Pratite nas

Kronika

Bivši šefovi SDS-a dali suprotne iskaze o Karamarkovoj suradnji s Udbom

Objavljeno

na

Dvojica bivših čelnika zagrebačke Udbe Ante Barišić i Božo Kovačević ostali su u ponedjeljak pri ranijim iskazima u kojima je Barišić potvrdio, a Kovačević odbacio navode Josipa Manolića da je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko 80-tih godina surađivao s tadašnjom Službom državne sigurnosti (SDS).

Barišić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bivši šef odsjeka SDS-a u Zagrebu od 1980. do 1990. u ponedjeljak je kazao da ostaje pri svom iskazu u kojem je u potvrdio Manolićeve riječi da je Karamarko bio doušnik Udbe te da bi ”uvid u konkretan dosje grupne obrade ‘Trs’ dao odgovore na sva pitanja”. S druge strane i bivši načelnik I. odjela SDS-a u Zagrebu Božo Kovačević ponovio je svoj prethodni iskaz i da Karamarko nikada nije bio u “suradničkom odnosu”.

Na ročištu u sporu u kojem Karamarko tuži Manolića za klevetu na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu, Barišić je posvjedočio da ima neposredna saznanja o Karamarkovu suradništvu i to iz dokumentacije o grupnoj obradi ”Trs”, a ”dio koje je i sam osobno sastavljao”. Kazao je da u prilog njegovim navodima idu i dvije ”informacije” o obradi ”Trs”, pod brojem 1499. iz prosinca 1983. i 414. iz travnja 1984.

”U informaciji iz 1983. jasno je naznačeno da su mjere u grupnoj obradi ‘Trs’ primjenjivane u dva pravca od kojih je bitno istaknuti grupaciju… kleronacionalističkih eksponiranih studenata na zagrebačkom Sveučilištu oko Stjepana Loze. Na stranici te informacije navodi se da su u toku informativni razgovori u cilju angažiranja za suradnju s Tomislavom Karamarkom, J.S. i B.M.”, rekao je Barišić. Dodao je da je u sljedećoj informaciji, onoj iz travnja 1984. vidljivo da su informativni razgovori obavljeni, ali da se nigdje ne spominje Karamarko.

”Dakle, upravo ova činjenica što se on ne spominje u toj ‘informaciji’, a trebao bi kao osoba s kojom je trebao biti obavljen informativni razgovor, ukazuje na to da je on surađivao s Udbom”, rekao je Barišić. Kazao je da su na zajedničkom kolegiju službe odlučivali o svakoj pojedinoj osobi koju bi uključivali kao suradnika u grupnu obradu. Prema njegovim riječima, o Karamarku se počelo razgovarati već 1982. te je potvrdio kako je on bio predmet razgovora na zajedničkom kolegiju.

Barišić je kazao i da je Karamarko imao ”određene veze sa sitnim kriminalom i Željkom Malnarom” i da je ta informacija o ”švercerskim poslovima” sadržana u informaciji broj 421, a upravo se na to, prema Barišićevu iskazu, pozivao Manolić kada je iznio svoje tvrdnje o tome, pritom koristeći informacije od ”svojih” operativaca iz Službe.

Prema Barišićevim riječima, glavni problem u ovom sporu jest što nije sva dokumentacija iz Hrvatskog državnog arhiva (HDA) dostavljena sudu ”jer je sadašnji ravnatelj HDA Dinko Čutura također bio obuhvaćen mjerama Službe”.

Obojica svjedoka tuđe iskaze nazvali proizvoljnima

Predočeno mu je i prethodno Kovačevićevo svjedočenje da Karamarko nije bio suradnik Udbe, na što je Barišić kazao da je ta tvrdnja proizvoljna. No, i Kovačević je, s druge strane, Barišićev iskaz nazvao proizvoljnim te ponovio da Karamarko nikada nije bio suradnik.

”Ante Barišić nikada nije sastavljao nikakvu bitnu dokumentaciju vezano za grupnu obradu ‘Trs’ jer je on tu postupao samo periferno. Rezime čitavog ovog slučaja je da te tvrdnje da bi Karamarko bio nekakav suradnik ili doušnik u Udbi jednostavno nisu točne jer sam ja kao načelnik I. odjela imao popis svih suradnika i operativnih veza i uopće sam odobravao da se nekoga angažira u tom smislu. Izričito tvrdim da Tomislav Karamarko do 1990. nije bio zaveden kao suradnik ili operativna veza”, rekao je Kovačević.

Potvrdio je da je ukupna dokumentacija o ljudima koji su bili u tretmanu obrade SDS-a ”netragom nestala”, ali i rekao da Barišić ”nije mogao niti je vidio bilo kakvu službenu bilješku ili dokument, a koji bi se odnosio na Tomislava Karamarka”. Tijekom Kovačićeva svjedočenja Barišić je odmahivao glavom.

Ročište koje je u ponedjeljak održano na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu nastavak je spora koji je uslijedio nakon neuspješnog mirenja na kojem se Karamarko nije pojavio, a Manolić je ponovio da stoji iza svega što je o Karamarkovoj suradnji s Udbom ispričao u intervjuu Nacionalu.

Tužbu protiv Manolića, za kojega traži kaznu od 350 dnevnih dohodaka, Karamarko je najavio nekoliko dana nakon objave spornog intervjua u lipnju 2015. Manolićeve tvrdnje da je krajem 80-tih godina surađivao s tadašnjom tajnom službom koja ga je ucijenila zbog veza sa sitnim kriminalcima, ocijenio je lažima i klevetama plasiranima u javnost “zbog političkih motiva i u predizborne svrhe”.

Karamarko je tada tvrdio i da su neki bivši djelatnici SDS-a, koji su ga operativno obrađivali, spremni na sudu posvjedočiti da su Manolićeve optužbe na njegov račun lažne, odnosno da nije bio suradnik tajne službe bivše Jugoslavije, već je bio žrtva SDS-ove operativne akcije kodnog naziva “Trs”.

Osim Manolića Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i tjednik Nacional protiv kojega je nepravomoćnom presudom dobio 70.000 kuna. (HINA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Sjećanje na žrtve partizansko komunističkih zločina u svibnju 1945. u Gornjoj Kustošiji

Objavljeno

na

Objavio

Ove nedjelje, 19. svibnja 2019 godine, kod spomen-obilježja žrtava komunističkih zločina stradalih 1945. te ekshumiranih iz masovne grobnice u Gornjoj Kustošiji, već tradicionalno je obilježen Dan sjećanja na žrtve komunističkog režima na lokaciji Gornja Kustošija.

Na njivi na kojoj je postavljeno spomen obilježje, 9. svibnja 1945. partizansko komunistički zločinci bez suda i zakona zvjerski su pobili 17 ljudi, velikom većinom mladih ranjenika – kadeta iz obližnje bolnice na Sv. Duhu.

Osobe upućene u ove zločine govore da su zločine izvršili pripadnici 13. proleterske brigade iz istočne Hercegovine i Crne gore.
Ovom sjećanju ove nedjelje nazočili su hodočasnici kao i predstavnici političkih i društvenih institucija i organizacija. Među sudionicima je bio i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović kao i predstavnik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Gjuro Knezičić.

Kod spomen-obilježja održana je Sveta Misa za sve pokojne i nestale. Svetu Misu je predvodio vlč Robert Šreter, župnik u Šestinama održavši nadahnutu propovijed u kojoj je naveo da je ubijanje koje se dogodilo 1945 bio je ples sotonskog zla. To je bio rezultat mržnje, kazne i odmazde, a mi smo se okupili u ljubavi. Naglasio je da, iako smo razočarani u ljudsku pravdu i hrvatsku pravdu, nemojmo pokleknuti i izgubiti vjeru u Božju pravdu, jer svi na kraju stanu pred sud Božji. I oni koji su 1945 ubijali u mržnji. U propovijedi nas je pozvao da vjerujemo Bogu, od njega se ne može sakriti niti jedan zločin. Pozvao nas je da ne dopustimo da nam iz srca otmu vjeru jer vjera nas je jedina do sada i sačuvala. Naveo je da će možda Bog jednom reći da su Hrvati čudan narod koji radi protiv samoga sebe. Vjerujmo Bogu.

U propovijedi je spomenuo i bl. Alojzija Stepinca rekavši da će on biti proglašen svetim ako ne danas onda sutra. A. Stepinac je žrtva na koju se okomilo sotonsko zlo.

Svi su mu radili o glavi, sve tri države jer je bio vjeran Bogu, a Bog je jači od politike i jači je od sotonskog zla. Bl. Alojzije nije se odrekao ni vjere ni Boga ni u najtežim trenucima. Krenimo za bl. Alojzije Stepincom koliko god to koštalo.

Nakon svete Mise organizirano je druženje hodočasnika uz domaću hranu i kolače.

Vlatka Sakar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Gorski kotar: ‘To je vojska’. Samo mladi, između 20 i 30 godina. Niti jedne žene, niti jednog starca

Objavljeno

na

Objavio

Ajvar i Red Bull. Hrana koju migranti kupuju u dućanu u Liču. Za okrepu u Gorskom kotaru, na šumskim pravcima kojima dosad možda nikad nije prošao, oni traže spas s – teglicama i limenkama u ruci. Na putu su za bolju budućnost. No, ono što ostavljaju iza sebe, na tom putu, izgleda grozno. Još lako za potrgane tanjure, prevrnute kuće ili vatre koje pale ljudima usred sobe. Nelagoda i strah proteklih mjeseci postali su svakodnevica u Gorskom kotaru. Tu je problem, piše Večernji List.

Gorani, ni krivi ni dužni, žive pod novim okolnostima. Ogorčeni. Ne znaju što im je činiti. Njihov je kraj postao Divlji zapad. Mirni kraj je novo središte migrantske rute. Proveli smo dan s Goranima, u Mrkoplju, Begovom Razdolju, Delnicama, Crnom Lugu, Fužinama, Liču… Ispričali su nam iz prve ruke što se ondje zaista događa. Pa da vidimo. Penjemo se automobilom šljunčanom cestom u predjelu između Mrzle Vodice i Crnog Luga. Idila, priroda, pogled… Nema nikoga. Put bi trebao biti užitak. Izlet. No, vlada neizvjesnost.

– Tri puta su mi dosad provalili u vikendicu. U strahu sam što ćemo sad tamo zateći – kaže Večernjem vlasnik kuće. Nekoliko trenutaka poslije stojimo na proplanku. Ispred kuće. U okolici oko nas nema nikoga barem pet ili deset kilometara. Ili ima? Gleda li nas tko iz šume? Jesu li migranti tu?

– To je vojska. Samo mladi, između 20 i 30 godina. Niti jedne žene, niti jednog starca. Samo muškarci. Ima ih u grupama i 30-ak – ispričali su nam prije susjedi u Mrzloj Vodici. I to odzvanja u ušima, što ako se sad pojavi 30 ljudi iz šume? Izađe van. Ili što ako su sada u toj kući. Što činiti. Čekamo hoće li tko izaći iz kuće. – Moram kucati na vrata vlastite kuće… – kaže, pa lupne po vratima. Trubili smo i u automobilu. Najavili dolazak. – Vrata sam ostavio otključana jer mi je policija savjetovala da ne zaključavam. Da će mi ionako provaliti opet kroz prozor, pa da je ovako pametnije. Ostavio sam traku preko vrata, a vidim da je skinuta – govori Riječanin, vlasnik vikendice, piše Večernji.

Reporteri Večernjeg su se spustili u obližnji bistro Mrzlica.

Gazdarica Snježana kaže: – Kad migranti uđu u lokal, obično su dvojica. I onda naruče 30 porcija pomfrita. Ili 30 porcija ćevapa. Ili 30 štruca kruha, ili 30 kroasana. Sjećam se, jednom ih je ušlo u lokal 12 ili 13 i naručili su – svaki po pomfrit. Krenula sam da ću pomfrit i ispeći, no već se pojavila policija i pokupila ih – kaže Snježana, piše u reportaži Večernjeg lista.

Uznemireni smo. I ne znamo kako se ponašati kad ih vidimo. Prići imigrantima ili ih zaobići. Da mu se nasmijemo ili ga otjeramo – kaže Miroslav, inače riječki urbanist pa dodaje: – Donedavno, dok migranti nisu krenuli Gorskim kotarom, u našem je mirnom mjestu najveća ugroza bio susjedov pas Laki. On bi lajao bez prestanka. I to je bilo to… Živjeli smo dosad mirno. A sad se bojimo pomaknuti iz mjesta, jer ne znamo što će nas dočekati ako kuću ostavimo praznom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati