Pratite nas

Komentar

Biskupi slomili ofanzivu Kukuriku koalicije

Objavljeno

na

U bezizlaznoj situaciji, kada u zemlji zbog stranačkih previranja i nije postojala ozbiljna oporba, svjetonazorskom ludilu partije mogla se suprotstaviti samo jedna organizacija – Katolička crkva. I učinila je to svom snagom svog autoriteta u narodu!

U vrijeme Sanaderova sunovrata i Kosoričina galopirajućeg puta u provaliju s HDZ-om, u vrijeme kada je crvena pošast iz Rijeke prekrila cijelu Hrvatsku, činilo se kako nitko nema snage suprotstaviti se novom crvenom imperiju. Nestalo je kritičara, nestalo je oporbe, a poltroni su se natjecali tko će sročiti sočniji tekst u slavu novih partijskih vladara Hrvatske.

HDZ se bavio sam sobom i prijetila je realna opasnost od potpunog gašenja te stranke, pogotovo nakon podizanja optužnice i inauguriranja teze o zločinačkoj organizaciji. Ništa nije nagoviještavalo kako bi netko imao snage suprotstaviti se snažnoj partiji, željnoj vlasti i krvi.

Isključivo Vladine svjetonazorske i ideološke teme

Ministar Arsen Bauk javno je davao izjave kako su potrebna čak dva mandata da bi njegova Vlada provela sve mjere koje je zacrtala. A mjere i program, u malom postotku obuhvaćale su gospodarstvo – gotovo isključivo bavile su se svjetonazorskim i ideološkim temama. Ministri su se natjecali tko će dati sočniju i isključiviju ideološku izjavu i na taj način zadiviti svoje šefove Zorana Milanovića i Ivu Josipovića. Padale su izjave o legalizaciji gay brakova, uvođenju rigoroznog programa građanskog odgoja, ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, posvajanju djece od strane gay parova, pa čak do legalizacije lakih droga. Sve se to odvijalo uz dobro poznate taktove veličanja komunističke epohe i glavnih protagonista te epohe.

U takvoj, bezizlaznoj situaciji, kada u zemlji zbog stranačkih previranja i nije postojala ozbiljna oporba, svjetonazorskom ludilu partije mogla se suprotstaviti samo jedna organizacija – Katolička crkva. I učinila je to svom snagom svog autoriteta u narodu! Redovnici i redovnice, biskupi i nadbiskupi primili su na svoja leđa svu težinu napada partijskog jednoumlja i ludila – uostalom, već su imali iskustva s njim. Dok je Crkva hrabro, kao toliko puta do sada stala u obranu nacionalnog identiteta, kulture i vrijednosti Domovinskog rata, trpjela je nezamislive napade i aktualne vlasti i režimskih medija. Mnogi su tada zazivali izbacivanje vjeronauka iz škola, reviziju ugovora s Vatikanom, sudski progon biskupa zbog govora mržnje, pa su čak pisali i papi Franji o tim temama.

Biskupi slomili ofenzivu Kukuriku koalicije

Najgrotesknije u cijeloj toj partijskoj šaradi bila je poruka partijskih komentatora Crkvi, kako ona nema što raditi u školi, jer, eto, mi smo – sekularna država. Ti isti komentatori zaboravili su kako je Crkva osnovala te iste škole, visokoobrazovne ustanove, gimnazije i pučke škole, čuvajući na taj način nacionalnu posebnost, kulturu i jezik. Iz otpora Crkve partijskom jednoumlju izrodio se referendum Inicijative U ime obitelji o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Također, otpor Crkve dao je vremena najvećoj oporbenoj stranci da se reorganizira, konsolidira i potuče Kukuriku koaliciju u nekoliko uzastopnih izbornih ciklusa.

Biskupi, koji su na sebe preuzeli ogromno breme čuvara nacionalne posebnosti u ključnim trenucima te na taj način praktički slomili ofenzivu Kukuriku koalicije, od prije su poznati u narodu kao svećenici koji uz narod i za narod žive. Tu, uz zdušan angažman cijele Crkve, treba izdvojiti biskupe Antu Ivasa, Valtera Župana, Milu Bogovića, te vojnog ordinarija Juraja Jezerinca. Ti biskupi se u lijevom političkom i javnom spektru društva smatraju rigidnim nacionalistima ili kako im vole tepati po staroj provjerenoj recepturi – klerofašistima. Svaki potez, svaku njihovu propovijed budno prate udarna partijska pera te svako malo “upozoravaju” javnost na, po njima, skandalozne poruke crkvenih velikodostojnika.

Logika naših talibana i percepcija Vatikana

Prije nešto više od godinu dana, u medijima se počelo špekulirati o umirovljenju biskupa Ivasa, Župana, Bogovića i Jezerinca. U početku se umirovljenje pokušalo prikazati kao vatikansko discipliniranje neposlušnoga hrvatskog klera, ali kada se malo bolje pogledaju godine sve četvorice biskupa, jasno je kako je to – najobičnija propaganda. Naime, sva četvorica biskupa su u osmom desetljeću života, pa je umirovljenje prirodni i logični slijed života. Kada nije prošla priča o discipliniranju hrvatskog nacionalističkoga klera, pokušala se provući priča kako će vremešne hrvatske biskupe, sklone desničarenju, zamijeniti “liberalniji” i “novostima otvoreniji” mlađi biskupi. Jasno je kako se preko režimskih medija pokušao izvršiti pritisak, prije svega na papinskog nuncija u Hrvatskoj mons. Alessandra D’Errica, da dobro razmisli koga će postaviti na uskoro upražnjene biskupske pozicije. Režim i režimski mediji željeli bi čak i ekskluzivno pravo na izbor biskupa – po mogućnosti, klonirali bi don Ivana Grubišića za sve četiri biskupske časti!

Aktualna vlast dobro je detektirala kako im najveća prijetnja sada, kao i u nekim budućim planovima za preuzimanje vlasti, prijeti od referenduma i snažnog autoriteta Crkve. Referendume pokušavaju zauzdati izmjenama zakona, a Crkvu obuzdati preko medija i prosvjeda. U tom svjetlu treba promatrati i posljednji prosvjed ispred šibenske katedrale protiv dobrog pastira biskupa Ante Ivasa. Prosvjed je dobro koordiniran s režimskim medijima koji su ga predstavili kao prosvjed Šibenčana protiv klerofašizma. Ustvari, radilo se o dobro koordiniranoj akciji i poruci upućenoj papinskom nunciju u Hrvatskoj.

Samo, jedno je logika naših talibana u medijima i na vlasti, a sasvim drugo percepcija Vatikana.

Izvor: 7Dnevno/Croative.net/Željko Primorac

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Janez Janša: Masakr u Srebrenici se ne bi dogodio da je osuđena komunistička ideologija

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obilježavanja 25. godišnjice u Srebrenici premijer Slovenije Janez Janša oglasio se na Twitter profilu.

“Ne bi se dogodila Srebrenica 1995. godine da su osudili komunistički genocid na isti način kao holokaust. Jer ovo je, unatoč većem broju ubijenih, doktrina da se neprijatelj mora fizički uništiti koja je oživjela pri raspadu Jugoslavije”, objavio je Janša na svom službenom profilu.

 

Plenković: Žrtve Srebrenice ne smiju nikad biti zaboravljene

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Rašić: Sva težina osjećaja beznačajnosti

Objavljeno

na

Objavio

Sva htijenja prema osjećaju važnosti postanu neizmjeran teret kad ti se dogodi osjećaj beznačajnosti. Upravo to se dogodilo Miroslavu Škori i njegovoj političkoj platformi pod nazivom Domovinski pokret Miroslava Škore.

Sve ono htijenje, preneseno još s predsjedničkih izbora u parlamentarne, postalo je nakon parlamentarnih teret oko vrata svim onim koji su bili uključeni u taj pokret, nadasve koalicijskim partnerima Domovinskog pokreta. Saznanje da si upravo postao nitko i ništa u političkom smislu i da zapravo tvoje ime i tvoj glas nema nikakvu važnost i nikakvu težinu, postaju problem, ne samo u Saboru, već i kod onih koji su ti dali glas i koji su od tebe nešto očekivali, piše Ante Rašić.

Osjećaj beznačajnosti i nemoći, frustriranosti i defetizma neće se manifestirati samo kod onih koji su ušli u Sabor već i kod onih koji su im to omogućili. Sve kalkulacije iz izborne kampanje, obećanja biračima svih onih želja koje su artikulirali postaju teret koji će se vremenom pretvoriti u bunt i optužbe.Za sve ovo isključivi krivci su Miroslav Škoro kao vođa i čovjek koji donosi odluke, ali i njegovi koalicijski partneri, pogotovo oni koji sebe nazivaju Suverenisti.

Kriva je kampanja i predkampanja, vođena potpuno pogrešno, pogrešnom retorikom i pogrešnim komunikacijskim kanalima. Potpuno je promašena kalkulacija o broju njima sklonim biračima i biračima tzv „desnog“ spektra. Koštalo ih je napuštanje retorike iz Škorine predsjedničke kampanje i odricanje birača tzv „centra“ i zanemarivanje znanstvenih ispitivanja o političkim preferencijama birača.

Ne tako davno institut Ivo Pilar napravio je to znanstveno ispitivanje gdje je dokazao da je hrvatsko biračko ili političko tijelo podijeljeno u omjeru : 27-27-27 %. To znači da po 27 % podrške imaju stranke lijevog centra, centra i desnog centra. Sve ono što ostaje dijele ljevica i desnica, a to su upravo birači dviju opcija, one DP i one platforme Možemo.

Potpuno pogrešnom kampanjom, ekipa okupljena oko Miroslava Škore izgubila je sve one glasove centra koje je Miroslav Škoro dobio na predsjedničkim izborima , jer da su radili drugačije danas ne bi bili beznačajni. i oni koje nitko ne treba i nitko ni ne želi. Da je se držalo bar malo načela i retorike iz predsjedničke kampanje DP Miroslava Škore bio bi u potpuno drugoj situaciji i sigurno s onolikim brojem mandata da može biti neko i nešto, da nije beznačajan. Ovako su sve te birače poslali HDZ-u iz samo jednog razloga, straha od njih samih.

Dakako da se to može i promijeniti, no u tom slučaju Domovinski pokret će se morati odlučiti na neke radikalne promjene u svom političkom smjeru, svojoj doktrini i retorici, ali i odricanju od nekih koalicijskih partnera koji su ima već postali teret. Ti koalicijski partneri ionako su ostvarili svoj primarni cilj, a to je udobna saborska fotelja i svi benefiti koji idu uz to.

Ante Rašić/Hrvatski Glasnik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Warning: Illegal string offset 'title' in /home/franisl5/public_html/wp-content/plugins/disqus-latest-comments/disqus-latest-comments-addon.php on line 389

Warning: Illegal string offset 'link' in /home/franisl5/public_html/wp-content/plugins/disqus-latest-comments/disqus-latest-comments-addon.php on line 390

Komentari