Pratite nas

Intervju

Bivši savjetnik Petrova: ‘MOST JE IZVRŠIO SAMOUBOJSTVO!’

Objavljeno

na

Ivica Relković je uz Most bio od samih početaka. U prošloj Vladi bio je posebni savjetnik Bože Petrova koji je tada bio potpredsjednik Vlade, a u ovoj Vladi je obnašao funkciju savjetnika donedavnog ministra uprave Ivana Kovačića.

Obje funkcije napustio je netom prije raspada suradnje između Mosta i HDZ-a, ali ovaj put Relković to nije napravio kako bi ostao uz Most, nego kako bi se posvetio političkim analizama na blogu ‘Besplatna politika’, koji je u međuvremenu pokrenuo. Želi biti neovisan analitičar političkih zbivanja na našoj sceni. Intervju za Jutarnji list počeli su dogovarati dan uoči odluke premijera Andreja Plenkovića da raskine suradnju s Mostom, što je iznenadilo i samog Relkovića te promijenilo temu razgovora.

Što mislite o reakciji Mosta nakon što im je premijer Andrej Plenković poručio da su nepoželjni?

– Most je zapravo izvršio ‘samoubojstvo’ vlastitog koalicijskog potencijala na dugi rok! Borbeno napuštanje pozicija kao poruka svakom potencijalnom partneru da se pripremi na burnu suradnju ne osigurava nikakve šanse za ikakvog ozbiljnog partnera. Hoće li HDZ uopće uzeti u obzir Most treći put? Ne. A hoće li to htjeti probati SDP prvi put? Ne. Pa kome onda Most u slučaju novih parlamentarnih izbora uopće više može biti partner za formiranje Vlade? Nema trećeg takvog u Hrvatskoj. Most je nepoželjan koalicijski partner i desnoj i lijevoj opciji. Ako se Most agresivnim finalima svojih dviju koalicija predstavio drugim političkim opcijama kao partner koji u slučaju raskida suradnje osvetnički udara svim sredstvima, tko će ga uopće htjeti ‘isprobati’ kao partnera? Je li Most sada sebi zapečatio sudbinu oporbene stranke na duže staze, čak i da opet ostvari dobre parlamentarne rezultate? Može li Most opstati kao stranka četiri ili osam godina u opoziciji? A čine ga dominantno nekarijerni političari koji nemaju takav dugoročni plan čekanja šanse za ‘popravljanje’ Hrvatske… Lako je biti trener Dinama u drugoj minuti utakmice, dok ti se čini da pri rezultatu nula-nula i s loptom u nogama kod zadnjeg veznog imaš sve u svojim rukama i nogama u srazu na Realom s kojim igraš. Trebaš zamisliti kako će izgledati 88. minuta ako si svoje igrače poslao na teren s porukom: ‘Potucite’ se svim sredstvima, improvizirajte, udarajte sa svih strana, to je jedina taktika koja vam je potrebna jer mi imamo ‘srce’, a oni su samo ‘skupi plaćenici’.

Kome sad odgovaraju parlamentarni izbori koje Petrov zaziva?

– Dobri su za HDZ jer odlično stoji i upravlja procesima, pa i datumom izbora. Dobri su za Živi zid jer sada može sam do deset mandata, bez partnera, ako se nešto u međuvremenu ne poremeti. Dobri su za nekog novog koji sada nema zastupnike. Za sve druge su manje ili više loši. Čak i za Most, jer će se sadašnja homogenizacija u idućih nekoliko mjeseci sudariti s realnošću koja glasi: Most više nije poželjan koalicijski partner nikome. Ne znam je li Most, pod napetostima u kojima se nalazi, uopće svjestan što mu se dogodilo u prošla dva-tri dana. I nije uopće bitno jesu li u pravu oko glasovanja u Vladi. Most je definitivno postao nepoželjan partner HDZ-u za bilo kakvu vladajuću kombinaciju, pa čak i za verziju pozadinskog partnera za manjinsku Vladu.

Mislite da dogovor sa SDP-om nije moguć?

– Iako se ova dva dana čini da su ti odnosi gotovo idilični, moramo računati na to da je to samo trenutak u kojem je posvađani bračni partner našao brzu utjehu u nekom drugom. Na prvu se čini da ima života i ljubavi i bez jučerašnjeg partnera, ali s novim se još nije razgovaralo ni o jednom sadržaju mogućeg partnerstva, osim o uzajamnom tješenju. Sad će slijediti jutro koje kaže: Most možda postaje desna stranka sa simpatijama Hasanbegovića i Esih. Kako će onda izgledati mogući ‘brak’ sa SDP-om nakon prijevremenih parlamentarnih izbora!? Možda to Most već sada u kampanji provjeri na lokalnim izborima. Miro Bulj koalira s Arsenom Baukom radi pobjede. Maras dolazi na skup i diže ruke u zrak s Buljem. Bulj odlazi u pomoć Obersnelu da zadrži vlast u Rijeci kako bi sutrašnja koalicija upravljala sa što više jakih sredina. Zauzvrat SDP ipak podržava Tomislava Panenića i Vladu Iljkića da dobiju Vukovarsko-srijemsku županiju. Naravno da karikiram. Ali probajte zamisliti moguću situaciju nakon mogućih parlamentarnih izbora najesen i SDP i Most kako dogovaraju zajedničku Vladu za koju im treba još i mali HNS, mali IDS, mali HSS… Zamislite kako HNS i IDS opravdavaju koaliciju s Mostom i Orepićevim zazivanjem ‘naroda’!? Ne možete to ni zamisliti? Onda se to najvjerojatnije ne može ni dogoditi.

Tko je Most danas?

– Most nakon prospavane ili neprospavane noći? Stranka s kojom nitko neće koalirati pa na vlast idući put može samo ako samostalno osvoji 76 zastupnika. Živi zid je rekao da oni ni ne žele ni s kim u koaliciju, nego da će preuzeti Hrvatsku kad dobiju 76 zastupnika. Sad imamo dvije konkurentske opcije koje jedna s drugom ne idu, ali obje love 76 samostalnih zastupnika! A to su dvije političke opcije koje se ne smiju udružiti ako svaka od njih ne želi izgubiti pola svojeg biračkog tijela pa će opet biti na istoj polaznoj poziciji: osuđenosti na poziciju oporbe ma što biračima nudili i radili.

Jeste li slutili ovaj scenarij pa zato napustili Vladu? I s pozicije savjetnika u prošloj vladi otišli ste netom prije nego što se raspala?

– Poslije formiranja nove vlade HDZ-a i Mosta očekivao sam isprva da će izdržati mandat, da će iskustvo prve vlade biti dovoljno poučno za kvalitetniju uspostavu druge. Predlagao sam da se u pregovorima ne ostavlja nedovršen prostori ni po pitanju imenovanja ni sadržaja koji se trebaju do kraja uskladiti. Budući da se ni jedno ni drugo nije dovršilo – a Vlada je krenula s radom – to sam smatrao prvom potencijalnom opasnošću. Kadrovskih nepovjerenja i napetosti bilo je kontinuirano. Ina – HEP je bila prva krupna tema koja je također urodila napetostima oko najboljeg modela. Čaša nepovjerenja punila se na obje strane. U međuvremenu Most je učinio korak transformacije u nacionalnu, a ne više samo lokalnu stranku s nacionalnom nezavisnom platformom pa sam počeo osjećati da sve ide u smjeru za koji nisam bio više insajderski zainteresiran. Više me zanimalo pratiti ono što je oko Mosta trebalo biti okupljeno kao nezavisna platforma u prvom trenutku labavo povezanih najperspektivnijih nezavisnih lista iz svake županije. Budući da je Most prednost dao brendiranju stranke, odlučio sam se povući i pokrenuti blog ‘Besplatna politika’, zapravo vlastiti neprofitni projekt analitičkog praćenja cjelokupne nezavisne scene koja je znatno jača izvan Mosta nego u Mostu.

Kakvom ste odnosu između Mosta i HDZ-a bili svjedok?

– Dok sam još bio posebni savjetnik i nekoliko se puta tjedno nalazio na ključnim sastancima na relaciji Most-Vlada, uza sav osjećaj nakupljanja određenih napetosti, činilo mi se da će Vlada prebroditi lokalne izbore, a nakon toga da će se odnosi vjerojatno stabilizirati. Ali već nakon desetak dana od povlačenja s mjesta savjetnika taj pogled izvana počeo me navoditi na pomisao da bi Vlada mogla ući u krizu upravo netom nakon izbora. Zaključio sam: postigne li Most dobre rezultate, još će više dizati letvicu svojih pozicija, a to će HDZ-u biti neizdrživo. Ako, pak, Most podbaci, a zadrži istu razinu želja, opet će se HDZ-u činiti da previše daje slabom partneru, a Most sigurno neće sniziti očekivanja. U oba slučaja, dakle, uviđao sam problem. Međutim, kad sam vidio priču oko Agrokora shvatio sam da je to ipak prevelik problem da se ne bi odrazio i na odnose u lokalnim izborima i u samoj Vladi. A onda je još SDP najavio traženje nepovjerenja ministru Mariću, i sve je izgledalo kao zamka u prvoj Vladi. Kad je postalo jasno da će ga predsjednik Vlade braniti, a Most neće moći pratiti, bilo mi je jasnije da razlog pucanja odnosa može doći i tijekom kampanje za lokalne izbore. U jednom mediju sam dan ranije napomenuo da se može dogoditi i Vlada bez Mosta.

Je li Plenković ovim potezom iznenadio čelnike Mosta Petrova i Grmoju?

– Iz prvih nespremnih i nespretnih reakcija zaključujem da zaista nisu očekivali da će se to dogoditi doslovno ‘u sekundi’, bez ikakve šanse za dodatne razgovore. Ali to samo znači da u pola godine suradnje nisu uopće shvatili da s Plenkovićem kao predsjednikom Vlade neće imati manevarskog prostora za povuci – potegni kao s Karamarkom. Ako je istina i to da je jedan od Mostovih ministara, kad je vidio da se ta točka pojavila na dnevnom redu, nazvao ‘klub’, to znači ili Grmoju ili Šimića ili samog Petrova, onda je poruka koja je došla s druge strane u smislu ‘budite protiv’ samo znak da u Mostu cijelih tih apostrofiranih tjedan dana uopće nisu imali svijest o tome da ta točka može biti prijelomna. Nisu imali nijedan scenarij osim jedne refleksne reakcije tipa ‘OK, budite protiv da se vidi vaš stav’. Pritom ne mislim procjenjivati sadržajnu stranu glasovanja, jesu li u pravu ili nisu, nego jesu li ili nisu bili spremni na protureakciju druge strane. I onda znali po kojem scenariju se dalje postavljaju.

Plenković kaže da njegova Vlada nije pala. Što vi mislite?

– Vlada nije pala. Plenković nije srušio svoju Vladu. Koliko vidimo, on je čak suvereno i planski vodi. Smjenjuje Mostove ljude, postavlja ‘privremene upravitelje’, osigurava prostor za nekog drugog. Zato ova Vlada neće pasti u očaju nemogućnosti da se složi nova većina ili neka manjinska kombinacija, nego čak i u takvom scenariju Plenković će sam izaći i reći: Gospodo iz ostalih stranaka, pripremite se na nove izbore! Neće dopustiti da bude prinuđen priznati: Vlada je pala. Pritom ne procjenjujem radi li Plenković nešto dobro ili loše u pozadini ovih poteza, govorim samo o vladanju situacijom. Sadržajno gledano, štiti li tu netko nekoga i slično, uopće se ne bih usudio nagađati jer za to treba imati nekakve uvide i dokaze, a nikad nisam bio u prigodi vidjeti nešto crno-na-bijelo. Mogu, kao i svi građani, pod dojmom dosadašnjih politika biti nezadovoljan što veliki i mali nemaju isti tretman, ali konkretnije ništa ne bih znao zaključiti.

Što je Most onda uopće želio postići rušenjem Marića?

– Distancu po pitanju odgovornosti oko Agrokora, pretpostavljam. Ako je Most imao samo opciju glasovanja protiv Marića, odnosno za njegov opoziv, onda je procijenjeno da je ona dobra za Most i u okolnostima lokalnih izbora i u okolnostima sadržaja oko Agrokora koji ne znam, a Most možda zna. Ali onda nisu predvidjeli nužne korake za scenarij koji se događa. Da je Most bio spreman na ovakav mogući scenarij, onda bi odmah nakon razrješenja trojice ministara vukao poteze u tom smjeru. Ne bismo najprije čuli poruku ostajanja u Vladi pa poruku neposluha ministara koji će nastaviti s radom protivno volji predsjednika Vlade, pa izjave na rubu zazivanja ‘naroda’, pa onda ipak ostavke svih razriješenih članova Vlade… Zašto ostavke ako smatraš da je predsjednik Vlade u protuustavnom djelovanju? Da je Most imao plan za ovakav scenarij, onda bi pola sata nakon razrješenja mirno povukao svoje dužnosnike iz ministarstava i najavio saborsko izglasavanje nepovjerenja ne više ministru Mariću, nego Vladi. Brzo bi znali ima li HDZ pasivnih 76 ruku koje neće biti za izglasavanje nepovjerenja na razne načine, aktivnim glasovanjem, pasivnim ostankom doma, izlaskom iz sabornice zbog ‘važnog’ telefonskog poziva i slično. I nema tu straha u smislu – joj, a što ako Plenković ima 76 ruku. Pa ako ih ima, ima ih – to je demokratski sasvim dovoljno da zadrži vlast bez tebe. Što tu možeš? Kao dijete udarati rukama o pod i tražiti natrag svoju ‘loptu’.

Je li Petrov iskoristio poziciju predsjednika Sabora?

– Most je imao šansu prebaciti ‘igru’ u Sabor. Ali Most je izabrao borbu na ‘tuđem terenu’ – mi ostajemo u Vladi, mi ne rušimo Vladu, mi se ne damo izbaciti, mi ćemo doći na posao… A trebao je plenkovićevski mirno Petrov tajniku Sabora reći jednostavnu rečenicu: ‘Pripremite, molim vas, za sutra točku dnevnog reda o izglasavanju povjerenja Vladi i proslijedite je klubovima zastupnika’. Sasvim normalno bi tada bilo obrazložiti da Most i HDZ ne vide problem Agrokora i ministra Marića na isti način i da je to prevelik problem da bi mogli zajedno nastaviti i u Vladi i u Saboru biti ista vladajuća većina. Ako HDZ ima novu opciju Vlade, Most se mirno povlači, pa neka se premijer što prije očituje pred Saborom i hrvatskim narodom kako ne bismo ušli u nestabilnost. Ako nema, neka krene proces traženja drugog mandatara. Tako je Most trebao reći. Umjesto takvog odgovora, počele su tenzije koje se više nisu dale zaustaviti. Zato je sada rat između Mosta i HDZ-a nezaustavljiv i to je kraj svakog budućeg partnerstva ovih dviju stranaka dok ne ode ‘prva postava’ i s jedne i s druge strane – ako i tad! I taj rat će biti spušten i na lokalne sredine do zadnje općine.

Ima li Plenković šanse rekonstruirati Vladu?

– Osobno mi se čini da je Plenković pripremio sve scenarije. Vjerujem da je imao scenarij i u slučaju Mostova pozitivnog ili suzdržanog glasovanja. Prihvatio bi, čini mi se, ‘šareno’ glasovanje na Saboru. Buljevo i Grmojino ‘ne’ Mariću, Petrovljevo suzdržano, nečiji izostanak i sve ono što je nabrojio i za opciju što su ministri mogli napraviti kad su vidjeli točku dnevnog reda na Vladi. A kako ne vidimo razliku između pada prošle Vlade i neusporedive pozicije ove Vlade? Onu Vladu je vodio ‘neutralni premijer’, a ne Karamarko. Karamarko ju je najprije trebao srušiti da bi nakon toga mogao uopće presložiti neku drugu. Ovu Vladu vodi Plenković. To je golema startna razlika. Zamislite Vrdoljaka ili Beljaka da im ovo kaže: ‘Ja sam predsjednik Vlade i ako se ne dogovorimo uslijedit će u rujnu novi izbori. Naravno, morate znati da ću ja i dalje biti predsjednik Vlade, doduše tehničke, ali nijednog dana neću biti bez Vlade. Kad završe izbori, moja će ponuda biti znatno niža od današnje. Ja ću imati 5 mandata manje ili 5 mandata više, ali vi ih možda uopće nećete imati ili barem ne ovoliko koliko ih sada imate. Ako nakon novih nepotrebnih izbora ne budete imali dovoljno zastupnika da mi osigurate većinu, ja ću Vladu nacionalnog jedinstva ili spasa ponuditi samo SDP-u. Zašto bih je nudio vama s moguća 2-3 zastupnika? Nudim vam je sada i samo sada. Želite li moju Vladu podržati kao manjinsku, uz jasan dogovor oko kojih nacionalnih prioriteta neće biti problematičnih glasovanja u Saboru, a oko kojih će cvasti 1000 cvjetova demokracije? Ili želite nakon lokalnih izbora s HDZ-om u koaliciju? Ili želite izbore? Eto, odlučite se između te tri opcije da znam po kojim tračnicama vozim iduće razdoblje. Ili sam tehnički premijer s velikom šansom da postanem potpuno samostalan nakon rujna pa da vas više ne trebam za razgovor. I da pritom primopredaju predam samome sebi bez suvišnog protokola. Ili sam premijer s vama kao svojim prvim potpredsjednikom. Ili s vama kao saborskom potporom, uz realizaciju vaših projekata koji su vam najvažniji’. Sad vi budite Vrdoljak ili Beljak pa odgovorite sami sebi.

Koja je budućnost Mosta?

– Most se homogenizira i odlazi još dalje u smjeru klasične stranke. I koliko je to operativno čišća situacija, pa čak i korisna u trenutku slabo pripremljenih pozicija za lokalne izbore, jer sada će se svim silama baciti u kampanju, to je za Most ujedno i jednosmjerna ulica. Ta ulica vodi možda i u solidan izborni rezultat, ali ne tako da se ostvari niz pobjeda, nego da se ulovi prosječan rezultat na više županija i gradova nego što ih je Most imao. Ali i ne toliko pobjeda. Zašto? Zato što je teško očekivati pobjede Mosta u prvim krugovima, a zbog nabijene homogenizirajuće stranačke kampanje teško da će ti Mostovi kandidati uspijevati u drugom krugu mobilizirati bilo koje drugo biračko tijelo. Ako je nasuprot mostovca neki HDZ-ovac, teško će Most u drugom krugu motivirati lijevo biračko tijelo da mu pomogne pobijediti. Ako je nasuprot mostovca SDP-ovac, nema ni najmanje šanse da Most u drugom krugu može računati na aktiviranje HDZ-ova biračkog tijela. Ako se Most stranački sve više postavi desno (poveže s Esihovom, čak Hasanbegovićem…) nemoguće je očekivati ikakav interes lijevog i centrističkog biračkog tijela za potporu Mostu u drugom krugu.

Kako mislite da će voditi ovu lokalnu kampanju?

– Podizanjem kampanje na nacionalnim temama s jakim naglaskom na ime Most zapravo će izbore pretvoriti u kvaziparlamentarne, a ne ‘komunalne’, kakvi su lokalni izbori. To može donijeti 10-15 posto tamo gdje imaš nekog novog nepoznatog kandidata, ali kandidatu koji je otprije na 25 posto to ne samo da ne mora podići rejting, nego ga čak može limitirati jer neće privući šire glasačko tijelo koje startno nije za Most. Na intenzivnoj kampanji pod zastavom Mosta može se pokušati obraniti Metković, ali na takvoj se ‘mostovski’ nabijenoj kampanji može izgubiti i Omiš i Vrgorac i Gradec i Velika Kopanica i Tompojevci.

Očekujete li žestoki sukob na lokalnim izborima Mosta i HDZ-a?

– Sada će nastati ‘totalni rat’ između Mosta i HDZ-a. Gdje god Most bude imao liste u gradovima i općinama te županijama, vodit će više borbu protiv HDZ-a s pozicije nacionalnog sukoba nego lokalnih tema. Mislim da bi u južnim županijama mogla biti zapaljiva situacija. I ne mogu reći da je to dobro za demokraciju, za izbore koji su fokusirani na lokalna pitanja, a bit će prelamanja preko nacionalnog sukoba. Ali to je za Most kao mlađu opciju šansa da se na valu otpora HDZ-a digne i tamo gdje ima slabu infrastrukturu pa će se taj sukob očito svjesno prenositi na teren. S druge strane to za Most može biti i dvosjekli mač jer koliko god na jednoj strani dobivao, toliko na drugoj možeš gubiti. Most još nije shvatio da može čak i narasti na lokalnim izborima za nekoliko gradića i općina više. Da može čak i ‘dobiti tri županije’, ma što to značilo, ali da to ne znači da će s HDZ-om uopće moći najesen u istu vlast. A nije isto tako svjestan da s SDP-om to uopće neće moći, pa čak i da naraste na 20 zastupnika i bude dovoljan SDP-u i manjincima. Imamo još jedan element na koji javnost uopće nije dosad bacila oko. Most još uopće nije bio oporba, čak ni lokalno! Bili su neki pojedinci poput Bulja, ali Most kao takav mentalno uopće ne zna što je to biti oporba, a to mu se sprema na dugi rok. Ako preživi sljedeće parlamentarne izbore.

Pa trudili su se biti oporba i u vlasti?

– Ključni ljudi Mosta nikad dosad nisu bili oporba, nego u svojoj kratkoj političkoj povijesti samo vlast. Petrov i Grmoja nisu ni dana bili oporba. Oni su u Metkoviću pobijedili od prve, a onda i na nacionalnoj razini od prvog pokušaja ušli u Sabor, pa odmah i u Vladu. Samo je Bulj prošao oporbeni ciklus, što se i vidi. Sad će i Petrov i Grmoja, ako Vlada ipak preživi ili Most na ponovljenim izborima opet uđe u Sabor, prvi put osjetiti što je to biti stvarna, a ne samo kampanjska oporba. Hoće li to Petrov znati biti? Ili će se u Saboru pojavljivati jednako često kao i Zoran Milanović? Hoće li se sve što je Most tražio dok je bio dio vlasti sada obiti o glavu samom Mostu? Hoće li Mostu, kad svima postane jasno da je neuvažavana oporba, prilaziti razni novi ljudi, stručnjaci, znajući da preko Mosta nemaju mogućnost aktivno djelovati i pokretati neke projekte? Kako će funkcionirati pobjednici u nekim gradovima i općinama nakon totalnog rata s HDZ-om koji najavljuju u situacijama kad budu trebali suradnju nove HDZ-ove Vlade za svoje općinske i gradske projekte? Hoće li se oni sami izolirati od ostatka Hrvatske ‘pod kontrolom’ HDZ-ove stare ili nove Vlade ili će ne znam što, jer ne znam misli li itko na to u Mostu pod općom borbenom mobilizacijom!? Ne postoji mogući budući pobjednik koji Mostu obećava normalne odnose nakon novih mogućih izbora. Samo potpuno samostalna pobjeda SDP-a, koja je ravna udaru kometa od 10 kilometara promjera u Zemlju, znači mir za Most u sredinama u kojima eventualno pobijedi na lokalnim izborima. Naime, SDP-ovi prirodni koalicijski partneri ne žele čuti za Most više nego sada sam HDZ. A potencijalna treća potpuno nova opcija za Most znači da tada zapravo njega neće ni biti jer takva da bi nastala, mora uzeti gotovo sve njegovo biračko tijelo, ali bez Mosta kao koalicijskog partnera i smetnje za pregovore s HDZ-om ili SDP-om.

Čini li vam se da Most ima rješenje za ovu krizu?

– Most je još u reaktivnom traženju vlastitog scenarija, a Plenković u potpunosti vlada svakim svojim potezom. Mislim da on ima nekoliko otvorenih smjerova. Nismo u situaciji kao kod zadnjeg pada Vlade jer tamo Karamarko nije vladao nijednim scenarijem, pa ni onim koji je tobože imao – preslagivanjem. Plenković upravlja svim svojim scenarijima, samo mi ne znamo koji je A, koji B, a koji C. Nije nužno da se sljedeći tjedan obave sve radnje i završi priča. Može doći samo do smjene Petrova pa se ionako prekida rad Sabora i nastavlja nakon lokalnih izbora. Moguća je i manjinska vlada i Vlada s tankom većinom i dodatnim osiguračem jedne stranke kao u slučaju manjinske vlade. Mogući su jesenski izbori najprije u HDZ-u pa onda parlamentarni. Samo jedno nije moguće – nije moguće da je Plenković u afektu razriješio ministre i da ne zna što će sad. A Karamarko je postupao baš tako – učinio je jedan potez, a nije znao koji bi nakon toga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari