Pratite nas

Događaji

Biskup Košić: Zašto se progone najbolji naši sinovi koji su dali sve, svoje živote, svoje zdravlje, svoje sposobnosti i svoju ljubav za našu Domovinu?

Objavljeno

na

Misu zadušnicu za sve poginule, umrle i nestale branitelje, a povodom Dana branitelja Sisačko-moslavačke županije, predvodio je u utorak 18. listopada u katedrali Uzvišenja sv. Križa sisački biskup Vlado Košić.

U koncelebraciji bili su povjerenik za pastoral branitelja vlč. Mladen Vidak, kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, vicekancelar vlč. Janko Lulić i župnik iz Prelošćice vlč. Damir Ceković.

Uz brojne vjernike, predstavnike Hrvatske vojske i policije, branitelje, obitelji poginulih i nestalih misi je prisustvovalo i izaslanstvo Sisačko-moslavačke županije predvođeno županom Ivom Žinićem i predsjednicom županijske skupštine Ivankom Roksandić, izaslanik predsjednice Ante Deur te generali Josip Lucić i Drago Matanović.

U homiliji biskup je podsjetio kako je 18. listopada, blagdan sv. Luke evanđeliste, izabran za Dan branitelja županije jer je na ovaj dan prije 25 godina obranjen dio područja grada Petrinje, tj. Novi Farkašić, ali s njim i pet sela s desne obale rijeke Kupe, što je bila poslije u VRA Oluji „odskočna daska“ za oslobađanje i Petrinje i Gline, te potiskivanje agresora s cijelog područja Banovine.

„Sveti Luka evanđelista, pisac je trećeg evanđelja i Djela apostolskih, liječnik koji je istražio život i poruke Isusa iz Nazareta te pronosio kršćansku vjeru kao vjerni pratilac svetog apostola Pavla, pisac evanđelja koje se naziva i ‘evanđelje siromaha’ jer u njemu pokazuje poseban Isusov osjećaj za siromašne, bolesne i grješne.

Upravo su ti ranjeni ljudi, pripadnici marginalnih skupina, bili prvi adresati Isusova naviještanja Radosne vijesti spasenja, tako da je to evanđelje znak posebnih gesta Božjeg milosrđa koje je donio Isus Krist.

Zar nisu i naši branitelji shvatili da je u danima napada na Domovinu bilo potrebno djelovati, pa i u opasnosti da se izgubi život ili bude teško ranjen? Zar nisu naši hrvatski branitelji bili nošeni upravo ljubavlju prema ugroženima, prognanima i osiromašenima, koje je srpski agresor protjerao, uništio im imovinu i želio izbaciti iz svoje zamišljene države?

No, to su bili hrabri ljudi koji nisu željeli prihvatiti nepravdu i stali su joj na put, prepriječili su svojim životima daljnji napredak tog zla, znajući da samo ako padne sila i nepravda, naš narod može opstati i imati budućnost. Doista, naše branitelje i svetog Luku povezuje taj osjećaj za siromahe. Sv. Luka prikazuje Isusa punog sućuti prema onima koji su potrebni, a branitelji upravo slijede Isusov primjer i pružaju takvima pomoć, pa i ugrožavajući vlastite živote“, poručio je biskup.

Biskupova homilija

U nastavku biskup je progovorio o braniteljima koje se bez osnove javno odbacuje i žigoše nazivajući ih pogrdnim imenima i hrvatske ih se vlasti i mediji odriču, a oni su ginuli za Domovinu i bili najhrabriji borci za slobodu svoga naroda.

„Oni su išli u boj za narod svoj i ginuli za Domovinu, a danas ih se neki stide i proglašavaju ih fašistima, što je nepravda i neistina. Upravo prema poginulim mladićima, kao što je bio Francuz Jean Michel Nicolier, dragovoljac, koji je branio Vukovar i Hrvatsku i zato bio mučki ubijen na Ovčari. Zar se mi trebamo odreći takvih junaka i zar smijemo prezreti krv koju su oni prolili za našu slobodu? O tome trebaju razmišljati oni koji osporavaju pozdrave i znakovlje naših hrvatskih branitelja Domovinskog rata.

A to je samo dio scenarija koji se stvarao sve ove godine da bi se tom pričom uništilo našu Domovinu. Izmišljaju se borci za Hrvatsku među redovima boljševika, premda je jasno svima da su se sa crvenom zvijezdom na čelu oni borili protiv Hrvatske a za Jugoslaviju, čija je vojska u Domovinskom ratu razarala našu zemlju i ubijala naše branitelje i civile. A da bi se uzvisilo laž, treba istinu sakriti i zanijekati.

To čine oni koji se još danas pozdravljaju komunističkim pozdravom, želeći spasiti zločinačku ideologiju koja je posijala smrt i hrvatskim leševima ispunila i Hudu jamu, i Tezno, i Macelj, i Jazovku i tolika brojna grobišta po Sloveniji, Hrvatskoj i BIH“, ustvrdio je biskup te se zapitao zašto se unose takve floskule u naše duše. „Zašto se progone najbolji naši sinovi koji su dali sve, svoje živote, svoje zdravlje, svoje sposobnosti i svoju ljubav za našu Domovinu? Odgovor je jasan: jer se ne mogu pomiriti s činjenicom da Hrvatska postoji. A ona postoji, izborena krvlju i nevinim životima naših heroja, mučenika, onih koji su vjerovali u ideale pravednosti, istine i slobode i žrtvovali se za njih“.

Na kraju biskup je rekao kako se mi danas molimo za sve poginule, za sve koje još uvijek zovemo ‘nestalima’ jer nam agresor ne želi otkriti njihove grobove i istinu gdje su završili te za sve umrle hrvatske branitelje – koji su obranili Domovinu, ali su pali kao vitezovi pokošeni poput klasja čija se zrnja polažu u brazdu da bi iz njih izniknuo novi, još jači život.

„Pred tim hrabrim ljudima, kojima se trebamo uvijek diviti i zahvaljivati i nikada ih ne zaboraviti, osjećamo se posve maleni, jer njihova veličina bi trebala biti primjer mladim naraštajima i čija bi se hrabra djela trebala prepričavati ne samo u obiteljima nego i učiti u školama, gledati u filmovima i neprestano iznositi u medijima – što na žalost nije slučaj! – jer oni zavrjeđuju našu ljubav i zahvalnost, naše trajno sjećanje i našu molitvu“.

Prije mise na Gradskom groblju Viktorovac, kod središnjeg križa, održano je polaganje svijeća i molitva za poginule branitelje, a koju su predvodili vlč. Branko Koretić i sisački imam Alem Crnkić.

Nakon mise ispred Biskupijskog ordinarijata u Sisku održana je i središnja svečanost proslave Dana branitelja i postrojavanje pripadnika postrojbi iz Domovinskog rata kojima je uz Predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović nazočio i biskup Košić.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Biskup Rogić: U našoj povijesti Gvozdansko je poseban biser kakvih nema puno ni u povijestima drugih naroda

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Spomen na 440. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko

Misno slavlje u spomen na 440. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije branitelja ove utvrde 13. siječnja 1578. godine, održano je u nedjelju 14. siječnja u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom.

Misu u sklopu 9. hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, biskupima u miru Antom Ivasom i Milom Bogovićem, generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem.

Uz više od tisuću hodočasnika iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i izaslanik predsjednice RH Ivica Krupec, ministar branitelja Tomo Medved, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, 12 hrvatskih generala članova Hrvatskog generalskog zbora predvođenih generalom zbora Pavom Miljavcem, kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić zahvalivši svima na dolasku, a posebno po prvi puta biskupu Rogiću, te biskupima Ivasu i Bogoviću koji su već predvodili slavlja na ovome mjestu.

U homiliji biskup Rogić je rekao kako je sveti zadatak nas živih pamtiti velike dane i velike ljude iz naše povijesti. „Pobjede i porazi dio su svakog ljudskog i narodnog života, sastavni dio življenja. Kako smo se kada ponijeli predstavlja povijest, učiteljicu života. Ono što padne u zaborav prestaje biti škola života, izvor nadahnuća, opomena ili poticaj za uzlete novih generacija. Ako zaboravimo velikane i herojstva kako ćemo danas odgojiti velikane i heroje? Kako se nositi s novim opsadama i zahtjevnostima vremena? Čime ćemo danas biti zadivljeni i što će nas nositi naprijed?

U Svetom pismu izabrani Izraelski narod stalno prepričava svoju povijest. Djed i otac prepričavaju sinu i unuku događaje iz prošlosti svoga naroda: da upozna djela Božja, da otkrije ljude koje je nosila snaga vjere i da pronađe put u budućnost, u sadašnjim nevoljama sigurne i svijetle putokaze. Oni ih ohrabruju da ostanu vjerni Savezu, da se sa lutanja vrate, da iznova otkriju Božja djela za njih. U tom svjetlu, mi danas pričamo povijest Gvozdanskog pred 440 godina s 13. na 14. siječnja davne 1578. godine“, rekao je biskup te dodao kako u brojnim bitkama tijekom povijesti za slobodu hrvatskog čovjeka Gvozdansko svijetli kao najsjajnija zvijezda na nebu te i danas izaziva divljenje. „Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za križ i slobodu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i simbolom otpora protiv stranih osvajača.

U našoj povijesti Gvozdansko je poseban biser kakvih nema puno ni u povijestima drugih naroda. Proći će stoljeća, a stradanja će se ponoviti i na početku Drugog svjetskog rata i u Domovinskom ratu. Doći će gotovo do istrebljenja, nestanka cijelih obitelji. U zadnjem pohodu crkva će biti zapaljenja. Tako svjedoči povijest, tako glasi istina o Gvozdanskom. I nama valja te događaje prepričavati, uspomene čuvati i od učiteljice života učiti, pouku tražiti u svjetlu Božje riječi“.

U nastavku biskup se osvrnuo na pročitanu Riječ Božju. Istaknuvši kako ona govori o pozivu, biskup Rogić se zapitao koji je naš današnji poziv i na što nas Bog zove. Hrvatski narod, od stoljeća sedmog, ima svoju uporišnu točku, svoj oslonac i sigurnost u vjeri u Boga Stvoritelja i Otkupitelja, Gospodara svijeta i vjekova. Vjera u trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, vjera koju nam je Krist navijestio, objavio i svojom smrću i slavnim uskrsnućem učvrstio. Vjera u kojoj smo kršteni i Bogu posvećeni. Ako smo kroz prošle nevolje trpjeli i iz njih izišli, prevladali ih Božjom pomoću, snagom vjere i požrtvovnosti umirući jedni za druge, zajedništvom, zašto bi danas toga uzmanjkalo?

Isprosimo molitvom da nas ne ujedinjuje samo nevolja, nego istinska želja za izgradnjom boljeg svijeta, boljih odnosa, svakog napretka. Ne smijemo od toga odustati. Božja Riječ spominje da ‘Svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen’. Vjerujemo da ni u našem narodu plamen svjetla i ljubavi za Boga, za čovjeka – brata pored sebe, za svoju Domovinu, za dobre odnose među ljudima, smisao za žrtvu, nije ugašen.

Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve, učiniti ih još vrjednijima. Pozvani smo živjeti svoju vjeru! Živjeti ju u obitelji, na javnom mjestu, u svom pozivu i okruženju, svjedočiti ju usprkos svim opsadama kojih i danas ima na pretek. Pozvani smo – svaki ponaosob – bolje osluhnuti na što nas Bog zove, što još više i bolje možemo učiniti za svoj narod, svoju Domovinu, svoje sugrađane, svoje najbliže!

Kada to otkrijemo, budimo poput Samuela ili prvih Isusovih učenika. Zato, s vjerom u Božju providnost i milosrđe, ne žaleći truda oko dobra svega naroda i zajedništva, ohrabreni iskustvom prevladanih nevolja, čuvajmo što nam je najsvetije. Najveća ljubav je u Bogu. On je ljubav sama koja Sina daruje za spasenje svakog čovjeka. Dati život, dati sebe za ljubav, za prijateljstvo, za istinu i vjeru, za obitelj i Domovinu ne može biti zaboravljeno. I nije život koji nestaje nego donosi svoje plodove i kad ga više ne bude. Tome nas i danas uče heroji Gvozdanskoga i nakon 440 godina“, zaključio je na kraju biskup Rogić.

Nakon mise slijedio je mimohod „U čast hrvatskim junacima Gvozdanskog“ do spomen-križa, gdje je na početku komemoracije molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga, a na kraju ispred samog kaštela Gvozdansko u čast žrtava zapaljen je „Plamen slobode“.

GVOZDANSKO – HRVATSKI ALAMO ZA KOJI NE ZNAJU JEDINO HRVATI

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Obljetnica akcije “Širinci 92”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U Širincima, 18 kilometara zapadno od Nove Gradiške, u srijedu je održana komemoracija u spomen na 17 poginulih branitelja i vojnu akciju “Širinci 92”, koja je bila dio vojne operacije “Orkan” kojom je od listopada 1991. do početka 1992. oslobođen dio okupiranog teritorija zapadne Slavonije.

Tom akcijom omogućena je i uspostava kraće prometne veze između Slavonije i ostatka Hrvatske.

U ime Ministarstva obrane zapovjednik kopnenih snaga Hrvatske vojske (HKOV) general Siniša Jurković, koji je i sam bio sudionik ratnih akcija na novogradiškom području, rekao je da je operacija “Orkan” bila vrlo uspješna i pokazala da je Hrvatska vojska stasala u ozbiljnu oružanu snagu.

Tijekom operacije “Orkan” Hrvatska vojska oslobodila je 21 uporište, rekao je Jurković, dodajući kako su se borili i “sanjali jednu bolju i pravedniju Hrvatsku”.

Umirovljeni pukovnik Adam Tomičić, prisjećajući se vremena prije 26 godina, pozvao je da “prestane otuđenje hrvatske države” i da se za Hrvatsku bori Vlada kao što su se i oni borili. Pozvao je vlast da se posebno zauzme za “stvaranje uvjeta koji će zaustaviti odlazak mladih ljudi iz Hrvatske”.

“Tko zna što nas u budućnosti čeka, sve nas je manje i sve smo stariji”, istaknuo je Tomičić.

“Akcija ‘Širinci 92’ bila je posljednja vojna akcija na slavonskom ratištu uoči Sarajevskog primirja koje je na snagu stupilo 3. siječnja u 18 sati. Unatoč primirju, provokacije na novogradiškom ratištu nisu prestajale, a u nekima od njih poginuo je dio branitelja kojima je danas odana počast”, podsjetio je umirovljeni bojnik, sudionik akcije “Širinci 92” Marko Derežanin.

Okupirani teritorij zapadnog dijela Slavonije potpuno je oslobođen u vojno-redarstvenoj akciji “Bljesak” 1995. godine.

Obilježavanje 26. godišnjice vojne akcije “Širinci 92” organizirali su Udruga veterana 3. gardijske brigade “Kune”, ogranak iz Nove Gradiške, Odbor za obilježavanje datuma iz Domovinskog rata novogradiškoga kraja i Općina Rešetari.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari