Pratite nas

Intervju

Bivši savjetnik Petrova: ‘MOST JE IZVRŠIO SAMOUBOJSTVO!’

Objavljeno

na

Ivica Relković je uz Most bio od samih početaka. U prošloj Vladi bio je posebni savjetnik Bože Petrova koji je tada bio potpredsjednik Vlade, a u ovoj Vladi je obnašao funkciju savjetnika donedavnog ministra uprave Ivana Kovačića.

Obje funkcije napustio je netom prije raspada suradnje između Mosta i HDZ-a, ali ovaj put Relković to nije napravio kako bi ostao uz Most, nego kako bi se posvetio političkim analizama na blogu ‘Besplatna politika’, koji je u međuvremenu pokrenuo. Želi biti neovisan analitičar političkih zbivanja na našoj sceni. Intervju za Jutarnji list počeli su dogovarati dan uoči odluke premijera Andreja Plenkovića da raskine suradnju s Mostom, što je iznenadilo i samog Relkovića te promijenilo temu razgovora.

Što mislite o reakciji Mosta nakon što im je premijer Andrej Plenković poručio da su nepoželjni?

– Most je zapravo izvršio ‘samoubojstvo’ vlastitog koalicijskog potencijala na dugi rok! Borbeno napuštanje pozicija kao poruka svakom potencijalnom partneru da se pripremi na burnu suradnju ne osigurava nikakve šanse za ikakvog ozbiljnog partnera. Hoće li HDZ uopće uzeti u obzir Most treći put? Ne. A hoće li to htjeti probati SDP prvi put? Ne. Pa kome onda Most u slučaju novih parlamentarnih izbora uopće više može biti partner za formiranje Vlade? Nema trećeg takvog u Hrvatskoj. Most je nepoželjan koalicijski partner i desnoj i lijevoj opciji. Ako se Most agresivnim finalima svojih dviju koalicija predstavio drugim političkim opcijama kao partner koji u slučaju raskida suradnje osvetnički udara svim sredstvima, tko će ga uopće htjeti ‘isprobati’ kao partnera? Je li Most sada sebi zapečatio sudbinu oporbene stranke na duže staze, čak i da opet ostvari dobre parlamentarne rezultate? Može li Most opstati kao stranka četiri ili osam godina u opoziciji? A čine ga dominantno nekarijerni političari koji nemaju takav dugoročni plan čekanja šanse za ‘popravljanje’ Hrvatske… Lako je biti trener Dinama u drugoj minuti utakmice, dok ti se čini da pri rezultatu nula-nula i s loptom u nogama kod zadnjeg veznog imaš sve u svojim rukama i nogama u srazu na Realom s kojim igraš. Trebaš zamisliti kako će izgledati 88. minuta ako si svoje igrače poslao na teren s porukom: ‘Potucite’ se svim sredstvima, improvizirajte, udarajte sa svih strana, to je jedina taktika koja vam je potrebna jer mi imamo ‘srce’, a oni su samo ‘skupi plaćenici’.

Kome sad odgovaraju parlamentarni izbori koje Petrov zaziva?

– Dobri su za HDZ jer odlično stoji i upravlja procesima, pa i datumom izbora. Dobri su za Živi zid jer sada može sam do deset mandata, bez partnera, ako se nešto u međuvremenu ne poremeti. Dobri su za nekog novog koji sada nema zastupnike. Za sve druge su manje ili više loši. Čak i za Most, jer će se sadašnja homogenizacija u idućih nekoliko mjeseci sudariti s realnošću koja glasi: Most više nije poželjan koalicijski partner nikome. Ne znam je li Most, pod napetostima u kojima se nalazi, uopće svjestan što mu se dogodilo u prošla dva-tri dana. I nije uopće bitno jesu li u pravu oko glasovanja u Vladi. Most je definitivno postao nepoželjan partner HDZ-u za bilo kakvu vladajuću kombinaciju, pa čak i za verziju pozadinskog partnera za manjinsku Vladu.

Mislite da dogovor sa SDP-om nije moguć?

– Iako se ova dva dana čini da su ti odnosi gotovo idilični, moramo računati na to da je to samo trenutak u kojem je posvađani bračni partner našao brzu utjehu u nekom drugom. Na prvu se čini da ima života i ljubavi i bez jučerašnjeg partnera, ali s novim se još nije razgovaralo ni o jednom sadržaju mogućeg partnerstva, osim o uzajamnom tješenju. Sad će slijediti jutro koje kaže: Most možda postaje desna stranka sa simpatijama Hasanbegovića i Esih. Kako će onda izgledati mogući ‘brak’ sa SDP-om nakon prijevremenih parlamentarnih izbora!? Možda to Most već sada u kampanji provjeri na lokalnim izborima. Miro Bulj koalira s Arsenom Baukom radi pobjede. Maras dolazi na skup i diže ruke u zrak s Buljem. Bulj odlazi u pomoć Obersnelu da zadrži vlast u Rijeci kako bi sutrašnja koalicija upravljala sa što više jakih sredina. Zauzvrat SDP ipak podržava Tomislava Panenića i Vladu Iljkića da dobiju Vukovarsko-srijemsku županiju. Naravno da karikiram. Ali probajte zamisliti moguću situaciju nakon mogućih parlamentarnih izbora najesen i SDP i Most kako dogovaraju zajedničku Vladu za koju im treba još i mali HNS, mali IDS, mali HSS… Zamislite kako HNS i IDS opravdavaju koaliciju s Mostom i Orepićevim zazivanjem ‘naroda’!? Ne možete to ni zamisliti? Onda se to najvjerojatnije ne može ni dogoditi.

Tko je Most danas?

– Most nakon prospavane ili neprospavane noći? Stranka s kojom nitko neće koalirati pa na vlast idući put može samo ako samostalno osvoji 76 zastupnika. Živi zid je rekao da oni ni ne žele ni s kim u koaliciju, nego da će preuzeti Hrvatsku kad dobiju 76 zastupnika. Sad imamo dvije konkurentske opcije koje jedna s drugom ne idu, ali obje love 76 samostalnih zastupnika! A to su dvije političke opcije koje se ne smiju udružiti ako svaka od njih ne želi izgubiti pola svojeg biračkog tijela pa će opet biti na istoj polaznoj poziciji: osuđenosti na poziciju oporbe ma što biračima nudili i radili.

Jeste li slutili ovaj scenarij pa zato napustili Vladu? I s pozicije savjetnika u prošloj vladi otišli ste netom prije nego što se raspala?

– Poslije formiranja nove vlade HDZ-a i Mosta očekivao sam isprva da će izdržati mandat, da će iskustvo prve vlade biti dovoljno poučno za kvalitetniju uspostavu druge. Predlagao sam da se u pregovorima ne ostavlja nedovršen prostori ni po pitanju imenovanja ni sadržaja koji se trebaju do kraja uskladiti. Budući da se ni jedno ni drugo nije dovršilo – a Vlada je krenula s radom – to sam smatrao prvom potencijalnom opasnošću. Kadrovskih nepovjerenja i napetosti bilo je kontinuirano. Ina – HEP je bila prva krupna tema koja je također urodila napetostima oko najboljeg modela. Čaša nepovjerenja punila se na obje strane. U međuvremenu Most je učinio korak transformacije u nacionalnu, a ne više samo lokalnu stranku s nacionalnom nezavisnom platformom pa sam počeo osjećati da sve ide u smjeru za koji nisam bio više insajderski zainteresiran. Više me zanimalo pratiti ono što je oko Mosta trebalo biti okupljeno kao nezavisna platforma u prvom trenutku labavo povezanih najperspektivnijih nezavisnih lista iz svake županije. Budući da je Most prednost dao brendiranju stranke, odlučio sam se povući i pokrenuti blog ‘Besplatna politika’, zapravo vlastiti neprofitni projekt analitičkog praćenja cjelokupne nezavisne scene koja je znatno jača izvan Mosta nego u Mostu.

Kakvom ste odnosu između Mosta i HDZ-a bili svjedok?

– Dok sam još bio posebni savjetnik i nekoliko se puta tjedno nalazio na ključnim sastancima na relaciji Most-Vlada, uza sav osjećaj nakupljanja određenih napetosti, činilo mi se da će Vlada prebroditi lokalne izbore, a nakon toga da će se odnosi vjerojatno stabilizirati. Ali već nakon desetak dana od povlačenja s mjesta savjetnika taj pogled izvana počeo me navoditi na pomisao da bi Vlada mogla ući u krizu upravo netom nakon izbora. Zaključio sam: postigne li Most dobre rezultate, još će više dizati letvicu svojih pozicija, a to će HDZ-u biti neizdrživo. Ako, pak, Most podbaci, a zadrži istu razinu želja, opet će se HDZ-u činiti da previše daje slabom partneru, a Most sigurno neće sniziti očekivanja. U oba slučaja, dakle, uviđao sam problem. Međutim, kad sam vidio priču oko Agrokora shvatio sam da je to ipak prevelik problem da se ne bi odrazio i na odnose u lokalnim izborima i u samoj Vladi. A onda je još SDP najavio traženje nepovjerenja ministru Mariću, i sve je izgledalo kao zamka u prvoj Vladi. Kad je postalo jasno da će ga predsjednik Vlade braniti, a Most neće moći pratiti, bilo mi je jasnije da razlog pucanja odnosa može doći i tijekom kampanje za lokalne izbore. U jednom mediju sam dan ranije napomenuo da se može dogoditi i Vlada bez Mosta.

Je li Plenković ovim potezom iznenadio čelnike Mosta Petrova i Grmoju?

– Iz prvih nespremnih i nespretnih reakcija zaključujem da zaista nisu očekivali da će se to dogoditi doslovno ‘u sekundi’, bez ikakve šanse za dodatne razgovore. Ali to samo znači da u pola godine suradnje nisu uopće shvatili da s Plenkovićem kao predsjednikom Vlade neće imati manevarskog prostora za povuci – potegni kao s Karamarkom. Ako je istina i to da je jedan od Mostovih ministara, kad je vidio da se ta točka pojavila na dnevnom redu, nazvao ‘klub’, to znači ili Grmoju ili Šimića ili samog Petrova, onda je poruka koja je došla s druge strane u smislu ‘budite protiv’ samo znak da u Mostu cijelih tih apostrofiranih tjedan dana uopće nisu imali svijest o tome da ta točka može biti prijelomna. Nisu imali nijedan scenarij osim jedne refleksne reakcije tipa ‘OK, budite protiv da se vidi vaš stav’. Pritom ne mislim procjenjivati sadržajnu stranu glasovanja, jesu li u pravu ili nisu, nego jesu li ili nisu bili spremni na protureakciju druge strane. I onda znali po kojem scenariju se dalje postavljaju.

Plenković kaže da njegova Vlada nije pala. Što vi mislite?

– Vlada nije pala. Plenković nije srušio svoju Vladu. Koliko vidimo, on je čak suvereno i planski vodi. Smjenjuje Mostove ljude, postavlja ‘privremene upravitelje’, osigurava prostor za nekog drugog. Zato ova Vlada neće pasti u očaju nemogućnosti da se složi nova većina ili neka manjinska kombinacija, nego čak i u takvom scenariju Plenković će sam izaći i reći: Gospodo iz ostalih stranaka, pripremite se na nove izbore! Neće dopustiti da bude prinuđen priznati: Vlada je pala. Pritom ne procjenjujem radi li Plenković nešto dobro ili loše u pozadini ovih poteza, govorim samo o vladanju situacijom. Sadržajno gledano, štiti li tu netko nekoga i slično, uopće se ne bih usudio nagađati jer za to treba imati nekakve uvide i dokaze, a nikad nisam bio u prigodi vidjeti nešto crno-na-bijelo. Mogu, kao i svi građani, pod dojmom dosadašnjih politika biti nezadovoljan što veliki i mali nemaju isti tretman, ali konkretnije ništa ne bih znao zaključiti.

Što je Most onda uopće želio postići rušenjem Marića?

– Distancu po pitanju odgovornosti oko Agrokora, pretpostavljam. Ako je Most imao samo opciju glasovanja protiv Marića, odnosno za njegov opoziv, onda je procijenjeno da je ona dobra za Most i u okolnostima lokalnih izbora i u okolnostima sadržaja oko Agrokora koji ne znam, a Most možda zna. Ali onda nisu predvidjeli nužne korake za scenarij koji se događa. Da je Most bio spreman na ovakav mogući scenarij, onda bi odmah nakon razrješenja trojice ministara vukao poteze u tom smjeru. Ne bismo najprije čuli poruku ostajanja u Vladi pa poruku neposluha ministara koji će nastaviti s radom protivno volji predsjednika Vlade, pa izjave na rubu zazivanja ‘naroda’, pa onda ipak ostavke svih razriješenih članova Vlade… Zašto ostavke ako smatraš da je predsjednik Vlade u protuustavnom djelovanju? Da je Most imao plan za ovakav scenarij, onda bi pola sata nakon razrješenja mirno povukao svoje dužnosnike iz ministarstava i najavio saborsko izglasavanje nepovjerenja ne više ministru Mariću, nego Vladi. Brzo bi znali ima li HDZ pasivnih 76 ruku koje neće biti za izglasavanje nepovjerenja na razne načine, aktivnim glasovanjem, pasivnim ostankom doma, izlaskom iz sabornice zbog ‘važnog’ telefonskog poziva i slično. I nema tu straha u smislu – joj, a što ako Plenković ima 76 ruku. Pa ako ih ima, ima ih – to je demokratski sasvim dovoljno da zadrži vlast bez tebe. Što tu možeš? Kao dijete udarati rukama o pod i tražiti natrag svoju ‘loptu’.

Je li Petrov iskoristio poziciju predsjednika Sabora?

– Most je imao šansu prebaciti ‘igru’ u Sabor. Ali Most je izabrao borbu na ‘tuđem terenu’ – mi ostajemo u Vladi, mi ne rušimo Vladu, mi se ne damo izbaciti, mi ćemo doći na posao… A trebao je plenkovićevski mirno Petrov tajniku Sabora reći jednostavnu rečenicu: ‘Pripremite, molim vas, za sutra točku dnevnog reda o izglasavanju povjerenja Vladi i proslijedite je klubovima zastupnika’. Sasvim normalno bi tada bilo obrazložiti da Most i HDZ ne vide problem Agrokora i ministra Marića na isti način i da je to prevelik problem da bi mogli zajedno nastaviti i u Vladi i u Saboru biti ista vladajuća većina. Ako HDZ ima novu opciju Vlade, Most se mirno povlači, pa neka se premijer što prije očituje pred Saborom i hrvatskim narodom kako ne bismo ušli u nestabilnost. Ako nema, neka krene proces traženja drugog mandatara. Tako je Most trebao reći. Umjesto takvog odgovora, počele su tenzije koje se više nisu dale zaustaviti. Zato je sada rat između Mosta i HDZ-a nezaustavljiv i to je kraj svakog budućeg partnerstva ovih dviju stranaka dok ne ode ‘prva postava’ i s jedne i s druge strane – ako i tad! I taj rat će biti spušten i na lokalne sredine do zadnje općine.

Ima li Plenković šanse rekonstruirati Vladu?

– Osobno mi se čini da je Plenković pripremio sve scenarije. Vjerujem da je imao scenarij i u slučaju Mostova pozitivnog ili suzdržanog glasovanja. Prihvatio bi, čini mi se, ‘šareno’ glasovanje na Saboru. Buljevo i Grmojino ‘ne’ Mariću, Petrovljevo suzdržano, nečiji izostanak i sve ono što je nabrojio i za opciju što su ministri mogli napraviti kad su vidjeli točku dnevnog reda na Vladi. A kako ne vidimo razliku između pada prošle Vlade i neusporedive pozicije ove Vlade? Onu Vladu je vodio ‘neutralni premijer’, a ne Karamarko. Karamarko ju je najprije trebao srušiti da bi nakon toga mogao uopće presložiti neku drugu. Ovu Vladu vodi Plenković. To je golema startna razlika. Zamislite Vrdoljaka ili Beljaka da im ovo kaže: ‘Ja sam predsjednik Vlade i ako se ne dogovorimo uslijedit će u rujnu novi izbori. Naravno, morate znati da ću ja i dalje biti predsjednik Vlade, doduše tehničke, ali nijednog dana neću biti bez Vlade. Kad završe izbori, moja će ponuda biti znatno niža od današnje. Ja ću imati 5 mandata manje ili 5 mandata više, ali vi ih možda uopće nećete imati ili barem ne ovoliko koliko ih sada imate. Ako nakon novih nepotrebnih izbora ne budete imali dovoljno zastupnika da mi osigurate većinu, ja ću Vladu nacionalnog jedinstva ili spasa ponuditi samo SDP-u. Zašto bih je nudio vama s moguća 2-3 zastupnika? Nudim vam je sada i samo sada. Želite li moju Vladu podržati kao manjinsku, uz jasan dogovor oko kojih nacionalnih prioriteta neće biti problematičnih glasovanja u Saboru, a oko kojih će cvasti 1000 cvjetova demokracije? Ili želite nakon lokalnih izbora s HDZ-om u koaliciju? Ili želite izbore? Eto, odlučite se između te tri opcije da znam po kojim tračnicama vozim iduće razdoblje. Ili sam tehnički premijer s velikom šansom da postanem potpuno samostalan nakon rujna pa da vas više ne trebam za razgovor. I da pritom primopredaju predam samome sebi bez suvišnog protokola. Ili sam premijer s vama kao svojim prvim potpredsjednikom. Ili s vama kao saborskom potporom, uz realizaciju vaših projekata koji su vam najvažniji’. Sad vi budite Vrdoljak ili Beljak pa odgovorite sami sebi.

Koja je budućnost Mosta?

– Most se homogenizira i odlazi još dalje u smjeru klasične stranke. I koliko je to operativno čišća situacija, pa čak i korisna u trenutku slabo pripremljenih pozicija za lokalne izbore, jer sada će se svim silama baciti u kampanju, to je za Most ujedno i jednosmjerna ulica. Ta ulica vodi možda i u solidan izborni rezultat, ali ne tako da se ostvari niz pobjeda, nego da se ulovi prosječan rezultat na više županija i gradova nego što ih je Most imao. Ali i ne toliko pobjeda. Zašto? Zato što je teško očekivati pobjede Mosta u prvim krugovima, a zbog nabijene homogenizirajuće stranačke kampanje teško da će ti Mostovi kandidati uspijevati u drugom krugu mobilizirati bilo koje drugo biračko tijelo. Ako je nasuprot mostovca neki HDZ-ovac, teško će Most u drugom krugu motivirati lijevo biračko tijelo da mu pomogne pobijediti. Ako je nasuprot mostovca SDP-ovac, nema ni najmanje šanse da Most u drugom krugu može računati na aktiviranje HDZ-ova biračkog tijela. Ako se Most stranački sve više postavi desno (poveže s Esihovom, čak Hasanbegovićem…) nemoguće je očekivati ikakav interes lijevog i centrističkog biračkog tijela za potporu Mostu u drugom krugu.

Kako mislite da će voditi ovu lokalnu kampanju?

– Podizanjem kampanje na nacionalnim temama s jakim naglaskom na ime Most zapravo će izbore pretvoriti u kvaziparlamentarne, a ne ‘komunalne’, kakvi su lokalni izbori. To može donijeti 10-15 posto tamo gdje imaš nekog novog nepoznatog kandidata, ali kandidatu koji je otprije na 25 posto to ne samo da ne mora podići rejting, nego ga čak može limitirati jer neće privući šire glasačko tijelo koje startno nije za Most. Na intenzivnoj kampanji pod zastavom Mosta može se pokušati obraniti Metković, ali na takvoj se ‘mostovski’ nabijenoj kampanji može izgubiti i Omiš i Vrgorac i Gradec i Velika Kopanica i Tompojevci.

Očekujete li žestoki sukob na lokalnim izborima Mosta i HDZ-a?

– Sada će nastati ‘totalni rat’ između Mosta i HDZ-a. Gdje god Most bude imao liste u gradovima i općinama te županijama, vodit će više borbu protiv HDZ-a s pozicije nacionalnog sukoba nego lokalnih tema. Mislim da bi u južnim županijama mogla biti zapaljiva situacija. I ne mogu reći da je to dobro za demokraciju, za izbore koji su fokusirani na lokalna pitanja, a bit će prelamanja preko nacionalnog sukoba. Ali to je za Most kao mlađu opciju šansa da se na valu otpora HDZ-a digne i tamo gdje ima slabu infrastrukturu pa će se taj sukob očito svjesno prenositi na teren. S druge strane to za Most može biti i dvosjekli mač jer koliko god na jednoj strani dobivao, toliko na drugoj možeš gubiti. Most još nije shvatio da može čak i narasti na lokalnim izborima za nekoliko gradića i općina više. Da može čak i ‘dobiti tri županije’, ma što to značilo, ali da to ne znači da će s HDZ-om uopće moći najesen u istu vlast. A nije isto tako svjestan da s SDP-om to uopće neće moći, pa čak i da naraste na 20 zastupnika i bude dovoljan SDP-u i manjincima. Imamo još jedan element na koji javnost uopće nije dosad bacila oko. Most još uopće nije bio oporba, čak ni lokalno! Bili su neki pojedinci poput Bulja, ali Most kao takav mentalno uopće ne zna što je to biti oporba, a to mu se sprema na dugi rok. Ako preživi sljedeće parlamentarne izbore.

Pa trudili su se biti oporba i u vlasti?

– Ključni ljudi Mosta nikad dosad nisu bili oporba, nego u svojoj kratkoj političkoj povijesti samo vlast. Petrov i Grmoja nisu ni dana bili oporba. Oni su u Metkoviću pobijedili od prve, a onda i na nacionalnoj razini od prvog pokušaja ušli u Sabor, pa odmah i u Vladu. Samo je Bulj prošao oporbeni ciklus, što se i vidi. Sad će i Petrov i Grmoja, ako Vlada ipak preživi ili Most na ponovljenim izborima opet uđe u Sabor, prvi put osjetiti što je to biti stvarna, a ne samo kampanjska oporba. Hoće li to Petrov znati biti? Ili će se u Saboru pojavljivati jednako često kao i Zoran Milanović? Hoće li se sve što je Most tražio dok je bio dio vlasti sada obiti o glavu samom Mostu? Hoće li Mostu, kad svima postane jasno da je neuvažavana oporba, prilaziti razni novi ljudi, stručnjaci, znajući da preko Mosta nemaju mogućnost aktivno djelovati i pokretati neke projekte? Kako će funkcionirati pobjednici u nekim gradovima i općinama nakon totalnog rata s HDZ-om koji najavljuju u situacijama kad budu trebali suradnju nove HDZ-ove Vlade za svoje općinske i gradske projekte? Hoće li se oni sami izolirati od ostatka Hrvatske ‘pod kontrolom’ HDZ-ove stare ili nove Vlade ili će ne znam što, jer ne znam misli li itko na to u Mostu pod općom borbenom mobilizacijom!? Ne postoji mogući budući pobjednik koji Mostu obećava normalne odnose nakon novih mogućih izbora. Samo potpuno samostalna pobjeda SDP-a, koja je ravna udaru kometa od 10 kilometara promjera u Zemlju, znači mir za Most u sredinama u kojima eventualno pobijedi na lokalnim izborima. Naime, SDP-ovi prirodni koalicijski partneri ne žele čuti za Most više nego sada sam HDZ. A potencijalna treća potpuno nova opcija za Most znači da tada zapravo njega neće ni biti jer takva da bi nastala, mora uzeti gotovo sve njegovo biračko tijelo, ali bez Mosta kao koalicijskog partnera i smetnje za pregovore s HDZ-om ili SDP-om.

Čini li vam se da Most ima rješenje za ovu krizu?

– Most je još u reaktivnom traženju vlastitog scenarija, a Plenković u potpunosti vlada svakim svojim potezom. Mislim da on ima nekoliko otvorenih smjerova. Nismo u situaciji kao kod zadnjeg pada Vlade jer tamo Karamarko nije vladao nijednim scenarijem, pa ni onim koji je tobože imao – preslagivanjem. Plenković upravlja svim svojim scenarijima, samo mi ne znamo koji je A, koji B, a koji C. Nije nužno da se sljedeći tjedan obave sve radnje i završi priča. Može doći samo do smjene Petrova pa se ionako prekida rad Sabora i nastavlja nakon lokalnih izbora. Moguća je i manjinska vlada i Vlada s tankom većinom i dodatnim osiguračem jedne stranke kao u slučaju manjinske vlade. Mogući su jesenski izbori najprije u HDZ-u pa onda parlamentarni. Samo jedno nije moguće – nije moguće da je Plenković u afektu razriješio ministre i da ne zna što će sad. A Karamarko je postupao baš tako – učinio je jedan potez, a nije znao koji bi nakon toga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Marijana Petir: Ljudski život nema cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Petir

“Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.”

Gospođo Petir, kandidatica ste za zastupnicu u Europskom parlamentu. Budući ste odradili već jedan mandat zastupnice u Europskom parlamentu, što po Vama, jedan politički predstavnik treba imati kako bi mogao uspješno zastupati interese svoje zemlje?

– Smatram kako svaki političar i političarka bez iznimke mora u prvom redu voljeti svoju domovinu i interese svoga naroda postavljati na prvo mjesto. Kada je nacionalni interes na prvome mjestu, onda ne bi trebalo biti nedoumica kako postupiti u nekom ključnom trenutku i za kakve politike se zalagati… Domoljublje, bogoljublje, radišnost i čestitost odlike su koje bi morale krasiti svakog čovjeka, pa tako i svakog političara. Politiku smatram pozivom te mislim da svaki političar mora sebe podrediti tome pozivu kako bi upravo dobrobit naroda stavio na prvo mjesto.

Biti zastupnik svoje zemlje u jednom ovako visokom političkom domu je velika čast, ali i odgovornost. Svaki kandidat mora biti svjestan mukotrpnog rada i promišljanja.

– Rad u Europskom parlamentu ne staje. Ja svakoga ponedjeljka rano ujutro putujem za Bruxelles ili Strasbourg gdje radim i do 14 sati dnevno te se četvrtkom poslijepodne/uvečer vraćam za Hrvatsku gdje od petka do nedjelje primam građane, izlazim na teren, obilazim naše poljoprivrednike… To je posao od 0 do 24, nema tu radnog vremena niti praznog hoda. Kada je riječ o pripremama za plenarne sjednice ili sjednice odbora, one su uistinu temeljite i zahtjevne. Morate znati da mi na plenarnoj sjednici možemo govoriti svega jednu minutu. Za tu jednu minutu govora, mi moramo pročitati stotine stranica dokumenata i dobro ih proučiti, izraditi stajalište, utvrditi argumente pa te argumente uobličiti da uspijemo što više reći u što manje riječi. No iza kulisa plenarne sjednice i tog jednominutnog govora odvija se još veća borba – trčanje po hodnicima, ugovoranje sastanaka i uvjeravanje kolega zastupnika da podrže moj prijedlog, da shvate zašto je Hrvatska specifična ili da je nešto što ja tražim za Hrvatsku i za hrvatske građane dobro i za njih i njihove građane.

U svom mandatu zastupnice odradili ste veliki posao zastupajući interese raznih kategorija hrvatskoga stanovništva. Posebnu ste empatiju pokazivali prema poljopriredi.

– Poljoprivrednu proizvodnju prije svega smatram strateškim nacionalnim interesom jer pitanje samodostatnosti proizvodnje hrane je pitanje nacionalne sigurnosti. Ponosna sam da sam u proteklom mandatu u Europskom parlamentu uspjela izboriti mnoge pozitivne stvari za naše poljoprivrednike, a među njima i europske subvencije za zdrave obroke mlijeka, voća i povrća za djecu u osnovnim školama koji se trebaju nabavljati s naših OPG-a. Nakon ruskog embarga 2014. godine za naše proizvođače jabuka i mandarina izborila sam obeštećenje na europskoj razini zahvaljujući kojem su oni mogli svoje proizvode besplatno podijeliti potrebitima četiri godine za redom. Izborila sam i prvo zakonodavno izuzeće za Hrvatsku – ono za hrvatske šume koje su bile okupirane za vrijeme Domovinskog rata, što nam omogućuje da i dalje možemo gospodariti svojim šumama na održivi način. Sa sto amandmana na reformu Zajedničke poljoprivredne politike koji su usvojeni na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj zaštitila sam interese hrvatskih poljoprivrednika, uključujući: veće potpore za mlade poljoprivrednike i osiguranje generacijske obnove; potpore za nove poljoprivrednike (starije od 40 godina); zaštitu financijske omotnice za potpore u poljoprivredi; paket mjera za bolji položaj ruralnih žena; učinkovitije financiranje pčelarstva i izravne potpore po pčelinjoj zajednici; posebne potpore za područja stradala u Domovinskom ratu. Usvajanje tih mjera na plenarnoj sjednici moj je prioritet!

Vaši česti susreti s vjerskim autoritetima i susreti na molitvenim doručcima pokazuju i Vašu opredijeljenost za očuvanje hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, prije svega, pitanja vezanih za život.

– Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.

Nedavno ste potpisali inicijativu za referendum “67 je previše”. Zbog čega?

– Podržala sam sindikate u njihovoj inicijativi da se provede referendum i promijene uvjeti za mirovinu i drago mi je da su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa. Smatram kako ljudski rad moramo poštovati, i kako radnicima i u njihovom radu, ali i u njihovoj starosti i mirovini, moramo očuvati dostojanstvo. Ja se godinama zalažem za dostojanstveno radno vrijeme i prava radnika u svim sektorima, kao i za uvođenje neradne nedjelje za radnike i radnice u sektoru trgovine. I posljednje istraživanje koje sam provela ponovno je pokazalo kako velika većina hrvatskih građana podržava uvođenje neradne nedjelje, no usprkos tome trgovine u Hrvatskoj mogu raditi 24 sata na dan 365 dana u godini. Majke ne mogu provesti nedjelju sa svojom djecom. Ne samo da se time stvara antiobiteljsko raspoloženje, već rad nedjeljom, ali i prekovremeni rad kojemu je izloženo jako puno radnika, ima i posljedice po zdravlje radnika. Ja ponovno ovim putem apeliram i na Vladu Republike Hrvatske da regulira rad nedjeljom, ali i na poslodavce da poštuju rad, ali i obiteljiski i privatni život svojih radnika.

Danas su vatrogasci proslavili svoj dan. Često Vas viđamo u vatrogasnoj odori.

– Članica sam Dobrovoljnog vatrogasnog društva od malih nogu i to članstvo je imalo važnu ulogu u mom odrastanju, naučilo me timskom radu, važnosti odvajanja svog vremena za plemenite svrhe… Tradiciju dobrovoljnih vatrogasnih društava smatram veoma vrijednom za odgoj novih generacija. Kao dobrovoljna vatrogaskinja, vrlo se rado odazivam različitim varogasnim okupljanjima i drago mi uvijek susresti se s kolegicama i kolegama vatrogaskinjama i vatrogascima. Baš sam prošloga vikenda ravno iz Slavonije došla u Trebarjevo Desno gdje je Vatropromet proslavio 25. godina djelovanja. Hrvatske vatrogasce sam ugostila i u Bruxellesu, ali i dovela belgijske vatrogasce u Hrvatsku kako bi mogli zajedno razmjenjivati iskustava. Drago mi je da se kao zastupnica u Eurposkom parlamentu mogu boriti i za naše vatrogasce i bolju regulaciju zaštite od požara.

Javnost Vas je prepoznala još kao mladu aktivisticu HSS-a. Dolazak Kreše Beljaka na mjesto predsjednika stranke promijenio je smjer djelovanja stranke, a očito i neslaganja s brojnim članovima stranke, pa i stranačkim  nositeljima javnih dužnosti.

– Krešo Beljak je uništio najstariju hrvatsku stranku, a sve više članova HSS-a udaljuje se od njega, čak i oni koji su mu bili relativno bliski. Kako ovih dana u kampanji obilazim Hrvatsku uzduž i poprijeko, susrećem HSS-ovce koji mi prilaze i izražavaju podršku ogorčeni zbog stanja u HSS-u. Sve ukazuje na to da će HSS Kreše Beljaka unutar Amsterdamske koalicije na europarlamentarnim izborima doživjeti potpuni potop te se nadam da će to biti početak kraja Beljakove strahovlade te vraćanje stranke u ruke starim i istinskim članovima.

 U Europskom parlamentu ste već učinili mnogo za Hrvatsku. Nastavljate istim smjerom?

– Nastavljam istim smjerom pod olimpijskim geslom „Brže, više, jače“. I dalje ću se boriti da zaštitim hrvatske nacionalne interese u Europskoj uniji i hrvatskim građanima osiguram sve što im kao europskim građanima pripada.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati