Connect with us

Religija i Vjera

Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!

Objavljeno

on

„Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!“ (Rim 12,14-18)

[ad id=”93788″]

Pratim ovih dana što se događa u domovini i oko nje. Razočaran sam kao i većina nas, ali ne mogu prijeći preko nekih navada koje su nam postale, kako se meni čini, opasnost od vraćanja u neka prošla surova vremena. Posebno me pogađa naša toliko puta izrečena i bezbroj puta ponovljena sintagma „Hrvatska šutnja“. Još jednom želim naglasiti i ograditi se te osuditi svaki huliganski ispad ili svaki divljački čin koji se je dogodio.

No ovdje želim pisati i progovoriti o šutnji koja se pretvorila u gnjev, u osvetu, u proklinjanje. Naime smatram da je poziv na javni linč, objavljivanjem imena i slika mladih ljudi ne dopustiv i dužan sam ustati u obranu dostojanstva čovjeka. Nismo li se tako pretvorili u one grozne zločinačke crvene umove koji su sudili bez suda i sudišta, koji su prokazivali i u jame bacali svećenike, redovnike i redovnice, muškarce i žene, mlade i djecu. Nismo li našli Pedra ili više njih kojemu ćemo svi mi suditi, kojega ćemo ako je potrebno i osuditi bez dokaza pred „narodnim sudištem“, kojega ćemo prokazivati poput agenata na terenu i izručivati toga istoga Pedra stranim državama. Želim ovdje pisati o ljudskom dostojanstvu svakoga Hrvata i Hrvatice, dostojanstvu čovjeka. Ovakvim postupcima kada proklinjemo, kada osuđujemo, a sa druge strane o huliganima u odjelima šutimo, postajemo kao oni koji unose razdor, postajemo kao oni crveni umovi koji podjelama i bez suda osuđuju i prokazuju i etiketiraju.

Pitam sebe i vas: NISU LI BAŠ TO ONI HTJELI?!? Puna su im usta isušivanja močvare, a kako mi se čini manipuliraju i isušuju nam razum i pitam se je li narod zaboravio, ruka im je na srcu dok svira himna i busaju se u prsa mi smo demokršćani, a donose protunaravne zakone i liberaliziraju dostupnost pilula puno bolje od takozvanih liberala. Opet pitam vas i sebe jesu li te strukture baš to htjele da sudimo bez sudišta, da budemo gnjevni jedni na druge, Hrvat na Hrvata, da proklinjemo, a pazite sve to bez ijednoga dokaza, bez ijedne slike gdje se jasno vidi tko baca te baklje, bez ijedne slike tko slika svastike po travnjacima, bez ijedne slike Marka Azapovića, D. Pajčića, pitam se nadalje nismo li nasjeli na još jedan krug podmetanja, na još jedan krug podvala, na još jedan krug razaranja svega Hrvatskoga. Nisu li baš oni htjeli da zaboravimo i da nam zabrane pjesmu „Lijepa li si“ i da opet osude bez dokaza, da nađu Pedra i tako sakriju prikladnim blještavim lampicama i rasprodaju i odlazak mladih i blokirane… S tim u vezi kao da čujem neki glas koji mi veli: vi možete imati Hrvatsku, ali nikad nećete biti u miru imati ćete pakao.

Ima jedan svetac u nas Hrvata koji je isto tako bio osuđen bez suda i sudišta, bez dokaza, kardinal Stepinac, koji je bio svjestan kako sve prolazi i ovdje se valja prisjetiti njegove rečenice izrečene u katedrali u Zagrebu: „Samo Bog je vječan! To je braćo i sestre, naša utjeha i naša snaga, kada gledamo pred sobom toliko protivnika Božjih, što otvorenih, što skrivenih. Raduje nas činjenica da će oni svi proći, a Bog ostaje. I kada bi se dogodilo da val opće mržnje, koju sije komunizam, prelije čitavu Europu, nećemo ni časak klonuti, nećemo osuđivati, jer mi znamo, Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ. I kada bi se dogodilo da val moralne razvratnosti, što ju sije bezbožni tisak, prelije čitav svijet, mi nećemo klonuti duhom, mi nećemo osuđivati, jer znamo, Gospode, da će proći ona i njezini začetnici, a Ti ostaješ. I kada bi se dogodilo da zavisnost i ovisnost, što ju siju neprijatelji Tvoji širom svijeta, još više raširi crna svoja krila nad ovim izmučenim narodom, mi nećemo klonuti duhom, jer će i to proći, ali Ti ostaješ, Gospode! Neka se prelije more na nas, neka potamni ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u tebe, Gospode, i u pobjedu tvojih načela, ostaje nepokolebljiva, jer sve će proći, ali Ti ostaješ, Gospodine.“ (Propovijed u Katedrali na Staru Godinu 1935.)

Isus Krist jučer i danas isti je i ne mjenja se, Hrvatski narod se voli dičiti da je Kristov, i to jest tako bilo kroz povijest i sada je i biti će. Stoga ne dajmo im da nas opet razdjele, da strukture učine nove podjele, a što nama preostaje nego ono što smo čitali na početku ovoga osvrta. Nama preostaje moliti se, ne osuđivati već praštati, ne proklinjati već blagoslivljati! Jer tko ovo ne cijeni, kome su jedini izvor informacija mediji obojeni u crveno, u društvu gdje su ljudske vrednote poremećene nema zajedničke budućnosti. Već on sudi i osuđuje, proklinje, pljuva, etiketira. Opet postavljam pitanje: NISU LI BAŠ TO ONI HTJELI?!? Prestanimo s tim navadama i počnimo moliti da se poštuju pravo i dostojanstvo svakoga čovjeka. Ne dajmo strukturama našu Domovinu. Tim putem, putem pobjede molitve, milosrđa, praštanja i blagoslivljanja neka krene naša draga Domovina!

fra Ivo Rastočić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari