Pratite nas

BiH

Biskup Ratko Perić – Priznajem, nisam riješio ‘hercegovački’ i ‘međugorski’ slučaj

Objavljeno

na

U emisiji Aktualno Hrvatskoga katoličkog radija mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić govorio je o svojoj posljednjoj knjizi „Nada koja ne postiđuje“.

U knjizi biskup Perić, među ostalim, iscrpno analizira pismo koje je komunističko tužiteljstvo pripisalo kardinalu Stepincu, a ono je bilo najvažnijim predmetom optužnice i osude koju je izrekao komunistički sud na montiranom procesu hrvatskome blaženiku, prenosi KTA.

Biskup Perić opisao je kako je ta knjiga nastajala više godina, počevši prije 5-6 godina kada je započeo održavati duhovne vježbe svećenicima o temi duhovnosti blaženog Alojzija Stepinca. Uvidjevši količinu te građe i mogućnost dodavanja i druge, prije oko godinu dana rodila se zamisao da se to duhovno štivo može složiti u knjigu.

Dodao je i posebni dio o odnosu kardinala Stepinca prema hrvatskoj državi, komunistima, patnji koju je doživljavao te se po pronalasku kopije pisma koje je pisano u Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima, s arhivarom Ivanom Baltom uputio u Rim gdje su našli čak tri verzije toga pisma koje su proučavali i sve je to ušlo u knjigu.

Biskup Perić govorio je i o samom naslovu knjige i kako je izveden iz Stepinčevih gesla: „U tebe se Gospodine uzdam“ i „Ne daj da se ikada postidim“ te je složeno u „Nada koja ne postiđuje“. Te se riječi nalaze i u jednom psalmu, pa u epistolariju apostola Pavla Rimljanima, rekao je biskup.

Pisati o Stepincu bio mu je duhovni hobi, ljubav prema Stepincu počela je u zagrebačkoj katedrali katedrali na njegovu posljednjem ispraćaju na kojem je bio kao sjemeništarac, pa kao bogoslov, u Rimu je pak često posjećivao zavod sv. Jeronima, čitao je emigrantski tisak te naposljetku odlučio magistarsku radnju izraditi o Stepincu i njegovoj ulozi u odnosima Crkve i države, rekao je mons. Perić. Njegov mu je profesor predložio da i doktorsku radnju piše o Stepincu. Bilo je to 1970. godine kada zabranjen broj Glasa Koncila zbog članka o Stepincu, koji je nakon sudske presude uklonjen iz broja. Nakon toga mu je uvijek bila želja – zbog sebe i svoga svećeničkog hoda – proučavati taj lik.

Biskup Perić istaknuo je da je osim naslova vrlo značajan podnaslov knjige – „Duhovne vježbe svećenicima“ – što znači da je istaknut duhovni aspekt Stepinčeve osobe – i možda je to ono najviše privlači knjizi.

„Želio sam na takav način prikazati Stepinca – s takvim duhovnim, svetačkim, mučeničkim naglascima“, istaknuo je biskup Perić.

Na pitanje s obzirom s kakvim se sve lažima blaženik suočavao u prošlosti i kako još uvijek te laži opstaju u medijskom prostoru, može li istina uopće pronaći svoj put u javnosti. Bi li možda bio smanjen interes vjernika za detaljima iz blaženikova života da nije bilo čitavoga ovog procesa na neki način odgode kanonizacije koji hrvatski put tako željno očekuje?

Biskup je odgovorio da je čitav Stepinčev put bio pun iznenađenja, kako njegov život tako i razdoblje nakon njegove smrti. Stepinac je proglašen i mučenikom i blaženikom na razini Zagrebačke nadbiskupije, pa prihvaćen u ostalim biskupijama, i cijeloga hrvatskoga naroda koji sad raznosi njegovu slavu, poštovanje i čašćenje po čitavom svijetu, on je već globalni, prisutan u svijetu kao ugodnik Božji koji se štuje, kojem se misa prikazuje, on je potvrđeni blaženik – ne silazi više s oltara.

Kada će se Svetom Ocu svidjeti da bude i kanonizacija, to je zaista sada i sporedna stvar, napominje biskup Perić.

No, smatra da je vrlo značajno što se u posljednjih 4-5 godina toliko proučavao Stepinčev slučaj, na samo postulator koji je skupio i objavio ogromnu građu, nego svatko tko je zainteresiran sada može u detalje to proučavati. Stepinac je na svim razinama danas prisutniji od svih hrvatskih svetaca i blaženika, smatra biskup Perić.

Na poseban način biskup se počeo utjecati Stepinčevu zagovoru u tijeku studija, kada je bio na bogosloviji na Kaptolu u Zagrebu i imao zdravstvene teškoće. Čak je izmislio svoju molitvu.

Osjetio sam da nisam izliječen ali sam mogao studirati. Nije mi bilo ni jednoga dana da nisam mogao pisati, proučavati – to je velika milost. Prati te križ i patnja da se ne uzoholiš u životu. Nakon nekoga vremena vidio sam da nije dovoljno samo proučavati toga čovjeka nego da se treba njemu utjecati, muke prikazivati njemu u zagovor.

Navršivši starosnu dob, biskup Perić stavio je svoj mandat Papi na raspolaganje. Na godinama biskupskog služenja zahvalan je Bogu. Uzeo je biskupsko geslo „Da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“. Bio sam svjestan da me čekaju brojne nevolje, posebno dva slučaja – hercegovačkih župa i onaj međugorski – ukazuje li se ili ne – 70 posto vremena sam ulagao u njih. Priznajem da nisam riješio ni jedan slučaj, znam da ću to morati prenijeti nasljedniku…. No, učinio sam ono što sam bio dužan učiniti – neka dragi Bog prosuđuje, neka nagrađuje ili kažnjava, rekao je biskup Perić.

Na pitanje o suradnji s apostolskim vizitatorom za Međugorje poljskim nadbiskupom Henrykom Hoserom, biskup Perić odgovorio je su se vidjeli uz božićne i novogodišnje blagdane. Razgovarali su, no imaju različite zadaće, nadbiskup Hoser brine za sav pastoral za župu Međugorje, „a ja imam svoju, koju sam predao Svetom Ocu da odlučuje“.

Na kraju razgovora biskup Perić spomenuo je pojedinost iz Stepinčeva života – njegovu majku Barbaru koja se kod Stepinčeva krštenja zavjetovala da će prikazati post da ako je volja Božja Stepinac bude svećenik. Molila je tolike godine i pokazala se vrijednom i prevrijednom. Stoga je biskup Perić u razgovoru sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem predložio da se za Stepinčevu majku pokrene barem biskupijski proces:

„Mislim da bi bilo poučno i za današnje žene i majke“, prenosi KTA.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Inzkovo izvješće UN-u puno je obmana i laži o Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U prvome tjednu svibnja Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko podnio je redovito izvješće Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojemu je govorio o polugodišnjem razdoblju u Bosni i Hercegovini iznoseći gomilu laži, obmana i podvala. Uredu Visokoga međunarodnog predstavnika očito je jedini cilj održati status i nastaviti zarađivati stotine tisuća eura, dok s druge strane svojom pristranom probošnjačkom retorikom njegov prvi čovjek nastavlja održavati dominaciju ovoga naroda nad Hrvatima. Skandalozni su navodi, činjenično netočni i obmanjujući, koje je predstavio članovima svjetske organizacije koja je i utemeljila ovu funkciju u BiH. Tako se Inzku priviđaju separatizam kod Hrvata, negiranje Haaškoga tribunala, opstrukcije, a da istodobno nije predstavio nijedan grijeh druge bošnjačke strane. Po običaju i s mjerom podsjetio je na grijehe srpske strane.

Problem NVO Herceg-Bosna

Sredinom ožujka u Mostaru je održana godišnja skupština nevladine udruge Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je doslovno to što predstavlja – udruga. Na njoj je govorio Dragan Čović, predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH, također još jedne udruge. To je bio događaj koji je jedva zabilježen u popisu agencijskih vijesti. No ne i za Inzka i njegov tim.

‘Kao što je napomenuto, u izvještajnom razdoblju izjavama se nastavilo osporavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, pri čemu je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najzastupljeniji predstavnik takvih proglasa. U ožujku je udruga pod nazivom ‘Hrvatska zajednica Herceg-Bosna’, kako se u ratu nazivala odcijepljena paradržava, održala kongres u Mostaru, gdje je ‘pohvaljena ratna Herceg-Bosna’, navedeno je u izvješću austrijskoga diplomata. Koliko su njegova izvješća primitivna i površna, najbolje govori stavljanje u identični kontekst Dodikovih istupa te hrvatskih dužnosnika. I dok Dodik nastavlja ondje gdje su stale srpski ratni vođe Radovan Karadžić i Ratko Mladić, Herceg-Bosna najprije je značila otpor agresiji. Mala povijesna lekcija uči nas kako je utemeljena istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, u BiH kada je Vukovar pao u srpske ruke. Jedina logična poveznica s time jeste da je Herceg-Bosna simbol otpora agresiji koja je u BiH uslijedila pola godine kasnije. I da nije bilo Herceg-Bosne, posve je sigurno da ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za Inzka je, pak, pozivanje na ulogu Herceg-Bosne ‘osporavanje suvereniteta i teritorijalnoga integriteta’. Istodobno, jedina je činjenica da Herceg-Bosna na žalost danas ne postoji kao entitet, odnosno republika, dok istodobno Republika Srpska itekako postoji. Nije Inzko propustio spomenuti niti rezoluciju sa zasjedanja Hrvatskoga narodnog sabora BiH održanoga u siječnju ove godine. Posebno mu je zasmetao dio u kojemu su politički predstavnici Hrvata rekli kako totalnu laž i krivotvorenje povijesti predstavlja presuda šestorici dužnosnika Herceg-Bosne koju je izrekao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

‘Odbacujemo kvalifikacije ICTY-a o udruženom zločinačkom pothvatu koje su nepravedno i neutemeljeno pripisivane Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane. Takva se zlonamjerna kvalifikacija, na žalost, koristi kao pokušaj ostvarivanja ratnoga cilja jedne strane u ratu u BiH u ukidanju hrvatskoga naroda kao političkoga subjekta u BiH. ICTY nije bio kvalificiran u predmetu ‘Prlić i drugi’, niti je uopće kvalificiran, kao što su oni sami presudili 2007. godine, da odlučuju o pitanjima odgovornosti države, jer imaju kaznenu nadležnost koja se odnosi samo na pojedince’.

Za kardinala Komšić kao Hitler

Ovaj navod iz Deklaracije HNS-a BiH za Inzka predstavlja negiranje ratnih zločina, iako niti jednom rečenicom ratni zločini čak niti u ovomu tekstu nisu spomenuti. Dapače, u rezoluciji HNS-a navedeno je da se osuđuju i prihvaćaju svi pojedinačni zločini posljednjega rata, ali ne i kolektiviziranje krivnje te osuda cijelih država. Skandalozno je i posve diskvalificira Haaški tribunal ocjena u predmetu Prlić da je Hrvatska bila agresor na BiH te da su istu ulogu imali Hrvati u BiH. S obzirom na to da je takva presuda političke naravi, bez ikakve pravne podloge u njegovim pravilnicima, čime su izašli izvan okvira Statuta, politički odgovor HNS-a BiH posve je primjeren takvom političkom stavu. U stvari, presuda Haaškog tribunala i nije izrečena s ciljem da se kazne ili osude šestorica dužnosnika zbog zločina nego da se Hrvatima u BiH dodijeli uloga gubitnika za zelenim stolom pravde, kada to već druga strana nije uspjela učiniti u ratu. Na vrlo ružan način, predstavljajući ih kao separatiste, zatvorene, podupiratelje ratnih zločina, Inzko je opisao Hrvate u BiH. Istodobno je pak Bošnjake, a naročito one koji ih lažno predstavljaju i prava su paradigma njihove podređene pozicije, opisao kao napredne pojedince koji žele napredak društva. To je ocjena za Željka Komšića, koji je predstavljen kao čelnik građanske, neetničke političke stranke Demokratske fronte. Riječ je o stranci u kojoj je ovaj politički Bošnjak samo pokrovitelj velikobošnjačkoga projekta.

‘Izbor Željka Komšića, čelnika građanske/neetničke političke stranke Demokratska fronta (DF), kao hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, izazvao je značajnu reakciju glavne hrvatske političke stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), čiji službenici uporno govore kako je Komšić ‘nezakonit’ predstavnik hrvatskog naroda. U prosincu je Hrvatski sabor usvojio deklaraciju kojom kritizira Komšićeve izbore i poziva na ustavne promjene, naveo je Inzko u izvješću. Zanimljivo je kako je ovaj čovjek, koji se predstavljao kao veliki katolik, koji čak u svome rodnom mjestu svira orgulje na misama polnoćkama, zaboravio spomenuti i kako je kardinal Vinko Puljić njegov izbor usporedio s dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj, da su ga sve hrvatske stranke označile kao novovjekovnoga Sejdu Bajramovića, da je njegov izbor Hrvatska akademija za znanost i umjetnost ili pak sveučilište ocijenilo kršiteljem prava Hrvata. No Inzko se zadržao samo na HDZ-u kako bi njegova pristrana priča dobila dodatno na težini i potvrdio stereotipe koje ponavlja godinama.

Podržava preglasavanje

Niti jednim slovom Inzko nije spomenuo probleme s kojima se BiH suočava s migrantskim valom, najavljenim povratkom ratnika iz Islamske države, blokadom vlasti i uspostave Vijeća ministara. Svi su ti problemi iz dvorišta bošnjačke strane i politike. No Inzku su beznačajni. Najzanimljivije je, međutim, što je posve ignorirao problem izbora parlamenta, odnosno Gornjega doma naroda Federacije BiH, za što je izravno odgovoran njegov ured. Iako je Središnje izborno povjerenstvo pronašlo neustavno i nezakonito rješenje, ostaje činjenica kako BiH doslovno nema zakonito uređeno pitanje načina izbora izaslanika za Dom naroda. Naime, to je pitanje Ustavni sud BiH izbrisao, a radi se o odredbama koje su svojedobno nametnuli iz Inzkova ureda. U više od 24 godine rada Ureda kojemu je austrijski diplomat na čelu, u posljednjih devet samo je jedna odluka bila u korist Hrvata, a sve druge, a bilo ih je na stotine, bile su na štetu Hrvata. Ta se jedina odnosila na proširenje granica Općine Žepče u kojoj su pripojene mjesne zajednice iz drugih općina s hrvatskom većinom. Sve druge, uključujući i one da Bošnjaci mogu preglasavati Hrvate, da imaju dvostruko više ministara i utjecaja u federalnim vlastima, rezultat su čovjeka čiji istupi ohrabruju upravo politiku dominacije. S obzirom na to da se radi o konstanti od 24 godine, hrvatska politika konačno mora početi tražiti njegov odlazak i zatvaranje OHR-a. Samo je u takvim okolnostima moguće da BiH napravi iskorak. Ovako će Inzko i društvo stalno podržavati ratne ciljeve jedne strane dok je posve sigurno kako takvo što Hrvati ne će prihvatiti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

Inzko u UN-u: ‘Hrvatski dužnosnici Komšića uporno nazivaju nelegitimnim’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dodik: Želimo samo ruski plin za BiH

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatej Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je u srijedu kako će učiniti sve što je u njegovoj moći da opskrbu plinom te zemlje što čvršće veže uz Rusiju potvrdivši da će, umjesto diverzificiranja opskrbe plinom, koja bi uključivala i povezivanje s Hrvatskom, poduprijeti projekt gradnje novog plinovoda orijentiranog isključivo ka ruskim isporučiteljima.

“Ključno pitanje kojim ćemo se baviti u budućnosti je izgradnja plinovoda i to odvojak koji će biti priključen na ‘Turski tok’. Želimo izgraditi plinovod od Bijeljine do Banje Luke”, kazao je Dodik novinarima u Istočnom Sarajevu nakon što se tamo sastao s ruskim veleposlanikom u BiH Peterom Ivancovim.

Sastanak je održan neposredno nakon što je ranije tijekom dana tvrtka “BH-Gas”, čije je sjedište u Sarajevu i koja upravlja plinskom mrežom na teritoriju Federacije BiH, potvrdila kako počinje provedbu projekta “Južna interkonekcija”, odnosno povezivanje plinske mreže u BiH s onom u Hrvatskoj.

Krajnji cilj tog projekta je osigurati mogućnost da BiH dobavlja plin iz različitih izvora, no prije svega s LNG terminala na Krku.

Projekt izravno podupire SAD, odnosno Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), a uz posredovanje Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) već je osigurano 500 tisuća dolara bespovratnih sredstava koji će koristiti za izradu studije izvodljivosti. Novi plinovod koji bi povezao Zagvozd s Posušjem te bi se potom gradio do Travnika odnosno Mostara prema postojećim bi planovima trebao biti u funkciji već 2023. godine.

BiH trenutačno plin dobiva samo preko plinovoda iz pravca Srbije, izgrađenog još 80-ih godina prošlog stoljeća, i potpuno je ovisna o ruskim isporučiteljima.

Ruske tvrtke financiraju gradnju novog plinovoda trasom preko Turske, koji će stići i do Srbije, a Dodik sada želi da sjeverne dijelove BiH odnosno teritorij koji je većinski na području Republike Srpske poveže s tim plinovodom odvojkom, koji bi vodio do Bijeljine.

U srijedu je najavio kako će o tom projektu početkom lipnja razgovarati s ruskim partnerima u Sankt Petersburgu, gdje se održava gospodarski forum pod pokroviteljstvom vlade u Moskvi.

Vlada RS, koju u potpunosti kontrolira Dodik, u veljači je odbila dati suglasnost na projekt “Južna interkonekcija” uz obrazloženje kako to nije strateški interes tog entiteta.

Vlada Federacije BiH ipak je odlučila raditi na provedbi tog projekta, no za potpisivanje odgovarajućeg međudržavnog ugovora s Hrvatskom ipak će biti nužna suglasnost Vijeća ministara BiH, u kojemu bi srpske pozicije trebali zauzeti Dodikovi ministri pa je neizvjesno kako će se cijela stvar razvijati.

Dodik je u srijedu poručio kako bi i Federacija BiH trebala slijediti planove RS ukoliko želi poboljšati opskrbu plinom svog teritorija.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari