Pratite nas

Religija i Vjera

Blaženi Ivan Merz

Objavljeno

na

“Bio je vjernik svjetovnjak, uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nadnaravno i djelatno zauzet u širenju kraljevstva Božjeg.”Život blaženog Ivana Merza bio je bogat i intenzivan, ali se prerano ugasio. Taj je blaženik umro 10. svibnja 1928. u 32. godini, u bolnici u Zagrebu koja danas, prenamijenjena u osnovnu školu, nosi njegovo ime. Da se upozna Ivan Merz dovoljno je pročitati stranice njegova dnevnika. Njegove misli i danas zrače svježinom i aktualnošću.
Rođen je u Banja Luci 16. prosinca 1896.,a za svećenički život oduševio se tek nakon strahota Prvog svjetskog rata. Nesuđeni student prava naposljetku je završio književnost u Parizu. Iz tog vremena poznato je njegovo pismo majci u kojem je napisao: „Katolička vjera je moje životno zvanje”.

[ad id=”93788″] Poslije završetka studija, u Zagrebu je djelovao kao profesor francuskog jezika i književnosti u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Nakon stvaranja nepolitičke Katoličke akcije, dr. Ivan Merz je postao njezin glavni zagovaratelj i promicatelj među Hrvatima u Kraljevini SHS. Svoje slobodno vrijeme posvetio je odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji ”Hrvatski orlovski savez“. Glavna su karakteristika Merzova rada ljubav i odanost prema Crkvi, a zbog svetačkog načina života prožetog euharistijom smatrao se “stupom Crkve u Hrvatskoj“.

Blaženi Ivan Merz bio je i idejni začetnik Križarske organizacije, vjerske katoličke crkvene organizacije čija je svrha rad na vlastitoj duhovnoj izgradnji i posvećenju članova i apostolat za duhovnu obnovu hrvatskog naroda u duhu Evanđelja.

Svjestan da će umrijeti mlad, Ivan Merz prikazao je na samrti svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila draga i Bogu ugodna, pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima.

Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958., a blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Banja Luci 22. lipnja 2003. rekavši za njega da je bio “vjernik svjetovnjak, uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nadnaravno i djelatno zauzet u širenju kraljevstva Božjeg“.

Posmrtni ostaci Ivana Merza danas se nalaze u bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Druga nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Objavio

Druga nedjelja došašća – Pripravite put Gospodinu

U današnjem prvom čitanju čujemo kako prorok Izaija govori: Glas viče: Pripravite put Gospodinu u pustinji. To proroštvo danas evanđelist Marko primjenjuje na Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8). On je taj glas koji viče iz pustinje.

Taj nam proročki glas danas govori: Pripravite put Gospodinu u pustinji. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi!

Za onoga koji želi čuti i prihvatiti – savršeno jasno i ostvarivo. Valja nam pripraviti put Gospodinu u našemu srcu. Iz njega sve proizlazi. U njemu su udoline. To su one manjkavosti, to su naši propusti. To je naša lijenost, naša nezainteresiranost.

Valja nam te praznine ispuniti svojim zauzimanjem, svojim čestitim radom, svojim dobrim djelima, naravno, započevši od svojih najbližih. Ima u našem srcu i brežuljaka. To su naše mane, naše zle sklonosti, naša oholost, srdžba, naši grijesi protiv bilo koje zapovijedi. Treba ih, uz pomoć Božje milosti, ukloniti. Tu su i krivine i hrapavosti.

To označava one loše strane našega značaja. Možda smo skloni lijenosti, ogovaranju, oholosti, zavisti. Oznake našega karaktera treba usmjeriti prema dobru, a ne prema zlu. Tako ćemo pripraviti put Gospodinu, da njegov dolazak za nas ne bude uzaludan.

Ivan je bio silan prorok. Veli današnje evanđelje: Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci. Pa ipak, veli Ivan: Nakon mene dolazi jači od mene (…) Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Ta se Ivanova riječ ostvarila među nama i sada se ostvaruje.

Među nama je Isus, Sin Božji. Otkupljeni smo njegovom smrću i uskrsnućem, kršteni njegovim krštenjem, posvećeni i posvećivani njegovim Duhom u sakramentima u svetom bogoslužju.

To je snaga koja je u Crkvi, koja je u nama. Valja nam samo za njim posegnuti. Valja nam povjerovati Kristu i njegovu evanđelju, valja nam se odreći grijeha tražeći Boga u Crkvi, u njegovoj riječi, u njegovim sakramentima u svakodnevnom životu.

Dao Gospodin da njegova riječ za nas ne bude uzaludna, nego da u našem srcu nađe plodno tlo, na spasenje nama i onima koji su s nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Objavljeno

na

Objavio

Današnji blagdan je katolička dogma koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svog začeća. Marija je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama uništiti grijeh, već pokazati nam svoju ljubav i potaknuti nas da ljubimo jedni druge.

Bog preko onih koji bezuvjetno ljube neposredno uništava grijeh u ovome svijetu. Budimo instrumenti Božje ljubavi, budimo ti koji će ljubavlju pobjeđivati grijeh, a neka nam u tome pomogne Bog i Marija bezgešno začeta. (fra Petar Horvat)

Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, utemeljio je papa Siksto IV. godine 1476., a dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, na današnji dan, 1854. godine.

Kad se govori o bezgrešnom začeću govori se o jednom predivnom fenomenu u Crkvi zvanom Sensus Fidelium (osjećaj vjernih). Bog govori preko cijele zajednice vjernika. Zbog toga je ova dogma koju je Crkva proglasila jako važna.

Često se u različitim tekstovima koje ćemo potražiti o današnjem blagdanu susrećemo i s navodima kako mnoge vjernike zbunjuje ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”.

Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, riječ je o trenutku ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića.

Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti.

Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; “svaki je čovjek grešnik”, kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je – kako ckrveni nauk kaže – nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek – po nauci Crkve – rađa.

Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh “potječe” od prvog ljudskog para, od Adama i Eve i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se “istočni” grijeh uklanja, “briše” krštenjem.

Bog je Mariju od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što ju je unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Živjela je život bez grijeha.

Kad joj arkanđeo Gabrijel naviješta Božji plan da će biti Majka Spasitelja koga su proroci naviještali, pozdravlja je: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Ona, bezgrešna i ponizna službenica Gospodnja kazala je: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,28.38).

Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama uništiti grijeh, već pokazati nam svoju ljubav i potaknuti nas da ljubimo jedni druge. A ta ljubav uništava grijeh.

(Laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari