjeća bijela kao snijeg. Bila je to takva bjelina, kaže evanđelista, da ni svi bjelioci ovoga svijeta ne bi ju tako ubijelili.

Ta bijela boja zapravo je svjetlo koje je zaslijepilo učenike, tako da je Petar rekao: lijepo nam je biti ovdje s tobom… Koje je to svjetlo? To je svjetlo uskrsnuća. Zato mi katolici kad se molimo na grobovima naših pokojnika, kao jučer i prekjučer, ne slavimo smrt već život, pobjedu uskrsnuća. Isus je pobijedio na križu!

Njegov je križ zablistao, te je on sjajni znak naše vjere“, ustvrdio je biskup te na kraju zaključio kako je potrebno da ta istina Kristova križa u svima nama zaživi kako bismo nadahnuti istinom preko križa došli do uskrsnuća.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Josip – Zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke crkve slavi se 19. ožujka. Poštuje ga se kao brižnog čuvara, skrbnika i oca najsvetije obitelji čiju veličinu otkrivaju sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Koliko je sveti Josip blizak vjernicima, svjedoči i to da je samo karmelski red krajem 18. stoljeća imao više od 150 crkvi posvećenih sv. Josipu.

Danas slavimo svetog Josipa, vjerničkom srcu posebno dragog sveca, zaručnika Blažene Djevice Marije, Isusovog poočima i zaštitnika hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a sveti Matej evanđelist spominje ga kao pravednika.

Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Svaki njegov čin prožet je ljubavlju, vjerom i vjernošću. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi je zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni je prihvatio Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i bio nazočan Isusovom rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete obitelji živio je i radio u Nazaretu. Hodočastio je s dvanaestgodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio. Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac.

Prema evanđeljima bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, primjeran u svojem pouzdanju u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Sveti Josip, uz Isusa i Mariju zauzima najpovlaštenije mjesto u povijesti spasenja.

Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.

U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi „jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…“. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008, sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inžinjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Črnilovec kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Vukovar-Borovo Naselje, Popovac u Baranji, Belišće, Dalj kod Erduta, Osijek, Josipovac kod Osijeka, Đurđenovac, Vuka, Vrbje, Slavonski Brod, Grubišno Polje, Slatina, Novo Virje, Stubičke Toplice, Varaždin, Lipovljani, Sisak-Galdovo, Šišljavić kod Karlovca, Karlovac-Dubovac-nacionalno svetište, Završje Netretićko, Josipdol, Lički Osik kod Gospića, Jablanac kod Senja, Karlobag-kapucinski samostan, Rijeka-Podmurvice, Pula, Rovinj, Praputnjak kod Bakra, Ičići kod Opatije, Obrovac, Zadar-Plovanija, Ražine kod Šibenika, Kadina Glavica kod Drniša, Dugi Rat, Split-Mertojak, Split-Sukoišan-samostan franjevaca trećoredaca, Postira na Braču, Vela Luka na Korčuli, Dubrovnik, Kotor, Gornja Dubica kod Odžaka, Drvar, Lištani kod Livna, Nova Topola kod Bosanske Gradiške, Prijedor, Trn kod Laktaša, Teslić, Bosanska Kostajnica, Špionica kod Srebrenika, Zenica, Zavidovići, Rankovići kod Novog Travnika, Turbe kod Travnika, Sarajevo-Marijin Dvor, Pale kod Sarajeva, Lug kod Prozora, Vinjani kod Posušja, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Čerević kod Beočina, Đurđin kod Subotice, Deronje kod Odžaka, Gornji Breg kod Sente, Totovo Selo kod Kanjiže).

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Hoser: Hrvatska i Hercegovina su prva kći Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, slaveći svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u sklopu duhovne obnove za župljane, istaknuo je, između ostaloga, kako su Francusku nekada nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su isto tako prva kći Crkve, objavio je Medjugorje.hr.

Nadbiskup Hoser govorio je na francuskom jeziku jer, kako je kazao, njegovo poznavanje hrvatskog jezika još nije dostatno.

Obiteljski život

– Francusku su nekad nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su, isto tako, prva kći Crkve. To je bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim. Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta.

Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života, koju vi još uvijek imate, cjelovita je.

U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. – Obitelj je škola zajedničkog života, zajednica koja vjeruje i evangelizira.

Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i, na koncu, to je zajednica koja je u službi čovjeka. Proročka uloga i poslanje obitelji je ne samo naviještati nego tumačiti znakove vremena u svjetlu evanđelja.

Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.

Veliko dostojanstvo

Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta – kazao je mons. Hoser, piše Medjugorje.hr

 

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari