Pratite nas

Razgovor

Blanka Vlašić: Gospodin me vodio kroz najteže trenutke moje sportske karijere

Objavljeno

na

Blanka Vlašić, jedna od naših najboljih atletičarki svih vremena, u studenom je navršila 33 godine, ali i ne pomišlja na prestanak karijere, piše Večernji list Štoviše, raduje se novoj sezoni poput nekog početnika. Stanje joj zbog ozljede noge ni nakon operacije nije bajno, ali se Blanka ne da.

Boli, naravno da boli. Ali odradila sam planirane pripreme i sad sam sretna.

Nisu to bili skakački treninzi jer to još ne mogu, ali sve ostalo sam napravila kako treba. Sada slijedi desetak dana odmora, a onda sve ispočetka – rekla je Blanka.

Beograd nisam još otpisala

Dvoranski dio sezone propustit će?

Naravno. Opet, neću posve zatvoriti vrata nastupu na Europskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu. Znam da bi me domaćini tamo rado vidjeli, znam da bi mogla skočiti onako bez ijednog natjecanja prije, ali su šanse jako, jako male.

Ne sjećam se kad sam zadnji put nastupala u dvorani. Spreman se više za sezonu na otvorenome gdje je najvažniji cilj nastup na Svjetskom prvenstvu u Londonu. Nikad do sada nisam skakala na tom novom olimpijskom stadionu.

Kad mi već nije bilo suđeno da skačem na Igrama 2012., da barem onda skočim na Svjetskom prvenstvu. Premda to više nije ista staza kao prije četiri godine – istaknula je.

Nećete valjda opet doći u London bez ijednog natjecanja?

Ha, ha. Neću. U planu mi je nastupiti na svim mitinzima Dijamantne lige. Da, planiram nastupiti odmah na prvom na kojem je na rasporedu vis. Koji je to? Iskreno ne znam.

Ne zamaram se trenutačno u kojem ću gradu najprije skakati.

U Londonu će se oprostiti dva velika atletičara, Britanac Mo Farah i Jamajčanin Usain Bolt. Razmišljate li i vi možda kao oni?

Ne, ne razmišljam kao oni – naglasila je.

Zanimljivo je da su Blanka i Usain iste godine krenuli u osvajanje atletskog svijeta. Oboje su postali svjetski juniorski prvaci u Kingstonu 2000. godine. Ona u visu, a on na 200 metara.

U ovih 16 godina Usain ima nekoliko medalja više, što i nije čudno. Ne samo što nije pauzirao kao Blanka nekoliko godina zbog ozlijede već i nastupa u tri discipline (1200 i 200 m te štafeta 4×100 metara), a Blanka samo u jednoj.

Na dva zadnja natjecanja, na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. i Olimpijskim igrama u Riju ove godine, osvojili ste, unatoč teškoj ozljedi, dvije medalje, srebro i broncu.

Na oba natjecanja otišla sam s velikim rizikom. Oba sam se puta premišljala da idem ili ne. Kao i uoči Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji 2011. godine, u Rio sam otišla bez ijednog pripremnog nastupa. Do samog kraja sam vagala ići ili ne ići.

Ali, isplatilo se otići. Na oba ta natjecanja. Dvije medalje su dvije medalje. Sada mogu reći da je tih sedam dana Rija bilo moje najstresnije razdoblje u životu. Skakala sam s blokadama. A kada bi blokada popustila, onda su bolovi bili takvi da ne možeš spavati. Neke sam treninge odrađivala u sobi.

Kada sam se vratila iz Rija bila sam u velikim bolovima. Nisam mogla hodati danima. Onda me uhvatila bolest. Bila sam tjednima u krevetu. Sve su to posljedice stresnog puta i nastupa na Olimpijskim igrama. Tako, kad me netko pita kako sam provela vrijeme od Rija do danas, mogu samo reći da nije bilo dobro – istaknula je Blanka.

Brončanu olimpijsku medalju poklonila je Svetištu Majke Božje Bistričke.

Ovo će uvijek biti moja posebna medalja, borila sam se kao ranjena srna u šumi, koja bježi od lovca i, eto, lovac me nije ulovio i osvojila sam broncu – rekla je Blanka.

Jeste li u međuvremenu došli vidjeti tu medalju?

Nisam. Ima i bližih svetišta. Poslali su mi slike i vidjela sam gdje su je stavili – priča Blanka.

Prilikom hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, Blanka je istaknula:

Gospodin me vodio kroz najteže trenutke moje sportske karijere. Križ u obliku ozljede bio je znak od Boga. Bolest je milost, križ je milost i to je ono što nam život s Isusom nudi.

Nakon osvojene medalje uvidjela sam da me boljelo kako bi mi Gospodin pokazao da nešto na što sam računala ne mora biti ako On tako odluči – istaknula je.

Kako je došlo do okretanja života prema Crkvi?

Shvatila sam da, ako je Bog stvorio sve oko nas, onda mu nije bio problem doći u močvarno tlo moje duše. Sada skačem za Gospodina. Sve što radim prikazujem Gospodinu. Ja više nisam bitna – rekla je Blanka.

Na društvenim mrežama bilo je dosta provokacija i ismijavanja vaših razmišljanja vezana za Crkvu.

Nisam ništa čitala. Ne zanima me. Očekivala sam takvo što. Ako nekome smeta kako razmišljam, to je njegov problem, ne moj. Iskreno, tuđa mišljenja me ne zanimaju – rekla je.

Prvi put neće Božić provesti u Splitu.

Istina. Idem na hodočašće u Jeruzalem. Božić u Betlehemu, to mi je oduvijek bila želja.

Iskreno, nadala sam se da će se ta želja svakako ostvariti nakon završetka sportske karijere. No, ispalo je da sam plan i program treninga za ovaj dio godine sto posto odradila tako da sam mogla planirati desetodnevno putovanje.

Kako imam prijateljicu koja ima svoju turističku agenciju, vidjela sam da u programu ima hodočašće u Jeruzalem. Rekla sam joj da za svaki slučaj ostavi jedno prazno mjesto. Sve se idealno poklopilo – istaknula je.

Obitelj uvijek u mom srcu

Bit će sigurno najpoznatija osoba na tom hodočašću.

Na hodočašću nema poznatih i nepoznatih. Svi su isti.

Možda će netko htjeli autogram?

Možda, ali to nije poanta ovog puta.

Ovo vam nije prvo hodočašće?

Ne, bila sam u Italiji i Francuskoj.

Hoće li vam nedostajati obitelj za Božić?

Neće jer ih nosim u srcu. Oni su uvijek kraj mene. Kao i svi drugi moji dragi prijatelji.

Moje srce je veliko. Uostalom, da sam i ostala u Splitu, ne bih bila sa svojima.

Ove godine mama, tata i brat Nikola idu u Zagreb, u goste starijem bratu Marinu i njegovoj supruzi – rekla je Blanka.

Zbog Nikole više nego prije prati i nogometne utakmice Hajduka.

I prije sam pratila Hajduk, a sad još i više. Znam sada kad je svaka utakmica i protiv koga igraju. Dobar je Nikola, stavila sam magnet s njegovom slikom između pape Pija i Gospe, neka ga čuvaju.

Velik je pritisak na njemu, tek sad vidim koliko se fame i tenzija stvori oko jedne obične utakmice. Znam da ga ne čeka lagan put, ali jak je on u glavi, ima puno hladniju glavu nego ja i sigurna sam da će sve izgurati – rekla je jednom prilikom Blanka.

Otkako se natječe među seniorkama, Blanka je do sada osvojila 13 medalja na velikim atletskim natjecanjima.

Možda to neće javno reći, ali dvije stvari joj nedostaju da zaokruži svoju sportsku karijeru. Nedostaje joj zlatna olimpijska medalja te svjetski rekord u visu. Sad, što se tiče svjetskog rekorda Stefke Kostadinove od 2,09 metra, to će biti nemoguće ostvariti.

Pogotovo nakon ozljede i operacije. Zlatna olimpijska medalja? U Tokiju će Blanka imati 37 godina. S upravo toliko godina Španjolka Ruth Beitia osvojila je zlato u visu na Igrama u Rio de Janeiru.

Samo da je zdravlja. Zasad ne razmišljam o ozbiljnom prestanku karijere – istaknula je.

A razmišljate li o tome što ćete raditi jednog dana kada više ne budete biti u sportskom pogonu.

Znam samo da ću ostati u atletici, ali ne kao trener. To me ne zanima.

U redu, mogu mladima prenositi neka svoja iskustva, ali da bih bila trenerica nekom dječaku ili djevojčici, to ne. Ima sigurno puno načina da u atletici mogu pomoći svojim iskustvom.

Moji su prioriteti imati obitelj jednog dana – kazala je Blanka Vlašić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Turudić: U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Županijskog suda, sudac Ivan Turudić, gostovao je u Novom danu N1 i komentirao slučaje Sanader i Hernadi te procesuiranje ratnih zločina.

Hoće li i kada Zsolt Hernadi biti izručen Hrvatskoj? Zašto se i nakon zahtjeva DORH-a i europskog uhidbenog naloga ne događa ništa u vezi njegova izručenja?

Izdan je Europski uhidbeni nalog protiv Hernadija i ako stupi korak izvan Mađarske u neku drugu državu članicu EU, bit će predan Hrvatskoj. Mađarski sud je odbio rješenje uhidbenog naloga s čudnim obrazloženjem jer da Hernadi ne bi imao pošteno suđenje u Hrvatskoj i da Hrvatska nije država u kojoj vlada vladavina prava i da je o tome već presuđeno u Mađarskoj. Niti jedan od tih argumenata ne stoji. Je li Hrvatska država vladavine prava ili nije odluku o tome može donijeti samo Europsko vijeće i to jednoglasno. Što se tiče načela da je u Mađarskoj već suđeno EU, Sud EU je o tome iznio svoj stav u presudi.

Nije li politički skandalozno da jedna država EU smatra da Hrvatska nije država vladavine prava i što se još može učiniti po pitanju Hernadijeva izručenja Hrvatskoj?

Županijski sud je učinio sve što je mogao učiniti, a nema neki manevarski prostor. Sud EU nam je dao za pravo u svih pet pitanja koje smo postavili. Mađarski sud se referira na suđenje Ivi Sanaderu i pozivaju se na odluku Ustavnog suda i arbitražu i odluku Glavnog tajništva Interpola, a o krivnji može odlučivati jedino kazneni sud. Pravorijek u tom predmetu može donijeti jedino hrvatski sud.

Što je sa slučajem koji se vodi protiv Ive Sanadera. Jučer smo vidjeli još jednu odgodu, može li završiti u zastari?

Teško, gotovo sam siguran da neće završiti u zastari. Zastara je vrlo daleko u tom predmetu. U tom predmetu nema opasnosti od zastare.

Koji su rokovi za zastaru u slučaju Sanader i Hernadi?

U slučaju Sanader je desetak godina. Ja sada iznosim svoj pravni stav, a o tome će odlučiti Raspravno vijeće. Smatram da je zastara bila prekinuta dok se čekala odluka Suda EU. Zastara je bila 2019., plus vrijeme prekida postupka i ako se donese prvostupanjska presuda onda se još produžuje dvije godine. Mislim da tu ne prijeti realna opasnost od zastare, kao ni u slučaju Hernadi.

Hoće li na hrvatskom sudu biti uspješno završen slučaj Hernadi u Hrvatskoj i hoće li biti dostupan Hrvatskoj?

To bi bilo najpravednije. Zastara je uvijek neuspjeh cijelog sustava i poraz pravne države jer nemamo epilog. Učinit ćemo sve da do zastare ne dođe, no postoje i faktori na koje sud ne može utjecati.

Zašto se nije pronašao odgovor na pitanje o postojanju mita u slučaju Sanader?

Presuda u slučaju Sanader je bila pravomoćna, a onda ju je ukinuo Vrhovni sud. Nakon što presuda postane pravomoćna, dužnost suda je da u roku od 15 dana pozove, u ovom slučaju Roberta Ježića, treću osobu na koju je prenesena imovinska korist, da vrati novac. Mi smo pozvali nakon 15 dana po zakonu, spis smo poslali DORH-u. Oni su adresa da na to odgovore, zašto u roku godine dana koliko su imali, vremena u kojoj je presuda bila pravomoćna, nisu taj novac ovršili, vratili u državni proračun.

Postoji li odgovor DORH-a zašto se to nije dogodilo?

Postoji odgovor. Novac je u Švicarskoj, a postupak je dugotrajan i kompliciran. To je njihov uobičajen odgovor.

Kada govorimo o pravosuđu i dalje postoji niz zamjerki na sporost i dugotrajnost postupaka. Predsjednik ste najvećeg suda u Hrvatskoj, kako se nosite s tim kritikama?

Percepcija o pravosuđu stvarno nije dobra. Ti su prigovori na dugotrajnost često vrlo osnovani. Mi smanjujemo broj predmeta koji su stariji od 10 i 15 godina, ali još uvijek ih ima na stotine. Loša je poruka ako postupak traje 10, 15 ili 20 godina. Na te kritike je teško naći suvisao odgovor, osim se pokriti pepelom i truditi da se to ispravi.

Često ste upozoravali ste na utjecaj politike na pravosuđe, postoji li i dalje opravdana sumnja u javnosti da i u pravosuđu i DORH-u postoji utjecaj politike na pravosuđe?

O DORH-u neću govoriti. Možda ćete biti iznenađeni odgovorom, ali ja ne vidim u današnje vrijeme neki izravni pritisak u smislu da me netko nazove telefonom i traži da se slučaj riješi određeni način.

Je li se dovoljno radilo na istrazi ratnih zločina? To pitanje se aktualiziralo zbog prosvjeda koji je u Vukovaru najavio gradonačelnik Ivan Penava? Je li sudstvo i DORH dovoljno radio na istrazi ratnih zločina u Hrvatskoj?

Ja svakodnevno sudim i ratne zločine. Od rata je prošlo 27 godina i sve je teže i teže dokazivati i istraživati te slučajeve. Mnogi ljudi su pomrli, a neki su često nedostupni našim pravosudnim tijelima. Je li se moglo učiniti više? Iz svog iskustva kao dragovoljac iz rata znam za niz zločina koji su se dogodili, bio sam na ratištu u zapadnoj Slavoniji, a ne znam za nikog da je procesuiran. U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti. Zašto se nije optuživalo je pitanje za DORH.

Nije li neobično da se za zločin u Ovčari nije vodila sveobuhvatna istraga?

Za to ne znam. Teško mi je vjerovati da se nije radilo. Kao sudionik Domovinskog rata imam dojam da se nije dovoljno učinilo, ali to je samo dojam.

Možete li načelno prokomentirati slučaj Todorić?

Taj predmet je u fazi istrage. Radi se o velikom, opsežnom predmetu, a mislim da je rok za dovršetak istrage šest mjeseci. Paradoks je da taj predmet ne vodi specijalno tužiteljstvo nego redovno tužiteljstvo, zato što je optuženik odgovorna, a ne službena osoba. Dolazimo do paradoksa da se policajcu za 100 kn mita ili nekome drugome provodi istraživanja USKOK-a, a u predmetima od stotina milijardi, redovno tužiteljstvo. Trebalo bi se radikalno pristupiti reformi kaznenog zakonodavstva. Bilo bi potrebno učiniti da USKOK, kao i uskočki sudovi, rade kapitalne stvari. Danas je USKOK najveće ili drugo najveće tužiteljstvo u Hrvatskoj, a to je paradoks.

Jedan od vašim poznatih slučajeva je i slučaj bivše županice Marine Lovrić Merzel u kojem ste se oštro protivili nagodbi koja je postignuta s okrivljenim Žužićem. Zašto je Vrhovni sud stao na stranu nagodbe i zašto ste se protivili nagodbi?

Ja sad mogu pričati o tome, ja taj predmet više ne sudim zbog stava koji sam zastupao. Smatrao sam da sporazum između Žužića i USKOK-a nije u skladu sa pravilima odmjeravanja kazne. Mislio sam da je kazna premala i da ruši kaznenu politiku. Sudit će novi sudac pa ćemo vidjeti epilog tog predmeta.

Spomenuli ste Agrokor kao jedno od najvećih slučajeva, je li hrvatsko pravosuđe kapacitirano za takav proces?

Sad je u tijeku knjigovodstveno-financijsko vještačenje. U Hrvatskoj nije bilo stručnjaka za to jer su ranije radili ili za USKOK ili za Agrokor pa postoje razlozi da ne rade u konkretnom predmetu pa mislim da je spis poslan češkoj firmi koja će vještačiti. NIje to neuobičajeno i nije problem. Često su u Hrvatskoj problem megalomanske optužnice koje su prevelike i s previše optuženika. Bilo bi bolje i efikasnije da su manje.

Zdravko Mamić je iskoristio dvostruko državljanstvo kako bi izbjegao kaznu, a i mnogi drugi su to koristili. Što mislite o takvim slučajevima?

To je stvar državne politike. Ako se država odluči da nema dvojnog državljanstva, onda neće biti dvojnog državljanstva.

Može li ministar pravosuđa Bošnjaković učiniti više što se tiče poboljšanja u pravosuđu i poboljšanja percepcije pravosuđa u javnosti?

Nisam zadovoljan stanjem jer mislim da bi postupci morali biti kraći i uvjeren sam da se to može napraviti. Ministar je napravio neke korake kojima se ništa ne bi moglo zamjeriti, ali problem je brzina donošenja tih promjena.

Nacional danas donosi priču da četiri kuma, Vladimir Šeks, Miroslav Šeparović, Branko Bačić i Božidar Kalmeta, prema navodima tjednika, zajednički utječu na presudne teme za hrvatsko društvo u sjeni premijera Plenkovića? Što mislite o toj priči?

Nisam to još pročitao, ali mislim da to nije istina. Često se veže uz Šeksa da je pritajeni kadrovik u pravosuđu, ali ja smatram da to nije istina. Šeksu godi takva pozicija i mudro šuti, ali ja mislim da to nije takva situacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Culej: U nekoliko dana saznao sam tko je bio vođa četničke pobune u Borovu selu, ta saznanja mora imati i DORH!

Objavljeno

na

Objavio

U jeku reakcija zbog najavljenog prosvjeda u Vukovaru HDZ-ovog gradonačelnika Ivana Penave, novinari sa portala narod.hr razgovarali su sa Stevom Culejem, saborskim zastupnikom ove stranke i ratnim dozapovjednikom specijalne policije.

Culej je za Narod.hr progovorio o prikupljanju dokaza o zločinima počinjenim nad hrvatskim stanovništvom, odnosu DORH – a prema prikupljenim dokazima te nedjelovanju politike i institucija kako bi se zločini procesuirali.

“Završetkom rata došlo je do oprosta i abolicije vezano za događanja u Domovinskom ratu, osim za najteže oblike ratnih zločina koji su počinjeni. Uspostavljaju se kontakti s neprijateljskom stranom gdje se moglo doći za određenu svotu novaca do određenih podataka. I ja sam došao do nekih saznanja i informacije”, ističe Culej te postavlja pitanje ako je on kao civil mogao doći do određenih saznanja, kako nije mogla doći politika ili DORH.

Također, naglašava, saznavanjem informacija na ovaj način, otvorila se Pandorina kutija. Dolazi se do spoznaja, kaže, o počiniocima najtežih zločina, ali i svjedoka tih zločina.

“Haški sud je naložio srbijanskom pravosuđu da izvijeste što su učinili po pitanju procesuiranja zločina počinjenih nad Hrvatima”, govori Culej te pokazuje dokumente koji potvrđuju njegove tvrdnje.

Kako kaže, došao je i do saznanja da Mile Dedaković Jastreb nije opljačkao SDK, kako je to tvrdio Manolić.

“Na isti taj način sam došao do podatka da Mile Dedaković Jastreb nije sa svojim suborcima opljačkao SDK, a zbog toga je mučen. Nitko mu se nije ispričao zbog te laži”, otkriva Stevo Culej.

Također, otkriva, u posjedu je ratnog dnevnika majora Trifunovića koji je vođen tijekom 91., a govori o svim događanjima u Negoslavcima pokraj Vukovara gdje su izgubljeni brojni hrvatski životi.

“Mi tek sada dolazimo do brojnih dokumenata koji su se nalazili u Haagu”, govori i dodaje da se nada da hrvatske službe rade po pitanju ovih slučajeva.

“Ne znam koja bi tajna o Domovinskom ratu mogla ostati zatajena, osim neažurnosti, nesposobnosti ili nezainteresiranosti službi koje bi trebale raditi na ovim slučajevima”, oštar je Culej.

DORH ima sva ova saznanja, samo je pitanje što radi, ističe Culej

“Dobro se zna koja je politička praksa biranja predstavnika određenih institucija, a činjenica je da su nasljeđivali jedni od drugih isto stanje i iste postupke. Institucije treba osvježiti ljudima koji su zainteresirani, vanjskim suradnicima, ali i hrvatskim braniteljima koji imaju uvid u slučajeve”, kaže Culej te dodaje da se u sve ove godine na rasvjetljavanju zločina nad hrvatskim stanovništvom apsolutno ništa nije napravilo.

“Da smo se pomaknuli s mrtve točke ne bismo danas imali ovakav slučaj poput Penavinog”, naglasio je.

“U nekoliko dana došao sam i do glavnog organizatora četničke pobune koji je organizirao četnike u Borovu selu te je odlikovan kao četnički vojvoda u Ravnoj gori, a u Srbiji slavljen kao junak. Neke podatke sam znao odmah, neke sam prikupljao kroz određeni vremenski period”, opisuje Culej na koji način je prikupljao dokaze te priznaje, čuo je za poštapalicu da “tko dirne u Ovčaru, ode glava”.

“U policijskim upravama određeni su timovi koji su radili na pitanju ratnih zločina i oni su bili često mijenjani, ovisno o vlasti. Svatko od njih je dolazio do određenih spoznaja.”, govori Culej za Narod.hr.

Dodaje, zainteresiran je saznati koliko je ljudi iz bivšeg pravosudnog sustava iz vremena Jugoslavije, za vrijeme Domovinskog rata prešlo u hrvatske institucije o čemu će postaviti i zastupničko pitanje.

Culej se u razgovoru osvrnuo i na isplatu ratne odštete koju Hrvatska treba dobiti o Srbiji.

“Znamo da niti jedan rat među civiliziranim narodima nije završio, a da se nisu razmijenili zarobljeni, ubijeni, uz potrebne isprike i isplatu odštete od strane onih koji su rat započeli. S druge strane, Vučić zavijanjem po južnoj Srbiji i Kosovu, negacijom krivnje potiče na nove sukobe”, zaključuje Culej za Narod.hr te dodaje da Srbiju treba blokirati u ulasku u Europsku uniju sve dok ne riješi pitanje ratne odštete.

 

INTERVJU: Stevo Culej: Borba tek predstoji, a do tada skupimo glave, budimo spremni i čekajmo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari