Pratite nas

Pregled

Blago Zadro posmrtno proglašen počasnim građaninom Grada Zagreba

Objavljeno

na

General bojnik Blago Zadro posmrtno je proglašen počasnim građaninom Zagreba jednoglasno je u srijedu odlučila zagrebačka Gradska skupština.

Riječ je o prijedlogu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, a u prihvaćenom se zaključku podsjeća kako je Blago Zadro heroj Domovinskog rata, junački poginuo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste.

Zadro je zbog iznimnog herojstva i izuzetnih organizacijskih sposobnosti preuzeo zapovijedanje obranom cijelog Borova Naselja te je bio zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade Hrvatske vojske. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera.

Rođen je u Bosni i Hercegovini, u Donjim Mamićima-Ledincu pored Gruda 31. ožujka 1944. godine, a s obitelji se kao desetogodišnjak doselio u Borovo naselje, gdje je završio školu i zaposlio se u tvornici “Borovo”.

Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji. Aktivno se uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom te iskazavši izuzetne sposobnosti zapovijedao je obranom Borova Naselja i bio zapovjednik 3. bojne 2014. Vukovarske brigade.

Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko željezničke pruge. Pokošen je rafalom iz puškostrojnice tijekom borbene akcije. Sa svojim sinom Robertom, također poginulim u Domovinskome ratu, počiva na vukovarskome Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno-stožerna škola Ministarstva obrane RH, Osnovna škola u Borovu Naselju te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu. Posmrtno je 2011. godine odlikovan Nagradom za životno djelo za iznimnu hrabrost i život položen u obrani Vukovara 1991. godine. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

Obersnel: U programima EPK koji izazivaju javne polemike ne vidim ništa sporno

Objavljeno

na

Objavio

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel rekao je u četvrtak na aktualnom satu Gradskog vijeća da ne vidi ništa sporno u dijelovima programa Europske prijestolnice kulture koji izazivaju javne polemike, poput postavljanja zvijezde na neboder u središtu grada, zastave SFRJ i programa Jugo joga.

SDP-ov vijećnik Duško Milovanović zatražio je od gradonačelnika da komentira rasprave o tome te o, kako se tvrdi, najavljenoj podjeli Komunističkog manifesta građanima i zastavi SFR Jugoslavije na Korzu u sklopu programa otvorenja, uz tvrdnje kritičara da se time program EPK usmjerava izrazito ideološki. Obersnel je rekao da kultura oduvijek otvara pitanja, propituje prošlost i sadašnjost te nerijetko provocira.

“Nikad se nisam miješao u osmišljavanje kulturnih programa u Rijeci pa tako ni u programa EPK”, istaknuo je. Gradonačelnik je rekao da je nositelj projekata koji izazivaju najviše interesa javnosti, među kojima su i navedeni u vijećničkom pitanju, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

U vezi s javno istaknutom tezom da bi trebalo “obraniti hrvatsku Rijeku”, Obersnel se upitao od koga bi se ona trebala braniti. “Možda od ravnatelja MMSU Slavena Tolja, koji je i sam bio branitelj u Dubrovniku”, dodao je gradonačelnik.

Neće se dijeliti Komunistički manifest građanima, nego slova iz tog teksta

Priča o jugoslavenskoj zastavi na Korzu je manipulacija jer su uz nju u sklopu vremenske trake bile postavljene i zastave drugih državnih sustava kojima je Rijeka pripadala kroz povijest, rekao je.

Na neboder u središtu grada ne namjerava se postaviti ne crvena zvijezda, nego zvijezda boje betona od kojeg će se izraditi, a u nju će se ugraditi 2800 komada stakla u spomen na toliko poginulih partizana u borbama za oslobođenje Rijeke, rekao je. Kad je riječ o programu Jugo joga, u nj se namjerava uključiti građane da oponašaju poze sa spomenika iz Drugoga svjetskog rata, a ja to prije doživljavam sarkastičnim i šaljivim nego propagiranjem jugoslavenske ideje, istaknuo je Obersnel.

“Također, neće se dijeliti Komunistički manifest građanima, nego slova iz tog teksta, a to je simbolična akcija podsjećanja na borbu radnika za svoja prava”, rekao je.

Na pitanje vijećnice Tamare Martinčić (SDP) o programu otvorenja i troškovima, Obersnel je odgovorio da su ukupni troškovi nešto veći od osam milijuna kuna, u što nije uključeno samo otvorenje u luci, nego 24-satni program na 30 mjesta u središtu grada. U konceptu programa Opere industriale bilo je isticanje vrijednosti i segmenata riječke povijesti, poput radništva, Janka Polića Kamova, antifašizma, punka i rocka te tradicije poput zvončara.

“Meni se svidjelo, nekome nije, a to je i odlika umjetnosti”, dodao je.

Novak o otvorenju EPK Rijeka: Radi se o retrogradnom dramaturškom modelu koji ničim ne impresionira

Postupak javne nabave – u natječajnoj dokumentaciji prevesti tekst sa srpskog jezika

Na pitanje Sandra Vizlera (HNS) da objasni postupak nabave pozornice i audiovizualne opreme za program otvorenja, što je djelomično osporila Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), direktorica “Rijeka 2020” Emina Višnić je istaknula da to državno tijelo nije poništilo postupak nabave, nego je zatražio dopunu dokumentacije. Dodala je da DKOM u svojem rješenju nije poništio taj upravni postupak nabave, niti je naznačio da se trebala prihvatiti ponuda tvrtke “Eldra” iz Bregane, koja se žalila na provedeni postupak. DKOM je odobrio nastavak postupka nabave i sklapanje ugovora unatoč uloženoj žalbi Eldre, rekla je Višnić.

“Bitno je da je DKOM odbacio tvrdnju žalitelja da je odabrana oprema lošije kvalitete”, istaknula je. “DKOM je zatražio da se uz brojčanu ocjenu ponuda navede i opisna, da se u natječajnoj dokumentaciji prevede tekst sa srpskog jezika s obzirom na to da je odabrani ponuđač tvrtka ‘Berar rental’ iz Novog Sada te da se priloži potvrda o nepostojanju poreznog duga ponuđača. Osobe koje su vodile ovaj postupak javne nabave su ocijenile da ta potvrda nije nužna jer tvrtka ‘Berar rental’ nema porezni broj, no sve zatraženo ćemo priložiti”, rekla je Višnić. (Hina)

Borislav Ristić: Rijeka – europska prijestolnica komunizma

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Za herojem tragali 29 godina: Naš Žarko našao je svoj mir…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: 24sata

U masovnoj grobnici u Marincima našli su posmrtne ostatke heroja iz Bogdanovaca. Obitelj će Žarka Manjkasa pokopati u Brodskom Stupniku uz njegovu majku. Ona nije dočekala da joj pronađu sina…

Ana Manjkas, Žarkova majka, nikad se nije pomirila sa sinovim nestankom. Čeznula je za mjestom na kojemu bi sinu jedincu mogla zapaliti svijeću, pokloniti se, isplakati… Mjesto utjehe za nju je u stanu bio ugao sobe koji je pretvorila u oltar za sina.

Na njemu su stajali cvijeće, sinova slika i njegovi predmeti. Sve do smrti molila je Boga samo da nađe sinove kosti. Umrla je i nije ga našla.

Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su jučer na Zavodu za sudsku medicinu na zagrebačkoj Šalati. Pronašli su ga, uz još troje ljudi, u masovnoj grobnici 18. siječnja u Marincima nedaleko od Vukovara. Uz njega su našli i kosti branitelja Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića.

‘Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao brata’, rekao je Žarkov najbolji prijatelj…

Konačno da se ta priča završila, da zatvorimo to poglavlje. Žarkov otac preminuo je 1968., a majka 2012. Želimo ga pokopati u Brodskom Stupniku, uz majku koja ga nije dočekala, rekao je Manjkasov bratić Nikola Vidmar, pišu 24sata.hr

Kaže kako se u trenutku Žarkova nestanka našao na istom ratištu. Nažalost, od suboraca tad ništa nije uspio doznati, nego ga je na povratku kući dočekao lampion pred vratima.

– Mislio sam da mi je umro djed koji je imao 91 godinu. Ušao sam u kuću i vidio majku kako plače. Rekla je da je poginuo Žarko. Pitao sam se kako, kad sam i sam bio ondje, a nisam ništa čuo – prisjetio se Vidmar.

Pomoćnik ministra branitelja Stjepan Sučić rekao je kako su osnovnu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici, koja je nađena u siječnju, dobili prije deset godina. Tad je nisu pronašli, no u suradnji s drugim institucijama odlučili su sustavno pregledati teritorij u okolici Marinaca.

Sestra identificiranog Antuna Petričića, Marija, kaže kako je njezin brat prije nestanka ušao u minsko polje i poginuo.

‘Znamo gdje ćemo ga pokopati’

– Pretužni smo, no u jednu ruku smo presretni što smo ga pronašli. Sad barem znamo gdje ćemo ga pokopati – kaže Marija. Peta jučer identificirana žrtva rata je Cvita Mihaljević. Njezine ostatke našli su u Negoslavcima.

Od početka izdavanja serijala “Nestali” još je dvoje sugovornika našlo svoje najmilije – Marija Raužan identificirala je i pokopala supruga Marijana, a Mira Nikl sina Vladu

O hrabrom junaku Bogdanovaca, Žarku Manjkasu Crvenkapi, 24sata.hr pisali su lani u lipnju. Njegov zapovjednik, pukovnik u mirovini Damir Radnić i školski prijatelj Stjepan Dugan prisjetili su se života i posljednjih dana neustrašivog heroja koji je uništio 12 tenkova. Kažu da je bio sjajan mladić.

Prvu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici u Marincima dobili su prije 10 godina. Tad je nisu našli pa su odlučili cijelo područje sustavno pretražiti…

– Te ratne 1991. imao je 24 godine. Sa simpatičnom baby facom nalikovao je 20-godišnjacima, kojih je bilo najviše u našoj ekipi. Nas dragovoljaca HOS-a u Vukovaru bilo je 58, a Žarko je bio jedan od nas – s ponosom u glasu govori nam Radnić.

Žarko se njihovoj postrojbi pridružio u Zagrebu tijekom rujna 1991. godine. Prva ratna iskustva stjecao je tijekom okruženja vojarne Borongaj i već se tad pokazao kao strašno hrabar momak. Za Vukovar su, raspoređeni u tri grupe, krenuli 26. rujna, a putovali su dan i pol. Nakon nekoliko dana na Sajmištu, Crvenkapa je s još sedam dragovoljaca HOS-a raspoređen braniti Bogdanovce. U selo su neopaženo ušli 1. listopada 1991. u tri sata nakon ponoći.

– Dan kasnije uistinu je uslijedio veliki i žestoki napad kojim je selo trebalo biti okupirano i pasti kao što su pali Marinci i Cerić. U selo je ušlo jako puno tenkova, nastala je panika. I ja sam razmišljao na koju stranu ići – prema Vinkovcima ili Vukovaru. Osim što ti je sve nepoznato, ne znaš odakle ti prijeti veća nesreća. I tad se dogodio Žarko Manjkas Crvenkapa.

Uništio je 12 tenkova

Od tada počinje njegova legenda. Uzeo je ručni bacač, valjda prvi put u životu, i pogodio tenk T84. I to je prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Bio je pun eksploziva, granata, čak mu je kupola odletjela nekoliko metara u zrak, pala naopako i nasadila se na tenk. I tad se u našim glavama dogodila promjena od 360 stupnjeva. Kao da nam je netko upucao adrenalin.

Počeli smo kao osice jurišati na te tenkove i transportere. Samo taj dan uništili smo 12 tenkova i transportera, Žarko čak četiri komada – svjedoči Radnić. Od tog 2. listopada Žarko Manjkas je postao protuoklopna zvijezda. “Gdje god je frka, zovi Žarka”, bio je slogan ekipe. A Radnić svjedoči da je sve obavljao s nevjerojatnom lakoćom. Nažalost, hrabri Crvenkapa izgubio je život 10. studenog 1991. godine tijekom proboja iz Bogdanovaca u “štafeti smrti”.

Pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a krenuli su u proboj s civilima koje su pokupili iz podruma. Do slobodnog teritorija dijelilo ih je minsko polje. Prvi su išli vojnici. Na čelu s Crvenkapom. Ako netko i stane na minu te strada, drugi bi ga zamijenio sve dok civili ne stignu na sigurno.

– Crvenkapa je zapeo nogom za minu, aktivirala se još jedna i stradalo je svih 11 branitelja. Lakše je ranjeno i nekoliko civila koji su nastavili dalje te su stigli u Nuštar. Uz Crvenkapu, na toj livadi ispod Marinaca na licu mjesta poginuli su još Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić, dok su Ivica Jurčan, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo i Đuro Kovačević teško ranjeni, ali su preživjeli – rekao nam je tad Radnić i dodao:

Žarko ih je sve zadužio…

– Žarko nas je sve zadužio, ne samo djelom, nego poštenjem, nadahnjujućim visokomoralnim, a s druge strane naivno dječjim ponašanjem. Nastavit ćemo štovati njegov lik i djelo.

A Dugan, Žarkov najbolji prijatelj, još tuguje za prijateljem kojeg je volio kao brata.

– Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao rođenog brata – kroz suze je zaključio Stjepan Dugan, pišu 24sata.hr

Ispovijesti obitelji nestalih objavljene su u dvije knjige koje su 2017. i 2019. promovirane u Zagrebu, Osijeku i Vukovaru. Za doprinos u rješavanju sudbina nestalih u Domovinskom ratum, autorice Romana Bilešić i Danijela Mikola lani su odlikovane redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski.

Pronađen Crvenkapa: Identificirano pet osoba nestalih u Domovinskom ratu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari