Pratite nas

Povijesnice

Blažene Drinske mučenice

Objavljeno

na

Danas slavimo spomen smrti pet časnih sestara, poznatijih u narodu kao Drinske mučenice.

Ubijene su poslije mučenja od srpskih četnika 15. prosinca 1941. u Goraždu, u vrijeme četničkog masakra nad 8000 tisuća Hrvata i Bošnjaka Podrinja.

Dvije sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Vjerne i bogobojazne kršćanske duše

Zloglasno mjesto Pale pored Sarajeva poznato je javnosti kao snažno četničko i logističko uporište u posljednjem ratu odakle je četiri godine srpska vojska terorizirala i ubijala građane Sarajeva, prenosi Kamenjar.com

No to je i mjesto gdje su katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale prije 1. svjetskog rata svoj Marijin dom s kapelicom Majke Divne, te školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je velikosrpski kraljev režim zabranio njezino djelovanje.

Sestra su ostale na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, bez obzira na nacionalnost.

Dana 11. prosinca 1941. bosanski četnici opkolili su samostan, te zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Sve njih počeli su voditi prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Bošnjaka Podrinja, o čemu svjedoči rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima.

Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju, s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!“ skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći Julin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće u noć, te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu, te ih odvukli do obala Drine gdje su ih ostavili. Jedna od sestara, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, ostala je na životu i došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pored Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.

U međuvremenu, pravosuđe Srbije je rehabilitiralo četnički pokret i proglasila Dražu Mihajlovića jednim od prvih boraca protiv nacista u Europi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1990. – Održani prvi slobodni višestranački parlamentarni izbori u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Nedjelja, 22. travnja 1990., pamtit će se kao jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj političkoj povijesti. Toga dana u Hrvatskoj, tada još u sastavu socijalističke Jugoslavije, održan je prvi krug prvih slobodnih višestranačkih izbora nakon 1938.

Na današnji dan prije 29 godina u Hrvatskoj su održani prvi višestranački parlamentarni izbori. Na izbore je izašlo više od 80 posto građana, a pobjedio je HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom

Izbori tog proljeća su bili prilika da građani Hrvatske napokon se oslobode od nacionalnog, vjerskog, ideološkog, kulturnog i svakog drugog ugnjetavanja unutar Jugoslavije.

22. travnja 1990. održani su prvi slobodni parlamentarni izbori u Hrvatskoj nakon 45 godina komunističkog jednopartijskog sustava.

Pobjedu je odnio HDZ na programu dr. Franje Tuđmana koji se zalagao za neovisnu, samostalnu i principijelnu hrvatsku politiku koja će hrvatski narod odvesti prema slobodi i blagostanju.

Devastacija koju je donio totalitaristički komunistički sustav očitovala se u svim porama društva. Zbog toga su se brojne prohrvatske snage, od običnih ljudi pa do akademika, angažirale u predizbornoj kampanji koja je bila vrlo okrutna i prljava, čak sve do napada i ubojstava HDZ-ovih aktivista kod lijepljenja promidžbenih plakata.

U predizbornoj kampanji se osobito stigmatiziralo hrvatsko iseljeništvo, kao i hrvatsko znakovlje (hrvatski grb i zastava), a koje je bilo zabranjeno i podložno krivičnom progonu tijekom komunizma.

Ali oslobođena slobodoljubiva volja naroda, praćena i strahom od otvoreno najavljivane srpske agresije pod vodstvom Slobodana Miloševića, dala je „dodatni vjetar u leđa“ hrvatskim domoljubima, pa je tako nakon prvog i drugog održanog kruga izbora na vlast došla Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na čelu s njenim predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom.

Program Franje Tuđmana i HDZ kojim je dobio povjerenje naroda bio je: iskreno domoljublje, otpor veliksrpskoj agresiji i uključivanje svih Hrvata – iz Hrvatske, BiH i dijaspore – u obnovu moralno i gospodarski devastirane domovine.

Nažalost, mnogo toga nakon tih izbora nije krenulo smjerom koji je hrvatski narod želio, osobito zbog toga što su se političke snage iz komunizme uspjele infiltrirati u sve stranke i pore društva, umrežili se i preuzeli velik dio medijske javnosti. Lijek tome koje su učinile gotovo sve bivše komunističke zemlje zove se – lustracija. Ona ima uvijek smisla: političkog, pravnog i moralnog.

U prvom sazivu (tada trodomnog) parlamenta HDZ je osvojio 205 mjesta, Savez komunista Hrvatske (SKH-SDP) 107 mjesta, a Koalicija narodnog sporazuma (HSLS – Dražen Budiša, HDS – Marko Veselica, HKDS – Ivan Cesar, nestranački Savka Dabčević, Mika Tripalo i dr.) 21 mjesto, SDS (Srpska demokratska stranka – Jovan Rašković) 5 mjesta, a 13 mjesta su dobili nezavisni zastupnici i predstavnici nacionalnih manjina.

 

 

(HRT/narod.hr)

Prof. dr. sc. Matko Marušić: ‘Sjetite se Franje Tuđmana i ne igrajte se svojom sudbinom’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

21. travnja 753. – Osnovan grad Rim

Objavljeno

na

Objavio

Prema legendi 21. travnja 753. godine prije Krista braća Romul i Rem osnovala su grad Rim koji će na vrhuncu moći vladati cijelim tada poznatim antičkim svijetom.

Rimske su se granice protezale od britanskog otočja do Crnog mora i obuhvaćale sve zemlje uz obalu Sredozemlja. Trebalo je tisuću godina da Rimljani ostvare prevlast na tim golemim prostranstvima i u njih usade civilizacijska dostignuća koja su vidljiva čak i danas.

Primjerice, europska sveučilišta još rabe latinski jezik u osobito svečanim prigodama. Gradovi Pariz, London, Köln, Milano i mnogi drugi važna su središta kao i u rimsko doba.

Velik dio europskog zemljovida još izgleda onako kako su ga oblikovali Rimljani kada su gradili vojarne i ceste. I u Hrvatskoj vrijeme je dijelom poštedjelo dva velebna rimska spomenika: Vespazijanovu Arenu u Puli i Dioklecijanovu palaču unutar koje je poslije izrastao hrvatski grad Split.

Neobično je ali istinito da je Englezima tek u 20. stoljeću postalo normalno imati tople domove. Dva milenija prije Rimljani, skloni udobnosti, koristili su u svojim kućama parne kupelji pa čak i podno grijanje!

Legenda o Romulu i Remu, braći blizancima koje je – bačene u Tibar – podojila vučica a odgojio neki pastir, imala je tragičan kraj. Romul je u nekoj svađi ubio brata i svoje ime ostavio novom gradu – Romi.

Od drevnog kraljevstva nastala je moćna republika koja je vojnim pohodima i lukavom diplomacijom nadaleko proširila granice.

Naposljetku je uspostavljeno golemo carstvo s brojnim gradovima, žarištima rimske civilizacije. Mnoge su se pokrajine romanizirale i ponosile rimskom baštinom. No ni “vječni Rim” nije živio vječno.

Provale barbara rastrojile su njegov unutarnji sustav i uništile gospodarstvo a zatim i ostatke velike antičke države. U tom povijesnom metežu smrt cara Romula Augusta 476.-te uzima se kao završetak višestoljetne vlasti koja je počela s Romulom i Remom. Na Istoku će Bizant još tisuću godina pronositi donekle preoblikovano rimsko nasljeđe.

Europljani su još dugo živjeli u sjeni Rima i njegove baštine. Tek u početku 19. stoljeća pred Napoleonovom silom nestat će titula cara “Svetoga rimskog carstva” kojom su se još od barbarskih vremena kitile generacije europskih vladara. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari