Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Prihvatiti Dijete. Dijete Isusa i svako dijete. Poštovati život, biti zadivljen čudom života i štititi život djece – zadaća je nas kršćana

Objavljeno

na

Svetkovina Božića – Gospodinova otajstvenog dolaska, svečano je proslavljena u nedjelju 25. prosinca misom polnoćkom koju je, u katedrali prepunoj vjernicima, predvodio sisački biskup Vlado Košić.

U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, supsidijar preč. Milan Begić i vikar vlč. Vedran Pejak-Pašić.

U prigodnoj homiliji biskup je rekao da je svjetlost u ovoj noći sam Krist Gospodin koji je došao na svijet da prosvijetli svakog čovjeka. „Tama je teška, osobito kad se u tami čovjek izgubi i zaluta. No, teža od zemaljske tame jest tama u nama, tama u ljudskim srcima koje se nije lako riješiti jer ona je ostala i nakon svjetla koje je obasjalo betlehemske poljane. Ta je tama sposobna preživjeti, ali samo ako smo daleko od Spasitelja. Ako smo naprotiv s njim, ako se želimo njemu pokloniti, prepoznati ga u Djetetu, ako smo ga spremni slijediti kao svoga Spasitelja, onda ‘tame nema u nama’ jer Bog je svjetlo i ‘tame u njemu nema nikakve’ (1 Iv 1,5). Kristom prosvijetljeni i mi postajemo novi ljudi“.

Biskupova homilija

Biskup je istaknuo i kako je u događaju Božića, tj. dolaska Sina Božjega k nama ljudima, osobita pozornost na rođenju Djeteta. „Sin je Božji postao čovjek rodivši se kao malo dijete. Time je Bog uzvisio naše ljudske obitelji jer one su to mjesto gdje se rađaju i odgajaju djeca.

Dijete treba i da se rodi i čim se rodi – roditelje koji ga prihvaćaju s ljubavlju, koji ga podižu s ljubavlju, koji mu se raduju“, rekao je biskup te u nastavku upozorio kako u naše vrijeme kao da se sve urotilo protiv obitelji. „Još nedavno nismo ni primjećivali te pojave i takve tendencije, a danas se otvoreno zagovara i traži, kao da je to neko ljudsko pravo, da se razori obitelj kakvu je Bog stvorio, zajedništvo muškarca i žene, iz čije se međusobne ljubavi rađaju i podižu djeca.

Danas se promiču prava onih koji nisu naravnom vezom ljubavi sposobni rađati djecu, danas se i takve zajednice proglašavaju obiteljima… oni traže od društva da ih se jednako prizna kao i naravne obitelji. I to se u nekim zemljama već dogodilo, dapače nameće se svim državama na tzv. razvijenom Zapadu. I djeca se ne začinju samo u prirodnim obiteljima već i umjetno pa se uvodi i tzv. institut zamjenske majke, to se uređuje i zakonima… Ideolozi razaranja obitelji žele poništiti razlike između muških i ženskih osoba i tako zavladati dušama, da se u jednom promiskuitetnom svijetu, gdje ne postoji odgovornost odnosa koji bi se trebao zvati ljubav društvo dovede u slijepu ulicu svoga samouništenja.

Mi vjernici koji se noćas klanjamo Isusu koji se rodio u ljudskoj obitelji želimo se zauzeti da se sačuvaju naše hrvatske obitelji jer one su sačuvale i narod i dom te su jamstvo da ćemo imati budućnost. Molimo stoga, braćo i sestre, noćas Isusa i da učvrsti i sačuva naše obitelji, da u njima vlada ljubav, vjernost, odgovornost, međusobno poštovanje, prihvaćanje brojne djece i radost života“.

Poručivši i da je Dijete Isus poruka kako u našem hrvatskom društvu trebamo mijenjati odnos prema djeci, biskup je upozorio da djeca trebaju biti uvijek dobrodošla i željena, bez obzira kako došla na svijet te bez obzira jesu li zdrava ili bolesna. „Ubijanje djece treba biti daleko od naših obitelji, zlo pobačaja želimo da ne zarazi duše naših majki i očeva, nego da oni radosno prihvaćaju svoju ulogu sudjelovanja u davanju životu sa samim Bogom koji je stvoritelj svakog čovjeka.

Molimo Dijete Isusa da pouči sve nas da se djeteta ne bojimo, da se pred djetetom ne zatvaramo. Betlehemćani su zatvorili vrata svojih kuća i konačišta trudnoj Mariji koja je nosila i rodila dijete Isusa. ‘Za njih nije bilo mjesta u svratištu’, piše sv. Luka. No, i dvije tisuće godina nakon tog događaja za Isusa nema mjesta u mnogim srcima, mnogi mu zatvaraju vrata. Sjetimo se kako je na početku svoga pontifikata sv. papa Ivan Pavao II. govorio: ‘Ne bojte se otvoriti svoja srca Kristu! On vam ništa oduzeti neće, on će vam naprotiv sve darovati’. Ljudi se boje da će izgubiti svoju komociju, boje se da će morati promijeniti život, boje se susreta s Isusom jer on donosi svjetlo, a oni hode u tami. Isus je jednom uzeo dijete i pred svojim apostolima rekao ove riječi: ‘Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao’.

Mnogi koji danas veoma glasno u društvu traže prava svih manjina, jednako glasno protive se pravu rođenja djece s poteškoćama. Kao da oni nisu ljudi, traži se njihovo uklanjanje još dok su u utrobi majke. Kuda ide ta naša civilizacija, pitamo se.

Zar je moguće da smo toliko potonuli u civilizaciju smrti da to niti ne primjećujemo pa se tako danas pod krinkom borbe za čovjeka gazi čovjeka, i to posebno onoga koji je najnezaštićeniji? Prihvatiti Dijete. Dijete Isusa i svako dijete. Poštovati život, biti zadivljen čudom života i štititi život djece – zadaća je nas kršćana“, ustvrdio je biskup te dodao kako bi to trebala biti i zadaća našega hrvatskog društva koje očito, kako demografi već godinama alarmantno ukazuju, izumire, propada i nestaje. „Želi li naš narod da nestanemo? Ako smo ovdje živjeli i opstali, usprkos tolikim ratovima i teškoćama, već više od 13 stoljeća, zašto bismo upravo u ovom stoljeću nestali? Jesu velike teškoće, ali bile su u povijesti i veće. Je li to znak da smo izgubili vjeru i da se više nismo sposobni boriti za vrijednosti koje nas mogu nositi i održati na životu?

Velika je vrijednost života, ali i velik problem u odnosu prema njemu. Mnogo je krivih stavova i u ime prividne slobode traže se prava koja su u biti samoubilačka i uništavaju sam čovjekov opstanak“.

Na kraju biskup se osvrnuo i na radost o kojoj govori prorok Izaija i na koju nas pozivaju anđeli u dolasku betlehemskim pastirima. „Radost je to duboka i jedino istinita jer je duhovna i trajna. Sva su druga veselja kratka i površna jer im je izvor zemaljski, a sve je zemaljsko prolazno i propadljivo. Jedino je Bog izvor prave i trajne radosti, a njegov dolazak k nama je stoga trajni izvor nutarnjeg mira i radosti koja nikad ne prestaje. Mi blagdanom Božića ne spominjemo samo jedan važan povijesni događaj, nego taj se događaj obnavlja u otajstvu, ali stvarno, i danas u nama: Krist i nama dolazi, on i nama hrli u susret, jer on je zato i došao da zauvijek bude s nama, kako je obećao: ‘Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta.’ Jer njegovo je ime Emanuel – što znači S nama Bog. Budimo zahvalni jer Božić je. Radujmo se jer on je došao k nama! Svjetlo Božića neka prosvijetli sve nas koji noćas slavimo“, zaključio je biskup.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković.

 

25. prosinca Božić – Isus se rodio, Riječ je Tijelom postala, a Čovjek je spašen!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

23. travnja – Sveti Jure

Objavljeno

na

Objavio

Sveti Jure (umro 303.) se slavi 23. travnja. Zaštitnik je vojnika, zaštitnik protiv kuge i gube, konja i sedlara.

Sveti Jure je jedan od najprepoznatljivijih svetaca. Njegova herojska slika sa svom bojnom opremom na konju kako probada aždaju, se nalazi veoma često u našem okružju. Zanimljivo je da je jednako nazočan i u Istočnoj Pravoslavnoj Crkvi i sredini kao i kod nas na zapadu. Zaštitnik je Portugala, Katalunije, Armenije, Madžarske i Engleske. Gruzija je uzela ime po njemu.

On je bio zaštitnik svih križara. Čudno je da su ga uzeli za svoga zaštitnika više od tisuću godina kasnije, što ne znači da ga i drugi nisu prije uzimali za svoga zaštitnika. To nam i svjedoči puno ranije brzo širenje pobožnosti o njemu. Kršćanska tradicija mu pripisuje da je javno u Nikodemiji istrgao Dioklecijanov dekret o zabrani Crkve i vjere u Krista.

Zatočen je, mučen i kažnjen odsjecanjem glave. Posebno su ga štovali i zazivali engleski vojnici za vrijeme II. svjetskoga rata. I dan danas on je znak hrabrosti konjanika i njihovo utočište.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja su mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj je postao zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.

Možemo zaključiti kako je spomendan sv. Jurja tradicijski bio vrlo bogat dan, te da je, unatoč mnoštvu praznovjernih elemenata, to ipak bio dan iskrenog zajedništva, molitve i razvijanja vjerskog i duhovnog života.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Uskrsni ponedjeljak

Objavljeno

na

Objavio

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.

Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.

Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi?

Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato.

Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade.

On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila.

On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno.

Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno.

Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

 

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari