Pratite nas

Religija i Vjera

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica – Kalandora

Objavljeno

na

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora, a slavi se 40 dana nakon Božića. U povodu ovog blagdana u svim se crkvama slave svete mise i blagoslivljaju svijeće.

Svijećnica je spomendan na događaj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću, prepoznao u njemu budućega Mesiju. Pri tome je Šimun, to je okosnica blagdana, Isusa nazvao Svjetlom, doslovno “Svjetlost za rasvjetljenje naroda”. Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica ili Kalandora. Šimun je Mariji ujedno prorekao da će joj “mač boli probosti dušu”.

Spominjući se toga događaja, vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji se ta svijeća pali u različitim prilikama:na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak nade u vječni život, ali se pali i u drugim situacijama.

U narodu su brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan.

Naši stari bi običavali reći: „Kalandore ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“ Uz ovu izreku u narodu, mogli bismo protumačiti i današnje vrijeme u našemu zavičaju kojega je snijeg obišao, ali ne i kiša. No, već sutra sveti Blaž nam najavljuje snježne oborine.

I ne zaboravimo, stariji su smatrali da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda i stara poslovica: “Kalandora vodna, godina rodna”. Druga, pak poslovica kaže: “Kalandora vedra, u dice se vide rebra”. Ako je suditi po prvoj poslovici, ali i današnjemu vremenu, pred nama je dobra godina.

Svetkovina ‘Svijećnica’ ima više imena i svako odgovara stvarnosti na koju poziva ova svetkovina: Svijećnića, svijetlo, blagoslov svijeća; Kalandora po candeli, latinski svijeća; Prikazanje Isusa u hramu nakon 40 dana i Marijino očišćenje, također nakon 40 dana. “Na blagdan Svih svetih 1943. sa ostalim kolegama našao sam se u velikom Lageru u jednom žalosnom stanju.

Pod snježnim nebom nas je okupio kapelan Marcolini na svetu Misu i čitao nam Evanđelje Blaženstava. Čitao je polako i bez komentara pod punim pogledom stražara sa okolnih stražarnica i sa uperenim strojnicama prema nama. Mi smo izgledali kao beskrajna masa svijeta podno brda Blaženstava: svaka je riječ ušla u naša srca i tako smo se odmah osjećali puno i puno slobodniji od naših čuvara i stražara”. (Ni prijetnja mača boli je nije prestrašila.) M. Rigoni Stern

“Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka, vjerna zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskomu hramu. Zajedno sa Šimunom i mi to dijete priznajemo i slavimo kao “svijetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga… Sva naša ljudska logika prestaje kada nam netko kaže da ćemo Boga susresti u malenome djetetu. To možemo jedino spoznati djelovanjem Duha Svetoga. No, tko primi to svjetlo, njime je posve obasjan i prosvijetljen (Misal ABC).

Današnja svetkovina se zove po svijećama, po blagoslovu svijeća koje danas blagoslivljamo i nosimo u svoje domove “svijetlo od svijetla”. Međutim, službeni naziv je Prikazanje Isusovo u hramu. Ima ona i još naziv svetkovina Marijina očišćenja. Na Istoku se ova svetkovina zove i “susret”. Kao što je bio Mojsijev zakon nalagao da se dijete prikaže nakon četrdeset dana u hramu i da se prinese dar, tako je naređivao da se mora i majka četrdeset dana poslije poroda pojaviti i tako postati čista po Zakonu.

Josip i Marija izvršavaju zakon i propise, kao što će i sam Isus kasnije reći da nije došao ništa dokinuti, već samo dopuniti.

Danas prikazuju Isusa kao što su Eli i Ana roditelji maloga Samuela jednako prikazali u hramu. Kasnije je Samuel postao veliki i slavni Samuel(1Sam 1,24-28).

Ovo je, dakle, svetkovina i Isusova i Marijina. Isus je danas u središtu na kojega su upućene dvije osobe iz Staroga zavjeta: starac Šimun i proročica Ana. Oni su čekali otkupljenje i otkupitelja.
Ovdje bi trebalo malo vidjeti što znači sama riječ otkupljenje ili otkupiti. Čujemo je i izgovaramo kao i čitamo nebrojeno puta, ali nismo sigurni da nam je toliko poznata koliko je izgovaramo, iako u hrvatskom jeziku ima svoje lijepo značenje. U Starom zavjetu otkupitelj onoga koji je pao u bijedu i jad je bio pravno najbliži sljednik, od brata prvorođenca-najstarijega do prvih krvnih rođaka. Njihova je zadaća otkupiti, dati cijenu ako je pao u neko ropstvo ili ako je pao u materijalnu bijedu i skrajnje siromaštvo pomoći ga da se što prije pridigne. Ovako je u Izlasku Bog nazvao svoga Izraela “sinom prvijencem” kojega otkupljuje iz ropstva egipatskoga (Iz 4,22). Gospodin sam hita da spasi narod svoj, svoga ljubljenoga sina. Ovo je obiteljski, prijateljski, rodbinski čin, a ujedno i čin solidarnosti s nekim.

Dakle treba dati cijenu za nekoga i otplatiti ga, otkupiti ga da ponovno bude slobodan u svakome smislu.
No, u Novom zavjetu u Marka (10,45) čitamo da “Sin čovječji nije došao da mu se služi, već da služi i da svoj život dadne za otkupninu”. Bog nas, dakle otkupljuje krvlju svoga Sina, križem, mukom i smrću svoga Sina. Nije to platio srebrom, zlatom ili kojim drugim cijenjenim metalom, nečim tuđim, već nas otkupljuje krvlju svoga Sina. To je ono otkupljenje što su ga čekali i dočekali svetim životom Šimun i Ana. Svetim životom su dočekali i vidjeli “svoje spasenje”, ali tu je i proročanstvo Mariji da će joj mač boli srce probosti.

Treba danas posebno čuti molitvu starca Šimuna koji zahvaljuje Bogu da je vidio spasenje pripravljeno za sve narode i pred svim narodima i svijetlo koje će prosvijetliti i svijetliti za sve narode, kao i za Izrael. On je došao svima i dolazi svima. To je već jasno starcu u hramu, a Sveti Luka koji je helenističke kulture i piše takvoj publici, ovo rado naglašava.

svj_3

Starac Šimun kaže: “I tebi će samoj mač boli dušu probosti…” Sveta Obitelj se ne boji svoje zadaće…

Mač boli je znamo proboo Marijino srce, ali je i sam Isus bio znak osporavanja tolikima i za tolike kako jučer tako i danas. On i danas dijeli ljude za i protiv. On je sam podijelio vjerske glavare i bio prva žrtva na križu. Podijelio je povijest svojim uskrsnućem na dva dijela: do njegova dolaska i od njegova dolaska, kako se danas uobičaje koristiti – prije Krista i poslije Krista. Krist i Evanđelje su i danas prihvaćeni i osporavani i ove podjele su jako vidljive po vjerniku i nevjerniku, prihvaćanju ili odbacivanju.
Prihvatimo njega – svjetlo i pođimo za njim i s njim da nas prosvijetli kao što je milijune prosvijetlio i prosvjetljuje i danas, da i naš život bude uvijek svjetlo od svjetla.

(Svijećnica je svečano ušla u Rim u prvoj polovici VII-ga stoljeća. Papa Serđo I je naredio jednu od najstarijih pokorničkih procesija koja je išla od Sv. Hadrijana sa Foruma i završavala u Svetoj Mariji Velikoj (Santa Maria Maggiore). Svijeće su se blagosivljale po tekstu i riječima starca Šimuna, a sama procesija je trebala zatrti poganske običaje u gradu što su još zaživljavali. Svijetlo je došlo u Rim i na Svijećnicu svečanim ophodom i ostalo zauvijek u Rimu.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskupi o ćirilici u Vukovaru: Treba puno mudrosti da se ‘na rane koje još nisu zacijeljene ne otvaraju nove rane’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

HBK: Biskupi raspravljali o kurikulumu za katoličke škole i ekumenizmu

Hrvatski biskupi raspravljali su u protekla tri dana na redovitom plenarnom 59. zasjedanju Sabora Hrvatske biskupske konferencije (HBK)  o ekumenizmu i kurikulu katoličkih škola, a na konferenciji za novinare komentirali su i neke aktualnosti.

Požeški biskup mons. Antun Škvorčević predstavio je prijedlog kurikula za katoličke osnovne i srednje škole, što je nadopuna nacionalnom kurikulumu.

“Na temelju onoga što je na nacionalnoj razini postalo obvezno, katolička crkva je nastojala na temelju ugovora države i Svete stolice oblikovati svoju nadopunu, na način da se definiraju posebnosti i identitet katoličkih škola”, napomenuo je.

Po njegovim riječima, prihvatili su izazov otvorenosti nacionalnog kurikuluma pa su učitelji i nastavnici iz katoličkih osnovnih i srednjih škola izradili radni dokument koji je predstavljen svim ravnateljima katoličkih škola.

Neki od ciljeva dokumenta su, među ostalim, izgradnja identiteta katoličkih škola te učenika u svjetlu evanđelja, za svaki predmet napravljeni su uvodni tekstovi i opći odgojno-obrazovni ishodi koji se mogu koristiti, uz popis korisne literature.

Tekuće školske godine provodit će se eksperimentalni kurikulum u katoličkim školama, nadopunjavat će se na temelju iskustva i na kraju godine napraviti revizija i konačni tekst. “Za iduću godinu ćemo imati konačno oblikovanu nadopunu kurikula za katoličke škole”, najavio je Škvorčević.

Vijeće za ekumenizam i dijalog, na čelu sa Škvorčevićem, pripremilo je nacrt Pisma za vjernike katolike i druge kršćane dobre volje, s obzirom da ekumenska ideja doživljava određeni zamor, ističući da ekumenizam pitanje vjere, ne politike ili nacije. “Kod nas ima poimanja da je to strategija katoličke crkve za političke ili nacionalne ciljeve, pa odmah nastaje nesporazum”, rekao je.

“Oni koji vjernički pristupaju tom pitanju nisu se umorili nego od biskupa očekuju jasnu riječ i mi to želimo ovim dokumentom koji želi ostati na načelnoj razini, dati smjernice i poticaje na temelju onoga što o ekumenizmu misli i zastupa katolička crkva u svojim službenim dokumentima. Ovaj dokument će olakšati razumijevanje tog područja ne samo što se tiče crkve nego i šire, postojat će dokument koji je okosnica za naš razgovor o tome”, istaknuo je.

Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić je predstavio prijevod dokumenta Kongregacije za katolički odgoj o rodnoj ideologiji pod nazivom “Muško i žensko stvori ih – put dijaloga o pitanju roda u odgoju”, koji je objavila kongregacija za katolički odgoj 10. lipnja, sada je preveden na hrvatski i uskoro će biti tiskan.

“Dokument ima za cilj pomoći onima koji djeluju na području odgoja i obrazovanja, prije svega u katoličkim školama i vjernicima u državnim školama kada je u pitanju ljudska seksualnost”, rekao je Križić.

Prema tom dokumentu, rodna ideologija donijela je kulturnu dezorijentaciju. Dokument ima tri djela – slušanje, razmišljanje i prijedlozi, a  naglasak je na tome da se tom ideologijom negira prirodna razliku muškarca i žene te dokida antropološki temelj obitelji.

Križić smatra da je najveći problem što ta ideologija niječe naravnu različitost i uzajamnost muškarca i žene te nameće društvo bez razlika između spolova, te manipulira onime što je priroda.

Dokument stavlja naglasak na točke susreta, prije svega borbu protiv svake diskriminacije, ravnopravnost muškarca i žene, odgoj djece i mladih u toleranciji različitosti s obzirom na rasu, vjeru afektivne sklonosti, te promicanje ženskih vrijednosti i njihovom doprinosu u odgoju.

Dodao je da crkva prije svega nudi kršćansku antropologiju koja je utemeljena na činjenici da čovjek poštuje prirodu, naglašava ulogu obitelji u odgoju djece, kao i škole te društva, jer se ne može nametnuti samo jedan oblik odgoja u školama, već roditelji moraju biti pitani o tome, a i sama znanost se treba izjasniti.

Biskupi o aktualnostima

Novinare je zanimalo kakav je stav crkve o štrajku učitelja, iako katoličke osnovne i srednje škole nisu u štrajku.

“Traženje prava svakoga djelatnika i radnika, osobito onih koji smatraju da su ponešto zakinuti sasvim je legitimno, ali na drugoj strani je pitanje tražimo li nešto što je nemoguće”, rekao je biskup Škvorčević.

“Mi kao vjernici trebamo izraziti solidarnost na drugi način koji ne isključuje i ovaj, ali nije štrajkaški, postoje mogućnosti i mi ćemo o tome raspraviti s ravnateljima katoličkih škola pa vidjeti što možemo na ovo pitanje još čvršće zastupati”, dodao je.

Djelatnici katoličkih škola nisu potpisnici kolektivnih ugovora i nemaju te mehanizme, ali imaju neke druge.

“Nije dobro da mi kažemo za ili protiv, jer imamo svoju specifičnost, i u tom smislu, ne da smo protiv radničke borbe za prava i dostojanstva, nego metode, puta koji ćemo upotrijebiti za postizanje svojih prava”, ustvrdio je.

Na pitanje novinara izjašnjava li se crkva dovoljno o nasilju nad ženama ili nacionalnim manjinama, biskupi su rekli da je pitanje gdje se to može reći, a u zadarskom slučaju premalo je detalja, iako ovdje “nema nikakvog opravdanja o nasilju”.

Biskup Škvorčević je ustvrdio da su jasna polazišta crkve, no pita se je li oportuno da ona odmah osuđuje. “Katkad se od crkve očekuje da bude arbitar, ona to nije i ne može biti. Znamo što je čovjek u svojoj idealnoj koncepciji, treba osuditi onoga tko čini zlo, nekoga može smetati da nismo osudili, no to nije naša prva zadaća, naša je zadaća i u najtežim situacijama promicati dostojanstvo čovjekovo jer i oni najgori imaju pravo na dostojanstvo”, dodao je.

Upitani o tome da se biskupi protive ukidanju Dana neovisnosti, što se pisalo u Glasu Koncila, biskupi kažu da je to mišljenje glavnog urednika, a na plenumu se o tome nije raspravljalo. “To je pitanje društvene zajednice, onih kojima smo povjerili da promisle što je dobro, a što nije za hrvatsko društvo, da su u pitanju crkveni blagdani, onda bismo se uključili ovako ne”, kazao je.

Za slučaj ćirilice u Vukovaru, biskupi su rekli kako treba puno mudrosti da se “na rane koje još nisu zacijljene ne otvaraju nove rane”, no pitanje je kako liječiti tu situaciju, s osjećajima za obje strane, koje su ranjene i imaju problema. (Hina)

 

SDSS-ovac Penavi dao statut na ćirilici, on ga bacio na pod

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nuncij G. Lingua: Hrvati su narod duboke katoličke tradicije i vjernosti Svetoj Stolici

Objavljeno

na

Objavio

Novi apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua na početku svoje misije u Hrvatskoj služio je u četvrtak euharistiju u Zagrebačkoj katedrali istaknuvši kako su Hrvati narod duboke katoličke tradicije i vjernosti Svetoj Stolici.

Prije početka euharistije nadbiskup Lingua predao je pismo državnoga tajnika Svete Stolice Pietra Parolina u kojem on poziva hrvatske biskupe da novoga nuncija prate u njegovoj službi.

Misi su, među ostalima, nazočili i predstavnici državne vlasti među kojima i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner, Mate Granić kao izaslanik predsjednice Republike, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman kao i brojni predstavnici diplomatskoga zbora.

Lingua je vjernike pozvao na zajedništvo i sklad jer, naglasio je, zajedništvo s Bogom ovisi o zajedništvu s braćom.
“Evo nas na grobu onoga koji je častio ljubav Kristove Crkve”, rekao je dodavši kako zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac nije oklijevao suočiti se s tužiteljima zbog svoje vjernosti Bogu i Crkvi.

Podsjetio je na Stepnčevo pismo vjernicima iz 1957. godine, u kojem, kako je naveo, poručuje vjernicima svoje nadbiskupije da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi.

Svjetski rat, pisao je Stepinac, odgodio je jubilarnu proslavu, ali ni rat, ni mir, ni sreća ni nesreća ne smiju nas pokolebati u našoj odlučnoj vjeri da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi i Petrovoj stolici, podsjetio je Lingua.

“Mnogi se pitaju još zašto blaženi Alojzije nije kanoniziran, rekao sam kanoniziran, a ne svet, jer on je već svet”, rekao je. Nedavno je, kazao je, kleknuo pred njegoviom grobom, počeo razgovarati s njim upitavši ga: mogu li učiniti nešto da se prepozna tvoja svetost?

“Učinilo mi se da ga vrlo jasno čujem i neprestano mi ponavlja: Ne brini za moju svetost, brini za svoju!”, rekao je.
To je ono, poručio je, što on traži od svakoga od nas te dodao kako je tu svetost prije njega posvjedočio Sv. Nikola Tavelić, Sveti Marko Križevčanin, Sv. Leopold Bogdan Mandić, Bl. Marija od Propetog Isusa Petković, Bl. Ivan Merz, Bl. Miroslav Bulešić i mnogi drugi poznati i manje poznati sveci koji su živjeli i žive među nama.

Novi nuncij Lingua na početku svoje misije u Hrvatskoj služio je euharistiju u nazočnosti članove Hrvatske biskupske konferencije (HBK) koji od 16. do 18. listopada sudjeluju na redovitom, plenarnom 59. zasjedanju Sabora HBK pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari