Pratite nas

Blanka Vlašić pobijedila u Londonu s preskočena dva metra

Objavljeno

na

Dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis Blanka Vlašić pobijedila je na “Sainsbury’s Anniversary Games” u Londonu s preskočena da metra čime je izjednačila svoj najbolji rezultat sezone.

blanka vlašićVlašić je u Londonu sve visine (1,84, 1,90, 1,93, 1,96, 1,98, 2,00m) preskakala iz prvog pokušaja, a zatim je podigla letvicu na 2,02m, no niti jedan od tri pokušaja na toj visini nije bio uspješan. Drugo je mjesto s rezultatom 1,96m zauzela Španjolka Ruth Beitia, a treće Amerikanka Chaunte Lowe sa 1,93m.

Bilo je to posljednje natjecanje za Vlašić prije Europskog prvenstva u Zurichu (12-17. kolovoza), a u Londonu je nastavila niz pobjeda koji je započela na mitingu “Dijamantne lige” u Parizu prije 15 dana, a nastavila u Glasgowu prošle subote.

S obzirom da se Olimpijski stadion u Londonu, na kojemu su prije dvije godine održane Olimpijske igre preuređuje, Vlašić je slavila na provizornom atletskom borilištu na Horse Guards Paradeu. (Hina/kamenjar.com)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Govor prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana na predstavljanju knjige “Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”

Objavljeno

na

Objavio

fotografija: hkv

Knjiga “Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo. Hrvatstvo političara, kardinala, biskupa i hrvatskih mučenika”. (Tkanica: Zagreb, 2017.) posljednja je, ali vjerujemo ne i zadnja knjiga prof. dr. Zdravka Tomca, u nizu njegovih knjiga koje su podroban prikaz političkih prilika i glavnih aktera na hrvatskoj i protuhrvatskoj političkoj sceni. Njezinog autora, prof. Tomca, iskusnog političara i političkog analitičara ne treba posebno predstavljati. Vjerojatno i sam autor, svojevremeni potpredsjednik SDP-a, potpredsjednik Ratne vlade, potpredsjednik Hrvatskoga sabora, teško da će točno moći navesti koja mu je to po redu objavljena knjiga.

Pa ipak, ova je knjiga po svojoj strukturi različita od prethodnih, a time i po svojoj poruci ili čak oporuci. Knjiga je na neki način svojevrsna sinteza, sažetak, prethodnih knjiga u kojima Tomac prikazuje i daje političku ocjenu poglavara, kardinala i predsjednika Vlada, dakle ljudi koji su bili ili koji još uvijek jesu na čelu institucija koje su presudne za opstojnost hrvatske države, odnosno za nacionalni i kulturni identitet hrvatskoga naroda.

Tomac u ovoj knjizi daje sažete ocjene iz svojih brojnih prethodnih knjigao predsjednicima Tuđmanu, Mesiću i Josipoviću; ponavlja svoje ocjene o kardinalima Stepincu, Kuhariću i Bozaniću; prikazuje svoje odnose s predsjednicima hrvatskih Vlada Račanom, Milovanovićem, Karamarkom. Posebno se bavi povijesnom ulogom i prilikama u kojima je djelovala Ratna vlada premijera Gregorića, Vlada kojoj je bio potpredsjednik. Jasno da je u svojim ocjenama i vrlo precizan prema današnjoj predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.

Dvije su bitne odrednice koje su oblikovale sadržaj ove knjige, odrednice koje povezuju i uvezuju u cjelinu sve u knjizi spomenute osobe. Prva je odrednica autorovo traženje odgovora na pitanje – što to znači biti Hrvat, odnosno što je to hrvatski patriotizam ili jednostavno što je to hrvatstvo? Drugi je kriterij po kojem su se pojedine ličnosti našle u ovoj knjizi, što prof. Tomac piše samo o osobama koji su njegovi suvremenici, s kojima je surađivao ili s kojima je bio u sukobu, a ponekad i jedno i drugo: surađivao i ratovao. Izuzetak od toga kriterija je kardinal Alojzije Stepinac, prema kojem je prof. Tomac osjećao posebnu moralnu obvezu, iako s njime nije bio u osobnom kontaktu.

Prof. Tomac je osoba s dugim političkim iskustvom, a kako je bio na visokim političkim dužnostima, to njegov opis sukobljenih i oprečnih politika i političkih odluka ljudi koji su odlučivali o sudbini Hrvatske, te prikaz vlastitih stavova i vlastitog angažmana u tim procesima, ovoj knjizi daje dokumentarnu vrijednosti.

Ono što prof. Tomca čini poštenim i iskrenim autorom je njegovo priznanje da je griješio i da su njegovi protivnici znali biti u pravu. Mnoge je pogreške i u prošlosti pripisivao politici predsjednika Tuđmana, a niz mu pogrešaka ni danas ne oprašta. Pripovijeda da ga je dvadeset godina Račan progonio, ali da su potom niz godina bili bliski suradnici. Znao je mijenjati svoje političke ocjene o ključnim akterima na političkoj sceni i to ne samo jednokratno.

Zašto je tome tako?

Vjerojatno se odgovor može iščitati iz bitnih odrednica osobnosti Zdravka Tomca.Vjerujem da su tri odrednice njegova etičkoga i društvenoga habitusa razlogom zašto političar i pisac Tomac može u novim situacijama mijenjati svoja mišljenja o pojedinim ljudima, odnosno zašto je spreman iskreno priznati pogreške u svojim procjenama.

Prvo, prof. Tomac ne može, a da ne komunicira. On ne može, a da ne reagira, ne može ne odgovoriti na dnevne političke poruke, ne može a da ne bude dnevno angažiran. On je ovisnik od dnevne pisane i govorne komunikacije. Za njega komunicirati znači participirati. Njemu uskratiti pravo na svakodnevno komuniciranje (što je za njega istovjetno s političkim djelovanjem) isto je što je za drugoga osuda na zatvorsku kaznu.

Drugo, bitna je odrednica ovisnika (svako)dnevne komunikacije identifikacija sa predmetom rasprave. Identifikacija sa željom i namjerom da se upozori, pomogne ili osudi, zaustavi ili promijeni. Identifikacijaje emocionalna ovisnost u kojoj nema jasne granice između aktera, njihovih, želja, ciljeva, mogućnosti s jedne strane i objektivne zbilje s druge. Zato Tomacotvoreno priznaje: „ja sam emocionalni političar“. Osnovna pak značajka svakoga emocionalnoga angažmana je njegova temporalnost: traje samo dok se ne promijenisituacija s kojom se njezini sudionici identificiraju. Konkretno: hrvatstvo političara koje Tomac analizira za njega traje onoliko koliko se on s tim hrvatstvom može identificirati. Drugim riječima, hrvatstvo je ovisno o vremenu, preciznije o aktualnom vremenu u kojem Tomac komunicira.

Treće, vrijeme i prostor komunikacije za Tomca su prvenstveno javnost i mediji. Nije slučajno da prof. Tomac u svojim knjigama rijetko citira pisane izvore i dokumente. Jednako tako i u ovoj knjizi on se poziva prvenstveno na medijske napise, javna pismai izjave izrečene uprivatnim razgovorima ili u javnosti. Tomac je uvjeren da se politički sukobi zbivaju i rješavaju u medijima i pomoću medija. Uvjeren je da je prijeteće pismo Veljku Kadijeviću i Stanku Brovetu bilo presudno za ponašanje JNA nakon pada Vukovara; ili da je pismo kardinala Bozanića bilo presudno za rezultate predsjedničkih izbora 2015.

Ove su odrednice, po mojem mišljenju, ono što su dobre strane Tomčevih analiza. Njegov, pak stil koji je britak, jasan, gladak i pitak – nudi čitatelju štivo koje se lako, bez napora i s užitkom čita. Ali isto tako ove odrednice njegova mišljenja razlogom su čestih promjena njegovih procjena o pojedinim ljudima i događajima.

Kompas s kojim se prof. Tomac orijentira u ocjeni hrvatstva su dosljednost uidentifikaciji s katoličkom vjerom ižrtvi za uspostavu hrvatske države. Zato kardinale, državne poglavare i predsjednike vlade ocjenjuje prema njihovom hrvatstvu jer imaju presudnu ulogu u politici nacionalne identifikacije. Bez (katoličke) vjere nema duhovne i moralne identifikacije, a bez hrvatske države nema slobode i opstojnosti. Zato je „najveće hrvatstvo /ono koje je/ zbog ljubavi prema domovini i svom narodu … spremno na žrtvovanje svoga života i svoje slobode“.

Sukladno takvim kriterijima prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, budući da je jedan od najzaslužnijih za stvaranje hrvatske države, za prof. Tomca je „jedan od najvećih ljudi u hrvatskoj povijesti, zato je on Otac Domovine. Zato je Franjo Tuđman, u novi¬joj hrvatskoj povijesti, jedini državnik među hrvatskim političarima“.

Međutim, tijekom proteklih skoro tri desetljeća predsjedniku Tuđmanu prof. Tomac pripisuje niz negativnih ocjena i pogrešaka. Tomac piše, da je predsjednik Tuđman „vodio više politika“,„vješto skrivao svoje karte tako da je držao u zabludi i strahu i najbliže suradnike“, činio „trule kompromise s hrvatskim Srbima i bosanskohercegovačkim Srbima“ koji su se „graničili s nacionalnom izdajom“, imao „pokerašku strategiju“, „igrao na rubu provalije“, „vodio ‘nemoralne’ razgovore i dogovore sa Slobodanom Miloševićem“, da su „Milošević i Tuđman istodobno su postali i saveznici i ljuti protivnici, saveznici u razbijanju Jugoslavije na osnovi Ustava iz 1974. godine, a ljuti protivnici jer je Milošević želio i ono što mu ne pripada“.

Profesor Tomac smatra da je: „najveća Tuđmanova pogrješka što je prihvatio Daytonski mirovni sporazum, što se odrekao Herceg Bosne“. Tomac pripisuje Tuđmanu političku naivnost jer „je smatrao da uključivanje Hrvatske u NATO i Europsku uniju ne će ugroziti i poništiti hrvatsku suverenost niti ugroziti hrvatski nacionalni identitet“, te što je „prihvatio globalizam i liberalni kapitalizam kao neminovnost. Prihvatio je diktaturu MMF-a, Svjetske banke i Haaškoga suda nepravde a ne pravde. Zbog toga danas nije ispravno tvrditi, kako to mnogi tvrde, da je izlaz iz sadašnjih problema povratak na Tuđmanovu politiku u cjelini“.

Unatoč svim takvim ocjenama prof. Tomac predsjednika Tuđmana smatra jednim od najvećih u hrvatskoj povijesti i jedinim državnikom od samostalnosti hrvatske. Zašto je tome tako i kako to razumjeti?

Predsjednik Tuđman i profesor Tomac funkcioniraju i djeluju u dvije različite dimenzije. Za povjesničara i državnika Tuđmana povijest je bila osnovni kriterij prosudbe njegovih odluka. On nije imao „tajnu politiku kao rezervnu varijantu“ kako tvrdi Tomac. Vjerovao je da u povijesti vrijede pravila i zakoni međunarodnoga poretka i da samo poznavanjem tih odnosa moguće je ostvariti hrvatske nacionalne interese. Predsjednik Tuđman je smatrao da će povijest a ne aktualna javnost suditi njegovim odlukama i potezima.

Nasuprot tome prof. Tomac je kako sam tvrdi „emocionalni političar“, „emocionalni Hrvat“, koji će otići zajedno s predsjednikom Tuđmanom na razgovor s Miloševićem kod Gorbačova, ali Tomac se neće rukovati s Miloševićem, a smatrat će da se Tuđman „ponizio do krajnjih mogućnosti jer je prihvatio da se sretne i razgovara sa svojim potencijalnim ubojicom“.

Tomac je do krajnjih granica osjetljiv na sud javnosti, iako stalno nastoji utjecati na tu javnost u interesu i prema kriterijima „emocionalne“, odnosno političke identifikacije s nacionalnim interesima. No, kako sam priznaje da postoji razlika između političara i državnika, onda je ta razlika u oprečnim kriterijima prosudbe tko je državnik a tko političar. Tomac predsjedniku Tuđmanu priznaje i pripisuje zasluge prema povijesnim kriterijima, a pogreške očitava iz dnevnoga političkoga horizonta kojega povijest često briše i zaboravlja.

Autorovog panoptikuma različitih obrazaca hrvatstava ustrajat će na tvrdnji „Nema hrvatstva koje nije emocionalno hrvatstvo“, ali će priznati da „hrvatstvo u XXI. stoljeću ni po sadržaju ni po formi nije hrvatstvo XIX. ili XX. stoljeća“, te „da se danas hrvatstvo ostvaruje na drugi način nego za vrijeme Domovinskog rata ili za vrijeme bivše Jugoslavije“. Zato Tomac tvrdi „Pogrješno je razvrstavanje Hrvata na načelu ili si za Europsku uniju ili za Hrvatsku“, jer je uvjeren da se u suvremenim uvjetima u kojima je Hrvatska članica euroatlantskih integracija,suverenističkapolitika vodi prema različitim, odnosno novim okolnostima poimanja suvereniteta.

Možemo se složiti da je 21. stoljeće metafora tih novih okolnosti, iako nije 21. stoljeće donijelo i stvorilo te nove okolnosti, nego je Hrvatska kao suverena država mogla tek početkom 21. stoljeća ući u NATO i EU.Što znači dadanas nije moguće hrvatstvo „koje bi Hrvatsku razvijalo kao izolirani otok“. Danas je „moguće biti Eu¬ropejac i Hrvat“. Tomac stoga zaključuje: „zato što su i Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković Europejci i pripadnici europske i svjetske političke elite, oni nisu manje vrijedni Hrvati niti su manji Hrvati“.

Knjiga prof. dr. Zdravka Tomca „Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo“ nije povijest hrvatstva, nije povijest politika posljednjih godina socijalističke Hrvatske i prvih desetljeća stvaranja suverene i demokratske Hrvatske. Ali jeste pregled ključnih političkih aktera koji su se žrtvovali za hrvatsku slobodu i samostalnost, ali i onih koji se nisu identificirali sa Hrvatskom a bili su na njezinu čelu, te najava novih političara i elita koji su spremni voditi Hrvatsku prema novih kriterijima suverenističke politike.

No, ova knjiga na neki način – prof. Tomac bi mogao reći skriveni i tajni način – nudi više od toga. Ona je predložak za istraživanje odgovora na pitanje koje je autor postavio na početku svoje knjige: što to znači hrvatstvo, što to znači biti Hrvat? Ova knjiga sadrži dodatni poticaj na političko ali i teorijsko istraživanje hrvatstva, odnosno hrvatskoga nacionalnoga identiteta. A to je pretpostavka da se jasno definiraju kriteriji hrvatstva ne samo u politici nego i u drugim djelatnostima, pogotovo u medijima, kulturi i obrazovanju gdje smo danas često suočeni s nastavkom politike detuđmanizacije i negiranja vrijednosti na kojima je nastala slobodna i suverena Hrvatska.

HINA

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Ministarstvo branitelja odbacuje kritike na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom veliku zainteresiranost medija te učestale medijske napise i komentare kojima se insinuiraju nepravilnosti u radu Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja te se iznose neprovjereni podaci i proizvoljni zaključci, radi potpunog, istinitog i objektivnog informiranja hrvatske javnosti dužni smo reagirati i izvijestiti o sljedećem:

Vezano uz odluku Ministarstva hrvatskih branitelja temeljem zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN 64/15) obavještavamo Vas kako je prema stanju spisa u predmetu M. K. utvrđeno da je zahtjev podnijet 3. lipnja 2016. putem opunomoćnika Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Splita. Uz zahtjev stranke priložena je preslika optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Drugi dokazi koji su mogli biti od utjecaja na davanje mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja, odnosno na odluku o priznavanju statusa žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i pripadajućih prava, nisu bili priloženi.

Podnositeljica zahtjeva nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju. Budući da podnositeljica zahtjeva ne živi u Republici Hrvatskoj, u postupku pred Povjerenstvom nije neposredno sudjelovala i nije postojala mogućnost uzimanja iskaza na okolnost događaja koji je bio osnova za podnošenje zahtjeva.

Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo kako je sastav Povjerenstva multidisciplinaran te je svih sedam članova Povjerenstva mišljenje donijelo jednoglasno. U konkretnom slučaju, u predmetu M. K. Povjerenstvo je raspravljalo u sastavu: dva diplomirana pravnika, dva doktora medicine specijalista psihijatrije, jedan specijalist kliničke psihologije, jedan doktor medicine specijalist infektologije i jedan doktor medicine specijalist ginekologije i porodništva.

Povjerenstvo djeluje kao stručno i neovisno tijelo, a ne kao političko tijelo kako to insinuiraju pojedini mediji u svojim senzacionalističkim objavama te daje mišljenje je li stranka žrtva seksualnog nasilja na temelju raspoložive medicinske i druge dokumentacije, a ne na temelju senzibiliteta ili emocija njegovih članova. Primarna je zadaća Povjerenstva, ako ne postoje činjenice i dokazi koji su utvrđeni u kaznenom postupku ili ako ne postoji pravomoćna sudska presuda donesena u postupku vezanom za počinjenje seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, objektivizirati prosudbu na temelju procjene iskaza uzetog od podnositelja zahtjeva kao i ostalih dostatnih elemenata, prvenstveno raspoložive vjerodostojne medicinske dokumentacije o posljedicama traumatskog događaja.

U postupku za ostvarivanje prava iz uvodno citiranog Zakona, Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja primjenjuju načelo rodne jednakosti i ravnopravnosti bez diskriminacije stranaka po bilo kojoj osnovi.

Temeljem nalaza i mišljenja Povjerenstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja u predmetu M. K. donijelo je odluku/rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositeljice. Protiv predmetnog rješenja tužbom je pokrenut upravni spor. Uz presliku tužbe Ministarstvu je dostavljena i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. travnja
2017. Nedvojbeno je kako u trenutku raspravljanja Povjerenstva i donošenja odluke Ministarstva nije bilo presude u konkretnom slučaju. Napominjemo kako kazneni postupak još uvijek nije pravomoćno okončan te
ga ne možemo komentirati.

Stranka u upravnom postupku kojeg provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja nakon donošenja rješenja ima mogućnost ulaganja pravnog lijeka podnošenjem tužbe, što je M. K. iskoristila. Dakle, rješenje kojim je M. K. odbijena sa zahtjevom nije konačno.

Kako je u tijeku upravni spor u kojem je Ministarstvo stranka u postupku, nismo u mogućnosti komentirati njegov daljnji tijek. Nakon donošenja odluke nadležnog upravnog suda, Ministarstvo će odluku u cijelosti poštivati.

Budući da su dva sudska postupka u tijeku, senzacionalistički napisi koji su proteklih dana objavljeni u brojnim medijima mogu se tumačiti kao svojevrsni pritisak na rad sudova. Iznošenjem paušalnih navoda u svezi predmeta M. K., svojevoljnim tumačenjem procedura te kritiziranjem rješenja Ministarstva kao i stručnog mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja manipulira se javnošću.

U objavljenim novinarskim tekstovima spominje se kako je primjer nerješavanja zahtjeva M. K. pokazatelj manjka senzibiliteta Vlade RH prema civilima stradalnicima rata te kako je upitna profesionalnost i nepristranost članova Povjerenstva, uz osvrt kako se radi o najdelikatnijem primjeru politizacije i neprofesionalizma.

Ističemo kako Povjerenstvo nije osnovala Vlada Republike Hrvatske već je imenovanje članova i njihovih zamjenika, temeljem uvodno citiranog Zakona, u nadležnosti ministra hrvatskih branitelja. Ministar hrvatskih branitelja ne utječe na rad Povjerenstva, kao ni na njegove odluke.

Sve primjedbe i kritike upućene na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja neutemeljene su i u potpunosti ih odbacujemo. Stručnost i kompetentnost članova Povjerenstva je neupitna i u svako vrijeme podliježu propitkivanju zainteresirane javnosti.

Vezano uz primjedbe o stanju (ne)rješavanja zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, obavještavamo Vas kako je do 22. studenoga 2017. Ministarstvo zaprimilo ukupno 213 zahtjeva, na temelju rada Povjerenstva donijelo je 202 rješenja, dok je preostalih 11 zahtjeva u postupku rješavanja.

Ministarstvo hrvatskih branitelja osuđuje svaki pokušaj manipulacije javnosti netočnim tvrdnjama, nepotpunim informacijama i neutemeljenim zaključcima te odbacuje svaku insinuaciju kako su u radu Povjerenstva odluke temeljene na bilo kojem obliku diskriminacije ili političkoj dimenziji. Povjerenstvo svakom zahtjevu pristupa nepristrano i stručno, nedvosmisleno primjenjujući zakonske odredbe prema najvišim profesionalnim standardima.

Ministarstvo hrvatskih branitelja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari