Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup KOŠIĆ: Zahvalni smo Bogu na slobodi, a tu slobodu dugujemo našim braniteljima

Objavljeno

na

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u nedjelju, 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, misu zadušnicu u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Kravarskom za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu s područja Pokuplja i Vukomeričkih gorica. U koncelebraciji bili su vlč. Branko Blažinčić i p. Jure Vranjić koji je na početku i pozdravio biskupa u ime svih župljana.

Misi su nazočili i predstavnici Zagrebačke županije i Općine Kravarsko te udruga branitelja, roditelji, udovica i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja s ovog područja predvođeni g. Ivanom Popovićem.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako danas Crkva slavi blagdan Majke Božje Snježne, a kao narod sjećamo se oslobađanja naše Domovine koje se zbilo na današnji dan 1995., u osloboditeljskoj akciji Hrvatske vojske i policije „Oluja“. „Zahvalni smo Bogu na slobodi, a tu slobodu dugujemo životima, ranama i hrabrosti naših hrvatskih branitelja koji nisu sebe štedjeli već su se hrabro izložili za svoju Domovinu. Mnogi su pri tom izgubili zemaljski život, mi ih oplakujemo, ali smo im i vječno zahvalni za tu žrtvu koja je položena iz najveće ljubavi, od koje – kaže Isus – veće nema, naime ‘život svoj položiti za svoje prijatelje’ (Iv 15,13). Zahvalni smo i za one koji su ostali trajno ranjeni, na tijelu i duši, jer se nisu bojali trpljenja za slobodu svoje zemlje Hrvatske, koji su dakle hrvatski vojni invalidi. Zahvalni smo njihovim obiteljima jer njihovi članovi s njima zajedno često podnose velike žrtve, i sve njih danas uključimo u ovu Isusovu žrtvu i u svoje molitve. Dakako, i među nama su naši hrabri branitelji Domovine, koji su hvala Bogu preživjeli obrambeni rat i sada su nositelji i pokretači ne samo ovog spomena nego i mnogih dobrih inicijativa kojima žele ono za što su se borili unaprijediti da nam Domovina bude bolji, pravedniji i sretniji dom za sve, osobito za našu djecu i mlade“.

Govoreći o čitanjima iz Knjige Izlaska (Izl 16, 2-4.12-15) biskup je istaknuo kako ono donosi nezadovoljstvo Židova koji su napustili Egipat i izišli iz ropstva na slobodu, ali su u pustinji stalno mrmljati i prigovarali Mojsiju i Aronu kako su ih izveli da bi ih u pustinji glađu pomorili. „Neprestano su dakle gledali unazad i bilo im je teško prolaziti kroz pustinju, i premda su se oslobodili ropskog života i  čekala ih je zemlja obećanja, oni su bili nostalgični za životom u Egiptu. Pitamo se kako je kod nas, u Hrvatskoj? Jer i mi smo mnogo propatili, bili ne 4 nego više od 8 stoljeća pod drugim narodima, a iz bivše države, koju mnogi s pravom zovu „tamnicom naroda“, izišli smo kroz krvavi rat. Premda smo tako teško osvojili slobodu, mnogi još uvijek pate zbog prošlih vremena govoreći da im je prije bilo bolje bez obzira što tada doista nije bilo slobode. Sloboda je naime teška, traži zauzetost, ne trpi pasivnost. U slobodi se traži angažman sviju jer u protivnom se može dugo lutati hodeći doslovno kroz pustinju života. Židovski je hod kroz pustinju od zemlje ropstva u zemlju slobode trajao 40 godina. A mi se pitamo, koliko dugo mi moramo lutati i tražiti put prema pravoj i potpunoj slobodi“, zapitao se biskup podsjetivši u nastavku na Isusove riječi iz Ivanova evanđelja upućene Židovima u kojima on jasno govori kako je za slobodu najvažnije ne biti rob grijeha, dakle činiti dobro. „Za tu slobodu nas oslobađa Gospodin Isus. Za tu slobodu se moramo i mi neprestano boriti i osvajati ju s Kristom. On nas oslobađa iznutra, u našoj duši, da bismo onda donosili i u životu djela slobode. Mogli bismo reći da je ta borba neprestana i upravo s toga gledišta moramo ustvrditi da naš osloboditeljski rat nije završio, da se moramo i dalje neprestano boriti da bismo bili slobodni. Najvažnije pak nam je neprestano raditi na našoj savjesti, na odnosu prema istini, pravednosti, na odnosu prema našim bližnjima… na tim područjima Gospodin od nas očekuje da postanemo slobodni, da neprestano napredujemo u dobru, da se borimo i nikad ne odustanemo u toj borbi.

Najprije se moramo nastaviti boriti za dobro u našim dušama, da ga ne nadvlada ni zasjeni zlo. To je često napast koju vidimo u našim medijima koji uglavnom iznose više zla negoli dobra. A da bismo se mogli boriti za dobro, potrebno je da vjerujemo da je ono jače, da će dobro pobijediti“.

Na kraju biskup je zaključio: „Moleći se danas za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile, molimo za cijeli naš hrvatski narod i hrvatsku državu želeći da napreduje u sve većem osvajanju duhovne slobode, slobode svakog čovjeka ali kao prostora da se čini dobro a ne zlo, da budemo svi vođeni osjećajima kojima su bili vođeni naši branitelji željni sebe žrtvovati za dobro svoje Domovine, imajući na pameti ne na prvom mjestu svoje nego zajedničke interese i koristi“.

Nakon svete mise hrvatski su branitelji u društvenom domu održali i prigodni program.

Biskupova homilija

Dragi hrvatski branitelji, draga braćo i sestre u vjeri!

Danas Crkva slavi Majku Božju Snježnu i 18. nedjelju kroz crkvenu liturgijsku godinu. Ujedno se kao narod sjećamo oslobađanja naše Domovine koje se zbilo na današnji dan 1995., dakle prije 23 godina u osloboditeljskoj akciji Hrvatske vojske i policije zvanoj Oluja. Zahvalni smo Bogu na slobodi, a tu slobodu dugujemo životima, ranama i hrabrosti naših hrvatskih branitelja koji nisu sebe štedjeli već su se hrabro izložili za svoju Domovinu. Mnogi su pri tom izgubili zemaljski život, mi ih oplakujemo, ali smo im i vječno zahvalni za tu žrtvu koja je položena iz najveće ljubavi, od koje – kaže Isus – veće nema, naime „život svoj položiti za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Zahvalni smo i za one koji su ostali trajno ranjeni, na tijelu i duši, jer se nisu bojali trpljenja za slobodu svoje zemlje Hrvatske, koji su dakle hrvatski vojni invalidi. Zahvalni smo njihovim obiteljima jer njihovi članovi s njima zajedno često podnose velike žrtve, i sve njih danas uključimo u ovu Isusovu žrtvu i u svoje molitve. Dakako, i među nama su naši hrabri branitelji Domovine, koji su hvala Bogu preživjeli obrambeni rat i sada su nositelji i pokretači ne samo ovog spomena nego i mnogih dobrih inicijativa kojima žele ono za što su se borili unaprijediti da nam Domovina bude bolji, pravedniji i sretniji dom za sve, osobito za našu djecu i mlade.

Današnja čitanja Svetoga Pisma nam govore:

Čitanje Knjige Izlaska (Izl 16, 2-4.12-15) iznosi nezadovoljstvo Židova koji su napustili Egipat i izišli iz ropstva na slobodu, ali su u pustinji stalno mrmljati i prigovarali Mojsiju i Aronu kako su ih izveli da bi ih u pustinji glađu pomorili. Neprestano su dakle gledali unazad i bilo im je teško prolaziti kroz pustinju, i premda su se oslobodili ropskog života i  čekala ih je zemlja obećanja, oni su bili nostalgični za životom u Egiptu.

Pitamo se kako je kod nas, u Hrvatskoj? Jer i mi smo mnogo propatili, bili ne 4 nego više od 8 stoljeća pod drugim narodima, a iz bivše države, koju mnogi s pravom zovu „tamnicom naroda“, izišli smo kroz krvavi rat. Premda smo tako teško osvojili slobodu, mnogi još uvijek pate zbog prošlih vremena govoreći da im je prije bilo bolje bez obzira što tada doista nije bilo slobode. Sloboda je naime teška, traži zauzetost, ne trpi pasivnost. U slobodi se traži angažman sviju jer u protivnom se može dugo lutati hodeći doslovno kroz pustinju života. Židovski je hod kroz pustinju od zemlje ropstva u zemlju slobode trajao 40 godina. A mi se pitamo, koliko dugo mi moramo lutati i tražiti put prema pravoj i potpunoj slobodi?

Naš Gospodin Isus rekao je jednom Židovima: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici, upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ Židovi su negodovali govoreći: „Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: postat ćete slobodni?“ – „Zaista, zaista kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni…“ (Iv 8,31-36). Ovdje Gospodin jasno govori kako je za slobodu najvažnije ne biti rob grijeha, dakle činiti dobro. Za tu slobodu nas oslobađa Gospodin Isus. Za tu slobodu se moramo i mi neprestano boriti i osvajati ju s Kristom. On nas oslobađa iznutra, u našoj duši, da bismo onda donosili i u životu djela slobode. Mogli bismo reći da je ta borba neprestana i upravo s toga gledišta moramo ustvrditi da naš osloboditeljski rat nije završio, da se moramo i dalje neprestano boriti da bismo bili slobodni. Najvažnije pak nam je neprestano raditi na našoj savjesti, na odnosu prema istini, pravednosti, na odnosu prema našim bližnjima… na tim područjima Gospodin od nas očekuje da postanemo slobodni, da neprestano napredujemo u dobru, da se borimo i nikad ne odustanemo u toj borbi.

Najprije se moramo nastaviti boriti za dobro u našim dušama, da ga ne nadvlada ni zasjeni zlo. To je često napast koju vidimo u našim medijima koji uglavnom iznose više zla negoli dobra. A da bismo se mogli boriti za dobro, potrebno je da vjerujemo da je ono jače, da će dobro pobijediti.

Gospodin nas nije ostavio, on nam daje snagu da izdržimo i glad i pustinju i mnoga lutanja. Kad je Bog dao prepelice i manu koja je padala s neba da preživi židovski narod u pustinji, Mojsije im je rekao: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«

Mi znamo da je to bila privremena pomoć, a pravi kruh života dao je svojim učenicima Krist Gospodin u Euharistijskom kruhu i vinu. Kruh nebeski sam je Gospodin koji nam se daje kao hrana za život vječni.

Čuli smo u Evanđelju (Iv 6, 24-35) kako su Isusa Židovi tražili nakon što ih je čudesno nahranio, željeli su svaki dan jesti taj kruh. No, Isus im je samo dao znak da ih pouči: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.”

I nama Isus daje kruh života, sama sebe, evo, ovdje u svetoj misi, u Euharistiji. On je u svetoj Pričesti. I mi, da bismo i kao pojedinci i kao Crkva bili kao kvasac u svome narodu, trebamo biti nahranjeni Kristom da nam on dade snagu da mijenjamo naše društvo na bolje, da se borimo za boljitak naše domovine. To možemo samo s Kristom.

Sveti Pavao (Ef 4, 17.20-24) nas poziva da obučemo novog čovjeka. Kaže: “Braćo: Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti i srca… vama je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.” To je poziv svima nama, da se zalažemo najprije sami se biti novi ljudi, na što nas Krist poziva, kada nas hrani samim sobom; da tako kažem da postanemo drugi Krist, da bismo onda mogli, za razliku od pogana,  pravednošću i svetošću istine ispuniti ovaj svijet dobrotom, istinom i ljubavlju.

Moleći se danas za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile, molimo za cijeli naš hrvatski narod i i hrvatsku državu želeći da napreduje u sve većem osvajanju duhovne slobode, slobode svakog čovjeka ali kao prostora da se čini dobro a ne zlo, da budemo svi vođeni osjećajima kojima su bili vođeni naši branitelji željni sebe žrtvovati za dobro svoje Domovine, imajući na pameti ne na prvom mjestu svoje nego zajedničke interese i koristi.

Blažena Djevice Marijo, Gospo Snježna, zakrili svoj vjerni narod koji Te zazivao osobito molitvom krunice u osloboditeljskom ratu da nam i danas pomogneš svojim zagovorom te se oslobodimo malodušnosti, sluganstva, manjka samopoštivanja i samopouzdanja! Znamo da nam je s Bogom sve moguće, te uz zagovor Presvete Bogorodice ne samo slaviti prošle pobjede nego izvojevati nove pobjede dan za danom, da bismo ne samo na zemlji sretno živjeli nego i na nebu vječno kraljevati. Amen.

Sisačka biskupija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Čudo odjeknulo Irskom – U Međugorju dječak ozdravio od raka kostiju

Objavljeno

na

Objavio

Kako piše irski Croative News Staff,jedanaestogodišnji Stephen Reilly pet godina se borio protiv agresivnog oblika raka kostiju. No, prije dva mjeseca proglašen je potpuno zdravim. Njegova obitelj svjedoči da se čudesno ozdravljenje dogodilo nakon što su posjetili Međugorje. Ovaj put čudo je odjeknulo Irskom, a riječ je malom dječaku koji u Međugorju ozdravio od smrtonosnog raka kostiju!

Razlog zašto baš nitko ne može zaustaviti rast Međugorja su svakako plodovi Međugorja koji su, prije svega, povratak ljudi Bogu, Crkvi i sakramentima, čudesna obraćenja i promjene života zbog kojih ljudi, unatoč brojnim blaćenjima ovog svetog mjesta, od Međugorja ne odustaju. Riječ je o hodočasnicima cijelog svijeta koji svakog dana u Međugorju primaju rijeke milosti a ono što najviše odjekne u javnosti su zapravo čudesna, tjelesna ozdravljenja koja ne zaobilaze nijedno mjesto ukazanja u svijetu, tako ni Međugorje. Ovaj put čudo je odjeknulo Irskom, a riječ je malom dječaku koji u Međugorju ozdravio od smrtonosnog raka kostiju, prenosi Večernji.ba.

Pisanje medija u Irskoj

Kako piše irski Croative News Staff,jedanaestogodišnji Stephen Reilly pet godina se borio protiv agresivnog oblika raka kostiju. No, prije dva mjeseca proglašen je potpuno zdravim. Njegova obitelj svjedoči da se čudesno ozdravljenje dogodilo nakon što su posjetili Međugorje.

Tata Michael, iz Eyrecourta u Irskoj, svjedočio je za irski Mirror: “Stephen je imao šest godina kada mu je dijagnosticiran osteosarkom, vrlo agresivni oblik karcinoma kostiju, samo iznad desnog koljena u travnju 2011. godine. Prošao je osam mjeseci agresivne kemoterapije i operacije spašavanja udova kako bi se uklonio tumor. U prosincu 2012., dok je prolazio postoperativno stanje u Cappagh bolnici, počeo je krvariti i gotovo smo ga izgubili. Tijekom sljedećih tjedana, Stephenova noga počela je bubriti, a nakon Nove godine ponovno smo završili u Gospinoj dječjoj bolnici Crumlin, gdje smo otkrili da se rak vratio. Nakon dva dana testiranja liječnici su nam rekli da se rak proširio na pluća i limfne čvorove. Stephenova desna noga bila je amputirana u siječnju 2013. nakon što se stanje pogoršalo.”

Nalazi i poboljšanje

Ali Michael i njegova supruga nikada nisu odustali od nade i odlučili su odvesti Stephana u Međugorje. “Moja supruga Nora nam je rezervirala putovanje u Međugorje u travnju 2013. godine. Kad smo stigli nosio sam ga u naručju na Brdo ukazanja na kojem se ukazala Gospa. Riječ je o prilično strmom području, svjedoči otac i dodaje: “Idućeg jutra pridružili smo se skupini hodočasnika koji se penju na brdo Križevac koji je visok više od 500 m te još strmiji od Brda ukazanja. Nosio sam ga koliko sam mogao i dao sam obećanje da ako Stephan preživi da ću ga odnijeti do vrha. Tijekom tog puta Stephan je rekao roditeljima da je vidio lik Gospe dok je tata Michael svjedočio da je vidio neku vrstu svijetla koja se poput divovske ruke nadvila nad Stephanovom glavom. Manje od tjedan dana nakon što su se vratili kući, Stephenovi rezultati pokazali su poboljšanje. Njegovo stanje od tog trenutka bivalo je sve bolje sve dok prije dva mjeseca nije proglašen potpuno zdravim. Tumora više nema ni u tragovima. Zbog toga su se otac Michael i njegov sada zdravi sin vratili u Međugorje zahvaliti Gospi Kraljici mira.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Objavljeno

na

Objavio

22. listopada – Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II. slavi se 22. listopada, na datum kad je održao prvu svetu misu kao papa 1978. godine.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim te odredio da se blagdan blaženog pape slavi svake godine na taj datum, dok je papa Franjo 27. travnja 2014. proglasio Ivana Pavla II. svetim zajedno s papom Ivanom XXIII.

Kardinal Karol Józef Wojtyła izabran je 16. listopada 1978. godine za 264. poglavara Svete Stolice i postao papa Ivan Pavao II.

Poljskog Papu mnogi će nositi u svojim srcima, osobito Hrvati, jer je u ratna vremena upravo on donio mladoj Hrvatskoj poruku mira, a nakon rata joj pružio podršku.

Nezaboravna su bila njegova tri posjeta Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003.

Sv. Ivan Pavao II. zalagao se za kulturu života te međureligijski dijalog i mir među narodima.

Osobito je bio popularan kod mladih. Ustanovio je 1984. godine Svjetski dan mladih, na kojem se redovito okupljalo mnoštvo mladih, a ti su se Susreti nastavili održavati te okupljaju sve veći broj mladih.

Znakovita su i njegova putovanja. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 129 država. Proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je Zemaljsku kuglu oko 30 puta.

Posjetio je oko 850 gradova. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.

Po mnogim je stvarima bio poznat i ostaje u srcima kao izuzetan čovjek, papa i blaženik.

Biografija:

papa-2Karol Józef Wojtyła rođen je u poljskim Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu.

Kad su nacisti zatvorili sveučilište godine  1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.

Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom.

Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.

Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I., no on umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.

Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.

Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.

Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.

Papa je u tijeku svoje papinske službe proglasio 1282 blaženika i 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala.

Nijedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju.

Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladih.

Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja 2005, u 21.37 sati. U trenutku smrti Ivana Pavla II., koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća njih na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada. Papa Franjo proglasio je Ivana Pavla II. svetim 27. travnja 2014. godine, zajedno s papom Ivanom XXIII.

 

Na današnji dan papa Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. proglašeni svetima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari