Pratite nas

Religija i Vjera

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica – Kalandora

Objavljeno

na

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora, a slavi se 40 dana nakon Božića. U povodu ovog blagdana u svim se crkvama slave svete mise i blagoslivljaju svijeće.

Svijećnica je spomendan na događaj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću, prepoznao u njemu budućega Mesiju. Pri tome je Šimun, to je okosnica blagdana, Isusa nazvao Svjetlom, doslovno “Svjetlost za rasvjetljenje naroda”. Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica ili Kalandora. Šimun je Mariji ujedno prorekao da će joj “mač boli probosti dušu”.

Spominjući se toga događaja, vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji se ta svijeća pali u različitim prilikama:na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak nade u vječni život, ali se pali i u drugim situacijama.

U narodu su brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan.

Naši stari bi običavali reći: „Kalandore ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“ Uz ovu izreku u narodu, mogli bismo protumačiti i današnje vrijeme u našemu zavičaju kojega je snijeg obišao, ali ne i kiša. No, već sutra sveti Blaž nam najavljuje snježne oborine.

I ne zaboravimo, stariji su smatrali da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda i stara poslovica: “Kalandora vodna, godina rodna”. Druga, pak poslovica kaže: “Kalandora vedra, u dice se vide rebra”. Ako je suditi po prvoj poslovici, ali i današnjemu vremenu, pred nama je dobra godina.

Svetkovina ‘Svijećnica’ ima više imena i svako odgovara stvarnosti na koju poziva ova svetkovina: Svijećnića, svijetlo, blagoslov svijeća; Kalandora po candeli, latinski svijeća; Prikazanje Isusa u hramu nakon 40 dana i Marijino očišćenje, također nakon 40 dana. “Na blagdan Svih svetih 1943. sa ostalim kolegama našao sam se u velikom Lageru u jednom žalosnom stanju.

Pod snježnim nebom nas je okupio kapelan Marcolini na svetu Misu i čitao nam Evanđelje Blaženstava. Čitao je polako i bez komentara pod punim pogledom stražara sa okolnih stražarnica i sa uperenim strojnicama prema nama. Mi smo izgledali kao beskrajna masa svijeta podno brda Blaženstava: svaka je riječ ušla u naša srca i tako smo se odmah osjećali puno i puno slobodniji od naših čuvara i stražara”. (Ni prijetnja mača boli je nije prestrašila.) M. Rigoni Stern

“Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka, vjerna zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskomu hramu. Zajedno sa Šimunom i mi to dijete priznajemo i slavimo kao “svijetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga… Sva naša ljudska logika prestaje kada nam netko kaže da ćemo Boga susresti u malenome djetetu. To možemo jedino spoznati djelovanjem Duha Svetoga. No, tko primi to svjetlo, njime je posve obasjan i prosvijetljen (Misal ABC).

Današnja svetkovina se zove po svijećama, po blagoslovu svijeća koje danas blagoslivljamo i nosimo u svoje domove “svijetlo od svijetla”. Međutim, službeni naziv je Prikazanje Isusovo u hramu. Ima ona i još naziv svetkovina Marijina očišćenja. Na Istoku se ova svetkovina zove i “susret”. Kao što je bio Mojsijev zakon nalagao da se dijete prikaže nakon četrdeset dana u hramu i da se prinese dar, tako je naređivao da se mora i majka četrdeset dana poslije poroda pojaviti i tako postati čista po Zakonu.

Josip i Marija izvršavaju zakon i propise, kao što će i sam Isus kasnije reći da nije došao ništa dokinuti, već samo dopuniti.

Danas prikazuju Isusa kao što su Eli i Ana roditelji maloga Samuela jednako prikazali u hramu. Kasnije je Samuel postao veliki i slavni Samuel(1Sam 1,24-28).

Ovo je, dakle, svetkovina i Isusova i Marijina. Isus je danas u središtu na kojega su upućene dvije osobe iz Staroga zavjeta: starac Šimun i proročica Ana. Oni su čekali otkupljenje i otkupitelja.
Ovdje bi trebalo malo vidjeti što znači sama riječ otkupljenje ili otkupiti. Čujemo je i izgovaramo kao i čitamo nebrojeno puta, ali nismo sigurni da nam je toliko poznata koliko je izgovaramo, iako u hrvatskom jeziku ima svoje lijepo značenje. U Starom zavjetu otkupitelj onoga koji je pao u bijedu i jad je bio pravno najbliži sljednik, od brata prvorođenca-najstarijega do prvih krvnih rođaka. Njihova je zadaća otkupiti, dati cijenu ako je pao u neko ropstvo ili ako je pao u materijalnu bijedu i skrajnje siromaštvo pomoći ga da se što prije pridigne. Ovako je u Izlasku Bog nazvao svoga Izraela “sinom prvijencem” kojega otkupljuje iz ropstva egipatskoga (Iz 4,22). Gospodin sam hita da spasi narod svoj, svoga ljubljenoga sina. Ovo je obiteljski, prijateljski, rodbinski čin, a ujedno i čin solidarnosti s nekim.

Dakle treba dati cijenu za nekoga i otplatiti ga, otkupiti ga da ponovno bude slobodan u svakome smislu.
No, u Novom zavjetu u Marka (10,45) čitamo da “Sin čovječji nije došao da mu se služi, već da služi i da svoj život dadne za otkupninu”. Bog nas, dakle otkupljuje krvlju svoga Sina, križem, mukom i smrću svoga Sina. Nije to platio srebrom, zlatom ili kojim drugim cijenjenim metalom, nečim tuđim, već nas otkupljuje krvlju svoga Sina. To je ono otkupljenje što su ga čekali i dočekali svetim životom Šimun i Ana. Svetim životom su dočekali i vidjeli “svoje spasenje”, ali tu je i proročanstvo Mariji da će joj mač boli srce probosti.

Treba danas posebno čuti molitvu starca Šimuna koji zahvaljuje Bogu da je vidio spasenje pripravljeno za sve narode i pred svim narodima i svijetlo koje će prosvijetliti i svijetliti za sve narode, kao i za Izrael. On je došao svima i dolazi svima. To je već jasno starcu u hramu, a Sveti Luka koji je helenističke kulture i piše takvoj publici, ovo rado naglašava.

svj_3

Starac Šimun kaže: “I tebi će samoj mač boli dušu probosti…” Sveta Obitelj se ne boji svoje zadaće…

Mač boli je znamo proboo Marijino srce, ali je i sam Isus bio znak osporavanja tolikima i za tolike kako jučer tako i danas. On i danas dijeli ljude za i protiv. On je sam podijelio vjerske glavare i bio prva žrtva na križu. Podijelio je povijest svojim uskrsnućem na dva dijela: do njegova dolaska i od njegova dolaska, kako se danas uobičaje koristiti – prije Krista i poslije Krista. Krist i Evanđelje su i danas prihvaćeni i osporavani i ove podjele su jako vidljive po vjerniku i nevjerniku, prihvaćanju ili odbacivanju.
Prihvatimo njega – svjetlo i pođimo za njim i s njim da nas prosvijetli kao što je milijune prosvijetlio i prosvjetljuje i danas, da i naš život bude uvijek svjetlo od svjetla.

(Svijećnica je svečano ušla u Rim u prvoj polovici VII-ga stoljeća. Papa Serđo I je naredio jednu od najstarijih pokorničkih procesija koja je išla od Sv. Hadrijana sa Foruma i završavala u Svetoj Mariji Velikoj (Santa Maria Maggiore). Svijeće su se blagosivljale po tekstu i riječima starca Šimuna, a sama procesija je trebala zatrti poganske običaje u gradu što su još zaživljavali. Svijetlo je došlo u Rim i na Svijećnicu svečanim ophodom i ostalo zauvijek u Rimu.)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari