Pratite nas

Kolumne

Biti ili zauvijek nestati

Objavljeno

na

Hrvati u BiH nisu ni manjina niti etnička zajednica nego konstituitivni narod, a ta je povijesna i geopolitička činjenica povrh Daytonskog sporazuma i svih državotvornih interpretacija domaće ili strane proizvodnje.

Isto tako ne postoji nikakav „temeljni narod“ BiH jer bi, na primjer, tome u prilog govorio broj njegovih pripadnika. Ponajmanje su to Bošnjaci koji su promjenom vjere prije pet stotina godina i uz pomoć druga Tite, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, postali drugi narod, najprije Muslimani pa onda Bošnjaci?!

Islam se Bosnom širio bogumilstvom, kršćanskom herezom, a ne toliko pravoslavljem i katoličanstvom. Poteškoća s bošnjaštvom je u tome što je ono samo privremeni i to lažni nositelj bosanske državotvornosti. Zapravo se bošnjaštvo utače u islamski svijet bez država i državnih granica.

Srbi u Bosni se utiču svojoj naciji i nacionalnoj državi, Hrvati svojoj naciji i nacionalnoj državi, jer i katolici i pravoslavci najprije su pripadnici svog naroda, a potom tek ističu svoju vjeroispovjest. Takav je stav građanske demokracije svugdje u svijetu. Dakle najprije, npr. Nijemac, Francuz, Belgijanac, Amerikanac… a tek onda katolik, protestant, pravoslavac, budist… Bošnjaci, kao i svi muslimani svijeta, naprije su pripadnici islama, a pripadnost naciji je mala i zanemariva ili je uopće nema. A takva je „vanjska politika“ konstitutivnih naroda BiH: Hrvati idu prema EU, Srbi prema Rusiji preko Srbije, a Bošnjaci u najvećoj mjeri prema Turskoj kao mostobranu prema islamskom društvu, ali i prema Iranu – što se desetljećima pokušava prikriti.

Daytonski sporazum je napravio matematičku pogrešku u razlomcima kad je tri etnosa Hrvate, Srbe i Bošnjake podijelio u dvije „države“: Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Da bi tri naroda bila pravedno podijeljena nedostaje „treća država“, hrvatski okvir državotvornosti – ukinuta i danas nepopularna(?) Herceg Bosna.

Federacija BiH pod, zahvaljujući sljepilu djela međunarodne zajednice, pretvorena je u hegemoniju islamizma i kao takva sigurno nije okvir hrvatske državotvornosti u BiH. Srbi su s Republikom Srpskom namirili „ratni gubitak“ iz Domovinskog rata, konkretno Kosovo i hegemoniju u Hrvatskoj. Izgubljen je rat za veliku Srbiju, zato i Srbi i Srbijanci neprestano snatre o priključenju Republike Srpske Republici Srbiji.

Bošnjaci su pod lažnom zastavom unitarnosti i građanskog poretka u Federaciji BiH započeli s agresivnom islamizacijom cijelog teritorija Federacije na račun Hrvata. Tu su, naravno, i islamistički nikad zaboravljeni ratni planovi za izlazak na „tursko more“ kod Neuma – najveći “miraz” koji su otac i sin Izetbegovići namjeravali pokloniti Turskoj.

Bosna i Hercegovina zapravo uopće nije država, nego „složena država-protektorat s elementima konfederacije“ što god to značilo, a ne znači baš ništa. To je samo privremeno stanje pod pokroviteljstvom Visokog predstavnika međunarodne zajednice, počevši od Carl Bilta 1995. do današnjeg Visokog predstavnika Valentina Inzka. Na čelu BiH je stranac od povjerenja; on kao Visoki predstavnik ima sve ovlasti u tzv. državi BiH pa može i smije poništiti sve odluke Vlade, skupštine i Vijeća ministara i kreirati posve nove.

U postojećem političkom i društvenom okruženju Federacije BH stvarati danas nekakav građanski model, neizvediva je šarena laž u koju nitko ne vjeruje osim djela Bošnjaka i jedne manje, i izrazito anacionalne, skupine Hrvata. Među Bošnjacima postoji i ozbiljna skupina islamista, koji otvoreno žive po šerijatu, a to kuransko pravo ne poznaje građanske norme i građanske uzuse. SDA i Bakir izetbegović u raljama su iranskih i turskih službi i ne vladaju uopće situacijom.

Međutim politička karta BiH nije uopće točna ako se ne spomene Distrikt Brčko na tromeđi Hrvatske, BiH i Srbije. Spomenuti distrikt dijeli Republiku Srpsku na dva djela i ključ je Bosne i Hercegovine pod neposrednom kontrolom NATO-a. Geopolitički centar BiH nije „zeleno“ Sarajevo već Distrikt Brčko i de facto njegova vojna uprava s civilnim manekenima u gradskoj vlasti. Govoreći o budućnosti BiH svi preskaču Distrikt Brčko, NATO-v duh i pendrek u Bosni i Hercegovini, a bez ključa u toj bravi Bosna ostaje za sve osim za NATO zaključana.

Teško je očekivati da će međunarodna zajednica ići u mijenjanje Daytonskog sporazuma; svjetskoj geopolitičkoj birokraciji se čini da s Visokim predstavnikom u Sarajevu, Distriktom Brčkom i nekoliko baza NATO-a drži Bosnu i Hercegovinu pod kakvom-takvom kontrolom i zna što se zbiva. S promjenom Izbornog zakona će iz istog razloga ići teško i samo jedinstvo hrvatskog korpusa i nacionalna svijesnost mogu sačuvati status Hrvata u BiH za neka drugačija i bolja vremena.

Hrvati u BiH među sobom moraju prepoznati i eliminirati one koji tlapeći o unitarnoj Bosni provode politiku SDP-a, ili se zavaravaju bošnjačkim lažima pa krpaju krivotvoreno bratsvo i jedinstvo pod izlikom jedinstvene, Titine, BiH. Cijeli taj scenarij de facto je pod kontrolom Izetbegovićeva islamizma i recidiva KOS-ove i UDB-ime mreže koja je dosta davno okružila Bakira ali i Komšića.

Tko su Bošnjaci pokazuje genocid u Srebrenici kad je Alija Izetbegović na milost i nemilost prepustio civile u Srebrenici četnicima, a trupe Armije BiH iz Srebrenice usmjerio prema središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini. Ili bošnjačka nezahvalnost za spašavanje Bihaća od iste srebrničke sudbine kad je HV na zahtjev Vlade BiH u akciji Oluja 1995. oslobodila Bihać od četničkog okruženja. I da se ne spominju do dan danas opstrukcije oko izgradnje Pelješkog mosta i svake hrvatske inicijative da se prostor Federacije uljudi europskim građanskim vrijednostima.

Partija pod maskom SDP-a još je itekako živa i u BiH i u Hrvatskoj i u Srbiji. U Sloveniji je komunistička centrala, ali je SDP aktivan u svim bivšim jugoslavenskim Republikama. Partija vidi novo veliko okupljanje južnoslavenskih naroda pod krovom Europske Unije. Hrvatski narod podijeljen je na one koji znaju da je Jugoslavija mrtva i na one koji se nadaju njezinom uskrsnuću. Nisu samo u pitanju dvije osobe: Hrvat Dragan Čović ili dajidža Željko Komšić, Hrvat u „mešanom braku“, nije važna premoć ove ili one hrvatske stranke, ako su doista hrvatske, na vazi je biti i nestajati, prignuti se ili pobijediti, vratiti svoja povijesna i politička prava ili nestati u manjinama.

Pobjeda hrvatskih sinova i muževa na izborima 7. listopada nema alternativu; to je doista borba za obranu hrvatskih konstitutivnih prava. Ništa nije gotovo, zapravo je tek počelo.

L. C./HRsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati