Connect with us

Religija i Vjera

Blaženi Augustin Kažotić najugledniji Hrvat 14. stoljeća

Objavljeno

on

Blaženi Augustin Kažotić rođen je oko 1260. godine u Trogiru. Za svećenika, redovnika –  dominikanca je zaređen u Splitu. Kao redovnik, dominikanac, studirao je u Parizu na poznatom sveučilištu Sorbonni 1287. Papa Benedikt ga je 1303. godine imenovao zagrebačkim biskupom. Istakao se i kao vrsni propovjednik u Bosni obrativši mnoge koji su postali bogumili.

Neke točke bogumilskog krivovjerja

Postoje dva boga, dobri i zli (zli bog je pomalo nejasno određen: katkad je nezavisni princip Zla koji istovremeno postoji s dobrim bogom – što je pesimistička varijanta. Prema bogumilima dobri bog je tvorac besmrtnih duša, a zli bog je tvorac materijalnog svijeta. Budući da je fizički svijet zao, glavni je čovjekov životni zadatak oslobođenje besmrtne duše iz tamnice tijela. Duše se reinkarniraju i ponovno utjelovljuju sve dok ne dostignu savršenstvo……

Duhovni i pastoralni život bl. A. Kažotića

Duhovno ga je resila učenost, dobrotvornost i pobožnost. Za njegova vremena biskupstva u Zagrebu nadograđena je zagrebačka stolna crkva ( katedrala). Utemeljio je katedralnu školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova bogatog duhovno intelektualnog značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim međusobnim privatnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim ugarsko-hrvatskim biskupima uživao je velik ugled. Nakon posjeta papi u Avignonu 1318., nije se više smio vratiti u Zagreb, jer se „ zamjerio“ ugarsko-hrvatskom kralju Karlu I. Robertu. Razlog vjerojatnog sukoba između blaženog Augustina Kažotića i kralja je bilo kraljevo otimanje crkvenih dobara, koje je činio ne samo on  nego i njegovi velikaši. Blaženi A. Kažotić je nakon 1318. god. imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu Svete Marije, Luceri, gdje je umro 1323. god. na glasu svetosti. Pokopan je u Luceri. Narod ga je poradi brojnih čuda, medu ostalim ozdravljenja nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje 1702. službeno potvrdio papa Klement XI., proglasivši ga blaženim. Postoji velika nada da će u  budućnosti biti proglašen svetim.

Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika

Blaženi A. Kažotić je prvi poznati organizator crkvenog pjevanja u Hrvatskoj i tvorac Zagrebačkog obreda. Za proučavanje tog obreda koristan je priručnik napjeva „ Cantuale processionum“, koji mu je posvetila zagrebačka Crkva 1751. godine, “njihovu učitelju i auktoru”. Kažotićev je obred nastao kad je svestrano obnavljao biskupiju, uveo crkveno pjevanje te prepravio  bogoslužje. Pape Benedikt XI. , Ivan XXII., napuljski kralj Karlo I. Robert Anžuvinac i kalabrijski vojvoda Karlo, slikar Tomaso da Modena, povjesničari Opicinus de Canistris, Galvano Fiamma, Bernard Gui i Miho Madijev, Augustinovi suvremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovjednika i učenjaka s naglašenom osobnom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama.

Relikvijar ( moćnik ) blaženog Augustina Kažotića

U Riznici zagrebačke katedrale nalazi se relikvijar (moćnik) s humeralom (naramenikom) bl. Augustina Kažotića. Humeral ili amikt je (oplećak) – platnen rubac koji se stavlja oko vrata, na ramena i pleća (humeri = pleća) svećenika. Humeral ili amikt kao dio liturgijskog ruha ima duhovno značenje opominjati svećenika da se brani od napasti nečistoga duha, te ga sjeća na rubac kojim su vojnici pokrivali lice Kristovo kada su mu se rugali i udarali ga.

Od ostalog svećeničkog misnog ruha valja spomenuti:

Alba vestis (alba, lat. bijelo odijelo) – bijela platnena haljina koja seže do pete. Na rubovima može biti urešena čipkama. Alba označuje milost posvetnu, te opominje na čistoću srca. Označuje i bijelu haljinu kojom je Herod zaodjenuo Krista da mu se naruga.

Cingulum (pojas) – laneno uže bijele boje kojim misnik opasuje albu. Opominje svećenika da kroti svoje strasti. Označuje i uže kojim su presvete Kristove ruke bile vezane kad su ga uhvatili na Maslinskoj gori.

Štola (stola) – uska traka od platna koju svećenik stavlja oko vrata i pada preko prsa. Iste je boje i od istog platna kao i misnica. Na sredini i na oba kraja ima znak križa. Štola označava milost koju nam je Krist pribavio, jer Spasitelj u prispodobi o svadbi uspoređuje milost posvetnu sa svadbenim ruhom, a opominje nas i na križ koji je Krist Spasitelj iz poslušnosti Bogu Ocu uzeo na svoja leđa, to jest na ramena. Štola je ujedno znak svećeničke vlasti, zato je svećenik mora uvijek nositi kada vrši bilo kakav liturgijsko crkveni čin.

Kazula (misnica, casa = kuća) – najgornje misnikovo odijelo koje mu pokriva prsa i leđa. Ime kazula je dobila jer su kršćani svoja bogoslužja prvo imali u privatnim kućama („domus Ecclesiae“). Nekada je kazula obuhvaćala tijelo misnika, tada je samo imala otvor s gornje strane da misnik provuče glavu. Zbog toga mu ruke nisu bile slobodne, te bi kod podizanja đakon ili subđakon (podđakon) pridizali svećenikovu misnicu. Na to podsjeća običaj kod svete mise da poslužitelji (ministranti) kod podizanja podižu misnicu. Poslije su izrezali misnicu s jedne i druge strane, tako da misnik ima ruke slobodne. Misnica označuje nešivenu haljinu Kristovu i Njegov križ. Svećenika opominje na slatko breme kršćanske ljubavi kojom će jedino moći dostojno prikazati Svetu Žrtvu.

Humeral kao relikvija bl. Augustina Kažotića

Humeral je 1692. darovao beneventski nadbiskup, kardinal Vincencije Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII. (1724. – 1730.). Biskup A. I. Mikulić je humeral iz Kaloče donio osobno u Zagreb i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu srebrom, s poprsjem blaženog Augustina Kažotića, te natpisom: “SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS”.

Blaženikova briga za siromašne

Blaženi Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo kakve usluge. Od svojih biskupskih prihoda blaženi A. Kažotić je redovito veći dio dijelio siromasima. Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Zato je s razlogom Iz Bamberga naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje (npr. u Vugrovcu).

Manduševac

Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru blaženog biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode. To je poznati  zdenac “Manduševac”. Augustin Kažotić je poznat  izvan Hrvatske, gdje se često spominje kao Augustine Gazotich, Agostino Kazotic i Agostino Casotti.

Kako slaviti spomendan bl. Augustina Kažotića?

To pitanje si trebamo postaviti svake godine 3. kolovoza. Mjesna Zagrebačka nadbiskupija, kao i ona u Italiji, u Luceri, gdje je službovao kao biskup, imaju što naučiti iz životopisa i kršćanskog svjedočenja blaženog A. Kažotića. Ponajprije kako je blaženik za svog života koristio talente koje mu je Bog darovao. A darovao mu je dar inteligencije, učenost, dobrotvornost i iskrenu pobožnost. Te je darove iskoristio do najveće moguće mjere: propovijedanjem protiv bogumilskog krivovjerja, dobrotvornošću prema siromašnima i posebnim osjećajem za obespravljene. Bog ga je već za njegova zemaljskog života uzvisio. A posebno nakon smrti kada je onima koji su mu se molili zagovarao kod Boga i koji su čudesno ozdravljali. Uz spomendan na blaženog A. Kažotića trebamo se priupitati i ispitati svoju savjest. Kako mi koristimo talente koje nam je Bog darovao? Koristimo li ih za opće dobro? Razvijamo li ih na pravi način? Ili ih možda sebično držimo na razini subjektivnog dobra. Biti blažen, biti svet  znači biti svjestan da su naše vrline od Boga i da ih trebamo razvijati i svjedočiti u obitelji, župi i mjesnoj Crkvi. Kao što po životu i djelima blaženi A. Kažotić ne pripada samo Zagrebačkoj nadbiskupiji, isto tako dobro koje mi činimo ne pripada samo uskom krugu ljudi, nego Univerzalnoj, sveopćoj crkvi.

Molitva blaženom Augustinu Kažotiću

O, blaženi Augustine, koji si, pun revnosti za spas neumrlih duša, riječju i djelom poticao svakoga na dobro, a svojim neumornim propovijedanjem branio i širio Kristovu vjeru, isprosi nam milost, da kao prava djeca Katoličke crkve, vjerujemo sve ono što je Bog objavio i vršimo sve što nam je zapovjeđeno, da sačuvamo svoju vjeru od zabluda i dušu od grijeha te tako postignemo spas svoje duše. Amen

Vladimir Trkmić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR