Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Zašto se nitko ne usudi pozvati na odgovornost DORH koji u zadnjih 16 godina progoni uglavnom samo hrvatske branitelje

Objavljeno

na

Govor na božićnom čestitanju kod župana Sisačko-moslavačke županije 13.12.2016.
Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Govor na božićnom čestitanju kod župana Sisačko-moslavačke županije Ive Žinića

Sisak, 13. prosinca 2016.

Poštovani Župane g. Ivo Žiniću, zamjenice župana gđo Anita Sinjeri Ibrišević, zamjeniče župana gosp. Marine Piletiću,   predsjednice županijske skupštine gđo Ivanka Roksandić, gg. Gradonačelnici, gg. Načelnici općina, ravnatelji škola, bolnica i drugih ustanova, poslodavci, predstavnici policije, Hrv. vojske, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, civilnih udruga, predstavnici vjerskih zajednica, poštovani svi sudionici ovog tradicionalnog božićnog čestitanja u Sisku!

Ovaj već tradicionalni božićni prijem i čestitanje Župana i Županu događa se prije najljepšeg hrvatskog blagdana. Božić je blagdan mira, blagdan obitelji i blagdan dobrih međuljudskih odnosa. Mali Bog koji dolazi čovjeku u susret, u liku Djeteta, želi nas učiniti poniznima, da poput njega kojemu nije smetala siromašna štalica i mi cijenimo i sebe i druge ne po onome što i koliko imamo ili imaju, nego po onome što jesmo ili jesu.

Blagdan Božića i kraj godine prigoda su da se obazremo na prošlu i planiramo buduću godinu.  Trebamo vidjeti dobre strane ali i one manje dobre da bismo ih mogli mijenjati na bolje. U našoj sredini, a to znači na području SM. županije, a za nas u Crkvi na području S. biskupije, primjećujemo:

1. DOBRE STVARI

– U duhovnom smislu, vjera je slobodnija, otvoren je prvi vjerski dječji vrtić, čak se započela u Sisku graditi i đamija…

– SMŽ je na poticaj Biskupije osnovala Odbor za obilježavanje masovnih grobišta žrtava Drugog svjetskog rata; postavljeni „su križevi istine“ u Kloštar Ivaniću, Brezovici, Crncu i u sisačkoj bolnici, a u subotu se postavlja i u Kratečkom;

– Grade se ceste, škole i crkve, obnavljaju se ulice, fasade u gradovima…

– Otvaraju se poslovne zone, u Petrinji i u Lekeniku

– Povlači se novac iz EU fondova…

– Uočilo se Lonjsko polje kao veliko prirodno i ekološko bogatstvo, i turizam se polako pokreće…

2. ALI POSTOJE JOŠ MNOGI PROBLEMI, NPR.:

– Dumače – neriješeno stambeno pitanje već 17 god. za Hrvate protjerane s Kosova koji su 12 godina živjeli u kontejnerima, a sada su u prognaničkom naselju u M. Gorici, premda su im već prije tri godine kuće sagrađene u Dumačama, ali nikako da se to do kraja riješi i njih useli! Zar se ne zna tko je tu zatajio i primora ga se da svoj posao dovrši?

– Već 20 godina ostaje neriješeno pitanje imovine u kojoj su smješteni Hrvati protjerani iz BIH… dok se istodobno rješavaju stambena pitanja onima  koji su nakon rata abolirani. Je li Hrvatska „Apsurdistan“?

– Dostojanstvo branitelja: zašto se nitko ne usudi pozvati na odgovornost DORH koji u zadnjih 16 god. progoni uglavnom samo hrv. branitelje – ubijen je nehumanim postupanjem gen. Đuro Brodarac, u zatvoru je Vlado Milanković, a za zločine u Kostrićima, Baćinu, u Joševici, Petrinji, Glinskom novom selu, u Hrv. Kostajnici, Hrv. Dubici “nitko nije odgovarao”!? – stalni je refren… dok HAVC s novcem hrvatskih građana snima lažne filmove o Hrvatskoj vojsci u akciji Oluja, bez sankcija! – kako je to moguće?

– Npr. na Dan Hrv . branitelja SMŽ došla je u Sisak predsjednica RH, a jedva je bio ispunjen Trg bana Jelačića pred V. Kaptolom, par stotina ljudi (od oko 180 tisuća!), a iz osam gradova u SMŽ bio je samo 1 gradonačelnik!?

– U našoj je županiji Zrin, to mjesto junaka i slavnih branitelja Hrvatske, mjesto rođenja bana Nikole Šubića Zrinjskog koji je hrabro poginuo braneći Hrvatsku i Europu kod Sigeta prije 450 godina, zbog čega je Hrv. Sabor ovu godinu proglasio Godinom Nikole Šubića Zrinskog. A što se dogodilo u našoj županiji ove godine? Osim što je postavljena jedna ploča na ruševnoj utvrdi Zrina… ništa! Ni cesta se nije mogla popraviti koja vodi od Divuše do Zrina.

– Nezaposlenost… Tko se brine da mladi ne bi odlazili iz RH? Je li tko za to odgovoran, može li se to nazvati protunarodnom djelatnošću? Hoće li tko jasno reći da su oni koji su stvorili takve uvjete da mladi odlaze iz RH, za koju su njihovi očevi krv prolijevali, počinili zločin veleizdaje i da trebaju za to odgovarati?

– A političari? Kako je moguće da ljudi žele biti u politici samo zato da od toga osobno profitiraju i da zbrinu svoje sinekure? Nemilosrdne kadrovske križaljke po stranačkom ali još više i po poslušničkom ključu sijeku sve koji nisu uz vladajuće… Zašto se toliki bore samo za sebe a malo tko misli na ljude radi čije dobrobiti je pojedinac izabran na neku javnu funkciju?

– Administracija u RH je katastrofalna: znam jedan primjer gdje već dvije godine bez uspjeha jedna osoba traži da joj se riješi slučaj ambulante na što ima zakonito pravo; a znam i kako se prijava našeg vrtića u Selima otezala kroz pet mjeseci da bi mi na kraju rekli odgovorni kako moramo biti zadovoljni jer to inače traje oko godinu dana – na što sam ja odgovorio: ne hvalite se vašom sramotom jer to je samo znak aljkavosti da takve stvari traju tako dugo…

– Na Banovi naša su mnoga mjesta, pa čak i neki gradovi, još uvijek, i 20 godina poslije domovinskog rata, neuređeni, zapušteni, bez većih ulaganja… kao da je jučer bila Oluja…

– U Sisku i SMŽ još uvijek je jaka tzv. antifa, koja se međusobno pozdravlja sa „Smrt fašizmu!“ i po gradu ispisuje prijeteće poruke kao da još ima vlast i ne odustaje od revolucionarnih metoda, prijeti, ne dopušta da se čuje istina; to je poražena jugoslavensko-komunistička opcija koja niječe zločine tzv. antifašista premda su šume u Brezovici, Čemernici i drugdje u ovom našem kraju, poput Hude jame u Sloveniji, pune kostiju pobijenih Hrvata…

– Zašto se u našoj SMŽ uskraćuje pravo katoličkim roditeljima da u javnim vrtićima njihova djeca imaju odgoj u vjeri; uskraćivanje prava roditeljima da se na otvaranju novih škola i vrtića udijeli blagoslov za njihovu djecu?… I zašto je naš vjerski vrtić u Selima jedini u RH – od 53 – koji ne sufinancira lokalna samouprava?

– A kad ulazite u naš grad Sisak, natpis je nad cestom na tzv. toboganu: „Božićni grad“, a na plakatima se najavljuje: „Božić u Sisku od 16.prosinca do 1.siječnja“… Kakva je to glupost? Svi mi znamo da je Božić 25. prosinca, ali netko je ukrao naš kršćanski blagdan da njegovim imenom nazove sajmove, komercijalne i zabavne događaje…

3. ALI MOŽE SE PROMIJENITI:

– Pozivam našeg Župana da izgradi /asfaltira cestu od Divuše do Zrina, te dio ceste od Letovanića do Pokupskog!

– Svim sredstvima treba nastojati zaustaviti odlazak osobito mladih, školovanih, radno i prokreativno sposobnih mladih ljudi u tuđe zemlje, uglavnom na zapad EU te Kanadu i SAD: najprije, stvarajući bolje uvjete u zemlji; zatim, uvjeravanjem i promidžbom protiv odlaska – za mene je to izdaja domovine… Tako se nisu ponašali naši branitelji kad je bilo teško.

Dakle, problema ne nedostaje…

No, mi vjernici smo uvijek optimisti: mi vjerujemo i znamo da Krist koji se rodio u Betlehemu pobjeđuje svako zlo, svaku laž i svaku tamu… Mi vjerujemo da je društvo i njegove nepravedne odnose moguće mijenjati, ispravljati, ne s mržnjom nego s ljubavlju tako da i kad smo beskompromisno protiv lažnih ideologija, protiv koruptivnih i nemoralnih postupanja u društvu i protiv gaženja osobnih, nacionalnih i općeljudskih prava, mi to uvijek trebamo činiti s ljubavlju prema osobama, pa čak i kad znamo da su u krivu i kad čine nepravde i šire neistine.

Želim vam svima, gosp. Župane, predstavnici svih ustanova, poštovani sudionici ovog svečanog prijema i  današnjeg božićnog i novogodišnjeg čestitanja:

SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2017. GODINU!

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Pravoslavni vjernici danas slave Božić

Objavljeno

na

Objavio

Pravoslavni vjernici koji poštuju julijanski kalendar danas slave Božić – rođenje Isusa Krista.

Božić je, uz Uskrs, jedan od dva najveća kršćanska blagdana. Osim Hrvatske (HPC) i Srpske pravoslavne crkve (SPC), Božić se po julijanskom kalendaru slavi i u ruskoj, gruzijskoj i makedonskoj crkvi, Jerusalemskoj patrijaršiji, a obilježavaju ga i Kopti.

Paljenjem badnjaka i liturgijama pravoslavni vjernici u svim crkvama u regiji obilježili su Badnju večer.

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Krštenje Gospodinovo

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

Laudato.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari