Pratite nas

Pregled

BISKUP VLADO KOŠIĆ: “Komunizam je propao, ali još uvijek ne počiva u miru”

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg Marka Juriča gostovao je sisački biskup Vlado Košić, koji se našao u fokusu javnosti kada je na Facebooku rekao kritiku na račun Bože Petrova, 20. prosinca kada je izgledalo kao da će Most ići u koaliciju s Hrvatska raste.

[ad id=”93788″]

“Ja sam duže na društvenim mrežama, ali nikada nije bilo nešto zapaženo. Iznenadilo me kada su nacionalni dnevnici prenijeli moju poruku. Kada je izgledalo da će Most ići s koalicijom Hrvatska raste mene je to zgrozilo, s tim sam se malo narugao rekavši da je bolje da se uspostavi kraljevina”, rekao je Košić.

Na pitanje zašto ga je to zgrozilo Košić je izjavio kako smatra da bi to bilo cementiranje statusa quo, što je ponižavanje Crkve, branitelja, simbola Hrvatske – Vukovara.

“Smatram da bi to bio put u nacionalnu katastrofu”, tvrdi Košić.

Dodaje kako je čuo da se Petrov s njegovom kritikom nije pomirio te da mu je to teško palo pa mu se zato ispričao.

“Nije mi bilo teško ispričati mu se. Nisam kritizirao ljude nego pojave. Ako se nešto radi pred očima svih onda svi to imaju pravo kritizirati. Nisam se ispričao kao da povlačim riječ, nego ako je to nekoga osobno povrijedilo, jer to nije bilo osobno i priznao sam da je on time što je prihvatio da ne bude premijer u kombinaciji s koalicijom Hrvatska raste pošten i častan čovjek”, rekao je Košić.

Košić je podsjetio da je bilo samo tri komentara od njegovih kolega, a najviše mu se svidio komentar kardinala Bozanića, koji je u prolazu rekao lijepu rečenicu – ‘Crkva se nikad ne miješa u ono što je se ne tiče’.

“Naše poslanje kao svećenika je da svojim načinom budemo oni koji ljudima omogućuju da radosno prihvate Isusa. Nisam želio biti grub, htio sam se svima svidjeti. To je uvijek dočekivano s pohvalama i kritikama. Mene je zaoblilo kada su s tim kritikama krenuli vrijeđati, to me pogodilo”, tvrdi Košić.

Na pitanje smije li se Crkva baviti politikom Košić tvrdi da smije, kao i svaki drugi građanin, član društva, koji svojim doprinosom kreira javni prostor.

“Svećenici nemaju pravo zlorabiti svoju poziciju. Bilo je podjela političke naravi u prošlosti. Danas smatramo da to nije dobro. Niti sam član stranke, niti mislim tako djelovati. No želim doprinositi, dakako ne pred oltarom. Nekad je u kritičnim trenucima to dobro, jer kada je brod nagnut da se prevrne, ljudi se trebaju prebaciti na drugu stranu. U suodgovornosti za ljude, smatram da imamo pravo to reći. To nije zlouporaba moje službe, nego moj stav kao i svakog drugog građanina. Hrvatski brod je pun rupa, pušta na sve strane. Treba puno energije, dobre vizije i zajedništva da se nadvladaju te teškoće i da se sanira ono što je učinjeno. Počinjena su mnoga kriminalna djela, predbacuje se političarima kriminal, ali i više od materijalne krađe, još je gora duhovna šteta koju čine oni koji imaju odgovornost da vode narod pravim putem, ali izigrali su povjerenje i doveli narod u nemoguću situaciji. Milanović koji je rekao da je najveći branitelj Srba u Hrvatskoj. Mislim da je nemoguće biti na čelu jedne nacije i braniti jedan drugi narod koji još uvijek ima neke teritorijalne pretenzije. To je jedna neodgovorna politika.

Mislite na Zorana Milanovića koji je to izjavio o Srbima, pitao je voditelj. Da, odgovorio je Košić i nastavio: ‘Ono što je zadnjih godina bilo na djelu je vraćanje u zagrljaj velikog brata istoka’.

Košić smatra kako su silnice koje su pokušale vratiti Hrvatsku u bivše sustave vrlo jake.

“Ja sam iznenađen, nisam očekivao da su tako jake. Sjećam se 90-ih i euforije kada je hrvatski narod doživio slobodu nakon 45 godina represije, nije se smjelo zastavu staviti, narod je trpio”, rekao je.

Nositelji tih ideja, nastojanja da se Hrvatska vrati u bivše asocijacije bi trebalo analizirati, tvrdi Košić.

“Trebamo biti u dobrim odnosima, ali da smo ravnopravni. Kuharić je rekao da i s velikim narodima treba razgovarati na temelju principa, a ne na koljenima. Očito je da su s istoka dolazili osvajači i tih nastojanja ima i danas, ali ne razumijem da bi se hrvatski političar služio tim interesima”, čudi se Košić.

Zakon o manjinama u Hrvatskoj manjinama jamči osam zastupničkih mjesta, što nema niti jedna druga država. Hrvati nemaju u Srbiji niti jedno mjesto, dok Srbi u Hrvatskoj imaju tri što Košić objašnjava kao ustupak zbog teških ratnih događanja, gdje se želio iskazati veći znak dobre volje.

“Srbi u Hrvatskoj jesu doprinijeli tom ratu, ali je to došlo iz Srbije naravno. To je bila agresija Srbije, politika te države. To treba reći. Smatram i očekujem od buduće vlade da postavi zahtjev za ratnom odštetom”, kaže Košić.

Na pitanje kakav je to mentalitet hrvatskog čovjeka, koji je pretjerano pomirljiv, politički mlitav te prelazi preko nekih stvari Košić podsjeća da nisu svi Srbi, primjerice, napravili zlo, ali je državna politika kriva i učinila je ta zla. U Hrvatskoj se mora prestati primjenjivati hrvatsku šutnju i sakrivati se pod stol. To je hrvatskom narodu svojstveno zbog višestoljetnih uvjeta podložnosti.

Nakon mise zadušnice za Višnju Pavelić, a onda i za njenog oca, povjesničar Hrvoje Klasnić prozvao je Košića za ‘jastrebarstvo’ i rekao da među Košićem ima svećenika koji su zadušnice završavali s usklikom “Živio Ante Pavelić i Hitler, što Košić drži manipulacijom te pokušavanjima da se čitava crkva u Hrvatskoj proglasi zločinačkom.

“Osuđujem sve totalitarizme, fašizam, komunizam. To su manipulacije, za koje nema nikakvog podatka. Kao povjesničar bi trebao reći gdje je to bilo, kada? Meni Pavelić nije drag i mislim da je jednako zločinački nastrojen bio kao Tito. I za Tita su se služile mise. To je naša kršćanska dužnost”, kaže Košić.

Dodaje kako bi bilo važno da se država pobrine za to, a ne da brani istraživanje zločinačkih događaja, recimo Jasenovca.

“U ovih 25 godina nisu se istražile činjenice iz Domovinskog rata, mnoge stvari neriješene, puno je poginulih i nestalih, ne zna se gdje im je grob. Nažalost i u ovom ratu, po nekim popisima, ima najviše grobišta nakon Drugog svjetskog rata koje su počinili partizani i nema niti jednog križa. Kako to da se to još nije istražilo do kraja. Tu je potrebno ono što je Papa Ivan Pavao drugi govorio; da je potrebno očistiti pamćenje, a to se može tako da se suočimo s istinom”, kaže Košić.

Košić je dodao kako se Božić, u ovom kontekstu pravoslavni, čestita svima, a ne samo srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Napomenuo je kako je član komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s pravoslavnom crkvom, koja broji tri katolička i pravoslavna biskupa.

“Zadnji sastanak je bio 2002. godine u Osijeku. Sljedeće godine je trebala biti domaćin srpska pravoslavna crkva, ali se to nije dogodilo do danas. Pitanja ima. Mi se susrećemo osobno. Ja sam dobar s ocem Porfirijem”, tvrdi Košić te dodaje kako nije pitao Porfirija za mali video zapis u kojem se on našao u društvu koje je pjevalo četničke pjesme.

“To je nemila epizoda. Očekivao bih više njegovu osudu tog četničkog vojvode popa Đujića o kojemu se pjevalo jer je on ipak bio svećenik, a bio je ubojica, zločinac. U društvu u kojem se našao možda nije njegova odgovornost, nadam se da je on taj koji osuđuje da svećenici budu ubojice ili vođe tih zločina. To su vrlo nezgodna pitanja.’

Na pitanje kako uskladiti odnos između crkava Košić kaže kako je to bolna tema te naglašava kako se neće odustati od Alojzija Stepinca.

“On je simbol nacije i tragedije koju je nosila čitava hrvatska nacija. On je stradavao i od ustaša i od nacista. Kritizirao je nacizam, progone Židova, pomagao Srbima. Borio se hrabro protiv svih totalitarizama. Na kraju je stradao od komunista. To je jako bolno, što srpska pravoslavna crkva osporava njegovu svetost”. Rekao samo ocu Porfiriju da bi to nas jako boljelo jer mi to poistovjećujemo s komunističkim lažima. Oni žele napraviti razliku za ono što je pretrpio u komunizmu, ali da nije dovoljno napravio za Srbe za vrijeme rata. Naveo je i dodao kako za činjenicu da ima 250 tisuća prekrštenih Srba nema temelja u stvarnosti, već je riječ o mitovima i obratnom procesu.

“Prije Drugog sv. rata je bila prevlast srpske pravoslavne crkve koja je željela pravoslavizirati sve tako da se Katolička crkva jedva odupirala tomu. Srpska pravoslavna crkva je srušila konkordat i Katolička crkva u kraljevini Jugoslaviji nije imala nikakva prava. Vrlo je zanimljivo da su biskupi protestirali protiv državnog uplitanja u crkvene poslove. I to je Marcone, tadašnji nuncij u Zagrebu pohvalio, ali su srpski znanstvenici potpuno okrenuli tu činjenicu kao da je Vatikan pohvalio katoličke biskupe što su sudjelovali u prekrštavanju Srba, a što je potpuno netočno jer je istina potpuno suprotna”, navodi Košić.

Pouzdano znam da je Papa Franjo rekao na više mjesta našim biskupima da on u kardinalovu svetost uopće ne sumnja i da će ga proglasiti svetim. Netočno je da sumnja, jer bi onda sumnjao u svoje institucije. Ako bismo išli jasno u tom procesu. I crkveni dio procesa je završen, dokazale su se njegove vrline i nije bilo nikakvog spora da je učinio kakav propust ili zlo djelo. Bog je već proglasio Stepinca svetim jer je učinio čudo pa ne može sada Papa sumnjati  u božju intervenciju. Drugo je pitanje što je dijalog sa srpskom pravoslavnom crkvom, jer se tu spominju neki nerješivi problemi. Moramo prvo priznati da je Srbija učinila agresiju u Domovinskom ratu. Tako i ovdje ne možemo govoriti o nečemu što se još ispituje, tu je jasna Katolička crkva, a problem je u srpskoj i njoj treba pomoći da se mitova, koje su povijesne natruhe natovarile kao jedan teret, riješi. Jer istina je ono što oslobađa”, rekao je.

“Komunizam je propao, ali još uvijek ne počiva u miru. Upravo u našim redovima je važna ta spoznaja, istina. Za mene veličina Stepinca nije samo u tome što je branio hrvatski narod, to nije bio nacionalizam, on je simbol božjeg čovjeka, koji jednako voli sve ljude, nadišao je granice, kada je spašavao i svoje ljude i Srbe i komuniste. On je čovjek koji je svjedok evanđelja ljubavi”, kaže Košić.

Komentirao je i inicijativu crkve da se zabrani radna nedjelja te objasnio kako i protiv pobačaja postoje slične inicijative.

“Nažalost, nije se uspjelo u ovoj inicijativi za slobodnu nedjelju, premda je i dalje živa, postoji međunarodni savez za nedjelju. Svake korizme pozivam da se ne ide u trgovine nedjeljom. To je na savjesti čitave crkve i vjernika. Što se pobačaja tiče, imamo jaku inicijativu, svake godine se 40 dana pred bolnicama moli za život. I mnogi su se odrekli pobačaja. Crkva će to uvijek braniti. Čovjek može činiti što hoće, ali ne smije činiti sve što može. U starom zavjetu su proroci često upozoravali Židove da ne smiju žrtvovati djecu na uzvišicama raznim poganskim bogovima. Na neki način je i pobačaj moderno žrtvovanje djece hedonizmu, sebičnosti, strahovima. Evo kako je Bog odgovorio na žrtvovanje Izaka kada Abraham misli da će se umiliti Bogu, da žrtvuje sina po uzoru iz tih poganskih kultova, ali Bog mu kaže ne, ni pod koju cijenu, ne smije se čovjeka žrtvovati. Tako mnogi danas imaju krivo poimanje o Bogu, ne udovoljava Bog svim našim prohtjevima”, zaključio je Košić.

Markov trg

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Tko je zaustavio proglašenje Stepinca svetim!?

Objavljeno

na

Objavio

U ponedjeljak navečer, u prepunoj dvorani zagrebačkog KIC-a održana je tribina Nine Raspudića na temu “Blaženi Alojzije Stepinac: Svetost u čekaonici politike”. Raspudićevi sugovornici bili su povjesničar dr. sc. Robin Harris, dr. sc. Mario Jareb, dr. sc. Jure Krišto i dr.sc. Anto Mikić.

Na samom početku tribine dr. sc. Mikić objasnio je koji su preduvjeti za kanonizaciju te je li ih Stepinac ispunio, piše Narod.hr.

“Najprije ga se proglasi blaženim, što Stepinac već jest na temelju svog mučeništva. Preduvjeti za ovo su da je postojao motiv mržnje na vjeru od progonitelja, drugo da je mučeništvo strpljivo podnio, a treće da u tom činu nije gajio mržnju prema progoniteljima. Stepinac je sve ovo ispunio, a sada čekamo završni čin,- kanonizaciju. Podjsetimo, 2014. je objavljeno da je liječnička komisija utvrdila čudo po nagovoru bl. Alojzija Stepinca. Mi sad čekamo taj svečani čin, čini se da je sve ovo drugo odrađeno”, objasnio je.

U nastavku tribine dr.sc. Krišto pojasnio je sam nastanak Mješovite komisije, kao i razloge njezinog osnivanja.

“Očito je Srpska pravoslavna crkva iskoristila trenutak izbora novog pape i činjenicu da je sadašnji Papa zainteresiran izuzetno za ekumenizam. Uspjeli su ga uvjeriti da zapravo još uvijek ima stvari koje su nejasne vezano za bl. Alojzija Stepinca. Postoji i element podrške iz Hrvatske Srpske pravoslavne crkve i utjecaj na Papu Argentinca. S time su povezani i negativni elementi, po mom sudu, Sveta Stolica nije dovoljno ozbiljno ispitala duboke političke i vjerske motive SPC, nije proučila ni svoja prošla iskustva sa njom. Tijekom II. svjestkog rata, 1943., Svetoj Stolici su došle optužbe na Katoličku crkvu u NDH zbog navodnog nedolična ponašanja prema pravoslavlju. To je bilo toliko ozbiljno da je Sveta Stolica organizirala istragu. Stepinac je skupio dokumente, napisao opširno pismo i sve odnio Svetoj Stolici. Apostolski vizitator u Zagrebu također je pisao pismo i svoj izvještaj. Sveta Stolica se na temelju tih dokumenata i izvješća uvjerila da su optužbe neutemeljene.”, kazao je Krišto.

Dr.sc. Harris smatra da osnivanje komisije nije bilo potrebno.

“Mislim da Mještovita komisija nije bila potrebna, međutim, sretni smo što su hrvatski članovi komisije bili vrlo stručni i domoljubni. Znam da su dokumenti koji o Stepincu govore sjajni, odgovor su svim optužbama Srpske pravoslavne crkve. Nažalost, Kaptol ne želi izdati te dokumente kako bi ih svi mogli pročitati, to je njihova odluka, no tako nešto nikad nisam vidio. Pobjednička strana koja ima sve dokaze i argumente ne želi dozvoliti da se dokaže što je istina, to nisam nikad doživio. Vjerujem da je veliki problem u Vatikanu gdje imamo neku novu vrstu politike pomirenja s komunističkim politikama što je katastrofalno. Imati dobre odnose s neprijateljima crkve vrlo je opasno”, upozorio je dr.sc. Harris.

Dr.sc. Mario Jareb govorio je o dokumentarnoj osnovi optužbi na račun bl. Alojzija Stepinca.

“Pismo partrijaha Irineja je utjecalo na početak rada Mješovite komisije. To pismo je poslano 2014., no nedvojbeno ono je nastalo 1946. godine. Naime, 90 posto detalja se zasniva na tzv. dokumentima i argumentima koje su komunisti kreirali 1946. kao osnovu za progon tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Treba se vratiti upravo na tu godinu kada agitrop Centralnog komiteta radi na nečemu što je bilo korišteno od strane optužbe, a što je kasnije izdano u knjizi Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera. Sastavljači te sjajne krivotvorine bili su Joža Horvat i Zdenko Štambul. Kasnije su čak i komunistički dužnosnici priznavali da u tim dokumentima ustvari nije bilo ničega stvarnog, da optužnica nije zasnovana na istinitim temeljima i da se ustvari radi o propagandi”, pojasnio je dr.sc. Jareb.

Također je dodao da su komunisti optužnicu popunjavali navodnim dokumentima četničkog autora, Đure Vilovića.

“Nedavno sam čak saznao da su agitropi, u očaju da bilo što stave u tu optužnicu, posegnuli za radom jednog od otpadnika od Katoličke crkve i hrvatskog naroda, Đure Vilovića koji je bio član četničkog pokreta, blizak Draži Mihajloviću. Riječ je o knjizi ‘Krvava Crkva’ koja je komunistima bila zgodan materijal za popunjavanje optužnice”, otkrio je Jareb.

Dr.sc. Jure Krišto upozorio je da najveći hrvatski problem nisu Srbi, odnosno Srpska pravoslavna crkva, nego komunistički režim.

“Nama je i dalje najveći problem komunistički režim i sustav. Stepinac je imao problema s komunizmom zbog same činjenice da je komunizam protiv Boga i vjere, zato su ga i progonili. Komunisti su ujedno mrzili Stepinca zbog toga što je on bio za hrvatsku državu, a oni su bili protiv nje. Stepinac je išao jednostavnom logikom – državna vlast je za mene vlast s kojom moram komunicirati da bih mogao služiti svom poslanju”, pojašnjava Krišto.

Na tribini je razbijen još jedan od mitova o blaženom Alojziju Stepincu, teza da je on bio “ustaški vikar”, a na ovo se osvrnuo dr.sc. Jareb.

“Najbolje je na to odgovorio jedan kolega iz Beograda koji je nedavno objavio knjigu Ustaška vojska NDH. Naime, nakon što je prošao svo gradivo, kazao je da o tome nema baš ništa. Činjenica je da je Stepinac još prije rata imenovan vikarom katolika unutar oružanih snaga, a ovo o ustaškom vikaru jedna je od tipičnih krivotvorima”, zaključio je Jareb.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Vanjska produkcija na HRT-u: Za ‘Novine’ 11,9 milijuna, za ‘Predsjednika’ 2,48 milijuna kuna

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Hrvatska radiotelevizija (HRT) u prošloj je godini na temelju 548,7 milijuna kuna namijenjenih za proizvodnju televizijskih programskih sadržaja, weba (audiovizualnih djela) i za nabavu stranih programskih sadržaja izdvojila 84,9 milijuna kuna za nabavu djela od neovisnih proizvođača (tzv. vanjska produkcija), ističe se u izvješću objavljenom na mrežnim stranicama HRT-a.

“Slijedom navedenoga, zaključujemo da je u 2018. Hrvatska radiotelevizija ispunila obavezu prema Zakonu o HRT-u jer je ugovorila nabavu programa od neovisnih proizvođača u iznosu od 15,47 posto, a zakonska obaveza iznosi 15 posto”, ističe se u izvješću koje potpisuje glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.

Navodi se i da je od ukupno ugovorenih 84,9 milijuna kuna programa iz vanjske produkcije, što je za 2,59 milijuna kuna više od zakonski propisanog minimuma, za djela neovisnih proizvođača izvorno proizvedenih na hrvatskom jeziku izdvojeno 80,86 milijuna kuna, a u preostalom iznosu od 4,04 milijuna kuna nabavljena su djela od europskih neovisnih proizvođača.

Prema vrsti sadržaja, HRT je najviše izdvojio na domaću vanjsku produkciju dramskog sadržaja u ukupnom udjelu od 67,85 posto ili 44,7 milijuna kuna (neto iznos), slijedi dokumentarni sadržaj u udjelu od 16,71 posto ili u iznosu od 11,01 milijun kuna, a za program za djecu i mlade te za glazbene sadržaje izdvojeno je najmanje – 2,37 posto odnosno 1,7 milijuna kuna u neto iznosu.

Na sedam javnih poziva 278 ponuda od 120 neovisnih ponuđača

U HRT-ovu izvješću navodi se da je lani bilo objavljeno sedam javnih poziva za nabavu programa od neovisnih proizvođača na koje je ukupno pristiglo 278 ponuda od 120 neovisnih ponuđača. Najveći broj ponuda stigao je za dokumentarni sadržaj, odnosno dokumentarno-igrani film i seriju-serijal, njih ukupno 134 od kojih je povjerenstvo preporučilo 45, a zaključno ih je bilo odabrano 11.

Za igranu mini seriju odobrena je jedna od 25 pristiglih ponuda, a za igrani film (pre sale) od 34 ponude odabrano je njih šest. Za lifestyle magazin i glazbenu emisiju stiglo je deset ponuda, a odabrane su dvije, dok je za zabavno glazbeni show za djecu stiglo sedam ponuda, ali ni jedna nije odabrana. Zaključno, s HRT-a ističu kako su lani sklopljeni ugovori za 29 ponuda pristiglih putem javnih poziva.

Najskuplja ugovorena serija dokumentarnog sadržaja iz vanjske produkcije za HRT-a na temelju javnog poziva jest “Predsjednik” o životu prvog predsjednika Franje Tuđmana u produkciji Intermedia grupe Miljenka Manjkasa i autora Gordana Malića za koju je HRT izdvojio 2,48 milijuna kuna ili 248.000 kuna po svakoj od deset planiranih pedesetminutnih epizoda.

Za dokumentarni sadržaj prihvaćeno 11 ponuda ‘teških’ 10,7 milijuna kuna

Najskuplje plaćena epizoda je za serijal “Za konjima do Crnog mora” u produkciji Antitalenta d.o.o koji vodi Danijel Pek – čak 369.503 kune ili ukupno 1,47 milijuna kuna za četiri epizode. Ukupno za dokumentarni sadržaj, dokumentarno-igrani film ili serijal privaćeno je 11 ponuda u ukupnom iznosu od 10,7 milijuna kuna.

Povjerenstvo HRT-a odabralo je i igranu mini seriju “Nestali” u produkciji Clinica studio d.o.o u kojoj će za svaku epizodu HRT izdvojiti 1,89 milijuna kuna ili ukupno 7,56 milijuna kuna.

Na javni poziv za igrani film (akontacijsku kupnju) odabrano je šest filmova – “Duboki rezovi”, “Zora”, “Bog u cipeli”, “Sam samcat”, “Država” i “Bischofshofen”. HRT će za svaki od njih izdvojiti od 200.000 do 500.000 kuna ili ukupno 2,5 milijuna kuna.

S druge strane, HRT je lani sklopio ugovore za čak 47 djela na temelju izravnih poziva za nabavu djela od neovisnih proizvođača ukupne vrijednosti od 43,6 milijuna kuna, od kojih su čak 32 zabavnog sadržaja, dokumentarnog i dramskog njih sedam, a kulturnog i znanstveno-obrazovnog njih samo tri.

Najskuplje dramske serije ‘Novine’ i ‘Crno bijeli svijet’

Najskuplji tako nabavljeni sadržaji su dramske serije – druga sezona “Novina” za koju je HRT izdvojio 11,94 milijuna kuna za jedanaest 55-minutnih epizoda ili za svaku 1,08 milijuna kuna i treća sezona “Crno bijelog svijeta” s 12 epizoda po cijeni od 11,89 milijuna kuna. Za drugu i treću sezonu “Ko te šiša”, ukupno 32 polusatne epizode, izdvojeno je gotovo 10,8 milijuna kuna.

Ukupno, za dramski sadržaj na temelju izravnog poziva vanjskim producentima odobreno je 34,9 milijuna kuna, za projekte obrazovno-znanstvenog sadržaja 900.000 kuna, a za one iz kulture i umjetnosti samo 615.000 kuna.

U izvješću HRT-a se navodi i kako su lani otkupljena prava emitiranja 145 djela od 95 europskih neovisnih proizvođača svih žanrova u ukupnom trajanju od 20,396 minuta od čega je samo 11 djela starije od pet godina, za što je utrošeno 4,4 milijuna kuna bruto.

(Hina)

 

HRT: Ne tužimo svoje novinare, Marasove tvrdnje su netočne

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari