Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: U godini bl. Alojzija Stepinca učimo od njega koji je uzor svim našim vjernicima, jer ga je sv. papa Ivan Pavao II. nazvao kompasom

Objavljeno

na

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u četvrtak 29. ožujka u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misno slavlje tijekom kojeg je posvetio ulja za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda. U koncelebraciji bilo je šezdesetak svećenika, a svečanost su uveličali i bogoslovi i sjemeništarci Biskupije.

Na početku homilije biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima dan ustanovljenja sv. reda „Čuli smo u Evanđelju kako je Isus u svom zavičaju, u nazaretskoj sinagogi, čitao i tumačio tekst Izaije proroka koji smo čuli u prvom čitanju. Tu prorok govori o pomazanju Duhom Svetim, o Mesiji (što znači Krist, Pomazanik), te koje zadaće ima Mesija upravo po tom pomazanju.

Homilija na misi posvete ulja

Draga braćo prezbiteri i đakoni, dragi bogoslovi, braćo i sestre u vjeri!

Danas mi, dionici svetog reda svih triju stupnjeva – đakonata, prezbiterata i episkopata – slavimo svoj dan, dan ustanove svećeništva.

Čuli smo u Evanđelju kako je Isus u svom zavičaju, u nazaretskoj sinagogi, čitao i tumačio tekst Izaije proroka koji smo čuli u prvom čitanju. Tu prorok govori o pomazanju Duhom Svetim, o Mesiji (što znači Krist, Pomazanik), te koje zadaće ima Mesija upravo po tom pomazanju.

Duh Sveti ne pomazuje izabranika Božjega da bi ovaj uživao u toj milosti da ga Bog izabire i osobito voli. On mora preuzeti posebno poslanje, poći drugima, i to potrebnima: siromasima, onima koji su srca slomljena, zarobljenicima, sužnjima, dakle razveseliti sve ožalošćene, donositi ljudima nadu… Mi smo dakle svojim poslanjem okrenuti drugima, našoj braći…

Papa Franjo na općoj audijenciji u srijedu 4. listopada 2017. održao je katehezu „Današnji misionari nade“ u kojoj je među ostalim rekao:

„Kršćani kao da su osobe koje imaju ‘komadić neba’ više iznad glave…
Tako je zadaća kršćana na ovome svijetu otvoriti prostore spasenja, kao stanice preporođenja koje mogu vratiti limfu onome što se činilo da je izgubljeno zauvijek. Kad je nebo prekriveno oblacima, blagoslov je onaj tko zna govoriti o suncu.

Eto, pravi kršćanin je upravo to: ne plačljiv i srdit, već uvjeren, snagom uskrsnuća, da svakom zlu jednom mora doći kraj, da nijedna noć nije beskrajna, nijedna čovjekova zabludjelost konačna, da nema te mržnje koja se ne može pobijediti ljubavlju. Sigurno da katkad učenici skupo plaćaju tu nadu koju im je dao Isus.

Sjetimo se mnogih kršćana koji nisu napustili svoj narod u vremenu progona. Ostali su tamo, gdje se nije uopće znalo hoće li doživjeti sutra, gdje se nisu mogli raditi nikakvi planovi, ostali su nadajući se u Boga. Sjetimo se isto tako naše braće, naših sestara s Bliskog istoka koji daju svjedočanstvo nade i prinose također život za to svjedočanstvo. To su pravi kršćani! Oni nose nebo u srcu, gledaju dalje, uvijek prema naprijed.“ Mogli bismo dodati i sve naše mučenike koji također nisu pobjegli već su izdržali teška iskušenja i mučeništva, poput bl. Alojzija Stepinca.

Ako to trebaju biti svi kršćani, tada mi, pastiri, moramo u tome prednjačiti: u nošenju i podizanju nade…

Dana 22. veljače ove 2018. godine po nalogu pape Franje Kongregacija za nauk vjere – s potpisom prefekta kardinala Luisa Ladarie – izdala je pismo „Placuit Deo – Svidjelo se Bogu“ o nekim aspektima kršćanskoga spasenja. Citiram nekoliko misli iz tog dokumenta:

„Suvremeni svijet nailazi na stanovite teškoće u shvaćanju ispovijedanja kršćanske vjere, u kojoj se naviješta Isusa jedinoga Spasitelja cijeloga čovjeka i čitava čovječanstva (usp. Dj 4,12; Rim 3,23-24; 1 Tim 2,4-5; Tit 2,11-15). (t.2.)

„Sveti Otac Franjo, u svom redovitom naučavanju, često je spominjao dvije tendencije koje predstavljaju dva upravo spomenuta zastranjenja i koje su u nekim svojim aspektima nalik dvama drevnim krivovjerjima, pelagijanizmu i gnosticizmu. U naše vrijeme širi se određeni neo-pelagijanizam prema kojemu pojedinac, radikalno samostalan, umišlja da sam sebe spašava, ne priznajući da ovisi, u najvećim dubinama svoga bića, o Bogu i drugima.

Prema tome shvaćanju spasenje ovisi o snagama pojedinca, ili nekim čisto ljudskim strukturama, nesposobnima da prihvate novost Duha Božjega. Određeni neo-gnosticizam, s druge strane, predstavlja čisto unutarnje spasenje, zatvoreno u subjektivizam. U tome modelu spasenje se sastoji u uzdizanju, u sposobnosti ‘umom se izdići iznad Isusova tijela i vinuti se do otajstava nepoznatog božanstva’.

Tako si umišlja da može osloboditi osobu od materijalnoga tijela i kozmosa, u kojima se više ne otkriva tragove providnosne ruke Stvoritelja, nego se vidi samo stvarnost bez smisla, koja je tuđa temeljnom identitetu osobe i kojom čovjek može lako manipulirati radi ostvarivanja vlastitih interesa.“( t.3.)

„Bilo neo-pelagijanistički individualizam bilo neo-gnostički prijezir tijela nagrđuju ispovijedanje vjere u Krista, jedinoga i općega Spasitelja. Kako bi Krist mogao posredovati Savez čitave ljudske obitelji, ako je čovjek izolirani pojedinac, koji ostvaruje samoga sebe u punini svojim vlastitim snagama, kao što predlaže neo-pelagijanizam? I kako bi nam moglo doći spasenje po Isusovu Utjelovljenju, njegovu životu, smrti i uskrsnuću u njegovu pravom tijelu, ako je ono što jedino vrijedi oslobođenje nutarnje stvarnosti ljudskog bića od ograničenostî tijela i materije, prema neo-gnostičkoj viziji?

Nasuprot tim dvjema tendencijama, ovim se Pismom želi ponovno potvrditi da se spasenje sastoji u našem sjedinjenju s Kristom, koji je, svojim utjelovljenjem, životu, smrću i uskrsnućem donio novu vrstu odnosa s Ocem i među ljudima i uveo nas u te odnose zahvaljujući daru Duha, kako bismo se mogli sjediniti s Ocem kao sinovi u Sinu, i postati jedno tijelo u ‘prvorođencu među mnogom braćom’ (Rim 8,29).“ (t.4.)

Draga braćo, prezbiteri i đakoni, i mi se susrećemo s raznim potrebama koje imaju današnji ljudi, a najčešće s potrebom da im otvorimo oči. Isus je kao Pomazanik Gospodnji bio poslan otvarati „vid slijepima“ (Lk 4,19). I mi doživljavamo da se ovaj „danas“ koji trajno odjekuje u Crkvi, upravo po službi koju po Božjoj milosti mi vršimo, odnosi velikim dijelom na to otvaranje očiju onih koji su slijepi, slijepi vidjeti istinu, spoznati Gospodina i otvoriti mu srce.

Stare hereze, o kojima je progovorio papa Franjo kao i pismo Kongregacije „Placuit Deo“, naime pelagijanizam i gnosticizam, i danas mutatis mutandis nalaze mjesta u suvremenim zabludama s kojima čovjek pristupa svojoj slobodi i sreći – ili kako bismo teološki rekli: spasenju.

Misliti da sve čovjek može sam, da može svojim silama zaslužiti spasenje, odnosno da isključivo o njemu samom ovisi biti sretan i slobodan, zabluda je, duhovno sljepilo koje mi moramo uklanjati. I to prvo na sebi, tako da sami ne pretjerujemo u aktivizmu i silnim pothvatima – pastoralnim, građevinskim, stalnim događajima visokog intenziteta, a onda da i naše vjernike poučavamo molitvi, meditaciji, skromnosti, strpljivosti, zadovoljstvu s malim i shvaćanju da je samo Bog dosta.

Druga je zabluda u tome da se uranja samo u duhovne sfere, da se traži gotovo neka nirvana, i u toj duhovnoj izolaciji nit se traže nit se vide drugi oko nas… Primat nutarnje spoznaje Boga nosi mnoge suvremene duhovne pokrete čiji se članovi posve izdvajaju iz svojih obveza – u obitelji, u školi, na radnom mjestu, u župi… sve im to izgleda nevažno. No, i to je sljepilo, i to ne vodi spasenju, tj. sreći i duhovnom miru, slobodi čovjekove duše.

Treba dakle znati spajati i rad i molitvu, i akciju i kontemplaciju. I za nas je to napast – samo vršiti svoje liturgijske čine, zatvoriti se u zidove crkve i farofa, i čekati ljude. Papa Franjo nas sve šalje – gotovo tjera – van: poći na periferije, vidjeti ljude, približiti se svakome koji je u potrebi.

U godini bl. Alojzija Stepinca učimo od njega koji je uzor svim našim vjernicima, jer ga je sv. papa Ivan Pavao II. nazvao kompasom. Neka on i nama pokazuje put, put našeg svećeništva: u molitvi i zalaganju za naše bližnje, za naš hrvatski narod.

Gospodin, draga braćo, „nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu“ (Otk 1,6). Stoga mu budimo zahvalni i odgovorimo mu svojom spremnošću da pred svima za njega, osobito ovih svetih vazmenih dana, svjedočimo: „Isus Krist jest Svjedok vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Vladar nad kraljevima zemaljskim… on nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha… Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! … on je Alfa i Omega, Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ (Otk 1,5-6.8) Amen.

(Sisačka biskupija)

Uskrsna čestitka sisačkog biskupa Vlade Košića

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje proslave 25. obljetnice Caritasove Kuće ‘Bl. Alojzije Stepinac’ u Brezovici

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u utorak 15. listopada 2019., u zajedništvu s korisnicima, djelatnicima, gostima i svećenicima, predvodio je u Kući „Bl. Alojzija Stepinca“ u Brezovici, u kojoj se skrbi za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim teškoćama, euharistijsko slavlje povodom proslave 25. obljetnice njezina osnivanja i rada.

„Ovo Jubilarno slavlje 25. godina Caritasa u Brezovici svjedočanstvo je susreta Boga i čovjeka u djelotvornoj ljubavi“, rekao je na početku slavlja u pozdravnome govoru dobrodošlice vlč. Zvonko Vuković, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brezovici, osobito pozdravljajući Kardinala uime ravnateljice Doma s. Jelene Lončar, djelatnika i štićenika Kuće, odgajatelja, braće svećenika, svih gostiju te svih nazočnih. Zahvaljujući se na pozdravima, Kardinal je u uvodu u misno slavlje, također pozdravio djecu i mlade te prijatelje Doma. „Ovdje smo zajedno, draga djeco, dragi mladi, draga braćo i sestre, da zahvalimo Bogu. Svaka je misa hvala Bogu. Zahvalimo Bogu zato što postojimo, zahvalimo Bogu zato što nas On ljubi”, rekao je.

U homiliji Kardinal je istaknuo tri ključne poruke proizašle iz pročitane Riječi Božje (Lk 11, 37-41). Kao prvu je poruku izdvojio crkvenu naučiteljicu svetu Tereziju Avilsku koje se Crkva danas spominje, a koja se je Bogu na poseban način približila, pokazujući svima nama danas, i djeci i mladima i starijima i zdravima i bolesnima i oni koji imaju previše i onima koji su u potrebi, kako doći do Boga. „Svi mi imamo put kako doći do Boga“, nastavio je Kardinal, istaknuvši važnost molitve kao puta do Boga koji nam je u svjedočanstvo ostavila sveta Terezija. „Na ovoj zemlji može moliti samo čovjek. Samo je čovjeku dano da se po molitvi približi Bogu. I to svatko od nas: i malo dijete, i mladi i odrasli”, kazao je Kardinal, podsjećajući kako svako od nas može Boga moliti, a ono najljepše što Bogu u molitvi možemo učiniti jest zahvala: „Bože, hvala ti što me ti ljubiš“. „Svatko od nas ovdje u ovoj dvorani je ljubljen od Boga. Svakoga od nas ljubi Bog. I, evo, ono što Vam kao nadbiskup, osobito, vama djeco i mladi, želim reći, nemojte zaboraviti put do Boga. Nemojte zaboraviti moliti. Molite svaki dan. Onako kako znaš jer je Bog tebi blizu i Bog tebe ljubi“, rekao je Kardinal.

Kardinalova druga poruka bila je „Ne stidi se Evanđelja”, rečenica apostola sv. Pavla iz Prve poslanice Rimljanima (Rim 1, 16-25). „Sveti Pavao je imao hrabrosti reći: ‘Ne stidim se Evanđelja’. Evanđelje je ono što nam je donio Isus Krist, a on nam je na osobiti način približio Boga. I kada u Svetom pismu tražimo tko je to Bog, kakav je Bog, što je Bog, onda nalazimo najljepšu definiciju Boga: ‘Bog je ljubav’ (1 Iv 4,8.16). Stoga bismo mogli reći ‘Ne stidim se ljubavi'”, istaknuo je Kardinal te nastavio: „Na ljubav smo svi pozvani i svatko može ljubiti i iskazati ljubav što se konkretno očituje prema onima koji su nam blizu. Jer je Isus rekao da je on pristupan u onome koji je potreban naše ljubavi.“

Posljednja misao koju je Kardinal podijelio bila je posljednja rečenica iz današnjega Evanđelja: „Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ Govoreći o osnutku Doma u vrijeme Domovinskoga rata kada je trebalo zbrinuti osobito djecu koja su ostala sama, stradala u ratu, Kardinal je odao priznanje svima koji su zaslužni za rad Doma u kojem ima puno ljubavi te koji je i sam plod ljubavi. „Neka to bude poruka i ovoga današnjega dana i ovoga slavlja; ne samo da budemo nositelji ljubavi, nego i navjestitelji“, kazao je Kardinal, naglasivši da je Dom utemeljen 22. listopada 1994. što je znakovit dan jer se Crkva 22. listopada spominje svetoga pape Ivana Pavla II. koji je upravo te godine prvi put pohodio Hrvatsku. „Ljubav je ono što spašava čovjeka. (…) A Isus je došao da nam objavi Boga koji je ljubav i da mi u toj ljubavi život imamo“, zaključio je Kardinal.

Nakon popričesne molitve zahvalila je i Kardinalu uručila zahvalni dar ravnateljica Doma s. Jelena Lončar, rekavši: „Uzoriti, na kraju ovoga euharistijskoga slavlja želim vam reći hvala uime Caritasa, uime svih korisnika i zaposlenika ove Kuće, kao i u svoje osobno ime. U svojoj propovijedi govorili ste nam o važnosti ljubavi, a ljubavi nema bez srca. Stoga, u znak zahvalnosti i sjećanja na ovaj lijepi jubilej darujemo Vam ovo srce koje su izgradili naši korisnici da Vas uvijek podsjeća na ovaj lijepi dan i na ovo zajedništvo“. Zahvalivši se na daru, Kardinal je rekao: „Kad god ulazite ovamo, sjetite se onih Isusovih riječi ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni to činite’.” Misno slavlje pjevanjem je animirao Oktet bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Nakon slavlja uslijedio je prigodni program štićenika Doma u kojem su, između ostaloga, izveli scensko-igrani prikaz „Isus u našem selu“.

Na početku programa, koji je moderirala Tanja Baran, ravnateljica Doma s. Jelena Lončar podsjetila je sve prisutne na riječi svete Majke Terezije: „Nismo svi pozvani činiti velika djela, ali smo svi pozvani činiti male stvari s puno ljubavi“, istaknuvši da se u 25. godina u domu u Brezovici dogodilo bezbroj malih stvari učinjenih s puno srca i s puno ljubavi. „Sa srcem koje zna i hoće ljubiti. (…) Ljubav je uzvraćena. Daje snagu za ove teške korake suživota pod ovim krovom i zalog je nade da snaga ljubavi nadilazi sva naša umovanja, postignuća i uspjehe“, rekla je s. Jelena te osobito zahvalila svim zaposlenicima koji u Domu rade ili su kroz proteklih četvrt stoljeća radili. Svakome ponaosob na kraju programa bilo je dodijeljeno priznanje. Svoj govor s. Jelena je završila riječima: „Ponesite poticaj za srce, ali i dio srca ostavite u ovom domu i ovim korisnicima, bit će vam uzvraćeno.“

Budući da se obljetnica 25 godina Kuće „Bl. Alojzije Stepinac“, koju je otvorio i blagoslovio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, obilježava pod pokroviteljstvom Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Gradske skupštine Grada Zagreba, proslavi je prisustvovala pravobraniteljica Anka Slonjšak te Ivan Kujundžić kao predstavnik Grada Zagreba. Kao predstavnik Hrvatskoga sabora na proslavio je sudjelovao saborski zaspunpik Ivan Ćelić, prelata Wolfgang Tripp, izaslanika direktora Caritasa Rottenburg – Stuttgart, te ostali ravnatelji i predstavnici socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova.
Na kraju programa, Kardinal je još jednom uputio čestitke štićenicima koji su nas, rekao je, danas ovdje okupili i obradovali. Uslijedio je domjenak te prigodno druženje prilikom kojega je kardinal Bozanić obišao prostorije Kuće, štićenike i roditelje te odgajatelje Doma, priopćeno je iz tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa proglasio pet svetaca, uključujući i britanskog katolika Newmana

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo je u nedjelju pet osoba proglasio svecima, uključujući i kardinala Johna Henryja Newmana, istaknutog anglikanca iz 19. stoljeća koji se preobratio na katoličanstvo i postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih figura modernog doba.

Ističući ugled Newmana u kršćanstvu, princ Charles, koji će stati na čelo Engleske Crkve kada postane kralj, nazočio je kanonizacijskoj misi na Trgu sv. Petra i kazao da je proglašenje Newmana svecem razlog za slavlje svih Britanaca.

“Koja god uvjerenja gajili i bez obzira koje tradicije slijedimo, možemo samo biti zahvalni Newmanu na darovima ukorijenjenim u njegovoj katoličkoj vjeri, a koje je dijelio s velikim dijelom društva”, kazao je princ Charles u članku za vatikanske novine.

Charles je imao samo riječi hvale za Newmana, prvog britanskog sveca u više od 40 godina i prvog Engleza rođenog nakon 1600. koji je kanoniziran, opisujući ga kao “velikog Britanca, velikog svećenika i, sada to možemo reći, velikog sveca”.

Newman je bio čovjek velikog intelekta koji je pisao o teologiji, filozofiji i povijesti, a pisao je također romane i poeziju. Na katoličanstvo se preobratio 1845., zaređen je za katoličkog svećenika 1847., a u rang kardinala je ušao 1879.

Njegova autobiografija “Apologia Pro Vita Sua”, napisana 1864., u kojoj opisuje evoluciju svojeg vjerskog razmišljanja, i dalje se uvelike čita i štampaju se nova izdanja.

Papa je također kanonizirao tri časne sestre: Giuseppinu Vannini (1859-1911), Talijanku i osnivačicu vjerskog reda, Mariam Thresiz Chiramelu Mandikiyn (1876-1926), Indisku koja je pomagala sirotinji, i Dulcu Lopes Pontes (1914-1992), Brazilku koja je bila posvećena obrazovanju radnika.

Među sveticama je završila i Marguerite Bays (1815-1879) iz Švicarske, laikinja i mističarka za koju tvrde da je imala stigme, pet rana razapetog Krista.

Svim novoproglašenim svecima se pripisuje da su posredovali kod Boga kako bi izvodili čuda. Crkva naučava da samo Bog izvodi čuda, ali da se sveci, za koje se vjeruje da su s Bogom, zauzimaju u ime ljude koji se njima obraćaju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari