Pratite nas

Religija i Vjera

Blažena Ozana Kotorska – ‘zazidana djevica’

Objavljeno

na

Prva hrvatska blaženica, bl. Ozana Kotorska, rođena je kao Katarina Kosić, 25. studenog 1493. godine u selu Relezi u današnjoj Crnoj Gori. Rođena u siromašnoj obitelji, djetinjstvo je provela kao pastirica čuvajući svoje malo stado ovaca.

Dok je čuvala svojih nekoliko ovčica, imala je viđenje djeteta Isusa, a potom i Raspetoga. Majka joj je pričala o dvije slike Isusa u Kotoru koje je Katarina žarko željela vidjeti: slika djeteta Isusa i raspetog Krista. Nakon očeve smrti, kad je imala 14 godina, majka ju je odvela u Kotor gdje je primila sakramente prve svete ispovijedi i pričesti.

U Kotoru je radila kao kućna pomoćnica u poznatoj obitelji Buća. Često je pomagala siromašnima i znala je ostatke sa stola staviti u pregaču i gladnima nositi kruh. Tako ju je jednom prilikom zatekla gospodarica i priupitala ju što to nosi u pregači, jer je htjela čuti što će Ozana reći, znajući da hrani siromahe. Ozana nije htjela otkriti što nosi i od straha je rekla: ‘nosim ruže!’ Kad je gazdarica zatražila da Ozana otvori pregaču – u njoj je bila hrpa ruža!

Na obredu Velikog petka, u katedrali sv. Tripuna, Ozana je odlučila potpuno se posvetiti razmatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima. Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu Sv. Bartola, a onda je 1515. godine postala dominikanska trećoredica: položila je redovničke zavjete i uzela ime Ozana, u čast bl. Ozane iz Mantove. Oko nje su se počele skupljati djevojke, koje su kao dominikanske trećoredice počele živjeti zajedničkim životom u samostanu sv. Pavla.

Zbog potresa se, nakon šest godina, preselila uz crkvu Sv. Pavla. Tu je u maloj sobici provela 44 godine kao ‘zazidana djevica’ živeći pokorničkim načinom života.

U svojoj sobici stalno je živjela u Božjoj prisutnosti. U svojim se molitvama utjecala Blaženoj Djevici Mariji i posebno je štovala Kristovu muku i o njoj uvijek razmišljala. Stalno se žrtvovala za duše u čistilištu. Sv. Pričest primala je triput tjedno, što je za ono doba bilo jako često. Dane je provodila posteći i spavajući na ljestvama sa pet prečki u spomen na pet rana Isusovih.

Mali prozorčić u sobici bila je njezina poveznica sa svijetom. I pučani i plemići, gradski oci i biskupi dolazili su joj po savjete. Posebno se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Zato su je nazivali “anđelom mira”.

Za vrijeme tursko-mletačkog rata u 16. stoljeću, turski admiral i gusar Hajrudin Barbarosa, doplovio je sa 70 galija i 30.000 vojnika pred Kotor. Opsada je trajala od 11. do 16. kolovoza 1539. U obrani je sudjelovao i kotorski biskup Luka Bisanti te blažena Ozana, koja je uvjeravala građane u sigurnost pobjede i poticala ih na molitvu i obranu grada. Hajrudin Barbarosa je peti dan odustao i povukao se s vojskom iz kotorskog zaljeva.

Kad je osjetila da se približava kraj njezina života, primila je svete sakramente od svog ispovjednika, dominikanca fra Tome Basca. Na Veliki Petak, dok je slušala Kristovu Muku, izdahnula je u trenutku Njegovih riječi izgovorenih s križa: ‘žedan sam’. Ozana se mistično sjedinila s Kristom, nakon 52 godine pokorničkog života. Umrla je 1565. kad je imala 72 godine.

Veličanstveni sprovod vodio je kotorski biskup Luka Bisanti. Njeno tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama i položeno u crkvu sv. Pavla, a danas se štuje u crkvi sv. Marije u Kotoru.

Hrvatski kipar Antun Augustinčić napravio je sarkofag, u kojem se od 1963. njeno tijelo nalazi. Nakon njezine smrti, štovanje se proširilo po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a širili su ga dominikanci. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 21. prosinca 1927.

Zaštitnica je Kotora i Kotorske biskupije. Mnogi su dolazili Ozani na razgovor i po savjet, pa je mnogi već sada smatraju ekumenskom sveticom, a jednako ju štuju i pravoslavci i katolici.

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Uskrsni ponedjeljak

Objavljeno

na

Objavio

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.

Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.

Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi?

Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato.

Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade.

On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila.

On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno.

Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno.

Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

 

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Urbi et Orbi – Krist živi. On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Papa Franjo nakon svete Mise na svetkovinu Uskrsa, na trgu svetog Petra, održao je tradicionalni govor Urbi et orbi.

Govor prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs!

Danas Crkva obnavlja pozdrav prvih učenika: „Isus je uskrsnuo!“ I od usta do usta, od srca do srca odjekuje poziv na hvalu: „Aleluja! Aleluja!“ Na ovo uskrsno jutro, višegodišnju mladost Crkve i cijeloga čovječanstva, želio bih da do svakoga od vas dopru uvodne riječi nedavne Apostolske pobudnice koja je na osobit način posvećena mladima.

„Krist živi. On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta. Sve što on dotakne postaje mlado, postaje novo, ispunja se životom. Stoga prvim riječima pobudnice želim poručiti svim mladim kršćanima da Krist živi i da te želi živoga!

On je u tebi, On je s tobom i nikada se ne udaljava. Koliko god se ti možeš udaljiti, uz tebe je Uskrsnuli, koji te zove i koji te čeka da ponovno kreneš. Kada se osjećaš starim zbog tuge, mržnje, strahova, sumnji ili neuspjeha, On će uvijek biti uz tebe da ti ponovno da snage i nade“ (Christus vivit, 1-2).

Draga braćo i sestre, ova je poruka istodobno usmjerena svakom čovjeku i cijelom svijetu. Kristovo uskrsnuće početak je novoga života za svakog muškarca i svaku ženu, zato što istinsko obnavljanje kreće uvijek iz srca, iz svijesti. No, Uskrs je ujedno i početak novoga svijeta, oslobođenoga od ropstva grijeha i smrti: svijeta koji je konačno otvoren Kraljevstvu Božjem, Kraljevstvu ljubavi, mira i bratstva.

Krist živi i s nama ostaje. On pokazuje svjetlo svoga lica, lica Uskrsnuloga koji ne napušta one koji su u teškoćama, u bolima i u borbi. Neka On, Živi, bude nada ljubljenom narodu Sirije, koji je žrtva sukoba koji još uvijek traje, i zbog kojeg postoji opasnost da se predamo i čak postanemo ravnodušnima.

No, sada je trenutak da obnovimo zauzetost za pronalaženje političkog rješenja koji će odgovoriti na pravedne težnje za slobodom, mirom i pravdom, za suočavanje s humanitarnom krizom i za siguran povratak raseljenih, kao i onih koji su izbjegli u susjedne zemlje, osobito u Libanon i Jordan.

Uskrs nas poziva da upremo pogled i na Bliski istok, rastrgan neprestanim podjelama i napetostima. Neka kršćani u tom području ne prestanu svjedočiti strpljivom upornošću uskrslog Gospodina i pobjedu života nad smrću. Osobitu misao upućujem narodu Jemena, posebno djeci iscrpljenoj glađu i ratom.

Neka uskrsno svjetlo rasvijetli sve vođe i narode Bliskoga istoka, počevši od Izraelaca i Palestinaca, da olakšaju tolike patnje i nastoje stvarati mir i stabilnost.

Neka prestane teći krv u Libiji, gdje ponovno mnogi bespomoćni ljudi umiru posljednjih tjedana i gdje su brojne obitelji prisiljene napustiti vlastite domove. Pozivam zainteresirane strane da odaberu dijalog umjesto progona, izbjegavajući tako da se ponovno otvore rane desetljetnog sukoba i političke nestabilnosti.

Neka Živi Krist daruje svoj mir čitavom ljubljenom afričkom kontinentu, koji je još uvijek pun socijalnih napetosti, sukoba i povremeno nasilnog ekstremizma koji stvaraju nesigurnost, razaranje i smrt, osobito u Burkini Faso, Maliju, Nigeru, Nigeriji i Kamerunu. Svoje misli upućujem i Sudanu, koji prolazi kroz političku nesigurnost i kojem želim da sve razine mogu doći do glasa te da svatko nastoji osigurati toliko dugo željenu slobodu, razvoj i dobrobit zemlje.

Neka uskrsli Gospodin prati napore civilnih i vjerskih vlasti u Južnom Sudanu, i neka ih prate plodovi duhovnih vježbi održanih prije koji dan ovdje u Vatikanu. Neka se okrene nova stranica povijesti zemlje, gdje će se na političkoj, društvenoj i vjerskoj razini aktivno raditi za zajedničko dobro i pomirenje naroda.

Ovoga Uskrsa neka utjehu nađe i stanovništvo istočnih regija u Ukrajini, koje i dalje pati zbog sukoba koji još traje. Neka Gospodin ohrabri humanitarne inicijative i one kojima je cilj postizanje trajnoga mira.

Radost Uskrsa neka ispuni srca onih koji na američkom kontinentu trpe posljedice teških političkih i ekonomskih situacija. Osobito ovdje mislim na narod Venezuele: na tolike ljude lišene osnovnih uvjeta dostojanstvenog i sigurnog života, zbog krize koja traje i koja se produbljuje.

Neka Gospodin vodi one koji nose političku odgovornost kako bi priveli kraju društvene nepravde, zlostavljanja i nasilje te kako bi učinili konkretne korake koji će omogućiti zacjeljivanje podjela i ponuditi narodu pomoć koju treba.

Neka uskrsli Gospodin olakša napore kojima bi se u Nikaragvi što prije pronašlo mirno rješenje i donijela korist svima žiteljima Nikaragve.

Pred tolikim patnjama našega vremena, neka nas Gospodin života ne pronađe hladnima i ravnodušnima. Neka od nas učini graditelje mostova, a ne zidova. On, koji daruje svoj mir, neka učini da prestanu oružani sukobi, bilo u kontekstu ratova, bilo u našim gradovima.

Neka nadahne vođe naroda kako bi zaustavili utrku za naoružanjem i zabrinjavajuće širenje oružja, osobito u ekonomski naprednijim zemljama.

Uskrsnuli, koji je širom otvorio vrata groba, neka otvori i naše oči za potrebe nebranjenih, siromašnih, nezaposlenih, marginaliziranih, onih koji kucaju na naša vrata u potrazi za kruhom, skloništem i priznavanjem njihova dostojanstva.

Draga braćo i sestre, Krist živi! On je nada i mladost svakoga od nas i za čitavi svijet. Dopustimo da nas On obnovi! Sretan Uskrs!

 

Biskup Košić: Pravi vjernik se bori i ne odustaje jer zna da je pobjedu već izvojevao Krist naš Gospodin

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari