Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Vlado Košić: U Hrvatskoj đavao želi razoriti obitelj i to je postavio kao svoj cilj

Objavljeno

na

U sklopu proslave Dana Grada Šibenika misno slavlje predvodio je biskup Vlado Košić koji se osvrnuo na skidanje ploča, branitelje, a založio se i za provođenje lustracije.

Biskup Vlado Košić u svojoj se propovijedi pozabavio pitanjem branitelja i obitelji poručivši da se i dalje iskrivljava istina o Domovinskom ratu te da u Hrvatskoj đavao želi razoriti obitelj i to je postavio kao glavni cilj.

Moć đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koje su u Republici Hrvatskoj više protuhrvatski nego hrvatski budući da ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost – kritizirao je novinare uvodno na propovijedi biskup Košić i dodao da – kao da je sveti Ivan ove riječi zapisao za njih ‘zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred bogom našim’.

Doista koliko sam samo neistina, poluistina, filtriranih i zaustavljenih vijesti, izabranih gostiju i govornika koji ne žele mir nego neprestano dan i noć optužuju svoju braću za izmišljene zločine i neistinite stvari i djela, dok naprotiv oni koji dobro čine svojoj braći, šire mir i stvaraju pozitivno ozračje i otvaraju oči duhovno slijepima te naviještaju Kristovu vijest gotovo da nemaju mjesta u našim medijima.

S jedne strane njima je najvažniji pokretač zarada, važniji od istine i dobra, a s druge strane ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega, zaštita sv. Mihovila potrebnija je danas nego ikad jer moderni čovjek sve više gubi kompas i premda ima veće tehničke mogućnosti, ima smanjeno rasuđivanje savjesti.

A koji se to i danas boj bije i kakve nam to zasjede i napasti danas đavao stavlja na osobni i obiteljski put?

Domovinski rat bio je pravedan, obrambeni rat od srpske agresije i još nije završen, no on se i dalje vodi, premda drugim sredstvima, podmetanjima i iskrivljavanjima istine. Potrebno  je to iskorijeniti i nastaviti se boriti za istinu i slobodu cijelog naroda u domovini. Kako? Ne smije se dopustiti gaženje žrtve hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote i zdravlje za našu domovinu, kako Hrvatsku tako Bosnu i Hercegovinu, trebalo bi napokon donijeti pravedni zakon koji će ih štititi.

Pitamo se zašto se vrijeđa poginule kada se njihove spomen ploče miču, kao da su oni ginuli za neku drugu, a ne za svoju domovinu, nastavio je sisački biskup, naglasivši kako treba ustrajati u zahtjevu lustracije da se udalje iz javne službe svi pripadnici bivšeg komunističkog režima koji su mučili , progonili i ubijali naše ljude i, kako bi rekao biskup Egidije Živković, koji su okrvavili ruke.

Nadalje, potrebno je objelodaniti potpunu istinu o svim događajima i motivima svih koji su stvarali dobro i borili se protiv zla, ali i onima koji su zlo činili. Zato moramo zahtijevati da se otvore svi arhivi koji čuvaju istinu o našoj prošlosti, jer toga se ne treba bojati – propovijedao je Košić pred šibenskom katedralom.

Osvrnuo se i na Istanbulsku konvenciju, koju je nazvao zabludom pa je pozvao vjernike i narodne vođe, od kojih očekuju jaka, moralna i razumna duha, ‘da imaju hrabrosti toj podvali reći odlučno ne’,

Istanbulska konvencija nameće nam se pod krinkom borbe za prava žena i podvaljuje nam zabludu rodne ideologije koja želi ukinuti bogomdani naravni zakoni razlike između muškaraca i žena i u tom se smislu traži hrabrost toj podvali reći odlučno ‘ne’. Radi se, naime, o iskrivljenom poimanju čovjeka, a onda i odgoju mladih koji imaju pravo na ispravno shvaćanje sebe i drugih. O tome se vodi borba – naglasio je sisački biskup uvjeren da je plan zavesti mlade kako bi se stvorio novi poredak, a to znači društvo bez Boga i bez moralnih vrijednosti.

Kao zemlja s najviše katolika, Hrvatska se mora uspoređivati s Poljskom, a ne raznim zemljama Europske unije koje su se ‘raskršćanile’ i, primjerice, uvele i legalizirale istospolne zajednice kao zajednice jednake zakonitom braku, dozvolile pobačaj i eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata koji su većinom neintegrirani i nasilni prema domaćem stanovništvom  i našoj kršćanskoj kulturi.

Što mi želimo slijediti, koji primjer, to se trebamo zapitati. Molimo svetog Mihovila da nas oboruža snagom duha svetoga i da mi budemo s njime pobjednici protiv đavla i svakoga zla – zaključio je u propovijedi za Dan grada Šibenika biskup Vlado Košić.


Mons. Vlado Košić, biskup sisački – Homilija na svetkovinu sv. Mihovila

Šibenska katedrala, 29. rujna 2017.

Dragi Biskupe šibenski Tomislave, dragi biskupe šibenski u miru Ante, cijenjeni predstavnici Grada Šibenika, županije Šibensko-kninske, predstavnici HV i Hr. policije, dragi svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo vjernici!

Dopustite mi da vam najprije čestitam dan zaštitnika Šibenske biskupije i grada Šibenika, svetkovinu svetoga Mihovila arkanđela!

Čuli smo Riječ Božju. Knjiga proroka Daniela (Dn 7,9-10.13.14) govori o Sinu čovječjemu tj. Kristu Gospodinu kao onome koji je od samog Boga Oca dobio svu moć, jer:

Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo,

da mu služe svi narodi, plemena i jezici.

Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći,

kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.

Riječ je o duhovnoj vlasti kojoj se nitko ne može oduprijeti i koja nikada neće proći, premda se mnoge sile bore protiv Krista. Ipak on je kralj koji pobjeđuje. Njegov je predstavnik, vojskovođa upravo sveti Mihovil arkanđeo, o kojem Otkrivenje (Otk 12,7-12a) kaže:

Nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli

zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,

ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.

Zbačen je Zmaj veliki, stara zmija — imenom Đavao, Sotona,

zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju,

a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

Sveti Mihovil pobjednik je Božji, on je pobijedio đavla i slomio njegovu moć. Moć đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi, u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koje u RH ne možemo zvati našima jer su protuhrvatski, budući da ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost. Kao da je sveti Ivan ove riječi za njih napisao: „zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim“. Doista koliko samo neistina, poluistina, filtriranih i zaustavljenih vijesti, izabranih gostiju i govornika koji ne žele mir, nego neprestano – dan i noć – optužuju svoju braću za izmišljene zločine, za neistinite stvari i djela. Dok naprotiv oni koji dobro žele svojoj braći, koji šire mir, stvaraju pozitivno ozračje i otvaraju oči duhovno slijepima te naviještaju radosnu Kristovu vijest, nemaju mjesta u takvim medijima. Znamo, s jedne strane je najvažniji pokretač zarada – važniji od istine i dobra, a s druge strane – ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega.

I kako u takvim okolnostima pobijediti, kako nadvladati laž i tolike zamke zloga? Odgovor nam daje sv. Ivan u Otkrivenju: „Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga — sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici!«

Kao da u ovim riječima čujemo najavu kanonizacije našeg svetog blaženika Alojzija Stepinca. Pobijedit će istina, njegov uzoran lik koji ne mogu ocrniti nikakve optužbe jer nisu utemeljene na činjenicama nego na lažima i mitovima. Pobjeda je Božja i onih koji su njegovi!

Sveti je Mihovil Božji anđeo koji od davnina štiti ovaj grad i drevnu Šibensku biskupiju, kao nebeski vojskovođa koji brani Božji narod od đavla, njegovih napasti i svih zala. Možda nam se čini da je to predaja koja govori samo o prošlim vremenima i da je danas on manje potreban jer smo, oboružani mnogim pomagalima i tehničkim dostignućima, sami sposobni nalaziti pravi put i braniti se od svega što je štetno i zlo. Ipak, mogli bismo reći da je baš danas njegova zaštita potrebnija nego ikad jer moderni čovjek sve više gubi kompas te, premda ima veće tehničke mogućnosti, ima smanjeno rasuđivanje savjesti i raspoznavanje dobra i zla. Zato se i te kako i mi danas, poput svetog pape Lava XIII. molimo:

Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.

A koji se to i danas boj bije, kakve nam to napasti i zasjede i danas đavao stavlja na naš kako osobni, tako i obiteljski i narodni put?

1.Domovinski rat, koji je trajao od 1991.-1995. godine, a koji je bio pravedna obrana od srpske agresije, još nije završen. On se i dalje vodi, premda drugim sredstvima, podmetanjima i iskrivljavanjem istine. Potrebno je to prozreti i nastaviti se boriti za istinu i potpunu slobodu našega naroda i domovine. Kako? – Ne smije se dopustiti gaženje žrtve hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote i zdravlje za našu domovinu, kako Hrvatsku tako i BIH! Treba već jednom donijeti pravedan zakon koji će ih štititi. A pitamo se, zašto se vrijeđa poginule kada se njihove spomen-ploče miču, kao da su oni ginuli za neke druge vrijednosti negoli za svoj dom? – Treba ustrajati također u zahtjevu lustracije, da se udalje iz javnih službi svi pripadnici bivšeg komunističkog režima koji su mučili naše ljude, progonili ih i ubijali – što bi rekao biskup Živković, koji su okrvavili ruke. – Nadalje, potrebno je objelodaniti potpunu istinu o svim događajima i motivima svih koji su stvarali dobro i borili se protiv zla. Zato moramo zahtijevati da se otvore svi arhivi koji čuvaju istinu iz prošlosti. Toga se ne treba bojati! – „Neka prođe vrijeme izdajica, krivokletnika i zavodnika naroda moga“, kako istinito pjeva i moli biskup u miru Ante (Thompson, Maranatha). Na žalost još smo premreženi mnogim takvim prodanim dušama kojima nije na prvom mjestu dobro naroda nego se bore samo za sebe i svoje pa su za to spremni prodati i sudbinu domovine i naroda. – Sve su to, braćo i sestre, razlozi da se danas utječemo svetom Mihovilu arkanđelu, da nas brani i da se oslobodimo već jednom zlih, dapače đavolskih utjecaja.

2,Kada razmišljamo o interesima našega naroda i o njegovoj budućnosti, tada prvenstveno očekujemo da na njegovom čelu budu ljudi jaka i razumna duha, koji će se moći oduprijeti svim zamkama modernih zala koja nam se žele nametnuti. Ali i svi misleći ljudi trebaju dati doprinos toj borbi protiv zla, i na prvom mjestu mi, vjernici. – Jedna od zamki koja nam se u zadnje vrijeme nameće je i tzv. Istambulska konvencija, koja pod krinkom borbe za prava žena podvaljuje zabludu rodne ideologije koja želi ukinuti Bogom dan naravni zakon i razlike između muškaraca i žena. U tom se smislu traži hrabrost toj podvali jasno reći: „Ne!“ Radi se naime o iskrivljenom poimanju čovjeka, a onda o odgoju djece i mladih koji imaju pravo na ispravno shvaćanje sebe i drugih. O tome se i vodi borba, naime, zavesti mlade da bi se stvorio tzv. novi poredak, a to znači društvo bez Boga i bez moralnih vrijednosti. Kardinal Sarah u svojoj knjizi „Bog ili ništa“ iznosi mišljenje da je đavao kao svoj posljednji boj zametnuo borbu protiv obitelji: on želi razoriti obitelj jer tako misli uništiti čovjeka. Sa svetim Mihaelom i mi moramo stupiti u boj protiv tih krivih utjecaja koji pogubno djeluju na čovjeka. – Vratio sam se upravo iz Fatime kamo je prošli vikend samo iz Poljske došlo 24 grupa vjernika. Pa kad se mi želimo uspoređivati s ostalim zemljama Europe, zar nije najnormalnije da Hrvatska kao zemlja s najvećim brojem katolika slijedi primjer zemlje kao što su Poljska? Ne razumijem kada to nekome smeta pa nas pošto-poto gura u društvo onih zemalja koje su se, na žalost najviše raskršćanile jer su npr. uvele i već odavno legalizirale istospolne zajednice kao zajednice jednake zakonitom braku, dozvolile pobačaj i eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata koji su većinom neintegrirani i nasilni prema domaćem stanovništvu i našoj, kršćanskoj kulturi. Što mi želimo slijediti, koji primjer – trebamo se i mi zapitati. A kriterij neka nam bude razlikovanje dobra i zla, naša kršćanska tradicija i naša povijest u kojoj smo bili i od samih papa zbog krvarenja za kršćansku vjeru proglašeni „Predziđem kršćanstva“.

3.Isus u današnjem Evanđelju (Iv 1, 47-51) svojem apostolu Natanaelu tj. Bartolu – nakon što je on ispovjedio vjeru da je Isus „Sin Božji i kralj Izraelov“ – obećava: „gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“, što znači samog Boga u njegovoj ljepoti i veličini. Upravo su to anđeli – slika Božje ljepote. No, da bismo i mi bili obdareni gledanjem Božje ljepote, potrebno je da i mi budemo „istiniti Izraelci“, tj. „ljudi u kojima nema prijevare“. Biti istiniti, iskren i bez prijevare znači hrabro zastupati istinu, bez skrivenih namjera braniti pravdu i neprijetvorno se boriti za čovjeka. To je i nama potrebno i za to molimo zagovor svetog Mihaela.

Mihovil je Božji borac i pobjednik, naš branitelj i zaštitnik. Utecimo se danas njemu i njegovoj zaštiti, da nas brani i vodi u Božje pobjede. Te su borbe i danas, kad nema formalnog rata, potrebne i mi smo pozvani uključiti se svojim doprinosom u njih da bismo bili dionici i njegove tj. Božje pobjede.

Nekad se govorilo da po svetoj Potvrdi mladić odnosno djevojka postaje „vojnik Kristov“. Naime, u životu mladosti i zrelosti – kad se napušta djetinjstvo – potrebno je neprestano se boriti za ono što je dobro i bez straha ispovijedati svoju vjeru u Krista. Za to je potrebna snaga Duha Svetoga. To se često danas zaboravlja, taj dar svete Potvrde, kojim se postaje sposoban za bitke i pobjede u ime Kristovo. A to nam je danas, osobito u hrvatskoj javnosti, i te kako potrebno. Molimo zato svetog borca i pobjednika arkanđela Mihovila da nas oboruža snagom Duha Svetoga da i mi budemo s njim pobjednici protiv đavla i svakoga zla. Amen.

 

Biskup Košić: Onima koji su pucali po našem narodu i željeli im propast, naša država daje veća prava nego Hrvatima

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Poticajne misli Tomislava Ivančića

Objavljeno

na

Objavio

Godina dana je prošla od odlaska velikog čovjeka vlč. Tomislava Ivančića. svećenika, teologa, filozofa, kanonika, sveučilišnog profesora, utemeljitelja hagioterapije i još mnogo toga.

Donosimo 10 njegovih veoma poznatih i poticajnih misli.

1. Ništa ne raduje kao radost koju si dao drugome, jer to je ljubav!

2. Kad oprostiš svom neprijatelju, kad ga razumiješ, kad ga počneš poštovati, tada on počne i tebe i sebe poštovati. Ti si tada riješio problem. Zlo je nešto čega nema. Kad unosiš dobro, ti zapravo ispunjavaš praznine postojanjem, dobrotom, zdravljem i mirom.

3. Nauči misliti velike misli.Nauči govoriti velike riječi. Nauči biti svijetao. Donosi svjetlo svojim riječima. Donosi svjetlo svojim mislima. Donosi svjetlo svojim djelima. Budi svjetiljka koje ne osvjetljuje samo sebi put. Budi svjetiljka koja osvjetljuje put i drugima.

4. Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.

5. Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo. Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije. Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti. Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.

6. Ljubav je jedino tlo na kojem se raste, koje se nikada ne može izgubiti i na kojem čovjek živi vječno. Iz dubokih korijena plodovi rastu polako, ali ostaju trajno. Svojoj duši treba dati najljepše misli svjetla, obećanja i nade.

7. Tko u čovjeku ne gleda zlo nego dobro, taj je na Božjoj strani, ima Božje oko. Tko gleda zlo, a ne dobrotu, taj je na strani zloga i ima njegov pogled. Ne suditi i ne osuđivati, gledati dobro – to znači biti na Božjoj strani i biti jak kao Bog – imati zdrave oči.

8.  Bit vjernik znači patiti, ali i dobiti snagu protiv patnje; plakati, ali i biti utješen; biti ranjen, ali i zaviti rane; biti u mraku, ali i dobiti svjetlo za izlazak iz mraka; umrijeti, ali i uskrsnuti.

9. Bit kršćanske poruke jest obraćenje. Znači da ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije. Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed.

10. Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.

Tomislav Ivančić rođen je 30. studenog 1938. godine u Davoru u Župi Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika, od oca Đure i majke Marije r. Gelemanović. Godine 1960. stupa u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu, a nakon 6 semestara na Katoličkom bogoslovnom fakultetu odlazi na studij u Rim. Godine 1966. zaređen je za svećenika, a godinu dana kasnije postiže licencijat, da bi 1971. doktorirao u Rimu na Katedri fundamentalne teologije s disertacijom: „Nereligiozno  kršćanstvo kod Dietricha Bonhoeffera“.

Iste godine postaje asistent pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1998. imenovan je dekanom istog fakulteta. Godine 2001. izabran je za rektora Zagrebačkog sveučilišta, a od 2010. godine imenovan je profesorom emeritusom.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić imenuje ga 1983. kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga monsinjorom 2010. godine.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. godine članom Međunarodne teološke komisije, a na drugi mandat iste komisije, 2009. godine, potvrdio ga je papa Benedikt XVI.

Ivančić je poznat po tome što je osnovao Centar za duhovnu pomoć u kojem je razvio i primjenjivao terapijsku metodu duhovne medicine, hagioterapiju. Njegovi seminari duhovne obnove bili su vrlo popularni u Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica.

Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad – redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć.

Mons. dr. Tomislav Ivančić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u 79. godini života i 51. godini svećeništva, u petak, 17. veljače 2017. godine.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

14. veljače – Sveti Valentin – zaštitnik zaljubljenih, zaručnika i sretnih brakova

Objavljeno

na

Objavio

Danas 14. veljače slavimo svetog Valentina, rimskog biskupa i mučenika iz III. stoljeća, zaštitnika zaljubljenih. O njemu nema mnogo povijesnih podataka, a ipak je omiljeni svetac u Božjem narodu.

Bio je liječnik, svećenik i vjerojatno biskup u Rimu, glasovit po svojoj mudrosti i uzornom životu. Uživao je velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana.

Posebno se isticao pohađanjem mučenika u zatvoru i vjenčavanjem kršćanskih parova. Car Klaudije II. Gotski htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za mučeničku smrt

Na pitanje jednog suca što misli o rimskim bogovima, odgovorio je da su oni demoni. Cijela skupština skočila je na noge i tražila njegovu smrt. Car se prestrašio pobune i Valentina predao gradskom prefektu.

 

U zatvoru je Valentin obratio tamničara jer je vratio vid njegovoj kćeri, u koju se po nekim legendama i zaljubio. Prefekt je Valentina dao išibati i kamenovati, a zatim naredio da mu odrube glavu. Dogodilo se to 269. na Flaminijskoj cesti, sjeverno od Rima.

U nekim zemljama i hrvatskim krajevima raširena je legenda po kojoj na Valentinovo ptice imaju svadbu pa djeci na skrivenim mjestima u grmlju i na drveću ostavljaju ostatke svadbene hrane i pića.

Svetog Valentina zazivaju kod padavice, nesvjestice i kuge, a zaštitnik je zaljubljenih, vjerenika, zaručnika i sretnih brakova.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari