Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: U godini bl. Alojzija Stepinca učimo od njega koji je uzor svim našim vjernicima, jer ga je sv. papa Ivan Pavao II. nazvao kompasom

Objavljeno

na

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u četvrtak 29. ožujka u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misno slavlje tijekom kojeg je posvetio ulja za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda. U koncelebraciji bilo je šezdesetak svećenika, a svečanost su uveličali i bogoslovi i sjemeništarci Biskupije.

Na početku homilije biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima dan ustanovljenja sv. reda „Čuli smo u Evanđelju kako je Isus u svom zavičaju, u nazaretskoj sinagogi, čitao i tumačio tekst Izaije proroka koji smo čuli u prvom čitanju. Tu prorok govori o pomazanju Duhom Svetim, o Mesiji (što znači Krist, Pomazanik), te koje zadaće ima Mesija upravo po tom pomazanju.

Homilija na misi posvete ulja

Draga braćo prezbiteri i đakoni, dragi bogoslovi, braćo i sestre u vjeri!

Danas mi, dionici svetog reda svih triju stupnjeva – đakonata, prezbiterata i episkopata – slavimo svoj dan, dan ustanove svećeništva.

Čuli smo u Evanđelju kako je Isus u svom zavičaju, u nazaretskoj sinagogi, čitao i tumačio tekst Izaije proroka koji smo čuli u prvom čitanju. Tu prorok govori o pomazanju Duhom Svetim, o Mesiji (što znači Krist, Pomazanik), te koje zadaće ima Mesija upravo po tom pomazanju.

Duh Sveti ne pomazuje izabranika Božjega da bi ovaj uživao u toj milosti da ga Bog izabire i osobito voli. On mora preuzeti posebno poslanje, poći drugima, i to potrebnima: siromasima, onima koji su srca slomljena, zarobljenicima, sužnjima, dakle razveseliti sve ožalošćene, donositi ljudima nadu… Mi smo dakle svojim poslanjem okrenuti drugima, našoj braći…

Papa Franjo na općoj audijenciji u srijedu 4. listopada 2017. održao je katehezu „Današnji misionari nade“ u kojoj je među ostalim rekao:

„Kršćani kao da su osobe koje imaju ‘komadić neba’ više iznad glave…
Tako je zadaća kršćana na ovome svijetu otvoriti prostore spasenja, kao stanice preporođenja koje mogu vratiti limfu onome što se činilo da je izgubljeno zauvijek. Kad je nebo prekriveno oblacima, blagoslov je onaj tko zna govoriti o suncu.

Eto, pravi kršćanin je upravo to: ne plačljiv i srdit, već uvjeren, snagom uskrsnuća, da svakom zlu jednom mora doći kraj, da nijedna noć nije beskrajna, nijedna čovjekova zabludjelost konačna, da nema te mržnje koja se ne može pobijediti ljubavlju. Sigurno da katkad učenici skupo plaćaju tu nadu koju im je dao Isus.

Sjetimo se mnogih kršćana koji nisu napustili svoj narod u vremenu progona. Ostali su tamo, gdje se nije uopće znalo hoće li doživjeti sutra, gdje se nisu mogli raditi nikakvi planovi, ostali su nadajući se u Boga. Sjetimo se isto tako naše braće, naših sestara s Bliskog istoka koji daju svjedočanstvo nade i prinose također život za to svjedočanstvo. To su pravi kršćani! Oni nose nebo u srcu, gledaju dalje, uvijek prema naprijed.“ Mogli bismo dodati i sve naše mučenike koji također nisu pobjegli već su izdržali teška iskušenja i mučeništva, poput bl. Alojzija Stepinca.

Ako to trebaju biti svi kršćani, tada mi, pastiri, moramo u tome prednjačiti: u nošenju i podizanju nade…

Dana 22. veljače ove 2018. godine po nalogu pape Franje Kongregacija za nauk vjere – s potpisom prefekta kardinala Luisa Ladarie – izdala je pismo „Placuit Deo – Svidjelo se Bogu“ o nekim aspektima kršćanskoga spasenja. Citiram nekoliko misli iz tog dokumenta:

„Suvremeni svijet nailazi na stanovite teškoće u shvaćanju ispovijedanja kršćanske vjere, u kojoj se naviješta Isusa jedinoga Spasitelja cijeloga čovjeka i čitava čovječanstva (usp. Dj 4,12; Rim 3,23-24; 1 Tim 2,4-5; Tit 2,11-15). (t.2.)

„Sveti Otac Franjo, u svom redovitom naučavanju, često je spominjao dvije tendencije koje predstavljaju dva upravo spomenuta zastranjenja i koje su u nekim svojim aspektima nalik dvama drevnim krivovjerjima, pelagijanizmu i gnosticizmu. U naše vrijeme širi se određeni neo-pelagijanizam prema kojemu pojedinac, radikalno samostalan, umišlja da sam sebe spašava, ne priznajući da ovisi, u najvećim dubinama svoga bića, o Bogu i drugima.

Prema tome shvaćanju spasenje ovisi o snagama pojedinca, ili nekim čisto ljudskim strukturama, nesposobnima da prihvate novost Duha Božjega. Određeni neo-gnosticizam, s druge strane, predstavlja čisto unutarnje spasenje, zatvoreno u subjektivizam. U tome modelu spasenje se sastoji u uzdizanju, u sposobnosti ‘umom se izdići iznad Isusova tijela i vinuti se do otajstava nepoznatog božanstva’.

Tako si umišlja da može osloboditi osobu od materijalnoga tijela i kozmosa, u kojima se više ne otkriva tragove providnosne ruke Stvoritelja, nego se vidi samo stvarnost bez smisla, koja je tuđa temeljnom identitetu osobe i kojom čovjek može lako manipulirati radi ostvarivanja vlastitih interesa.“( t.3.)

„Bilo neo-pelagijanistički individualizam bilo neo-gnostički prijezir tijela nagrđuju ispovijedanje vjere u Krista, jedinoga i općega Spasitelja. Kako bi Krist mogao posredovati Savez čitave ljudske obitelji, ako je čovjek izolirani pojedinac, koji ostvaruje samoga sebe u punini svojim vlastitim snagama, kao što predlaže neo-pelagijanizam? I kako bi nam moglo doći spasenje po Isusovu Utjelovljenju, njegovu životu, smrti i uskrsnuću u njegovu pravom tijelu, ako je ono što jedino vrijedi oslobođenje nutarnje stvarnosti ljudskog bića od ograničenostî tijela i materije, prema neo-gnostičkoj viziji?

Nasuprot tim dvjema tendencijama, ovim se Pismom želi ponovno potvrditi da se spasenje sastoji u našem sjedinjenju s Kristom, koji je, svojim utjelovljenjem, životu, smrću i uskrsnućem donio novu vrstu odnosa s Ocem i među ljudima i uveo nas u te odnose zahvaljujući daru Duha, kako bismo se mogli sjediniti s Ocem kao sinovi u Sinu, i postati jedno tijelo u ‘prvorođencu među mnogom braćom’ (Rim 8,29).“ (t.4.)

Draga braćo, prezbiteri i đakoni, i mi se susrećemo s raznim potrebama koje imaju današnji ljudi, a najčešće s potrebom da im otvorimo oči. Isus je kao Pomazanik Gospodnji bio poslan otvarati „vid slijepima“ (Lk 4,19). I mi doživljavamo da se ovaj „danas“ koji trajno odjekuje u Crkvi, upravo po službi koju po Božjoj milosti mi vršimo, odnosi velikim dijelom na to otvaranje očiju onih koji su slijepi, slijepi vidjeti istinu, spoznati Gospodina i otvoriti mu srce.

Stare hereze, o kojima je progovorio papa Franjo kao i pismo Kongregacije „Placuit Deo“, naime pelagijanizam i gnosticizam, i danas mutatis mutandis nalaze mjesta u suvremenim zabludama s kojima čovjek pristupa svojoj slobodi i sreći – ili kako bismo teološki rekli: spasenju.

Misliti da sve čovjek može sam, da može svojim silama zaslužiti spasenje, odnosno da isključivo o njemu samom ovisi biti sretan i slobodan, zabluda je, duhovno sljepilo koje mi moramo uklanjati. I to prvo na sebi, tako da sami ne pretjerujemo u aktivizmu i silnim pothvatima – pastoralnim, građevinskim, stalnim događajima visokog intenziteta, a onda da i naše vjernike poučavamo molitvi, meditaciji, skromnosti, strpljivosti, zadovoljstvu s malim i shvaćanju da je samo Bog dosta.

Druga je zabluda u tome da se uranja samo u duhovne sfere, da se traži gotovo neka nirvana, i u toj duhovnoj izolaciji nit se traže nit se vide drugi oko nas… Primat nutarnje spoznaje Boga nosi mnoge suvremene duhovne pokrete čiji se članovi posve izdvajaju iz svojih obveza – u obitelji, u školi, na radnom mjestu, u župi… sve im to izgleda nevažno. No, i to je sljepilo, i to ne vodi spasenju, tj. sreći i duhovnom miru, slobodi čovjekove duše.

Treba dakle znati spajati i rad i molitvu, i akciju i kontemplaciju. I za nas je to napast – samo vršiti svoje liturgijske čine, zatvoriti se u zidove crkve i farofa, i čekati ljude. Papa Franjo nas sve šalje – gotovo tjera – van: poći na periferije, vidjeti ljude, približiti se svakome koji je u potrebi.

U godini bl. Alojzija Stepinca učimo od njega koji je uzor svim našim vjernicima, jer ga je sv. papa Ivan Pavao II. nazvao kompasom. Neka on i nama pokazuje put, put našeg svećeništva: u molitvi i zalaganju za naše bližnje, za naš hrvatski narod.

Gospodin, draga braćo, „nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu“ (Otk 1,6). Stoga mu budimo zahvalni i odgovorimo mu svojom spremnošću da pred svima za njega, osobito ovih svetih vazmenih dana, svjedočimo: „Isus Krist jest Svjedok vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Vladar nad kraljevima zemaljskim… on nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha… Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! … on je Alfa i Omega, Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ (Otk 1,5-6.8) Amen.

(Sisačka biskupija)

Uskrsna čestitka sisačkog biskupa Vlade Košića

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

18. Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Danas, 20. listopada 2018. godine organiziran je Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

Molitveni pohod na Bobovac organizira se kao spomendan posljednje bosanske kraljice Katarine, koja je umrla u Rimu, 25. listopada 1478. godine, a ove godine Bobovac je pohodio najveći broj vjernika do sad, prenosi radiobobovac.com

Bili su tu vjernici iz raznih župa u BiH, članovi udruga i pokreta, bogoslovi sjemeništarci i časne sestre zajedno sa svojim svećenicima na čelu s gvardijanom i župnikom iz Kraljeve Sutjeske, potom predstavnici civilnih vlasti na čelu s predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom i načelnikom općine Vareš Zdravkom Maroševićem, brojni pripadnici OS BiH predvođeni ministricom obrane BiH Marinom Pendeš i hrvatskim generalima, pripadnici snaga reda i sigurnosnih službi različitih razina i predstavnici povijesnih postrojbi.

Na Bobovac su ove godine stigli i gosti iz drugih država – delegacija i počasna postrojba OS RH koje je predvodio načelnik Glavnog stožera HV-a general zbora Mirko Šundov i svećenici vojnog ordinarijata iz Zagreba, vojni vikar Matej Jakopič iz Slovenije, trojica vojnih atašea pri Veleposlanstvima svojih država u BiH – vojni izaslanici Republike Hrvatske, Republike Slovenije i po prvi puta vojni izaslanik SAD-a.

Program molitvenog pohoda započeo je okupljanjem u mjestu Luke pored rijeke Bukovice u podnožju grada Bobovca, odakle su hodočasnici, predvođeni svećenicima i vojnicima u svečanim odorama sa stijegovima na čelu procesije, uz molitvu krunice u procesiji išli prema Bobovcu.

Misno slavlje na kraljevskom gradu Bobovcu, koje je predvodio nadbiskup metropolit Vrhbosanske nadbiskupije kardinal Vinko Puljić, započelo je u 11 sati, a propovijed je održao vojni biskup ordinarij u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić.

Misno slavlje pjesmom je uveličao Zbor bogoslova Franjevačke bogoslovije iz Sarajeva. “Zahvaljujem svima koji ste došli da zajedno molimo ovdje na našim povijesnim korjenima za mir i prosperitet ove zemlje i svih naroda u njoj, a to su sloga, suradnja i razumijevanje. Mira nema bez istine i pravde i jednakopravnosti. Na tu nakanu posebno i molimo.

Također molimo za sve one koji na svoj način žele nam oprati pamet iskrivljujući povijest. Neka im Bog udijeli istinu i ljubav prema istini, da istinski poštujemo korijenje na kojem smo iznikli i na kojem želimo opstati. Također i sve one koji iskrivljuju naše stavove da ne volimo ovu zemlju molim neka nam je ne ogade. Mi je volimo i želimo ovdje opstati i biti ono što jesmo sa svim drugim ljudima”, poručio je kardinal Puljić na početku misnog slavlja.

U izjavi za radio Bobovac kardinal Puljić je istaknuo:”Zaista smo bogu zahvalni za ovaj divan dan, a i za brojne vjernike, posebno vojsku i policiju, čuvare reda koji su se danas okupili na ovaj kraljevski grad da obilježimo – vojska i policija 15. puta, a mi kao Vrhbosanska nadbiskupija 18. puta. To je jedan lijepi događaj i drago mi je da to nastavljamo dalje.

Na poseban način me raduje da je vojni biskup Tomo Vukšić tako lijepo progovorio i snažnu poruku dao utemeljenu na evanđelju i na današnjem trenutku. Onaj tko iskreno voli ovu domovinu i njezine ljude taj će poštivati korijenje iz kojeg smo nikli. I zato smo mi došli tu da na korijenima obnovimo ono povijesno pamćenje, jer jadan narod koji izgubi pamćenje, a i jadna država koja ne voli svoj narod. zato želim d aovo na neki način probudi svaku vlast da zna služiti narodu, a ne crpiti narod. Mi smo graditelji vremena služeći Bogu i ljudima”.

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara je putem valova radio Bobovca poručio:” Presretan sam da sam danas ponovno ovdje na oltaru domovine, da smo u ovako prelijepom ambijentu i uz veliku nazočnost oružanih snaga i policije i svih nadbiskupa i biskupa molili za našu domovinu, onakvu kakvu bi svi željeli da bude – zemlja za sretne narode i zaposlene stanovnike ove države i vjerujem da će i ovo biti poticaj svima onima koji žele BiH da bude ugodna domovina za sve na djela”.

Ministrica obrane BiH Marina Pendeš za naš radio je rekla:”Meni je drago da zajedno sa svim ljudima dobre volje smo sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio naš uzoriti kardinal Vinko Puljić i mislim da poruke koje su odaslane s ove mise su poruke ljubavi, zajedništva, ali isto tako i poruke upozorenja da morate voditi računa o svakom čovjeku, da se mora voditi računa o dostojanstvu čovjeka i mislim da je vojni ordinarij don Tomo Vulšić izvrsno kazao sve ono što je svakom čovjeku ili ono što bi svakom čovjeku trebalo biti bitno, a to je – ne čini drugom što ne želiš da tebi učini, čini drugom ono što želiš da ti učini.

Vjerujem da ova poruka koju su poslali naši svećenici i kardinali i mi katolici s ovog mjesta gdje su stolovali posljednji bosanski kraljevi je poruka mira i zajedništva i poruka da je ovo naša domovina”.

Nakon procesije i misnog slavlja upriličeno je prigodno druženje uz nezabilazni vojnički grah koji su pripremili pripadnici OS BiH.

 

Kardinal Puljić: Nema mira bez pravde i jednakopravnosti

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Nema mira bez pravde i jednakopravnosti

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić kazao je u subotu kako katolici u Bosni i Hercegovini moraju ostati odlučni u zaštiti svog identiteta i temeljnih prava te kako nikome u toj zemlji ne može biti dobro ne osigura li se jednakopravnost svih koji u njoj žive.

Kardinal Puljić ovo je kazao na Bobovcu, starom kraljevskom gradu kod Kaknja u središnjoj Bosni, na obilježanju sada već tradicionalnog molitvenog dana za domovinu kojega po sedamnaesti put organizira Vrhbosanska nadbiskupija i petnaestog hodočašća katolika-pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

U pohodu ove je godine također po tradiciji sudjelovalo i izaslanstvo Hrvatske vojske, a uz počasnu postrojbu predvodio ga je načelnik Glavnog stožera general Mirko Šundov.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je upravo kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.

Kardinal Puljić kazao je u subotu pred tisućama okupljenih vjernika kako ovaj pohod kao i misno slavlje koje je tim povodom upriličeno predstavlja još jedno nastojanje da se sve vjernike okupi u duhu zajedništva, odanosti domovini i svom narodu i zalaganja za njegovu jednakopravnost.

“Mira nema bez istine, pravde i jednakopravnosti”, kazao je kardinal Puljić.

Dodao je kako posebice moli za one koji Hrvatima žele “oprati pamet” iskrivljujući povijest kao i onima koji lažno tvrde da Hrvati ne vole BiH kao svoju zemlju.

“Mi je volimo i želimo u njoj opstati zajedno sa svim drugim ljudima”, kazao je vrhbosanski nadbiskup uputivši molitvu Bogu da ljudima na položaju podari mudrost a građanima poštenja kako bi se ojačao mir i napredak.

U svojoj je propovjedi biskup Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, kazao kako vjernici okupljeni na Bobovcu trebaju imati viziju sadašnjosti u čijem je središtu upravo Isusova riječ koja nikada nije izgubila svoje univerzalno značenje unatoč povijesnim mijenama, a katolicima u BiH treba biti posebni poticaj da se s ponosom sjećaju svog povijesnog nasljeđa.

“Ponosno podsjećamo da su nekadašnji zakoniti vladari ove zemlje nosili ime Stjepan i Katarina. Svakomu razboritome dosta i ta imena nose bremenitu poruku koju uopće nije potrebno tumačiti”, kazao je biskup Vukšić.

Dodao je kako Hrvati poštuju svačije ime a nikome neće dopustit da im zaborav nameću kao pravilo.

“Osim što je to naš dug to je i biblijska poruka i time dodatno naša vjernička obveza a naše vršenje toga je dio naše neotuđive slobode”, kazao je vojni ordinarij.

Pozvao je vjernike da svoje molitve upute tako da vjerne uzdrže u čvrstoj vjeri a da Bog blagoslovi BiH i sve njene ljude, obdari je napretkom i razvitkom a njene stanovnike zaštiti od neprijateljstava i mržnje, sukoba i rata, svađe i nemira kao i da se narodi u njoj uzajamno poštuju i uvažavaju i da svi natječu u očuvanju dostojanstva drugoga.

“(Molimo se) da se donese zakon koji će svakome narodu omogućiti da sebi izabere predstavnike, da se izabrani natječu u služenju ljudima i da se ne guše proročki glasovi koji upozoravaju na nepravedne zakone”, kazao je u propovjedi biskup Vukšić.

Upozorio je i kako se pokušajima da se jednome narodu uskrate njegova temeljna prava na novi način opet vodi proces protiv samog Isusa i njegova nauka.

“Ostajući vjerni Isusu, protivni svakom nasilju i nepravdi zazivamo Presveto Trojstvo da nas blagoslovi kako bismo u svakom času prednjačili u dobru i našli najbolje rješenje za sebe, domovinu i sve ljude koji u njoj žive”, poručio je biskup Vukšić.

(Hina)

 

Kardinal Puljić o izborima u BiH: Tužan sam, Međunarodna zajednica učini krive poteze pa ostavi domaćina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari