Pratite nas

Komentar

Biskupi slomili ofanzivu Kukuriku koalicije

Objavljeno

na

U bezizlaznoj situaciji, kada u zemlji zbog stranačkih previranja i nije postojala ozbiljna oporba, svjetonazorskom ludilu partije mogla se suprotstaviti samo jedna organizacija – Katolička crkva. I učinila je to svom snagom svog autoriteta u narodu!

U vrijeme Sanaderova sunovrata i Kosoričina galopirajućeg puta u provaliju s HDZ-om, u vrijeme kada je crvena pošast iz Rijeke prekrila cijelu Hrvatsku, činilo se kako nitko nema snage suprotstaviti se novom crvenom imperiju. Nestalo je kritičara, nestalo je oporbe, a poltroni su se natjecali tko će sročiti sočniji tekst u slavu novih partijskih vladara Hrvatske.

HDZ se bavio sam sobom i prijetila je realna opasnost od potpunog gašenja te stranke, pogotovo nakon podizanja optužnice i inauguriranja teze o zločinačkoj organizaciji. Ništa nije nagoviještavalo kako bi netko imao snage suprotstaviti se snažnoj partiji, željnoj vlasti i krvi.

Isključivo Vladine svjetonazorske i ideološke teme

Ministar Arsen Bauk javno je davao izjave kako su potrebna čak dva mandata da bi njegova Vlada provela sve mjere koje je zacrtala. A mjere i program, u malom postotku obuhvaćale su gospodarstvo – gotovo isključivo bavile su se svjetonazorskim i ideološkim temama. Ministri su se natjecali tko će dati sočniju i isključiviju ideološku izjavu i na taj način zadiviti svoje šefove Zorana Milanovića i Ivu Josipovića. Padale su izjave o legalizaciji gay brakova, uvođenju rigoroznog programa građanskog odgoja, ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, posvajanju djece od strane gay parova, pa čak do legalizacije lakih droga. Sve se to odvijalo uz dobro poznate taktove veličanja komunističke epohe i glavnih protagonista te epohe.

U takvoj, bezizlaznoj situaciji, kada u zemlji zbog stranačkih previranja i nije postojala ozbiljna oporba, svjetonazorskom ludilu partije mogla se suprotstaviti samo jedna organizacija – Katolička crkva. I učinila je to svom snagom svog autoriteta u narodu! Redovnici i redovnice, biskupi i nadbiskupi primili su na svoja leđa svu težinu napada partijskog jednoumlja i ludila – uostalom, već su imali iskustva s njim. Dok je Crkva hrabro, kao toliko puta do sada stala u obranu nacionalnog identiteta, kulture i vrijednosti Domovinskog rata, trpjela je nezamislive napade i aktualne vlasti i režimskih medija. Mnogi su tada zazivali izbacivanje vjeronauka iz škola, reviziju ugovora s Vatikanom, sudski progon biskupa zbog govora mržnje, pa su čak pisali i papi Franji o tim temama.

Biskupi slomili ofenzivu Kukuriku koalicije

Najgrotesknije u cijeloj toj partijskoj šaradi bila je poruka partijskih komentatora Crkvi, kako ona nema što raditi u školi, jer, eto, mi smo – sekularna država. Ti isti komentatori zaboravili su kako je Crkva osnovala te iste škole, visokoobrazovne ustanove, gimnazije i pučke škole, čuvajući na taj način nacionalnu posebnost, kulturu i jezik. Iz otpora Crkve partijskom jednoumlju izrodio se referendum Inicijative U ime obitelji o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Također, otpor Crkve dao je vremena najvećoj oporbenoj stranci da se reorganizira, konsolidira i potuče Kukuriku koaliciju u nekoliko uzastopnih izbornih ciklusa.

Biskupi, koji su na sebe preuzeli ogromno breme čuvara nacionalne posebnosti u ključnim trenucima te na taj način praktički slomili ofenzivu Kukuriku koalicije, od prije su poznati u narodu kao svećenici koji uz narod i za narod žive. Tu, uz zdušan angažman cijele Crkve, treba izdvojiti biskupe Antu Ivasa, Valtera Župana, Milu Bogovića, te vojnog ordinarija Juraja Jezerinca. Ti biskupi se u lijevom političkom i javnom spektru društva smatraju rigidnim nacionalistima ili kako im vole tepati po staroj provjerenoj recepturi – klerofašistima. Svaki potez, svaku njihovu propovijed budno prate udarna partijska pera te svako malo “upozoravaju” javnost na, po njima, skandalozne poruke crkvenih velikodostojnika.

Logika naših talibana i percepcija Vatikana

Prije nešto više od godinu dana, u medijima se počelo špekulirati o umirovljenju biskupa Ivasa, Župana, Bogovića i Jezerinca. U početku se umirovljenje pokušalo prikazati kao vatikansko discipliniranje neposlušnoga hrvatskog klera, ali kada se malo bolje pogledaju godine sve četvorice biskupa, jasno je kako je to – najobičnija propaganda. Naime, sva četvorica biskupa su u osmom desetljeću života, pa je umirovljenje prirodni i logični slijed života. Kada nije prošla priča o discipliniranju hrvatskog nacionalističkoga klera, pokušala se provući priča kako će vremešne hrvatske biskupe, sklone desničarenju, zamijeniti “liberalniji” i “novostima otvoreniji” mlađi biskupi. Jasno je kako se preko režimskih medija pokušao izvršiti pritisak, prije svega na papinskog nuncija u Hrvatskoj mons. Alessandra D’Errica, da dobro razmisli koga će postaviti na uskoro upražnjene biskupske pozicije. Režim i režimski mediji željeli bi čak i ekskluzivno pravo na izbor biskupa – po mogućnosti, klonirali bi don Ivana Grubišića za sve četiri biskupske časti!

Aktualna vlast dobro je detektirala kako im najveća prijetnja sada, kao i u nekim budućim planovima za preuzimanje vlasti, prijeti od referenduma i snažnog autoriteta Crkve. Referendume pokušavaju zauzdati izmjenama zakona, a Crkvu obuzdati preko medija i prosvjeda. U tom svjetlu treba promatrati i posljednji prosvjed ispred šibenske katedrale protiv dobrog pastira biskupa Ante Ivasa. Prosvjed je dobro koordiniran s režimskim medijima koji su ga predstavili kao prosvjed Šibenčana protiv klerofašizma. Ustvari, radilo se o dobro koordiniranoj akciji i poruci upućenoj papinskom nunciju u Hrvatskoj.

Samo, jedno je logika naših talibana u medijima i na vlasti, a sasvim drugo percepcija Vatikana.

Izvor: 7Dnevno/Croative.net/Željko Primorac

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari