Pratite nas

Kronika

Bivši šefovi SDS-a dali suprotne iskaze o Karamarkovoj suradnji s Udbom

Objavljeno

na

Dvojica bivših čelnika zagrebačke Udbe Ante Barišić i Božo Kovačević ostali su u ponedjeljak pri ranijim iskazima u kojima je Barišić potvrdio, a Kovačević odbacio navode Josipa Manolića da je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko 80-tih godina surađivao s tadašnjom Službom državne sigurnosti (SDS).

Barišić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bivši šef odsjeka SDS-a u Zagrebu od 1980. do 1990. u ponedjeljak je kazao da ostaje pri svom iskazu u kojem je u potvrdio Manolićeve riječi da je Karamarko bio doušnik Udbe te da bi ”uvid u konkretan dosje grupne obrade ‘Trs’ dao odgovore na sva pitanja”. S druge strane i bivši načelnik I. odjela SDS-a u Zagrebu Božo Kovačević ponovio je svoj prethodni iskaz i da Karamarko nikada nije bio u “suradničkom odnosu”.

Na ročištu u sporu u kojem Karamarko tuži Manolića za klevetu na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu, Barišić je posvjedočio da ima neposredna saznanja o Karamarkovu suradništvu i to iz dokumentacije o grupnoj obradi ”Trs”, a ”dio koje je i sam osobno sastavljao”. Kazao je da u prilog njegovim navodima idu i dvije ”informacije” o obradi ”Trs”, pod brojem 1499. iz prosinca 1983. i 414. iz travnja 1984.

”U informaciji iz 1983. jasno je naznačeno da su mjere u grupnoj obradi ‘Trs’ primjenjivane u dva pravca od kojih je bitno istaknuti grupaciju… kleronacionalističkih eksponiranih studenata na zagrebačkom Sveučilištu oko Stjepana Loze. Na stranici te informacije navodi se da su u toku informativni razgovori u cilju angažiranja za suradnju s Tomislavom Karamarkom, J.S. i B.M.”, rekao je Barišić. Dodao je da je u sljedećoj informaciji, onoj iz travnja 1984. vidljivo da su informativni razgovori obavljeni, ali da se nigdje ne spominje Karamarko.

”Dakle, upravo ova činjenica što se on ne spominje u toj ‘informaciji’, a trebao bi kao osoba s kojom je trebao biti obavljen informativni razgovor, ukazuje na to da je on surađivao s Udbom”, rekao je Barišić. Kazao je da su na zajedničkom kolegiju službe odlučivali o svakoj pojedinoj osobi koju bi uključivali kao suradnika u grupnu obradu. Prema njegovim riječima, o Karamarku se počelo razgovarati već 1982. te je potvrdio kako je on bio predmet razgovora na zajedničkom kolegiju.

Barišić je kazao i da je Karamarko imao ”određene veze sa sitnim kriminalom i Željkom Malnarom” i da je ta informacija o ”švercerskim poslovima” sadržana u informaciji broj 421, a upravo se na to, prema Barišićevu iskazu, pozivao Manolić kada je iznio svoje tvrdnje o tome, pritom koristeći informacije od ”svojih” operativaca iz Službe.

Prema Barišićevim riječima, glavni problem u ovom sporu jest što nije sva dokumentacija iz Hrvatskog državnog arhiva (HDA) dostavljena sudu ”jer je sadašnji ravnatelj HDA Dinko Čutura također bio obuhvaćen mjerama Službe”.

Obojica svjedoka tuđe iskaze nazvali proizvoljnima

Predočeno mu je i prethodno Kovačevićevo svjedočenje da Karamarko nije bio suradnik Udbe, na što je Barišić kazao da je ta tvrdnja proizvoljna. No, i Kovačević je, s druge strane, Barišićev iskaz nazvao proizvoljnim te ponovio da Karamarko nikada nije bio suradnik.

”Ante Barišić nikada nije sastavljao nikakvu bitnu dokumentaciju vezano za grupnu obradu ‘Trs’ jer je on tu postupao samo periferno. Rezime čitavog ovog slučaja je da te tvrdnje da bi Karamarko bio nekakav suradnik ili doušnik u Udbi jednostavno nisu točne jer sam ja kao načelnik I. odjela imao popis svih suradnika i operativnih veza i uopće sam odobravao da se nekoga angažira u tom smislu. Izričito tvrdim da Tomislav Karamarko do 1990. nije bio zaveden kao suradnik ili operativna veza”, rekao je Kovačević.

Potvrdio je da je ukupna dokumentacija o ljudima koji su bili u tretmanu obrade SDS-a ”netragom nestala”, ali i rekao da Barišić ”nije mogao niti je vidio bilo kakvu službenu bilješku ili dokument, a koji bi se odnosio na Tomislava Karamarka”. Tijekom Kovačićeva svjedočenja Barišić je odmahivao glavom.

Ročište koje je u ponedjeljak održano na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu nastavak je spora koji je uslijedio nakon neuspješnog mirenja na kojem se Karamarko nije pojavio, a Manolić je ponovio da stoji iza svega što je o Karamarkovoj suradnji s Udbom ispričao u intervjuu Nacionalu.

Tužbu protiv Manolića, za kojega traži kaznu od 350 dnevnih dohodaka, Karamarko je najavio nekoliko dana nakon objave spornog intervjua u lipnju 2015. Manolićeve tvrdnje da je krajem 80-tih godina surađivao s tadašnjom tajnom službom koja ga je ucijenila zbog veza sa sitnim kriminalcima, ocijenio je lažima i klevetama plasiranima u javnost “zbog političkih motiva i u predizborne svrhe”.

Karamarko je tada tvrdio i da su neki bivši djelatnici SDS-a, koji su ga operativno obrađivali, spremni na sudu posvjedočiti da su Manolićeve optužbe na njegov račun lažne, odnosno da nije bio suradnik tajne službe bivše Jugoslavije, već je bio žrtva SDS-ove operativne akcije kodnog naziva “Trs”.

Osim Manolića Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i tjednik Nacional protiv kojega je nepravomoćnom presudom dobio 70.000 kuna. (HINA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Raspisana tjeralica za migrantom koji je silovao djevojku s posebnim potrebama

Objavljeno

na

Objavio

Policija još uvijek traga za maloljetnim migrantom koji je pobjegao iz Prihvatnog centra i koji je zaražen HIV-om.

Migrant porijeklom iz Pakistana koji je dobio odgojnu mjeru zbog silovanja djevojke s posebnim potrebama krajem prošle godine, zaražen je HIV-om i pobjegao je iz Prihvatnog centra u Hadžićima kraj Sarajeva, piše Dnevni avaz.

Sud u Bihaću prenio je medijima da se na tom sudu vodio postupak protiv maloljetnog D.A. i da je pravomoćno okončan izricanjem odgojne mjere zbog kriminalnog djela spolnog odnosa s nemoćnom osobom.

Kako je migrant završio u bolnici na Koševu (Sarajevo), otamo je prebačen u Prihvatni centar, otkuda je pobjegao i ponovno se pojavio u Bihaću. Kako je u međuvremenu došla naredba za uhićenjem, on je ponovno lociran, ali kada su došli po njega, njega nije bilo u Prihvatnom centru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Preminuo akademik Marko Samardžija

Objavljeno

na

Objavio

U utorak, 19. veljače u Zagrebu je u 72. godini života umro akademik Marko Samardžija, istaknuti hrvatski jezikoslovac, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditelj Akademijinog Zavoda za lingvistička istraživanja, priopćili su iz HAZU-a.

Profesor Samardžija bio je autor zapaženog priloga o Rječniku govora santovačkih Hrvata Živka Mandića u ovogodišnjem Hrvatskom iseljeničkom zborniku Hrvatske matice iseljenika.

Marko Samardžija rodio se 2. rujna 1947. u Vođincima kod Vinkovaca gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završio je u Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te filozofije (1971.), magistrirao (1977.) i doktorirao (1986.). Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1971. do 1973., a zatim prelazi na Katedru za suvremeni hrvatski književni jezik (hrvatski standardni jezik) gdje 1973. postaje asistent, 1978. znanstveni asistent, 1987. docent, 1992. izvanredni profesor, a 1998. redoviti profesor. Bio je predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik od 1992. do 2006., a od 1996. do 1998. i pročelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 2017. Od 2000. do 2001. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, izabran je 2018. kada je postao i voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU.

Akademik Marko Samardžija bio je autor, urednik i priređivač oko 30 znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Objavio je sljedeće autorske knjige: Ljudevit Jonke (1990.), Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1993.), Filološki portreti (1993.), Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika (udžbenik za 4. razred gimnazije, više izdanja 1995.‒2000.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (1997.), Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije (više izdanja 1998.‒2008.), Jezikoslovni razgovori (2000.), Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (u suradnji s Antom Selakom, 2001.), Nekoć i nedavno ‒ odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika (2002.), Piščev izbor (2003.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (2. prošireno izdanje, 2004.), Hrvatski kao povijesni jezik (2006.), Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2008.), Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko (2010.), Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941., 2012.) te Srpsko ‒ hrvatski objasnidbeni rječnik (2015.)

Među važnija Samardžijina urednička i priređivačka izdanja spadaju knjige Jezični purizam u NDH ‒ jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik (1993.), Izbor iz djela Pavla Rittera Vitezovića (1999.,) Izbor iz djela Matije Antuna Relkovića, (1999.), Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999., Filološke sitnice i pabirci Ivana Broza (2000.), Jezikoslovne rasprave i članci F. Ivekovića, I. Broza, T. Maretića, V. Rožića, M. Rešetara, N. Andrića, D. Boranića i A. Radića (2001.), Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe Marijana Stojkovića (2005.), Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova; 2006.), Dani Julija Benešića II. (zbornik radova, 2006.), Bizovačko narječje Adolfa Bratoljuba Klaića (2007.), Donjosutlanski kajkavski ikavci (2008.), Dani Julija Benešića III. (zbornik radova, 2008.), Hrvatski pravopis ‒ po određenju kr. zem. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu Ivana Broza (2014.), Jezične bilješke Antuna Šimčika (2015.) te Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja ( 2017.).

Bio je gost lektor na Sveučilištu u Kölnu akademske godine 1977./1978. i 1978./1979., gost docent na istom sveučilištu akademske godine 1986./1987. i 1987./1988., gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Szombathelyu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.) te gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skoplju.

Bio je sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakovu (1998.), Ljubljani (2003.), Ohridu (2008.) i Minsku (2013.), kao i hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.), Varaždinu (2006.) te u Vukovaru i Vinkovcima (2014.).

Od 1995. akademik Marko Samardžija bio je član Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnog slavističkoga komitet od 2008., a od 2009. do 2012. i član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari