Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Vlado Košić: U Hrvatskoj đavao želi razoriti obitelj i to je postavio kao svoj cilj

Objavljeno

na

U sklopu proslave Dana Grada Šibenika misno slavlje predvodio je biskup Vlado Košić koji se osvrnuo na skidanje ploča, branitelje, a založio se i za provođenje lustracije.

Biskup Vlado Košić u svojoj se propovijedi pozabavio pitanjem branitelja i obitelji poručivši da se i dalje iskrivljava istina o Domovinskom ratu te da u Hrvatskoj đavao želi razoriti obitelj i to je postavio kao glavni cilj.

Moć đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koje su u Republici Hrvatskoj više protuhrvatski nego hrvatski budući da ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost – kritizirao je novinare uvodno na propovijedi biskup Košić i dodao da – kao da je sveti Ivan ove riječi zapisao za njih ‘zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred bogom našim’.

Doista koliko sam samo neistina, poluistina, filtriranih i zaustavljenih vijesti, izabranih gostiju i govornika koji ne žele mir nego neprestano dan i noć optužuju svoju braću za izmišljene zločine i neistinite stvari i djela, dok naprotiv oni koji dobro čine svojoj braći, šire mir i stvaraju pozitivno ozračje i otvaraju oči duhovno slijepima te naviještaju Kristovu vijest gotovo da nemaju mjesta u našim medijima.

S jedne strane njima je najvažniji pokretač zarada, važniji od istine i dobra, a s druge strane ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega, zaštita sv. Mihovila potrebnija je danas nego ikad jer moderni čovjek sve više gubi kompas i premda ima veće tehničke mogućnosti, ima smanjeno rasuđivanje savjesti.

A koji se to i danas boj bije i kakve nam to zasjede i napasti danas đavao stavlja na osobni i obiteljski put?

Domovinski rat bio je pravedan, obrambeni rat od srpske agresije i još nije završen, no on se i dalje vodi, premda drugim sredstvima, podmetanjima i iskrivljavanjima istine. Potrebno  je to iskorijeniti i nastaviti se boriti za istinu i slobodu cijelog naroda u domovini. Kako? Ne smije se dopustiti gaženje žrtve hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote i zdravlje za našu domovinu, kako Hrvatsku tako Bosnu i Hercegovinu, trebalo bi napokon donijeti pravedni zakon koji će ih štititi.

Pitamo se zašto se vrijeđa poginule kada se njihove spomen ploče miču, kao da su oni ginuli za neku drugu, a ne za svoju domovinu, nastavio je sisački biskup, naglasivši kako treba ustrajati u zahtjevu lustracije da se udalje iz javne službe svi pripadnici bivšeg komunističkog režima koji su mučili , progonili i ubijali naše ljude i, kako bi rekao biskup Egidije Živković, koji su okrvavili ruke.

Nadalje, potrebno je objelodaniti potpunu istinu o svim događajima i motivima svih koji su stvarali dobro i borili se protiv zla, ali i onima koji su zlo činili. Zato moramo zahtijevati da se otvore svi arhivi koji čuvaju istinu o našoj prošlosti, jer toga se ne treba bojati – propovijedao je Košić pred šibenskom katedralom.

Osvrnuo se i na Istanbulsku konvenciju, koju je nazvao zabludom pa je pozvao vjernike i narodne vođe, od kojih očekuju jaka, moralna i razumna duha, ‘da imaju hrabrosti toj podvali reći odlučno ne’,

Istanbulska konvencija nameće nam se pod krinkom borbe za prava žena i podvaljuje nam zabludu rodne ideologije koja želi ukinuti bogomdani naravni zakoni razlike između muškaraca i žena i u tom se smislu traži hrabrost toj podvali reći odlučno ‘ne’. Radi se, naime, o iskrivljenom poimanju čovjeka, a onda i odgoju mladih koji imaju pravo na ispravno shvaćanje sebe i drugih. O tome se vodi borba – naglasio je sisački biskup uvjeren da je plan zavesti mlade kako bi se stvorio novi poredak, a to znači društvo bez Boga i bez moralnih vrijednosti.

Kao zemlja s najviše katolika, Hrvatska se mora uspoređivati s Poljskom, a ne raznim zemljama Europske unije koje su se ‘raskršćanile’ i, primjerice, uvele i legalizirale istospolne zajednice kao zajednice jednake zakonitom braku, dozvolile pobačaj i eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata koji su većinom neintegrirani i nasilni prema domaćem stanovništvom  i našoj kršćanskoj kulturi.

Što mi želimo slijediti, koji primjer, to se trebamo zapitati. Molimo svetog Mihovila da nas oboruža snagom duha svetoga i da mi budemo s njime pobjednici protiv đavla i svakoga zla – zaključio je u propovijedi za Dan grada Šibenika biskup Vlado Košić.


Mons. Vlado Košić, biskup sisački – Homilija na svetkovinu sv. Mihovila

Šibenska katedrala, 29. rujna 2017.

Dragi Biskupe šibenski Tomislave, dragi biskupe šibenski u miru Ante, cijenjeni predstavnici Grada Šibenika, županije Šibensko-kninske, predstavnici HV i Hr. policije, dragi svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo vjernici!

Dopustite mi da vam najprije čestitam dan zaštitnika Šibenske biskupije i grada Šibenika, svetkovinu svetoga Mihovila arkanđela!

Čuli smo Riječ Božju. Knjiga proroka Daniela (Dn 7,9-10.13.14) govori o Sinu čovječjemu tj. Kristu Gospodinu kao onome koji je od samog Boga Oca dobio svu moć, jer:

Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo,

da mu služe svi narodi, plemena i jezici.

Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći,

kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.

Riječ je o duhovnoj vlasti kojoj se nitko ne može oduprijeti i koja nikada neće proći, premda se mnoge sile bore protiv Krista. Ipak on je kralj koji pobjeđuje. Njegov je predstavnik, vojskovođa upravo sveti Mihovil arkanđeo, o kojem Otkrivenje (Otk 12,7-12a) kaže:

Nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli

zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,

ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.

Zbačen je Zmaj veliki, stara zmija — imenom Đavao, Sotona,

zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju,

a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

Sveti Mihovil pobjednik je Božji, on je pobijedio đavla i slomio njegovu moć. Moć đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi, u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koje u RH ne možemo zvati našima jer su protuhrvatski, budući da ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost. Kao da je sveti Ivan ove riječi za njih napisao: „zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim“. Doista koliko samo neistina, poluistina, filtriranih i zaustavljenih vijesti, izabranih gostiju i govornika koji ne žele mir, nego neprestano – dan i noć – optužuju svoju braću za izmišljene zločine, za neistinite stvari i djela. Dok naprotiv oni koji dobro žele svojoj braći, koji šire mir, stvaraju pozitivno ozračje i otvaraju oči duhovno slijepima te naviještaju radosnu Kristovu vijest, nemaju mjesta u takvim medijima. Znamo, s jedne strane je najvažniji pokretač zarada – važniji od istine i dobra, a s druge strane – ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega.

I kako u takvim okolnostima pobijediti, kako nadvladati laž i tolike zamke zloga? Odgovor nam daje sv. Ivan u Otkrivenju: „Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga — sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici!«

Kao da u ovim riječima čujemo najavu kanonizacije našeg svetog blaženika Alojzija Stepinca. Pobijedit će istina, njegov uzoran lik koji ne mogu ocrniti nikakve optužbe jer nisu utemeljene na činjenicama nego na lažima i mitovima. Pobjeda je Božja i onih koji su njegovi!

Sveti je Mihovil Božji anđeo koji od davnina štiti ovaj grad i drevnu Šibensku biskupiju, kao nebeski vojskovođa koji brani Božji narod od đavla, njegovih napasti i svih zala. Možda nam se čini da je to predaja koja govori samo o prošlim vremenima i da je danas on manje potreban jer smo, oboružani mnogim pomagalima i tehničkim dostignućima, sami sposobni nalaziti pravi put i braniti se od svega što je štetno i zlo. Ipak, mogli bismo reći da je baš danas njegova zaštita potrebnija nego ikad jer moderni čovjek sve više gubi kompas te, premda ima veće tehničke mogućnosti, ima smanjeno rasuđivanje savjesti i raspoznavanje dobra i zla. Zato se i te kako i mi danas, poput svetog pape Lava XIII. molimo:

Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.

A koji se to i danas boj bije, kakve nam to napasti i zasjede i danas đavao stavlja na naš kako osobni, tako i obiteljski i narodni put?

1.Domovinski rat, koji je trajao od 1991.-1995. godine, a koji je bio pravedna obrana od srpske agresije, još nije završen. On se i dalje vodi, premda drugim sredstvima, podmetanjima i iskrivljavanjem istine. Potrebno je to prozreti i nastaviti se boriti za istinu i potpunu slobodu našega naroda i domovine. Kako? – Ne smije se dopustiti gaženje žrtve hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote i zdravlje za našu domovinu, kako Hrvatsku tako i BIH! Treba već jednom donijeti pravedan zakon koji će ih štititi. A pitamo se, zašto se vrijeđa poginule kada se njihove spomen-ploče miču, kao da su oni ginuli za neke druge vrijednosti negoli za svoj dom? – Treba ustrajati također u zahtjevu lustracije, da se udalje iz javnih službi svi pripadnici bivšeg komunističkog režima koji su mučili naše ljude, progonili ih i ubijali – što bi rekao biskup Živković, koji su okrvavili ruke. – Nadalje, potrebno je objelodaniti potpunu istinu o svim događajima i motivima svih koji su stvarali dobro i borili se protiv zla. Zato moramo zahtijevati da se otvore svi arhivi koji čuvaju istinu iz prošlosti. Toga se ne treba bojati! – „Neka prođe vrijeme izdajica, krivokletnika i zavodnika naroda moga“, kako istinito pjeva i moli biskup u miru Ante (Thompson, Maranatha). Na žalost još smo premreženi mnogim takvim prodanim dušama kojima nije na prvom mjestu dobro naroda nego se bore samo za sebe i svoje pa su za to spremni prodati i sudbinu domovine i naroda. – Sve su to, braćo i sestre, razlozi da se danas utječemo svetom Mihovilu arkanđelu, da nas brani i da se oslobodimo već jednom zlih, dapače đavolskih utjecaja.

2,Kada razmišljamo o interesima našega naroda i o njegovoj budućnosti, tada prvenstveno očekujemo da na njegovom čelu budu ljudi jaka i razumna duha, koji će se moći oduprijeti svim zamkama modernih zala koja nam se žele nametnuti. Ali i svi misleći ljudi trebaju dati doprinos toj borbi protiv zla, i na prvom mjestu mi, vjernici. – Jedna od zamki koja nam se u zadnje vrijeme nameće je i tzv. Istambulska konvencija, koja pod krinkom borbe za prava žena podvaljuje zabludu rodne ideologije koja želi ukinuti Bogom dan naravni zakon i razlike između muškaraca i žena. U tom se smislu traži hrabrost toj podvali jasno reći: „Ne!“ Radi se naime o iskrivljenom poimanju čovjeka, a onda o odgoju djece i mladih koji imaju pravo na ispravno shvaćanje sebe i drugih. O tome se i vodi borba, naime, zavesti mlade da bi se stvorio tzv. novi poredak, a to znači društvo bez Boga i bez moralnih vrijednosti. Kardinal Sarah u svojoj knjizi „Bog ili ništa“ iznosi mišljenje da je đavao kao svoj posljednji boj zametnuo borbu protiv obitelji: on želi razoriti obitelj jer tako misli uništiti čovjeka. Sa svetim Mihaelom i mi moramo stupiti u boj protiv tih krivih utjecaja koji pogubno djeluju na čovjeka. – Vratio sam se upravo iz Fatime kamo je prošli vikend samo iz Poljske došlo 24 grupa vjernika. Pa kad se mi želimo uspoređivati s ostalim zemljama Europe, zar nije najnormalnije da Hrvatska kao zemlja s najvećim brojem katolika slijedi primjer zemlje kao što su Poljska? Ne razumijem kada to nekome smeta pa nas pošto-poto gura u društvo onih zemalja koje su se, na žalost najviše raskršćanile jer su npr. uvele i već odavno legalizirale istospolne zajednice kao zajednice jednake zakonitom braku, dozvolile pobačaj i eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata koji su većinom neintegrirani i nasilni prema domaćem stanovništvu i našoj, kršćanskoj kulturi. Što mi želimo slijediti, koji primjer – trebamo se i mi zapitati. A kriterij neka nam bude razlikovanje dobra i zla, naša kršćanska tradicija i naša povijest u kojoj smo bili i od samih papa zbog krvarenja za kršćansku vjeru proglašeni „Predziđem kršćanstva“.

3.Isus u današnjem Evanđelju (Iv 1, 47-51) svojem apostolu Natanaelu tj. Bartolu – nakon što je on ispovjedio vjeru da je Isus „Sin Božji i kralj Izraelov“ – obećava: „gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“, što znači samog Boga u njegovoj ljepoti i veličini. Upravo su to anđeli – slika Božje ljepote. No, da bismo i mi bili obdareni gledanjem Božje ljepote, potrebno je da i mi budemo „istiniti Izraelci“, tj. „ljudi u kojima nema prijevare“. Biti istiniti, iskren i bez prijevare znači hrabro zastupati istinu, bez skrivenih namjera braniti pravdu i neprijetvorno se boriti za čovjeka. To je i nama potrebno i za to molimo zagovor svetog Mihaela.

Mihovil je Božji borac i pobjednik, naš branitelj i zaštitnik. Utecimo se danas njemu i njegovoj zaštiti, da nas brani i vodi u Božje pobjede. Te su borbe i danas, kad nema formalnog rata, potrebne i mi smo pozvani uključiti se svojim doprinosom u njih da bismo bili dionici i njegove tj. Božje pobjede.

Nekad se govorilo da po svetoj Potvrdi mladić odnosno djevojka postaje „vojnik Kristov“. Naime, u životu mladosti i zrelosti – kad se napušta djetinjstvo – potrebno je neprestano se boriti za ono što je dobro i bez straha ispovijedati svoju vjeru u Krista. Za to je potrebna snaga Duha Svetoga. To se često danas zaboravlja, taj dar svete Potvrde, kojim se postaje sposoban za bitke i pobjede u ime Kristovo. A to nam je danas, osobito u hrvatskoj javnosti, i te kako potrebno. Molimo zato svetog borca i pobjednika arkanđela Mihovila da nas oboruža snagom Duha Svetoga da i mi budemo s njim pobjednici protiv đavla i svakoga zla. Amen.

 

Biskup Košić: Onima koji su pucali po našem narodu i željeli im propast, naša država daje veća prava nego Hrvatima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Marko – autor najstarijeg evanđelja

Objavljeno

na

Objavio

Danas 25. travnja slavimo blagdan svetog Marka, autora najkraćeg i najstarijeg evanđelja u Bibliji. Dvije katedralne crkve, u Makarskoj i Korčuli, posvećene su ovom evanđelistu, kao i starodrevna crkva svetog Marka u Zagrebu ispred Hrvatskog sabora koja je postala zbog položaja i krova jednim od simbola hrvatske državnosti.

Osobito ga časte kršćani Egipta kojima je on donio evanđelje, pa je jedna od najstarijih kršćanskih i mučeničkih biskupija na svijetu – Aleksandrija – posvećena baš ovom svecu.

Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Prema nekim izvorima, Isus je blagovao svoju Posljednju večeru upravo u kući Markove majke Marije. Marko je promatrao sve što Isus čini i kako apostolima pere noge te slavi Pashalnu žrtvu Novoga saveza.

Sv. Marko bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru. Posebno je vezan uz svetog Petra, koji ga naziva „moj sin Marko“. Prema tradiciji, boravio je s Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje.

Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo, poput opisivanja Isusove čovječje strane (samo Marko donosi zgodu o Isusovu gnjevu, gorčini, zgražanju; samo on donosi Isusovu molbu za učenike, uzdiše i vapi Ocu; ljubi djecu…). U svoje nas Evanđelje Marko postupno uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.

Prema predaji, Marko je djelovao na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, kamo je došao oko 65.godine i gdje je osnovao kršćansku zajednicu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.

Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku, odnosno katedralu sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.

U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva sv. Marka postaje simbol Gornjega grada, te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić blagoslovio početak radova na Caritasovom domu bl. Alojzija Stepinca

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je, u utorak 24. travnja u Petrinjskoj ulici u Sisku, početak radova na Caritasovom domu bl. Alojzija Stepinca, za najpotrebnije.

Na približno 300 m2 ovaj dom će, kada otvori svoja vrata za otprilike dvije godine, pružit usluge smještaja i pomoći u kriznim situacijama pojedincima i obiteljima. Blagoslovu su nazočili domaći župnik župe Pohoda BDM vlč. Ivan Grbešić, arhitektica Ivana Vujić Kljajić te izvođač radova i predstavnik donatora Davor Vrbanek.

Obraćajući se okupljenima biskup Košić je istaknuo kako Biskupija već nekoliko godina planira gradnju ovog doma koji je više nego potreban na području grada Siska. „Neki kažu da u našem gradu nema takvih ljudi, ali to je zato jer ih ti ne vide ili ih ne žele vidjeti. Često se pitam i brine me, kako se na velikim hladnoćama zimi snalaze ljudi koji su na ulici. Tužno bi bilo da mi kao vjernici i katolici nemamo nekog toplog kutka za njih i sve one koji se nađu u teškoj nevolji. Ova kuća bit će dar svih onih koji osjećaju potrebu da pomognu bližnjem u potrebi“, rekao je biskup dodavši kako će se ova kuća graditi najvećim dijelom iz donacija, posebno zahvalivši na daru i trudu arhitektici Vujić Kljajić i izvođaču radova Vrbaneku.

Svoje zadovoljstvo zbog izgradnje ovog doma izrazili su i okupljeni susjedi i župljani koji su se s radošću podsjetili kako je upravo ovu parcelu župi Pohoda BDM poklonio g. Rudolf Kapša uz uvjet da se na njoj sagradi dom za najpotrebnije.

(Biskupija Sisak)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati