Connect with us

Kronika

Bleiburška tragedija – Križni put

Objavljeno

on

Na današnji dan započela je Bleiburška tragedija, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti koji je počinila Jugoslavenska armija u razdoblju od 15. svibnja 1945. godine nad zarobljenim vojnicima Domovinske vojske NDH i hrvatskih civila kojih su ih pratili u pokušaju da se predaju zapadnim Saveznicima na granici s Austrijom.

U Hrvatskoj taj partizanski genocid nad Hrvatima nazivamo Križni put.

Zločin je započeo 15. svibnja 1945. kada su se pripadnici Hrvatskih oružanih snaga (NDH) i civili pokušali predati Britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskog pokrajini Koruškoj. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju hrvatskih vojnih snaga i civila, te naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji.

Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji i skoro svi pobijeni.

Prema izvješću štaba 12. divizije JA sačinjenom odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo više od 100.000 hrvatskih vojnika.

Na sve koji u 20.- minutnom roku koji su im ostavili Britanci nisu istaknuli bijele zastave – a koji su se nalazili u velikoj masi ljudi ispod brežuljaka koje su zaposjeli partizani, otvorena je iz mitraljeza vatra u trajanju od 15 do 20 minuta; očevici, čije iskaze prenosi Strle, nazivaju rezultat te mitraljeske paljbe “masakrom”. Podatke o broju žrtava tog masakra Strle ne iznosi.

Snage Jugoslavenske armije su zarobljene hrvatske vojnike i civile s Bleiburga povukle dublje na područje pod svojom kontrolom, te su veliki broj Hrvatica i Hrvata (muškarce, žene i djecu) pobili u masovnim zločinima kod Teznog, na Kočevskom Rogu, Maceljskoj šumi, te na mnogo drugih manjih stratišta.

O zločinima titovih partizana protiv hrvatskog naroda bilo je zabranjeno govoriti u komunističkoj Jugoslaviji, zabranjeno sjećati, zapisivati njihova imena u razne zbornike, a njihove grobove i mjesta pogibije obilježavati spomenicima i komemorirati. Nije se smio istraživati broj ubijenih, njihove grobove se uništavalo i prikrivalo, a njihova imena predavalo zaboravu. Do raspada Jugoslavije o tome se moglo čuti samo u šapatom prenošenim svjedočanstvima sudionika.

Neka zaborav nikad ne prekrije njigovu žrtvu. Pamtimo ih, s nama su!

(dijelovi teksta, izvor Wikipedia)

Započela komemoracija Bleiburške tragedije molitvom i polaganjem vijenaca na Gradskom groblju Mirogoj

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari