Pratite nas

Kolumne

Biti ili zauvijek nestati

Objavljeno

na

Hrvati u BiH nisu ni manjina niti etnička zajednica nego konstituitivni narod, a ta je povijesna i geopolitička činjenica povrh Daytonskog sporazuma i svih državotvornih interpretacija domaće ili strane proizvodnje.

Isto tako ne postoji nikakav „temeljni narod“ BiH jer bi, na primjer, tome u prilog govorio broj njegovih pripadnika. Ponajmanje su to Bošnjaci koji su promjenom vjere prije pet stotina godina i uz pomoć druga Tite, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, postali drugi narod, najprije Muslimani pa onda Bošnjaci?!

Islam se Bosnom širio bogumilstvom, kršćanskom herezom, a ne toliko pravoslavljem i katoličanstvom. Poteškoća s bošnjaštvom je u tome što je ono samo privremeni i to lažni nositelj bosanske državotvornosti. Zapravo se bošnjaštvo utače u islamski svijet bez država i državnih granica.

Srbi u Bosni se utiču svojoj naciji i nacionalnoj državi, Hrvati svojoj naciji i nacionalnoj državi, jer i katolici i pravoslavci najprije su pripadnici svog naroda, a potom tek ističu svoju vjeroispovjest. Takav je stav građanske demokracije svugdje u svijetu. Dakle najprije, npr. Nijemac, Francuz, Belgijanac, Amerikanac… a tek onda katolik, protestant, pravoslavac, budist… Bošnjaci, kao i svi muslimani svijeta, naprije su pripadnici islama, a pripadnost naciji je mala i zanemariva ili je uopće nema. A takva je „vanjska politika“ konstitutivnih naroda BiH: Hrvati idu prema EU, Srbi prema Rusiji preko Srbije, a Bošnjaci u najvećoj mjeri prema Turskoj kao mostobranu prema islamskom društvu, ali i prema Iranu – što se desetljećima pokušava prikriti.

Daytonski sporazum je napravio matematičku pogrešku u razlomcima kad je tri etnosa Hrvate, Srbe i Bošnjake podijelio u dvije „države“: Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Da bi tri naroda bila pravedno podijeljena nedostaje „treća država“, hrvatski okvir državotvornosti – ukinuta i danas nepopularna(?) Herceg Bosna.

Federacija BiH pod, zahvaljujući sljepilu djela međunarodne zajednice, pretvorena je u hegemoniju islamizma i kao takva sigurno nije okvir hrvatske državotvornosti u BiH. Srbi su s Republikom Srpskom namirili „ratni gubitak“ iz Domovinskog rata, konkretno Kosovo i hegemoniju u Hrvatskoj. Izgubljen je rat za veliku Srbiju, zato i Srbi i Srbijanci neprestano snatre o priključenju Republike Srpske Republici Srbiji.

Bošnjaci su pod lažnom zastavom unitarnosti i građanskog poretka u Federaciji BiH započeli s agresivnom islamizacijom cijelog teritorija Federacije na račun Hrvata. Tu su, naravno, i islamistički nikad zaboravljeni ratni planovi za izlazak na „tursko more“ kod Neuma – najveći “miraz” koji su otac i sin Izetbegovići namjeravali pokloniti Turskoj.

Bosna i Hercegovina zapravo uopće nije država, nego „složena država-protektorat s elementima konfederacije“ što god to značilo, a ne znači baš ništa. To je samo privremeno stanje pod pokroviteljstvom Visokog predstavnika međunarodne zajednice, počevši od Carl Bilta 1995. do današnjeg Visokog predstavnika Valentina Inzka. Na čelu BiH je stranac od povjerenja; on kao Visoki predstavnik ima sve ovlasti u tzv. državi BiH pa može i smije poništiti sve odluke Vlade, skupštine i Vijeća ministara i kreirati posve nove.

U postojećem političkom i društvenom okruženju Federacije BH stvarati danas nekakav građanski model, neizvediva je šarena laž u koju nitko ne vjeruje osim djela Bošnjaka i jedne manje, i izrazito anacionalne, skupine Hrvata. Među Bošnjacima postoji i ozbiljna skupina islamista, koji otvoreno žive po šerijatu, a to kuransko pravo ne poznaje građanske norme i građanske uzuse. SDA i Bakir izetbegović u raljama su iranskih i turskih službi i ne vladaju uopće situacijom.

Međutim politička karta BiH nije uopće točna ako se ne spomene Distrikt Brčko na tromeđi Hrvatske, BiH i Srbije. Spomenuti distrikt dijeli Republiku Srpsku na dva djela i ključ je Bosne i Hercegovine pod neposrednom kontrolom NATO-a. Geopolitički centar BiH nije „zeleno“ Sarajevo već Distrikt Brčko i de facto njegova vojna uprava s civilnim manekenima u gradskoj vlasti. Govoreći o budućnosti BiH svi preskaču Distrikt Brčko, NATO-v duh i pendrek u Bosni i Hercegovini, a bez ključa u toj bravi Bosna ostaje za sve osim za NATO zaključana.

Teško je očekivati da će međunarodna zajednica ići u mijenjanje Daytonskog sporazuma; svjetskoj geopolitičkoj birokraciji se čini da s Visokim predstavnikom u Sarajevu, Distriktom Brčkom i nekoliko baza NATO-a drži Bosnu i Hercegovinu pod kakvom-takvom kontrolom i zna što se zbiva. S promjenom Izbornog zakona će iz istog razloga ići teško i samo jedinstvo hrvatskog korpusa i nacionalna svijesnost mogu sačuvati status Hrvata u BiH za neka drugačija i bolja vremena.

Hrvati u BiH među sobom moraju prepoznati i eliminirati one koji tlapeći o unitarnoj Bosni provode politiku SDP-a, ili se zavaravaju bošnjačkim lažima pa krpaju krivotvoreno bratsvo i jedinstvo pod izlikom jedinstvene, Titine, BiH. Cijeli taj scenarij de facto je pod kontrolom Izetbegovićeva islamizma i recidiva KOS-ove i UDB-ime mreže koja je dosta davno okružila Bakira ali i Komšića.

Tko su Bošnjaci pokazuje genocid u Srebrenici kad je Alija Izetbegović na milost i nemilost prepustio civile u Srebrenici četnicima, a trupe Armije BiH iz Srebrenice usmjerio prema središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini. Ili bošnjačka nezahvalnost za spašavanje Bihaća od iste srebrničke sudbine kad je HV na zahtjev Vlade BiH u akciji Oluja 1995. oslobodila Bihać od četničkog okruženja. I da se ne spominju do dan danas opstrukcije oko izgradnje Pelješkog mosta i svake hrvatske inicijative da se prostor Federacije uljudi europskim građanskim vrijednostima.

Partija pod maskom SDP-a još je itekako živa i u BiH i u Hrvatskoj i u Srbiji. U Sloveniji je komunistička centrala, ali je SDP aktivan u svim bivšim jugoslavenskim Republikama. Partija vidi novo veliko okupljanje južnoslavenskih naroda pod krovom Europske Unije. Hrvatski narod podijeljen je na one koji znaju da je Jugoslavija mrtva i na one koji se nadaju njezinom uskrsnuću. Nisu samo u pitanju dvije osobe: Hrvat Dragan Čović ili dajidža Željko Komšić, Hrvat u „mešanom braku“, nije važna premoć ove ili one hrvatske stranke, ako su doista hrvatske, na vazi je biti i nestajati, prignuti se ili pobijediti, vratiti svoja povijesna i politička prava ili nestati u manjinama.

Pobjeda hrvatskih sinova i muževa na izborima 7. listopada nema alternativu; to je doista borba za obranu hrvatskih konstitutivnih prava. Ništa nije gotovo, zapravo je tek počelo.

L. C./HRsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari