Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima u ovoj zemlji?

Objavljeno

na

Proslavljen Dan Stjepana i Antuna Radića i 25. godina Sisačko-moslavačke županije

Dan Stjepana i Antuna Radića i 25. godina Sisačko-moslavačke županije proslavljeni su u ponedjeljak, 11. lipnja svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Martina u Martinskoj Vesi predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, policijskim kapelanom vlč. Ivom Borićem i domaćim župnikom vlč. Ivicom Šimunovićem, a služio je đakon Milan Daniel Jurić.

Uz okupljene vjernike misnom slavlju su nazočili i brojni predstavnici vlasti, između ostalih župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicime te predstanici HSS-a, Hrvatske vojske i policije.

Na početku homilije biskup Košić je svima okupljenima čestitao ovaj jubilej istaknuvši kako ovom svetom misom zahvaljujemo Bogu za našu Sisačko-moslavačku županiju, ali kako smo Bogu zahvalni i za prvog župana, hrvatskog branitelja i mučenika Đuru Brodarca

Homilija na misi zahvalnici za 25 godina Sisačko-moslavačke županije

Drago braćo i sestre, danas Crkva slavi blagdan sv. Barnabe apostola. U današnjem čitanju (Dj 11, 21b-26; 13, 1-3) pisac Djela apostolskih za njega kaže da je on bio „muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere“. Premda je on bio apostol, to ne z nači da te karakteristike trebaju imati samo apostolski nasljednici tj. biskupi i svećenici, nego i svi vjernici.

A u Evanđelju po Mateju (Mt 10, 7-13) Isus od svojih učenika traži sljedeće: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ I to su zadaće koje je Gospodin dao svim svojim učenicima, i nama. I mi se trebamo brinuti za bolesnike, pomagati onima kojima je nada umrla da se pridignu, onima koji su okuženi raznim ovisnostima i zlodusima da se izbave… I to trebamo činiti bez želje za vlastitom korišću ili zaradom, to mora biti naše služenje Bogu i bližnjemu – besplatno jer smo besplatno i mi primili Božju milost…

Poštovani gosp. Župane sisačko-moslavački, poštovani zamjenici g. župana, poštovana predsjednice Županijske skupštine, predstavnik Hrvatske vojske gosp. generale zamjeniče zapovjednika stožera HV, poštovani predstavnici HSS-a, poštovani visoki gosti, dragi vjernici!

Danas ovom svetom misom zahvaljujemo Bogu za našu Sisačko-moslavačku županiju. Ona ujedno na svoj Dan županije slavi i svojih četvrt stoljeća, punih 25 godina. Čestitam jubilej, i podsjećam da je u vrijeme Domovinskog rata Hrvatska ustrojena po jedinicama – ima 20 županija + Grad Zagreb. Mi smo Bogu zahvalni za prvog župana, hrvatskog branitelja i mučenika Đuru Brodarca…

U kratkim biografskim podacima čitamo: „Antun Radić rodio se u selu Desnom Trebarjevu kod Siska 11. lipnja 1868. godine. Rodio se u obitelji siromašnih roditelja, seljaka, Ane (rođ. Posilović) i Imbre Radić kao osmo od jedanaestero djece… Stjepan Radić rodio se u selu Desno Trebarjevo pokraj Siska (ttakođer na današnji dan) 11. lipnja 1871. godine, kao deveto od jedanaestero djece, u obitelji siromašnoga seljaka Imbre i Ane (Jane, rođene Posilović)…“

No, danas kada promatramo gdje se nalazi naša SM župnija, tada se pitamo: kamo to ide ovaj lijepi Radićev rodni kraj?

Spomenuo sam prvog župana, branitelja Siska i županije, Đuru… druga je županica morala dati prije isteka mandata ostavku jer je pod optužbom kriminala i korupcije… hoda po sudovima i dokazuje što je istina… a danas mi doduše govorimo, slušamo i nadamo se napretku, ali – još ga u većoj mjeri ne vidimo…

Demografija… spomenuo sam kako su Antun i Stjepan bili osmo i deveto dijete, od ukupno 11-ero djece svojih roditelja… A danas? Jedno, dvoje… i to je sve. Zato propadamo! I neće nas pobijediti Turci mačem, već ćemo mi sami sebe iskorijeniti iz ove lijepe naše, kad roditelji ne žele imati djece, pa dolaze oni koji imaju djece… i tako će naša domovina postati lijepa njihova… Vidio sam jutros naslov kako svaki dan prelazi iz BIH u RH 150 migranata, od kojih ni jedan nema putovnicu i svi se zovu Muhamed Ali…

Odlazak stanovništva, osobito mladih obrazovanih ljudi… Bio sam prošli vikend djelitelj svete Potvrde našim mladima u Njemačkoj, točnije u Kölnu i Düsseldorfu – u jednoj misiji 38, u drugoj 63 mladih Hrvata… Rekao sam im da mi je drago da primaju sakramente i žele živjeti kao kršćani, gdje god bili, ali da bi mi draže bilo da sam im Potvrdu podijelio u Hrvatskoj ili BIH.

Jučer sam bio u BIH i morao sam tumačiti kako je sve do Vrbasa čak za Turke to bilo područje koje se zvalo Hrvatska, doduše Turska Hrvatska… a danas, kao da je te ljude čitav svijet zaboravio!

No, nije toliko žalosno što ih je svijet zaboravio koliko to što ih je Hrvatska zaboravila, službena hrvatska politika… Kažu da je u korizimi 2000. kružio vic: Čega su se odrekli Račan i Mesić? Na što je slijedio odgovor: Bosanskih Hrvata! A oni su još tu, makar mali broj, a tko ih drži i okuplja, tko njihove interese zastupa? Jedino Katolička Crkva! I onda neki kažu: nema što Crkva ulaziti u politiku… mi smo sekularna zemlja… A tko bi živio u toj „sekularnoj zemlji“ da nije bilo Katoličke Crkve koja je spasila i koja i danas čuva naš hrvatski identitet?!

Zato je jedno od bolnih pitanja u našoj Domovini i odnos političara prema Katoličkoj Crkvi… Bili smo dobri u komunizmu jer smo se odupirali nenaravnoj vlasti i čuvali hrvatsku dušu… bili smo dobri i u Domovinskom ratu jer smo bili s našim narodom koji je bio prognan, koji je kucao na vrata Caritasa… hranili smo i odijevali mnoge… A danas nismo poželjni, kada se zalažemo za naravne vrijednosti kao što su: brak između muškarca i žene, brojno potomstvo, kada se opiremo nenaravnoj rodnoj ideologiji, kada nas gaze i lome pa i tzv. demokršćani, a što da kažemo o onima koji imaju još u programu borbu protiv Boga…

Neki i Stjepana Radića stavljaju na svoj barjak borbe protiv Crkve, kao on je bio antiklerikalac i sl. Istina, on je bio protiv abuzusa koji su se događali – kao što se i danas događaju u hrvatskom društvu, ali on je cijenio katoličku vjeru… njegov antiklerikalizam u biti je otpor prema svećeniku Korošecu, Slovencu koji je bio član jugoslavenske vlade koja je praktički progonila i uništavala hrvatski narod… to je poenta. No on se nije borio protiv vjere i Crkve… jer zar bi stavio kao geslo svoje stranke i borbe riječi: Vjera u Boga i seljačka sloga?!

To je žalosno stanje naše nacije danas.

S druge strane imamo primjer narodnih prosvjetitelja i uzor mučeničke borbe za svoj narod.

Naši političari danas su živa suprotnost ovim načelima: dok su naši politički prvaci bili toliko zauzeti za dobro svoga naroda da su i život žrtvovali za njegovo dobro, danas uglavnom obrnuto: naši prvaci su toliko zabrinuti za sebe da i narod žrtvuju za vlastito dobro! I kako će nam onda biti bolje?

Jednom sam rekao da su meni oni koji danas odlaze iz domovine u tuđinu nalik dezerterima. Dezerteri su oni koji bježe kad je rat, kad treba braniti domovinu, oni misle samo na sebe i ne žele se boriti… Danas hvala Bogu ne sijeva oružje i ne ubijaju se ljudi metkom i granatom… pa ipak, bije se teški boj za dušu čovjekovu… I neki ostaju i bore se, a drugi bježe…

No, dezerterstvo je mislim širi pojam koji predstavlja odustajanje od borbe da bude bolje, da se promijene odnosi u društvu, da se na kraju i skinu s vlasti oni koji ne žive za svoj narod nego za sebe. Da, ja pozivam da ih skinemo s vlasti! Dakako, ne pozivam na revoluciju, pozivam na demokratski postupak, koji je narodu na raspolaganju, a to je – referendum!

I mogu bučiti koliko hoće ovi i oni kako oni to neće dati, kako to nije primjereno i kako je to nepotrebno – da za njih, ali ako narod hoće, e bit će!

Pa zašto nisu ti veliki demokrate i demokršćani dopustili da se prije ratifikacije IK raspiše referendum, da čuju što narod misli, a ne da su silili i svoje članove i prijetili im, izbacivali iz vodećih funkcija itd., da bi proveli na silu, čiju to direktivu? Kad su biskupi složno, čitava HBK na plenumu, rekli da su protiv toga zla… zašto je trebalo to zaoštravanje s Crkvom?

Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima u ovoj zemlji koju smo često upravo mi, katolici, izbavljali od propasti kad je bilo najteže… evo za 11 dana obilježit će Katolička Crkva u Sisku 425.godišnjicu slavne sisačke pobjede nad Turcima… u toj je pobjedi sudjelovalo i ne mali broj svećenika, dva su kanonika i ubijene… kanonici su sagradili i Stari grad kao utvrdu za obranu od Turaka… i to nitko od današnjih političara ne zna, oni će ići u šumu slaviti vojsku koja je stvarala državu koja je propala i ideologiju komunizma koji je propao… to je naša Hrvatska danas!

I onda se neki čude kad se proziva Katoličku Crkvu i nas, biskupe i svećenike što stojimo na braniku svoga naroda! Pa nema nikoga tko bi to činio, a narod je prepušten sebi i lažima, ideologiji koja je preije 28 godina propala i još vlada… koja je zatirala Crkvu, pobila više od 500 svećenika i još preko 100 bogoslova i časnih sestara… i neprestano širi neistine o genocidnosti Hrvata, laže o Jasenovcu i prijeti da će zatvoriti svakoga tko želi istražiti istinu…

O tempora, o mores! Gdje smo mi to danas!

Možda i nije bilo tako teško Radićima kad promatramo ovo naše sadašnje stanje… Na hrvatskoj dalekovidnici koju svi mi moramo plaćati i koja bi trebala biti naša, što nam se servira? Parade laži i srama, a narodne ideje se progone…

Molimo zagovor sv. Barnabe apostola, ugledajmo se u borbi za svoj narod u velikane Antuna i Stjepana Radića i molimo se za budućnost naše SMŽ i naše Domovine! Amen.

(Sisačka biskupija)

 

Biskup Košić: Danas je borba da sačuvamo naše vrijednosti, da opstanemo kao hrvatski katolički narod

 

Biskup Košić: Hrvatska nikako da se oslobodi komunizma, referendumi će se održati jer je to odluka naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Gospa mora biti uzor današnjim ženama

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u srijedu, 15. kolovoza proslavljena u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić.

U koncelebraciji bili su svećenici Petrinjskog i Glinskog dekanata, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić te rektor svetišta preč. Paško Glasnović, koji je na početku i pozdravio sve okupljene.

Blagdanskom slavlju nazočilo je nekoliko tisuća hodočasnika, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Veliku Gospu

Gora, Svetište majke naših stradanja, 15. kolovoza 2018.

Draga braćo i sestre hodočasnici, dragi svećenici, rektore ovog našeg marijanskog svetišta Majke naših stradanja, dragi štovatelji BDM!

Danas čitava crkva slavi Uznesenje BD Marije na nebo.

Upravo je ta riječ Uznesenje danas bitna jer mi promatramo Mariju i njezinu konačnu proslavu u Bogu. Premda je ona Bogorodica, njoj za života ljudi nisu podigli ni jedan spomenik, nisu joj dali nikakvo priznanje ni posebnu počast. Pa ipak ona je bila i jest nagrađena više od svih ljudi jer nju je – nagradio sam Bog uznesenjem na nebo!

Braćo i sestre, nama je Marija neizmjerno važna jer ona je majka našega Spasitelja, ali ona je i naša zagovornica, naš uzor u vjeri. Ali i još više! Ona i sada u nebeskoj slavi majčinski ljubi Crkvu (LG 65) i svojom moćnom ljubavlju utječe na naše putove, na naš sadašnji život. Smijemo čak i to reći: bez nje bili bismo izgubljeni jer ona je kompas, putokaz, ona je vrelo radosti i nježna majčinska ruka nad svakim od nas, koja nas usmjeruje da se na putu života ne izgubimo, da na kraju dođemo – pa i preko lutanja, padova i kroz vlastite rane – do našeg životnog cilja. Ona je to uspjela jedino Božjom milošću.

I kad ju danas promatramo Uznesenu u nebesku slavu, znamo, to je Bog njoj učinio, ta velika djela. No, ona je bila ponizna službenica Gospodnja i surađivala je s Božjom milošću.

Sve su to poruke i za nas, da Djevicu i mi nasljedujemo.

Koje su njezine najveće odlike koje mogu i nama biti primjer i poticaj?

Najprije, Marija je bila žena velike i duboke vjere, bezgraničnog pouzdanja i povjerenja u Gospodina. Kada nju zovemo našom majkom, onda prije svega mislimo kako je ona majka naše vjere. Poput Abrahama za koga se kaže da je otac ili praotac naše vjere, ona je tako majka naše vjere… Abraham je povjerovao Bogu kad ga je pozvao da ode iz svoga zavičaja te da će od njega, premda je bio star i bez djece, nastati velik narod. Marija je još više vjerovala Bogu kad je prihvatila biti majkom Sina Božjega premda to nije razumjela niti imala muža… prihvatila je odgovor anđelov kako je Bogu sve moguće.

Takvu vjeru kakvu je imala Marija možemo svi gajiti, kako žene tako i muškarci.

Zagledani u lice Marijino, vidimo crte Duha Svetoga. On koji je nježni lahor Božje milosti i ljepote ispisao je najljepše lice jednog čovjeka, jedne žene, puno blagosti i dobrote, iskrenosti i ljepote… Marijin je lik zato najljepši, ona je najljepša među ženama jer je u njoj u punini nastanjen Duh Sveti, Duh Božji. Sva bez ikakve ljage grijeha, sva Božja, cijelim bićem službenica Gospodnja, brižna zaručnica i supruga svoga Josipa, neizmjernom ljubavlju ispunjena majka svoga sina Isusa. To je Marija. Koja se raduje, koja je sva Božja, koja je sva nježna, koja je odlučna, brižna, koja se moli, radi i ljubi. Ona je ikona Duha Svetoga… ili kako bi rekao veliki teolog kardinal Suenens, ona je sva sjedinjena s Duhom Svetim: „između Duha Svetoga i njegova sredstva Bl. Djevice Marije postoji jedinstvo… to jedinstvo Duha Svetoga i Marije može se primijeniti na svečana Božja obećanja njegovu izabranom narodu, kojem je Marija cvijet i kruna.“ (L.J. Suenens, Teologija apostolata, 39). Ona je u svemu slušala Duha Svetoga, bila i ostala njegovo sredstvo, s njime uvijek sjedinjena.

Nadalje, Marija je bila žena, supruga i majka. Ona je stoga uzor današnjim ženama, suprugama i majkama… Danas je pitanje žene svedeno često na nadmetanje žena s muškarcima, kao da bi žene trebale istisnuti muškarce i zauzeti u svemu njihovo mjesto. Sigurno je da su kroz povijest mnoge žene trpjele neravnopravnost s muškarcima, i to treba ispraviti. Međutim nije potrebno da žene zamijene i istisnu muškarce, nego da budu komplementarne s muškarcima. Mnogo toga mogu dobro vršiti jednako i muškarci i žene, ali neke su mogućnosti pridržane samo muškarcima, druge samo ženama. Npr. samo žene rađaju i to će tako ostati do kraja svijeta. Ženi je svojstveno biti majka. Stoga je ona utočište i dom za svaki dijete, dapače svim je ljudima, i malim i velikima, majka potrebna, kao simbol ljubavi i prihvaćanja, kao osoba koja grli, prašta, razumije i moli se za svoje dijete. Dobro je napisao naš pok. profesor T.J. Šagi-Bunić kako je kršćanstvo utjecalo da su se u društvu među ljudima stvorili sve više odnosi bratstva, da se naime odnosimo jedni prema drugima kao prema braći i sestrama. Ali još nismo uspjeli da bi se svi ljudi jedni prema drugima odnosili kao majka prema svojoj djeci. Jer Gospodin je rekao: “Tko je moj brat, sestra i majka? Oni koji riječ Božju slušaju i vrše.” Taj majčinski osjećaj značio bi da ne želimo ni u kojem slučaju iskoristiti svoga bližnjega nego mu u svemu željeti dobro, kao majka koja s brigom i ljubavlju prati korake svoga djeteta.

Sveti Papa Ivan Pavao II. govorio je o „ženskom geniju“, a Papa Franjo neprestano govori o promociji žene: „Upravo u razdobljima u kojima su žene bile najviše isključene Duh Sveti davao je svetice čija je privlačnost pobudila novu duhovnu snagu i važne reforme u Crkvi… jako želim podsjetiti na mnoge nepoznate ili zaboravljene žene koje su, svaka na svoj način, snagom svoga svjedočanstva podupirale i preobražavale obitelj i zajednice.“ (GE, 12)

No, najveća među ženama je Bl. Djevica Marija, majka našega Spasitelja. Dostojanstvo žene najviše se pokazuje upravo u Mariji… (Mulieris dignitatem). A ona je uzor svim ženama, i djevicama i majkama.

Valja nam svakako naglasiti da se dostojanstvo žene temelji na činjenici da je ona osoba, da je dijete Božje i da je jednakovrijedna pred Bogom kao i svaki čovjek, bez obzira bilo to dijete, muškarac ili žena.

Marija je živjela u obitelji i zato je zajedno sa svetim Josipom uzor svete obitelji. Obitelj je ono svetište gdje se rađaju i podižu djeca, a to znači ljudi. Prva iskustva svaki čovjek kao malo dijete stječe u obitelji. Stoga je obitelj toliko važna. Znali su to i znaju i oni kojima nije stalo do čovjeka pa su napadali, razarali i slabili obitelj u svakom pogledu. Naš bl. Alojzije rekao je da nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji. A kako naše obitelji mogu biti takve? Prije svega ako se oslanjaju na Boga, ako poštuju Božje zapovijedi, supružnici njeguju bračnu vjernost, prihvaćaju djecu kao Božji dar i otvoreni su brojnom potomstvu, ako odgajaju djecu u pobožnosti i pružaju im prvenstveno primjer vlastitog vjerničkog života, poštujući svetost nedjelje tako da slave svetu misu, ustrajni u molitvi vlastitoj i zajedničkoj, posebno obiteljskoj, u poštivanju svakoga čovjeka, gledajući u svakome brata i sestru i pomažući svima, posebno potrebitima, siromašnima, bolesnima, osamljenima.

Kako je lijepo kada krizmanici mogu reći, i za svoje kumove a posebno za svoje roditelje: moj tata i moja mama svake nedjelje idu na svetu misu, svaki se dan mole i vole i pomažu sve ljude kao svoju braću!

Marija je također nosila svoj križ, svoje boli, svoje žalosti. Ona je i Majka boli, mi smo ju ovdje u Gori prozvali Majkom naših stradanja. Svjesni da se samo po križu dolazi do uskrsnuća, molimo nju, koja je nosila patnje i sa svojim Sinom supatila, da i nama pomogne da shvatimo križ i nosimo ga da bismo bili s njom i u nebeskoj proslavi.

Marijine su značajke toliko lijepe i velike i toliko ih ima da bismo mogli još dugo razmatrati o njima, osobito jer nas ona svojim vrlinama potiče da i sami slijedimo njezin primjer.

O Mariji govore i današnja čitanja Svetoga pisma.

Knjiga Otkrivenja (Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab) prikazuje Mariju na nebo uznesenu: obučena u Sunce, mjesec joj pod nogama, a oko glave joj vijenac od 12 zvijezda… Ona nam je rodila Sina Božjega, našeg Spasitelja da satre glavu zmaju, da pobijedi zloga i svako zlo u nama i u svijetu. Mi ju stoga slavimo i Bogu zahvaljujemo za nju, jer po njoj nam je došlo oslobođenje, mir i radost.

Prva poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima (1Kor 15,20-27a) govori i o Mariji i o svima nama koji smo, poput nje, pošli za Kristom Gospodinom želeći ga donijeti svijetu. Po Kristu, novom Čovjeku /Adamu, koji je nazvan „prvinom usnulih“, dolazi preobraženje ovoga svijeta i novi život uskrsnuća: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.“ Marija je prva poslije Krista doživjela tu pobjedu života nad smrću, ona je završivši svoj zemaljski život uznesena dušom i tijelom na nebo da bi Bog pokazao koja je to budućnost kojoj se trebaju nadati svi ljudi. To je budućnost vječnog uskrsnuća, vječne radosti i vječnoga života. Marija je to, što baš danas slavimo, ostvarila, ili bolje: na njoj se to ostvarilo. Bog ju je zamilovao, pokazao da ju ljubi i uzvisio za kraljicu neba i zemlje, tako što nije dao da „njezino tijelo truleži ugleda“, tijelo čisto i sveto iz kojeg se rodio naš Spasitelj.

U današnjem blagdanu Uznesenja Marijina dušom i tijelom na nebo progovara Crkva kao učiteljica i o teologiji tijela. Tijelo naše nije stvoreno za jedan trenutak, niti samo za ovaj zemaljski život, nego u njemu mi stječemo spasenje, i u njemu nas Bog želi preobraziti za vječni život. Tijelo je stoga sveto, ono je hram Duha Svetoga… ono će Krist na kraju povijesti, kad ponovno dođe, uskrisiti jer mi vjerujemo „u uskrsnuće tijela i život vječni“, kako ispovijedamo u Vjerovanju.

U Evanđelju (Lk 1,39-56) smo čuli, kako je Elizabeta pozdravila Mariju koja joj je došla u pohod prije nego će roditi Ivana. Ona kaže za nju: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Zaista, Marija je sve što joj je Bog činio prebirala u svome srcu, razmišljala je o velikim djelima koja joj je Gospodin učinio i – ona mu je vjerovala! To Mariju čini drukčijom od svih ljudi na ovome svijetu. Svi mi doživljavamo ovo i ono u životu, veće i manje znakove Božje dobrote i ljubavi, ali sve to brzo zaboravljamo jer nam često nedostaje da – povjerujemo da će Bog sve ispuniti, da se ne smijemo prepustiti očaju, beznađu, tuzi i depresiji. S Bogom je sve moguće! Božji su ljudi, uči nas tome Marija, uvijek optimisti. Ako naime vjerujemo, sve je moguće… dakako Bogu ne nama, ali Bogu povjerovati znači poći u nepoznato, ali ne u nešto nepostojeće ili besmisleno. Da je zapravo s Bogom najljepše hoditi kroz život, sama Marija potvrđuje pred Elizabetom svojom pjesmom „Veliča duša moja Gospodina!“

Naš sveti Blaženik Alojzije Stepinac često je govorio: „Kršćanstvo i pesimizam ne mogu ići zajedno!“ Jedan naš suvremeni teolog pak kaže: „Kršćanski pogled ne trpi katastrofičnost!“ I nastavlja: „Marija uznesena uzdiže nam pogled prema nebu. Svetkovina Uznesenja stoga je uvijek poziv na nadu da može i da treba biti drugačije, da u čovjeku postoje izvori energije i snage koje mu Bog nudi da se može uzdignuti iz onoga što ga sputava i krenuti prema gore.“ (Mladen Parlov, GK, V. Gospa 2018).

Doista, previše je crnila i negativnosti u našem društvu, ali često i u našim pojedinačnim životima. Današnji blagdan Marijina Uznesenja na nebo poziv je da se okrenemo vedroj budućnosti koju nam ona pokazuje i da hrabro i s povjerenjem i mi kročimo ovom zemljom izgrađujući ju u svjetlu Kristova uskrsnuća, obnavljajući ju svojom ljubavlju, ulažući same sebe do kraja za Krista i njegovu proslavu.

Zaključimo ovo razmišljanje molitvom Bl. Djevici koju je napisao i izrekao na dan proglašenja dogme o Marijinom Uznesenju 1. studenoga 1950. godine papa Pio XII.:

O Bezgrješna Djevice, Majko Boga i Majko ljudi,

Sa svim žarom vjere vjerujemo da si dušom i tijelom slavno uznesena na nebo, gdje si proglašena Kraljicom svih korova anđela i svega mnoštva svetih. I mi se s njima ujedinjujemo u hvaljenju i blagoslivljanju Gospodina koji te je uzdigao nad sva stvorenja, i izručujemo ti svoju odanost i svoju ljubav.

Znademo da tvoj pogled, koji je nekoć majčinskom nježnošću bdio nad poniznim i trpećim Isusovim čovještvom, sada u nebu uživa u gledanju proslavljenoga čovještva nestvorene Mudrosti, i da veselje tvoje duše, zbog gledanja preslavnoga Trojstva licem u lice, igra u tvome srcu blaženom nježnošću. A mi, bijedni grješnici, kojima tijelo još otežava let duše, ponizno molimo da očistiš naše osjećaje kako bismo umjeli, već ovdje na zemlji, prepoznati Boga, Boga samoga, u čudesnoj ljepoti njegovih stvorenja.

Uzdamo se da ćeš svrnuti svoje blage oči na nas i da vidiš našu bijedu i naše tjeskobe, naše muke i naše slabosti, da se tvoje usne smiješe našim radostima i našim uspjesima i da čuješ Isusov glas kako govori za svakoga od nas, kao ono nekoć za ljubljenoga učenika: „Evo ti sina!“ I mi koji te nazivamo svojom Majkom, uzimamo te, kao nekoć učenik Ivan, da nam budeš prethodnica, snaga i utjeha na našem smrtnome putu.

Ispunja nas sigurnost da tvoje oči, koje su plakale nad zemljom natopljenom Isusovom krvlju, vide ovaj svijet, zasužnjen ratovima, progonima, ugnjetavanjima pravednih i nemoćnih. I mi, koji smo u tami ove suzne doline, iščekujemo od tvoga nebeskoga svjetla i od tvoje blage miline, okrjepu u bolima našega srca i u kušnjama koje pogađaju Crkvu i našu Domovinu.

Vjerujemo da si – u slavi u kojoj kraljuješ, zaodjevena suncem i okrunjena zvijezdama – nakon Isusa najveća radost i veselje svih anđela i svih svetih. A mi, s ove zemlje kojom još uvijek hodočastimo, okrijepljeni vjerom ubuduće uskrsnuće, upiremo pogled u tebe, koja si naš život, naša slast i naša nada; privuci nas blagošću svoga glasa i pokaži nam, jednoga dana, nakon ovoga progona, Isusa – blagoslovljeni plod utrobe tvoje, o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

Amen.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Svjedoci smo obnovljene ljubavi prema Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić u srijedu se na blagdan Velike Gospe  predvodeći svečanu misu u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, gdje se okupilo na tisuće vjernika, posebno obratio mladima, pozvavši ih da se ne mire s osrednjošću, nego hrabro i ustrajno traže “toliko očekivane promjene u hrvatskom društvu”.

Kardinal je propovijed posvetio obitelji i mladima, nazvavši ih znakom nade u hrvatskom društvu, a podsjetio je i na probuđenu nadu i ponos u hrvatskom narodu zbog uspjeha srebrene Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

“Zahvaljujući izvanrednim uspjesima naših mladih sportaša a posebno Hrvatske nogometne reprezentacije, posljednjih smo tjedana svjedoci obnovljene ljubavi prema Domovini, hrvatskom zajedništvu, životu i obitelji. Na nacionalnom planu događaj je to od neizmjerne važnosti. Probuđen je ponos i nada da se hrvatsko društvo gorljivošću i nesebičnošću, ljubavlju i zalaganjem obnavlja na radost sviju”, rekao je kardinal Bozanić predvodeći svečano misno slavlje u svetištu Majke Božje Bistričke gdje se okupilo dvadesetak tisuća hodočasnika, većinom iz sjeverozapadne Hrvatske.

“Vi ste, dragi mladi vjernici”, dodao je, “bili u prvim redovima i prepoznatljiv ste znak nade hrvatske budućnosti. Stoga nemojte se miriti s osrednjošću, nego hrabro i ustrajno tražite od starijih i odgovornih toliko očekivane promjene u hrvatskom društvu”.

Zagrebački nadbiskup Bozanić je tradicionalno dio propovijedi posvetio hrvatskoj obitelji te istaknuo kako je ” svako rođenje djeteta navještaj Božjeg blagoslova”.

Hrvatsko društvo trebalo bi biti “prijateljski raspoloženo prema obiteljima s djecom”, poručio je izrazivši dvojbu da hrvatsko zakonodavstvo u nekim sektorima diskriminira obitelji s malom djecom.

Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, kazao je, svakome vjerniku pokazuje put Božje budućnosti, put koji vodi k dobru.

“Na kraju pobjeda će biti na strani dobra. Slika naše budućnosti je čovječanstvo obasjano svjetlom, iako treba proći kroz borbu i tamu zla. Budućnost svijeta ima pozitivan ishod, i na kraju završetak će biti Božji. Nada u uskrsnuće tijela, to jest cijeloga čovjeka, temelji se na vjeri u posvemašnju, neograničenu i sveobuhvatnu snagu Boga tvorca života. Naime, Bog jest Gospodar povijesti i u vremenu i u vječnosti”, poručio je kardinal Bozanić.

Snaga je te budućnosti u vjernicima koje, naglasio je, u sebi nose “sjeme svjetla i budućnost svijeta”.

Od jeseni intenzivna priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži 2020. u Zagrebu

Također u obraćanju mladim vjernicima istaknuo je kako je “Marijin Veliča – ispunjen  porukom nade, ponajprije nadom u Boga”.

Podsjetio je i na riječi pape Franjo koji kaže: “Bog je mlad, On je uvijek nov…. On prvi dolazi, čeka nas. Gospodin (…) pretječe nas, On nas čeka; griješimo, a On nas čeka da nam oprosti. On nas čeka da nas primi, da nam iskaže svoju ljubav” .

Kardinal Bozanić rekao je i kako je papa Franjo za listopad ove godine sazvao u Rimu Biskupsku sinodu koja će biti posvećena mladima. A u Zagrebačkoj nadbiskupiji najesen započinje intenzivna priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se 2020. godine održati u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, dodao je.

“Dragi mladi vjernici, želimo da ta priprema bude u prvom redu raspoznavanje vaše životne odluke u svjetlu Evanđelja, ali i iznošenje vaših želja, projekata i snova, kao i teškoća na koje nailazite kako bi ostvarili svoja htijenja u službi Crkve i hrvatskog društva u kojima želite biti aktivni protagonisti”, istaknuo je kardinal Bozanić.

Marijanska pobožnost hrvatskoga naroda, brojna marijanska svetišta i crkve govore o Marijinoj prisutnosti u povijesti hrvatskog naroda

Na kraju se osvrnuo i na okupljanja hodočasnika u brojnim hrvatskim marijanskim svetištima na blagdan Velike Gospe, istaknuvši da ona govore o Marijinoj prisutnosti u povijesti hrvatskog naroda.

“Marijanska pobožnost hrvatskoga naroda, brojna hrvatska marijanska svetišta i crkve njoj posvećene, današnja okupljanja vjernog naroda diljem naše Domovine govore o Marijinoj prisutnosti u povijesti hrvatskog naroda, o Marijinim trajnim pohodima i našim vjerničkim susretima s Njom, o Kraljici Hrvata, toj zvijezdi sreće koja blista da nam noći grijeha mrak rasprši hud”, zaključio je kardinal Bozanić u propovijedi na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velike Gospe.

U svetište Majke Božje Bistričke na blagdan Velike Gospe tradicionalno dolaze deseci tisuća hodočasnika, do kraja dana očekuje se da će ih stići do 40 tisuća, a među njima su ove godine i hodočasnici iz drugih zemalja – Mađarske, Slovenije, Kine i Hong Konga.

(Hina)

Predsjednica u Aljmašu: Naša vjera ohrabruje za svakodnevni život i budućnost bez straha

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari