Connect with us

Religija i Vjera

Blaženi Ivan Merz – Blaženik katoličke crkve

Objavljeno

-

Ivan Merz doselio se u Zagreb pored Glavnog kolodvora jer mu je otac dobio premještaj iz Banja Luke kao upravitelj kolodvora. U životu je bio jako odlučan, al odlučan s Bogom. Svako jutro išao je na misu u Palmotićevu (Bazilika Srca Isusova); grob mu se nalazi s desne strane od ulaza gdje je uvijek sjedio na misi. Molio je križni put na katu bazilike koji je ostao sačuvan do danas, molio je i časoslov, razmatrao, klanjao se (dnevno je molio oko četiri sata). Kroz život je išao s Bogom.

U razgovoru s kolegama profesorima svaku je situaciju koristio da razgovara o Bogu, da im misli usmjerava na Boga. Za vrijeme pauze u nastavi bi otišao moliti u kapelicu. Vodio je muški ogranak Hrvatskog orlovskog saveza, dok je ženski vodila Marica Stanković. Bio je odgajatelj mladeži u to vrijeme -vodio je mlade Bogu. Dok je bio srednjoškolac u Banja Luci, njegov profesor književnosti Ljubomir ga je potakao da piše dnevnik. Pisao je o Prvom svjetskom ratu u kojem je sudjelovao (tada je razmišljao o patnji i smrti što je jako utjecalo na njegovo obraćenje; kao mlad nije bio vezan za vjeru).

Profesor Ljubomir (koji je kao učitelj vodio djecu u crkvu) piše da je Ivan u razredu bio jedini koji nije pobožno držao sklopljene ruke za vrijeme pretvorbe već ih je stavio iza leđa (a postao je svetac Euharistije). Papa Benedikt XVI. na početku zaključka svoje prve Apostolske pobudnice „Sacramentum Caritatis“, o Euharistiji, navodi 18 svetaca koji su ju posebno častili, i među tim imenima naveo je Ivana Merza. Rekao je banjalučkom biskupu mons. Franji Komarici da se svaki dan moli blaženom Merzu.

U dnevniku Ivan govori i o tome kako se zaljubio u Njemicu Gretu iz Travnika. U Travniku ju je netko zaveo te ostavio i ona se zatim ubila. Merza je to jako pogodilo, moli je za nju, spomenuo ju je na prvoj stranici dnevnika kojeg je počeo pisati 8 mjeseci nakon nesretnog događaja. Poslije nekog vremena u dnevniku je napisao da treba poći dalje, i više o njoj u dnevniku nije pisao. S 19 godina daje zavjet čistoće, a sa 27 zavjet trajnog djevičanstva (oba zavjeta daje na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 08.12.). Napisao je i knjižicu „Ti i ona“ o življenju čistoće za muškarce. Tamo govori o tome kako se zaljubiti, pronaći djevojku, oženiti se i živjeti čistoću; jako konkretno.

Njegovi tekstovi o liturgiji, o ljubavi prema Crkvi i papi su također snažni. Pisao je poticajne članke o domoljublju (govori da nam domoljublje treba pomoći da stignemo u nebeski dom, da nije domoljublje iznad svega a vjera ona koja mu služi, već obrnuto). Prihvatio je Hrvatsku kao od Boga mu danu zemlju, kao svoju, borio se za nju i činio dobro u Hrvatskoj. Znao je da treba voljeti svoju domovinu jer je ona slika nebeske domovine.

Roditelji mu nisu bili posebno pobožni, al su ga krstili. Oni nisu bili Hrvati; Ivan Merz nije od hrvatske krvi. Njegov otac Mavro je Nijemac iz Plzena (Češka) koji je doselio u Banja Luku, a majka je Tereza iz Mađarske (Židovka). Patilo je jer mu roditelji nisu u vjeri. Kada mu se pojavila bolest dosta je molio da mu se roditelji obrate. Nekoliko mjeseci prije svoje smrti, u dnevniku navodi da su prvi put zajedno molili krunicu, da je to bio blagoslov, i da mu je otac prvi put nakon 20-25 godina primio svetu pričest.

Kada je već imao velikih problema sa zdravljem piše: „Kako je lako gostiti se Gospodinovim kruhom (pričešću), ali kako je teško kad moramo gristi suho drvo s Gospodinova križa.“ Prije operacije je otišao u Palmotićevu na savjetovanje kod duhovnika, isusovca Josipa Vrbaneka, koji mu je poslije napisao biografiju. Rekao mu je da bolest prikazuje kao žrtvu za hrvatsku mladež. U bolnici je nakon toga danima umirao; nije mogao pričati al je bio pri svijesti. Tada ga je Vrbanek ponovno posjetio i pitao ga: „Za hrvatsku mladež?“ na što je Ivan kimnuo glavom sa suzama u očima. Njegova patnja prikazana je i za današnju mladež.

Merz nije bio svet od početka već je surađivao s Bogom i napredovao. On koji je kršten radi reda i nije odgojen u vjeri, postao je blaženik; on koji jedini u razredu nije ispravno stajao na pretvorbi na misi, postao je uzor štovanja Euharistije; on koji nema zrnca hrvatske krvi, postao nam je svima uzor kako ljubiti Hrvatsku!

Duje Katušić

Bl. Ivan Merz „Istaknuti laik u svjedočenju evanđelja ” kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim 22. lipnja 2003. u Banja Luci.
Ivan Merz je rođen 16. prosinca 1896. godine u Banja Luci. Umro je 10. svibnja 1928. godine u Zagrebu. Iza njega ostao je neizbrisiv trag o kojem svjedoče mnoge knjige, članci te imena kojima su ga nazivali – “Svjetlo na gori”, “Vitez Božji”, “Brat vitez”, “Anđeo tješitelj”, “Vitez Krista Kralja”, “Papin čovjek”, “Božji čovjek”,
U svom dnevniku napisao je „Pričest je izvor života!“. Iz tog razloga, su tri riječi „žrtva“, „euharistija“ i „apostolat“, uklesane na njegovu grobu.
Njegovi posmrtni ostaci danas se nalaze u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas