Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima u ovoj zemlji?

Objavljeno

na

Proslavljen Dan Stjepana i Antuna Radića i 25. godina Sisačko-moslavačke županije

Dan Stjepana i Antuna Radića i 25. godina Sisačko-moslavačke županije proslavljeni su u ponedjeljak, 11. lipnja svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Martina u Martinskoj Vesi predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, policijskim kapelanom vlč. Ivom Borićem i domaćim župnikom vlč. Ivicom Šimunovićem, a služio je đakon Milan Daniel Jurić.

Uz okupljene vjernike misnom slavlju su nazočili i brojni predstavnici vlasti, između ostalih župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicime te predstanici HSS-a, Hrvatske vojske i policije.

Na početku homilije biskup Košić je svima okupljenima čestitao ovaj jubilej istaknuvši kako ovom svetom misom zahvaljujemo Bogu za našu Sisačko-moslavačku županiju, ali kako smo Bogu zahvalni i za prvog župana, hrvatskog branitelja i mučenika Đuru Brodarca

Homilija na misi zahvalnici za 25 godina Sisačko-moslavačke županije

Drago braćo i sestre, danas Crkva slavi blagdan sv. Barnabe apostola. U današnjem čitanju (Dj 11, 21b-26; 13, 1-3) pisac Djela apostolskih za njega kaže da je on bio „muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere“. Premda je on bio apostol, to ne z nači da te karakteristike trebaju imati samo apostolski nasljednici tj. biskupi i svećenici, nego i svi vjernici.

A u Evanđelju po Mateju (Mt 10, 7-13) Isus od svojih učenika traži sljedeće: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ I to su zadaće koje je Gospodin dao svim svojim učenicima, i nama. I mi se trebamo brinuti za bolesnike, pomagati onima kojima je nada umrla da se pridignu, onima koji su okuženi raznim ovisnostima i zlodusima da se izbave… I to trebamo činiti bez želje za vlastitom korišću ili zaradom, to mora biti naše služenje Bogu i bližnjemu – besplatno jer smo besplatno i mi primili Božju milost…

Poštovani gosp. Župane sisačko-moslavački, poštovani zamjenici g. župana, poštovana predsjednice Županijske skupštine, predstavnik Hrvatske vojske gosp. generale zamjeniče zapovjednika stožera HV, poštovani predstavnici HSS-a, poštovani visoki gosti, dragi vjernici!

Danas ovom svetom misom zahvaljujemo Bogu za našu Sisačko-moslavačku županiju. Ona ujedno na svoj Dan županije slavi i svojih četvrt stoljeća, punih 25 godina. Čestitam jubilej, i podsjećam da je u vrijeme Domovinskog rata Hrvatska ustrojena po jedinicama – ima 20 županija + Grad Zagreb. Mi smo Bogu zahvalni za prvog župana, hrvatskog branitelja i mučenika Đuru Brodarca…

U kratkim biografskim podacima čitamo: „Antun Radić rodio se u selu Desnom Trebarjevu kod Siska 11. lipnja 1868. godine. Rodio se u obitelji siromašnih roditelja, seljaka, Ane (rođ. Posilović) i Imbre Radić kao osmo od jedanaestero djece… Stjepan Radić rodio se u selu Desno Trebarjevo pokraj Siska (ttakođer na današnji dan) 11. lipnja 1871. godine, kao deveto od jedanaestero djece, u obitelji siromašnoga seljaka Imbre i Ane (Jane, rođene Posilović)…“

No, danas kada promatramo gdje se nalazi naša SM župnija, tada se pitamo: kamo to ide ovaj lijepi Radićev rodni kraj?

Spomenuo sam prvog župana, branitelja Siska i županije, Đuru… druga je županica morala dati prije isteka mandata ostavku jer je pod optužbom kriminala i korupcije… hoda po sudovima i dokazuje što je istina… a danas mi doduše govorimo, slušamo i nadamo se napretku, ali – još ga u većoj mjeri ne vidimo…

Demografija… spomenuo sam kako su Antun i Stjepan bili osmo i deveto dijete, od ukupno 11-ero djece svojih roditelja… A danas? Jedno, dvoje… i to je sve. Zato propadamo! I neće nas pobijediti Turci mačem, već ćemo mi sami sebe iskorijeniti iz ove lijepe naše, kad roditelji ne žele imati djece, pa dolaze oni koji imaju djece… i tako će naša domovina postati lijepa njihova… Vidio sam jutros naslov kako svaki dan prelazi iz BIH u RH 150 migranata, od kojih ni jedan nema putovnicu i svi se zovu Muhamed Ali…

Odlazak stanovništva, osobito mladih obrazovanih ljudi… Bio sam prošli vikend djelitelj svete Potvrde našim mladima u Njemačkoj, točnije u Kölnu i Düsseldorfu – u jednoj misiji 38, u drugoj 63 mladih Hrvata… Rekao sam im da mi je drago da primaju sakramente i žele živjeti kao kršćani, gdje god bili, ali da bi mi draže bilo da sam im Potvrdu podijelio u Hrvatskoj ili BIH.

Jučer sam bio u BIH i morao sam tumačiti kako je sve do Vrbasa čak za Turke to bilo područje koje se zvalo Hrvatska, doduše Turska Hrvatska… a danas, kao da je te ljude čitav svijet zaboravio!

No, nije toliko žalosno što ih je svijet zaboravio koliko to što ih je Hrvatska zaboravila, službena hrvatska politika… Kažu da je u korizimi 2000. kružio vic: Čega su se odrekli Račan i Mesić? Na što je slijedio odgovor: Bosanskih Hrvata! A oni su još tu, makar mali broj, a tko ih drži i okuplja, tko njihove interese zastupa? Jedino Katolička Crkva! I onda neki kažu: nema što Crkva ulaziti u politiku… mi smo sekularna zemlja… A tko bi živio u toj „sekularnoj zemlji“ da nije bilo Katoličke Crkve koja je spasila i koja i danas čuva naš hrvatski identitet?!

Zato je jedno od bolnih pitanja u našoj Domovini i odnos političara prema Katoličkoj Crkvi… Bili smo dobri u komunizmu jer smo se odupirali nenaravnoj vlasti i čuvali hrvatsku dušu… bili smo dobri i u Domovinskom ratu jer smo bili s našim narodom koji je bio prognan, koji je kucao na vrata Caritasa… hranili smo i odijevali mnoge… A danas nismo poželjni, kada se zalažemo za naravne vrijednosti kao što su: brak između muškarca i žene, brojno potomstvo, kada se opiremo nenaravnoj rodnoj ideologiji, kada nas gaze i lome pa i tzv. demokršćani, a što da kažemo o onima koji imaju još u programu borbu protiv Boga…

Neki i Stjepana Radića stavljaju na svoj barjak borbe protiv Crkve, kao on je bio antiklerikalac i sl. Istina, on je bio protiv abuzusa koji su se događali – kao što se i danas događaju u hrvatskom društvu, ali on je cijenio katoličku vjeru… njegov antiklerikalizam u biti je otpor prema svećeniku Korošecu, Slovencu koji je bio član jugoslavenske vlade koja je praktički progonila i uništavala hrvatski narod… to je poenta. No on se nije borio protiv vjere i Crkve… jer zar bi stavio kao geslo svoje stranke i borbe riječi: Vjera u Boga i seljačka sloga?!

To je žalosno stanje naše nacije danas.

S druge strane imamo primjer narodnih prosvjetitelja i uzor mučeničke borbe za svoj narod.

Naši političari danas su živa suprotnost ovim načelima: dok su naši politički prvaci bili toliko zauzeti za dobro svoga naroda da su i život žrtvovali za njegovo dobro, danas uglavnom obrnuto: naši prvaci su toliko zabrinuti za sebe da i narod žrtvuju za vlastito dobro! I kako će nam onda biti bolje?

Jednom sam rekao da su meni oni koji danas odlaze iz domovine u tuđinu nalik dezerterima. Dezerteri su oni koji bježe kad je rat, kad treba braniti domovinu, oni misle samo na sebe i ne žele se boriti… Danas hvala Bogu ne sijeva oružje i ne ubijaju se ljudi metkom i granatom… pa ipak, bije se teški boj za dušu čovjekovu… I neki ostaju i bore se, a drugi bježe…

No, dezerterstvo je mislim širi pojam koji predstavlja odustajanje od borbe da bude bolje, da se promijene odnosi u društvu, da se na kraju i skinu s vlasti oni koji ne žive za svoj narod nego za sebe. Da, ja pozivam da ih skinemo s vlasti! Dakako, ne pozivam na revoluciju, pozivam na demokratski postupak, koji je narodu na raspolaganju, a to je – referendum!

I mogu bučiti koliko hoće ovi i oni kako oni to neće dati, kako to nije primjereno i kako je to nepotrebno – da za njih, ali ako narod hoće, e bit će!

Pa zašto nisu ti veliki demokrate i demokršćani dopustili da se prije ratifikacije IK raspiše referendum, da čuju što narod misli, a ne da su silili i svoje članove i prijetili im, izbacivali iz vodećih funkcija itd., da bi proveli na silu, čiju to direktivu? Kad su biskupi složno, čitava HBK na plenumu, rekli da su protiv toga zla… zašto je trebalo to zaoštravanje s Crkvom?

Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima u ovoj zemlji koju smo često upravo mi, katolici, izbavljali od propasti kad je bilo najteže… evo za 11 dana obilježit će Katolička Crkva u Sisku 425.godišnjicu slavne sisačke pobjede nad Turcima… u toj je pobjedi sudjelovalo i ne mali broj svećenika, dva su kanonika i ubijene… kanonici su sagradili i Stari grad kao utvrdu za obranu od Turaka… i to nitko od današnjih političara ne zna, oni će ići u šumu slaviti vojsku koja je stvarala državu koja je propala i ideologiju komunizma koji je propao… to je naša Hrvatska danas!

I onda se neki čude kad se proziva Katoličku Crkvu i nas, biskupe i svećenike što stojimo na braniku svoga naroda! Pa nema nikoga tko bi to činio, a narod je prepušten sebi i lažima, ideologiji koja je preije 28 godina propala i još vlada… koja je zatirala Crkvu, pobila više od 500 svećenika i još preko 100 bogoslova i časnih sestara… i neprestano širi neistine o genocidnosti Hrvata, laže o Jasenovcu i prijeti da će zatvoriti svakoga tko želi istražiti istinu…

O tempora, o mores! Gdje smo mi to danas!

Možda i nije bilo tako teško Radićima kad promatramo ovo naše sadašnje stanje… Na hrvatskoj dalekovidnici koju svi mi moramo plaćati i koja bi trebala biti naša, što nam se servira? Parade laži i srama, a narodne ideje se progone…

Molimo zagovor sv. Barnabe apostola, ugledajmo se u borbi za svoj narod u velikane Antuna i Stjepana Radića i molimo se za budućnost naše SMŽ i naše Domovine! Amen.

(Sisačka biskupija)

 

Biskup Košić: Danas je borba da sačuvamo naše vrijednosti, da opstanemo kao hrvatski katolički narod

 

Biskup Košić: Hrvatska nikako da se oslobodi komunizma, referendumi će se održati jer je to odluka naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Blagdan Sv. Ivana Krstitelja – Deseci tisuća hodočasnika u Podmilačju

Hodočasnici su stizali sa svih strana, ne samo iz Jajca i okolnih župa, već i iz Lašvanske te župa Lepeničke doline iz kojih se pješačilo po 120 i više kilometara

Objavljeno

na

Objavio

Na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, u nedjelju 24. lipnja, župa i svetište u Podmilačju, svečano su proslavili patron, uz tradicionalno okupljanje mnoštva vjernika, hodočasnika iz cijele BiH, ali i iz drugih zemalja. Već u ranim jutarnjim satima započele su sv. ispovijedi, a potom su uslijedile svete mise u 7 i 8:30, dok je središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike upriličeno u 11 sati, a predvodio ga je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Jozo Marinčić.

U koncelebraciji je bilo 20-ak svećenika, a asistencija kod oltara bili su đakoni i bogoslovi Franjevačke teologije u Sarajevu. Liturgijskim pjevanjem ravnao je fra Emanuel Josić, donosi Nedjelja.ba. Na početku, okupljenim svećenicima i vjernicima obratio se podmilački župnik i upravitelj svetišta fra Filip Karadža koji je sve pozdravio i zaželio dobrodošlicu. U prigodnoj propovijedi provincijal Marinčić naglasio je da Sv. Ivan pokazuje kako prava poniznost pretpostavlja hrabrost. „Ponizite se, to je hrabar čin. Oprostiti – to je hrabar čin. Nemojte bježati od toga, koliko je ljudi u zavadi, ne razgovaraju – upravo jer se teško mogu poniziti, što teško mogu priznati. Treba im hrabrosti biti pred Bogom malen i prihvatiti vlastite granice.

To je prava veličina koja daje da Bog bude Bog i koja zahvalno prihvaća vlastito dostojanstvo“, kazao je fra Jozo. „Stalno nekako govorimo o krizi – krizi ovoga, krizi onoga, stalno je neka kriza prisutna u našim životima i među nama. U čemu je kriza svijeta? U čemu je kriza povijesti? Gdje se događa sav taj mrak povijesti? Kriza nas kršćana, neću reći kriza materijalistička, nego kriza nas kršćana jest što kršćanin više ne moli, što se molitva više ne čuje u našim kućama, u našim obiteljima i jer rijetko silazi s naših usana. Ne stavljamo Boga na prvo mjesto! Nema ga! Kriza obitelji je kriza molitve. Kad nastaje kriza u obitelji – onda kad prestane molitva u obitelji!

Kada se ne razgovara s Bogom ne razgovara se ni među sobom… Postali smo narod kukanja, stalno nam nešto smeta, a znajte – nikad nije bilo lako ovom narodu, ali s vjerom u Boga, u teškim vremenima postajali su još samosvjesniji i još životniji. Sv. Ivo je bio čovjek molitve. Ugledajmo se na Sv. Ivu, da možemo biti ljudi molitve, ljudi susreta s Bogom. I zato se obraćam vama, dragi roditelji, nemojte nekom ostavljati svoju djecu – budite blizu njima. Budite blizu svojoj djeci u ovim trenucima, posebno kad trebaju odlučivati o važnim stvarima svoga života. Budite bliski svojoj djeci i pokažite im gdje su prave radosti duhovne, da ih ne nadvlada tjeskoba“, potaknuo je provincijal Bosne Srebrene.

U nastavku je istaknuo kako je jedna od temeljnih duhovnih vrijednosti, na koju poziva Sv. Ivo, solidarnost. „Međutim, vrijeme u kojemu živimo – tjera nas na sebičnost.

Postajemo jako sebični ljudi i zaokupljeni samo sobom, drugi nas nekako ne interesiraju. Prolazimo pored njih, pogotovo pored onih u potrebi, koji su u poteškoćama… Ne, ja vidim samo sebe… Molimo Boga da nas oslobodi od te sebičnosti i zatvorenosti da se s ovog hodočašća vratimo osnaženi i ohrabreni Božjim duhom, da živimo duh solidarnosti na koji nas poziva Sv. Ivo“, poručio je, između ostalog, fra Jozo. Nakon misnog slavlja uslijedilo je pučko veselje uz glazbu i okrjepu. Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju, danas slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u Bosni i Hercegovini.

Mnogi vjernici su i ove godine molili za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, prelazeći pješice i više od 100 km kako bi uoči i na svetkovinu bili u njegovu svetištu. Hodočasnici su stizali sa svih strana, ne samo iz Jajca i okolnih župa, već i iz Lašvanske te župa Lepeničke doline iz kojih se pješačilo po 120 i više kilometara. Većina hodočasnika do Podmilačja je stizala preko Vlašića, a nakon odmora i okrepe u Dobretićima dolazili su na svoje odredište.

Mnogi su noć s 23. na 24. lipnja proveli pod otvorenim nebom u vrećama za spavanje ili jednostavno pokriveni dekama i jaknama. Ivandan je najznačajnija svetkovina ljetnog ciklusa. Neki ga nazivaju i „ljetnim Božićem“. Bogat folklorni sadržaj uz ovu svetkovinu povezuje se poklapanjem s ljetnim solsticijem, to jest najduljim danom i najkraćom noći. Tako se večer uoči Svetog Ivana pale krijesnice, a u Hercegovini ih zovu i svitnjaci.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Proslava blagdana sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju kod Jajca

Objavljeno

na

Objavio

Više desetaka tisuća vjernika i hodočasnika u nedjelju je u svetištu Podmilačje kod Jajca, najvećem nemarijanskom svetištu u Bosni i Hercegovini, nazočilo središnjoj misi na kojoj je provincijal bosanskih franjevaca fra Jozo Marinčić istaknuo da je najveća kriza kršćanima nastupila zato što su Boga maknuli s prvoga mjesta i molitvu izbacili iz obitelji.

“Kriza nas kršćana, neću reći kriza materijalistička, nego kriza nas kršćana jest što kršćanin više ne moli, što se molitva više ne čuje u našim kućama, u našim obiteljima i jer rijetko silazi s naših usana. Ne stavljamo Boga na prvo mjesto! Nema ga”, rekao je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić.

Pred vjernicima iz BiH, Hrvatske i drugih europskih zemalja, ocijenio je da je kriza obitelji ustvari kriza molitve i pozvao vjernike da u vremenima velikih iskušenja prestanu s kukanjem i okrenu se vlastitoj budućnosti.

“Vjerom u Boga u teškim vremenima postajali su još samosvjesniji i još životniji”, dodao je provincijal i naveo kako je upravo sveti Ivo bio čovjek molitve.

“Ugledajmo se na Sv. Ivu, da možemo biti ljudi molitve, ljudi susreta s Bogom”, istaknuo je.

Svetište sv. Ive u Podmilačju kod Jajca poznato je u narodu kao mjesto gdje dolaze brojni vjernici s nakanama moliti za bolesnike.

Svetu misu u subotu navečer predvodio je Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić koji je upozorio da današnji ljudi griješe time što su ‘pokvarili djecu’ prepustivši drutšvu da ih odgaja umjesto da to čine oni sami.

Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u Bosni i Hercegovini. Sv. Ivo obilježava se se još od XV. stoljeća.

Mnogi vjernici su i ove godine molili za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, prelazeći pješice i više od 100 km kako bi uoči i na svetkovinu bili u njegovu svetištu.
Brojni vjernici pristigli su iz većeg dijela BiH, Hrvatske i europskih zemalja.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori