Pratite nas

Pregled

Biskup Šaško u Maclju: ‘Komunistički tumor’ metastazirao je u svaki dio tkiva hrvatskoga bića

Objavljeno

na

Foto: IKA

Spomen slavlje u Maclju povodom 74. obljetnice Maceljske tragedije i žrtava Hrvatskoga križnog puta održano je u nedjelju 2. lipnja. Misu i molitvu za žrtve “Križnog puta” koje su nakon Drugog svjetskog rata ubili partizani u Maceljskoj šumi predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

Udruga Macelj 1945., odnosno udruga za njegovanje uspomene na žrtve Macelja 1945., organizirala je hodočašće povodom 74. obljetnice Maceljske tragedije i žrtava Hrvatskog Križnog puta, a program hodočašća se sastojao od pobožnosti križnog puta koji je napisao dr. fra Bonaventura Duda i mise u crkvi Muke Isusove u Maclju.

„Kada se govori o zločinima partizana nakon Drugoga svjetskog rata obično se zaustavlja na odnosima zaraćenih strana, na političkim i nacionalnim neprijateljstvima, na obračunima i osvetama, na razlozima i uzrocima koji bi trebali biti opravdanje za nešto što opravdanja ne može imati, ako želimo živjeti temeljni smisao ljudskoga postojanja. Ovakav zločin seže tako duboko da ga je nemoguće držati u okvirima zemaljske zbilje. Jer, ovdje se u Maclju nalazimo pred pokušajem zatvaranja neba, pred pokušajem ubijanja smisla. Uostalom, odlika svakoga totalitarizma jest provedba onoga što znače riječi ‘totus’ ‘totaliter’, da napravi cjelovitost u kojoj je Bog suvišan, u kojoj je nebo zatvoreno, a vječnost izbačena“, rekao je biskup u homiliji.

„U mučenjima i ubijanjima koje objedinjuje naziv ‘križni putovi’ vidljiva je provedba komunističkoga ateizma koji je promicao zatvoreno nebo i protivio se smislu čovjeka kao Božjega stvorenja, koje je stvoreno za vječnost“, upozorio je mons. Šaško.

Pojasnio je da je ono što je bilo mišljeno kao završetak, zapravo bio početak sustava koji je nastavio oblikovati društvo i pojedince u njemu po mjeri zatvorenoga neba.

„Iz toga su proizlazili izražaji nove ‘ateističke religije’, s vlastitim nametanim vjerovanjima i obredima, od kulta Partije do kulta ličnosti. Trudilo se oko naviještanja boljega svijeta; stvarani su ateistički blagdani, ne bi li se mijenjao vjerski kalendar; postojali su obredi inicijacije, ‘ispovijedi’ i provjere pred isljednicima te dugotrajne ‘pokore’ od kojih su mnoge bile progoni, zatočeništva i smrt. Mijenjala su se poimanja o obitelji, o slobodi, o domovini, o vlasništvu, a svatko tko bi, ne samo putem kršćanstva, nego i s pomoću kulture, umjetnosti, očitovao da je potrebno otvoreno nebo i smisao, proglašen je neprijateljem i nepoželjnim“, rekao je biskup.

Primijetio je da se nikada istinski nismo posvetili činjenici da su svi koji su postajali članovima Komunističke partije morali – formalno ili neformalno – proći putem odricanja od Boga i religije, prihvaćanja materijalističkoga sustava koji je duboko sebičan. To je, prema biskupovim riječima, strahovita rana u duhovnosti našega naroda.

„U ovim šumama nalazi se svjedočanstvo o onima koji su zatvorili nebo u sebi i nemilosrdno ubijali sve koje su smatrali prijetnjom svojemu raju bez Boga. Posebno su smetali ljudi koji u jasno pokazivali da vide otvorena nebesa i Krista koji je Početak i Svršetak. No, ipak, ubojice su bili svjesni da ta djela nemaju opravdanja. Zato su najčešće koristili noć, da nebo djeluje još zatvorenije; nametali šutnju, da svjedoci budu dohvatljivi tamom terora“, upozorio je mons. Šaško.

„I dok smo mislili da će u demokratskoj Hrvatskoj, pri urušavanju političkoga i svjetonazorskoga komunističkog sustava, istinom biti liječena bolest nacije, sada je sasvim jasno da je tijekom posljednjih trideset godina, umjesto da bude uklonjen, a rane zaliječene, ‘komunistički tumor’ metastazirao u svaki dio tkiva hrvatskoga bića. I svatko tko je otvoren istini može provjeriti da sve naše sadašnje poteškoće u hrvatskome društvu i njihovi plodovi vode do korijena koji je njegovan i jačan u komunističkome sustavu“, upozorio je biskup. Pojasnio je da je „taj korijen zalijevan nepoštivanjem čovjeka, oduzimanjem dostojanstva, nasiljem i neslobodom, stvaranjem interesnih sebičnih okvira u kojima je isključivost opravdavana vladavinom u ime naroda, dok je hrvatski narod morao trpjeti i šutjeti“.

Prema riječima biskupa Šaška, „taj je korijen bio pomno nadziran, prikriven u godinama rata protiv Hrvatske i oslobađanja domovine, ali je danas potjerao ne samo mladice, nego pokazao raskošne plodove koji su vidljivi od zakonodavstva do običnoga govora. I više od toga: te dvije razine kao da su se izmiješale, pa je i na društvenim mrežama i na katedrama moguće čuti jezik iz komunističkoga razdoblja u kojemu kao da smo prihvatili izjave o najstrašnijim ubojstvima kao o ‘nedovršenom ili nedovoljno dobro napravljenom poslu pobjednika’ ili pak o tome da su ljudi na čijim je kostima rupa od metka u zatiljku bili ‘legitimni vojni cilj’. Ne radi se o neodgojenoj i neupućenoj djeci, nego o sveučilišnim nastavnicima i najvišim dužnosnicima hrvatske države. Do kuda nas je dovelo zanemarivanje toga korijena?!“

Biskup Šaško pri tome je zapitao: „Nije li i rečenica: ‘Neka institucije rade svoj posao’ najvećim dijelom također plod komunističkoga pristupa, jer se na sve načine pokušava oslabiti te iste institucije, neprestano smišljajući kako onemogućiti da rade ono što bi trebale raditi, u svrhu veće pravednosti, brige za slabe, s pogledom prema novim naraštajima“.

Biskup Šaško također je zapitao: „Hoćemo li vidjeti što taj korijen nosi na granama pravosuđa, demografije, odnosa prema hrvatskim braniteljima; koliki je njegov udio u udaljavanju hrvatskoga iseljeništva od svoje domovine ili koliko je pridonio i pridonosi iseljavanju Hrvata danas? Nisu li prenesene laži iz toga razdoblja služile kao razlog razaranja Hrvatske i ne opterećuju li nas još i danas? Dubok je taj korijen i glede imovinsko-pravnih odnosa, u posljedicama otimanja vlasništva, sa svim poteškoćama koje postoje i na području pokušaja razvijanja zdravoga gospodarstva. Hoćemo li mu potražiti prepoznatljivost u kulturi, u medijima…? Slobodno“.

Mons. Šaško poručio je „dan nas ne trebaju pri tome smetati napadi koji će reći da je nekomu za sve kriv komunizam, kao da novo vrijeme nije donijelo svoje probleme. Nismo toliko naivni. Istina je da svako razdoblje donosi i svoje posebnosti, ali zanemarivanje istine o zločinima koji vape u nebo, ima svoju cijenu. Ovdje je narušeno zdravlje hrvatske nacije“.

Biskup je također upozorio da je „Snaga neistine tolika da je, bez ozbiljnoga provjeravanja i traženja potvrde onoga što se tvrdi, nešto jednostavno prihvaćeno do mjere da se nitko čak ni danas ne bi smio usuditi osporavati nešto što je bilo nametnuto kao činjenica koju ne treba dovoditi u pitanje, ali i kao sredstvo nametanja straha“.

Mons. Šaško upozorio je „da smo došli do neobjašnjive pojave da se danas u Hrvatskoj o svemu – barem nominalno – može raspravljati, samo je tema partizanskih i komunističkih zločina nedodirljiva. Naime, u odnosu na doba komunizma, postoji tek blagi pomak koji stidljivo kaže da je bilo zločina i s partizanske strane i u komunističko vrijeme. I tu se zastane, bez obzira na dosad pronađene desetke tisuća ostataka ubijenih na najokrutnije načine, povezane upravo s pripadnicima partizana i poslijeratnih nalogodavaca i izvršitelja, pripadnika Komunističke partije“.

Prema biskupovim riječima, „zbog toga, neki govore o zločinu bez kazne, a meni se čini da je posrijedi nešto još čudnije: zločini bez počiniteljazločini bez zločinaca“.

„Premda je u doba komunizma bilo do u detalje poznato koje su partijske ćelije, komesari, jedinice, zapovjednici… djelovali na kojemu području i tko je za što bio, kako su govorili, ‘zaslužan’, a po tome odlikovan i nagrađen raznim povlasticama (a onda – očito – i odgovoran), svi ti podatci kao da su nestali u doba sadašnje hrvatske države, pa tako i odgovornost. A da je Republika Hrvatska, na temelju jasnih činjenica, jednakim kriterijima osudila sve totalitarne režime i ugradila u svoj ustroj i razvoj odgovornost i prema komunističkim zločinima, mnogih prijepora danas uopće ne bi bilo“, istaknuo je mons. Šaško.

Poručio je da „tko istinski želi dobro Hrvatskoj potrudit će se u brizi za istinu i provjeriti gdje je zbiljski uzrok naših poteškoća. Mi smo ovdje danas, jer vidimo da većina njih provire iz duha koji ni danas ne dopušta da iz znanih i neznanih mjesta dolično pokopamo ostatke ubijenih pokojnika. No, oni nas baš takvi upozoravaju da Hrvatska nema budućnosti bez otvorenoga neba“.

Biskup je nakon mise blagoslovio stijeg Udruge Macelj 1945.

Član Udruge Milan Pavić dao je izjavu o svjedočanstvima i planovima Udruge.

“Na tragu smo jedne velike jame za koju je svjedočenje dao sudionik koji je trebao biti ubijen u toj jami, gospodin Fran Živičnjak. On je u svojoj knjizi U vječni spomen tu jamu opisao. Dosad nismo uspjeli jer je jama u odjeljku 42d, a taj odjeljak je jako velik. Mi ćemo to istražiti tako da, nećemo samo postaviti križ i koordinate, već ćemo obaviti i probno bušenje svrdlom da eventualno vidimo nalaze li se kosti unutra. Radi se o grobnici u kojoj je pobijeno više od osamsto osoba”, rekao je Pavić.

(IKA)

 

Okrugli stol: Samo Hrvatska i Slovenija nisu donijele zakon o lustraciji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Zvonko Zubak nudi Hrvatskoj 12 starih Miragea 2000 za 75,9 mil. $

Objavljeno

na

Objavio

Poznati trgovac oružjem Zvonko Zubak Hrvatskoj nudi nabavu eskadrile borbenih aviona kojom bi se mogli nadomijestiti MiG-ovi 21 kojima za nekolko godina ističu svi resursi, a riječ je o brazilskim avionima tipa Mirage 2000 C/B

Zubak Hrvatskoj nudi deset Miragea 2000 C (jednosjedi) i dva Miragea 2000 B (dvosjedi), koje je Brazil otpisao 2013., za 79,5 milijuna dolara, ekskluzivno je objavio Večernji list.

Riječ je o zrakoplovima 4. generacije koji su proizvedeni 1984., NATO kompatibilni te imaju preostale resurse od 150 do 200 sati leta, od ukupno 6000 koliko su ih tvornički imali.

Večernji piše da su zadnji let imali 2014., nakon čega su konzervirani i spremljeni u hangare. Zubak je za taj dnevni list izjavio kako se sam uvjerio u izvrsno stanje aviona, a što su mu uvidom potvrdili i zaposlenici francuskog Dassaulta, tvrtke koja je proizvela navedene avione.

Početkom lipnja Zubak je svoju ponudu poslao na četiri adrese – premijeru Andreju Plenkoviću, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, ministru obrane Damiru Krstičeviću i načelniku GS OSRH generalu Mirku Šundovu. U svojoj ponudi Zubak nudi konkretnu pomoć u kupnji 12 aviona Mirage C od države Brazil.

Osim 12 aviona, ponuda sadrži produljenje resursa za 2000 sati leta po avionu ili 15 godina, set pričuvnih dijelova, opremu za održavanje i alate, obuku petorice pilota (35 sati naleta) te obuku inženjera i tehničara. Također se navodi i kako bi avioni Hrvatskoj bili raspoloživi za najdulje osam mjeseci od trenutka potpisivanja ugovora.

Večernji list navodi i kako su se djelatnici Ministarstva obrane obratili Francuzima i Brazilcima radi provjere tvrdnji poznatog trgovca oružjem te da su zaključili da ‘nije sve baš tako kako Zubak kaže’.

Tako se opet ponavlja slična priča kao i ona s Izraelskim F-16 Barak, čija je nabava završila fijaskom. Hrvatskoj Zubak nudi 35 godina stare avione s potrošenim resursima za koje je upitno koliko još dugo mogu letjeti i nakon što im se produže resursi. Ti su avioni, nakon što su 20 godina letjeli u sklopu francuskog ratnog zrakoplovstva, 2005. prodani Brazilu za 80 milijuna eura, što je uključivalo i rezervne dijelove te obuku pilota i tehničara.

Brazilci su te avione namjeravali letjeti pet godina dok ne nabave nove, no uspjeli su ih koristiti do kraja 2013. Neimenovani izvor iz brazilskog zrakoplovstva tada je za agenciju AFP izjavio: ‘kroz logističke napore uspjeli smo produžiti resurse za još dvije godine. Trebali su prestati letjeti 2011.’.

Osim dotrajalosti navedenih aviona i relativno skromnih 35 sati obuke za petoricu pilota, postoji još jedan veliki problem sa Zubakovom ponudom.

Naime, prije manje od mjesec dana, krajem svibnja, portugalski su mediji objavili da su ti avioni prodani francuskoj tvrtki Procor za 452.000 dolara, pa nije sigurno bi li Zubak, koji je svoju ponudu hrvatskim dužnosnicima poslao u to isto vrijeme, mogao danas i osigurati isporuku tih aviona čak i kad bi Hrvatska pristala na taj posao.

Štoviše, Brazilska aeronautička komisija (CAB) na svojim je službenim stranicama još 29. travnja objavila (screenshot u nastavku) kako je prodano svih devet aviona Mirage 2000 koji su bili ponuđeni na prodaju, a objavili su i cijelu kronologiju postupka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

NU2 – Ministrica Divjak o kurikulumu – ‘Nije stvar u tome što piše sadržajno, nego način na koji se to radi’

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak bila je gošća emisije Nedjeljom u 2. Ima li šanse da djeca ubuduće manje uče, a postanu obrazovanija ili je to paradoks? Što ćemo s vječno spornom lektirom i potplaćenim profesorima? Kakvi su odnosi u vladajućoj koaliciji, neka su od pitanja na koja je odgovarala. Da interes za temu postoji, dokazuje i preko 500 pitanja za ministricu, postavljenih na Facebook stranici emisije “Nedjeljom u 2”.

Govoreći o školi u koju će hrvatska djeca ići, ministrica je rekla da je naglasak na tome da više ne uče toliko napamet, nego da se s njima radi na istraživanjima, problemima, da krenu od nečega što im je poznato, kazala je.

– Primjerice Priroda i društvo, odnosno Priroda u petome razredu – više neće krenuti sa svemirom i svijetom, što je, priznat ćete, dosta apstraktno djeci u petom razredu, nego od zavičaja. Znači moja županija, Hrvatska, što me okružuje, i onda postavljanje pitanja. Zatim u matematici, ako želimo povezati s geografijom, kad radimo postotke i udjele, idemo to povezati grafički, dakle da djeca razmišljaju izvan okvira. Ili ako govorimo o hrvatskom jeziku, ne da uče napamet životopis nekog pisca, pjesnika, nego da možda upriliče igrokaz i na neki način daju svoje kritičko promišljanje, da nauče postavljati pitanja. I da znaju razliku između onoga kada odgovore s činjenicama, argumentima i kada daju svoje mišljenje – pojasnila je.

Na pitanje zašto se neki profesori onda javljaju sa suprotnim doživljajem, pa između ostalog kažu da je u nekim predmetima došlo do povećanja gradiva, odgovara:

– To vam je sad ta razlika između subjektivnog dojma i činjenica. Što kažu činjenice? Ako napravite neko istraživanje među onima koji su taj kurikulum provodili ili su prošli edukaciju vezanu uz to, a imamo rezultate iz Škole za život, 1300 ljudi je odgovaralo na ovakva pitanja, a imamo i rezultate s edukacije za one koji su detaljno prolazili kurikulum, oni kažu da je kurikulum reduciran. Ali nije samo stvar u tome što piše sadržajno, nego način na koji se to radi – rekla je.

Neki nastavnici kažu i da je u petom razredu ubačeno gradivo iz šestog, sedmog i osmog razreda, na što Divjak odgovara da su se sadržaji i način rada koji su na snazi bili 25 godina – promijenili. Ponavlja da se radi na suvremenijem pristupu baziranom na promišljanju, postavljanju pitanja, radu u grupi.

Zamjeraju joj da se priklonila parcijalnom, a ne cjelovitom rješenju kurikularne reforme.

– Što bi zapravo cjelovitost ovdje značila? – odgovara protupitanjem ministrica i dodaje da je 2015. godine “nešto samo zamišljeno, bez podloge i sredstava, da se možda može provesti u nekoj fiktivnoj državi, a teško u jednoj Hrvatskoj”.

Ministrica se dotaknula i sustava ocjenjivanja. U cjelovitoj kurikularnoj reformi bila je predviđena kombinacija vanjskog i školskog vrednovanja, ministrica kaže kako nije istina da je vanjsko vrednovanje izbačeno, nego se ono vrši kroz maturu i nacionalne ispite. Kazala je i da Škola za život neće ukinuti opći prosjek ocjena te da je ideja da učitelj autonomno prema kriterijima zna dobro vrednovati učenika.

Komentirala je i slučaj profesora Marka Šolića koji je dobio opomenu pred otkaz jer nije zadovoljan programom koji učenici imaju pri odlasku u Vukovar, što je prokomentirao na svom Facebook profilu.

– Tu su dvije stvari. Prvo, mislim da ne smijemo uvoditi verbalni delikt ni na koji način u naš prostor. Druga je stvar da škola ima etički kodeks i treba vidjeti je li to u skladu sa zakonskom regulativom – rekla je.

Na pitanje je li kažnjen opravdano ili ne, odgovorila je: “Nemam pojma”. Mora se provjeriti zakonska osnova za to, dodala je pa pojasnila na primjeru:

– Kada ste ministrica, možete iznositi mišljenje koje je vaše, ali kada su ovakvi pojedinačni slučajevi u pitanju, morate biti sigurni što govorite.

Kratko je prokomentirala i medijske napade zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, kazavši kako još uvijek ne zna razloge za to.

– Ta vrsta napada, ta vrsta retorike, primitivizam, balkanski način govora, seksizam, možda se od toga mogu obraniti jer sam zrela osoba, ali prenositi takvu poruku mladim generacijama je loše – zaključila je, piše HRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari