Pratite nas

Bleiburški, Vijeće za normu i pravopisna načela

Objavljeno

na

Prvosvibanjskome je broju Hrvatskoga tjednika, u rubrici E-pošta, objavljeno pismo Željka Jozića u kojem on komentira moju izjavu danu Hrvatskomu tjedniku povodom obljetničkoga 500. broja. Naslov je Jozićeva pisma: Prof. Ham poziva se na Vijeće za normu, a zatim tvrdi da ono propisuje način pisanja protivno hrvatskoj tradiciji.

Naslovna je rečenica iz teksta pisma pa mu je tako integralni dio. Budući da Ž. Jozić u pismu iznosi netočnosti koje mogu dovesti javnost u zabunu i budući da netočno interpretira moje riječi, smatram da je potrebno unijeti malo reda u Jozićevo komešanje mojih riječi.

Kada se govori o načelima Vijeća za normu, misli se na točno određeni dokument koji je predsjednik Vijeća akademik Radoslav Katičić poslao ministru Draganu Primorcu 20. travnja 2006. i u kojem su zaključci Vijeća o pravopisnim pitanjima. Zaključci su iz toga dokumenta objavljeni na str. 140. – 142. u 4. broju 57. godišta časopisa Jezik u članku Hrvatski pravopis, Usklađenost Hrvatskoga pravopisa s odlukama Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, a objavljeni su i u posebnome obljetničkom broju 60. godišta Jezika na str. 150. -152.

Ukratko, ti zaključci govore o pisanju d, t ispred c (patci, predci, hitci, mladci, a ne paci, preci, hici, mlaci), o sastavljenom i rastavljenom pisanju (ne ću, grad država, a ne neću, grad-država), oblicima s rje (pogrješka, strjelica, krjepost, grješnik) kojima se daje prednost pred oblicima s re.

Dakle, kada se govori o pravopisnim načelima, ne misli se na svaki mogući pojedinačni zaključak koji je donijelo Vijeće i koji se može pročitati u zapisnicima Vijeća. Pojam se zaključak Vijeća i pravopisno načelo Vijeća naglo proširio i poopćio tek prošle godine kada je Vijeće postalo premetom zlonamjerne manipulacije hrvatskom javnosti. Do tada se o načelima i zaključcima govorilo tek u okviru navedenoga dokumenta, a tako i ja govorim, i nije se načelima Vijeća smatrao svaki pojedinačni zaključak Vijeća.

Bleburški i blajburški

Kada su pravopisi Babić-Ham-Moguš i Babić-Moguš usklađivani sa zaključcima Vijeća za normu, usklađivani su s tim konkretnim dokumentom, i s tim konkretnim navedenim pravopisnim načelima.

U jeziku Hrvatskoga tjednika vidim tu usklađenost pa ću ponoviti ono što sam izjavila u 500. broju: „Osobito mi je drago što Hrvatski tjednik ostaje pri pravopisnim načelima Vijeća za normu i što nije bezrazložno i brzopleto posegnuo za novim pravopisom: dobro je pročitati u Hrvatskom tjedniku pravu riječ o bleiburškim događajima, a ne iskrivljenim blajburškim – taj drugi oblik smeta pogledu, hrvatskoj tradiciji i kulturi, makar ga je novi pravopis propisao. Hrvatski je tjednik i ovdje postojano na braniču.”

Doista, drago mi je što u Hrvatskom tjedniku čitam, primjerice, ne ću, ali drago mi je i što ne čitam blajburški, nego bleiburški i što Hrvatski tjednik nije prihvatio propis Institutova pravopisa prema kojemu valja pisati blajburški – naime u mrežnoj je inačici Pravopisnoga rječnika zabilježeno: blajburški (prema Bleiburg). U tiskanoj inačici u Rječniku nema ni bleiburškoga ni blajburškoga.

Budući da u zaključcima Vijeća za normu nema ni riječi o pisanju tuđih imenâ mjestâ, pa ni o pisanju pridjeva od tih imena, naravno da u svojoj (gore navedenoj) izjavi oblike bleiburški i blajburški ne pripisujem Vijeću. Dvotočje iza pravopisom: i prije bleiburških događaja objašnjava što bi značilo bezrazložno i brzopleto prihvaćanje pravopisnih Institutovih propisa – u ovom slučaju pisanja pridjeva bleiburški kao blajburški.

Vijeće za normu doista jest 2006. raspravljalo o pisanju tuđih imenâ mjestâ i o pridjevima izvedenim od njih, ali nije o tom donijelo zaključak koji je obvezan za pravopisce u smislu u kojem su to naprijed spomenuti zaključci poslani ministru:

Etnici i ktetici

„Etnici i ktetici od tuđih imena mjesta pišu se glasovno prilagođeno. Tako Njujorčanin i njujorški od New York, Lajpcižanin i lajpciški Bleiburg tablaod Leipzig. Od toga međutim valja odustati kad takvih pridjeva bude previše i njihov prilagođeni glasovni lik premalo prepoznatljiv ili zahtijeva previše znanja o dalekim i slabo poznatim jezicima.

Nikoje načelo, pa niti najopravdanije, ne valja primjenjivati preko granice prave mjere i zdravoga razuma. Gdje se izvorno pisanje prema tuđem imenskom predlošku pri zapisu jedne riječi u sklonidbi ili tvorbi spaja s izvornim hrvatskim pisanjem, najbolje je orijentirati se prema uobičajenom hrvatskom pisanju. Vokativ od imena grada Leipzig bit će stoga, ako se upotrijebi, Leipziže! Tu slovo z u imenskoj osnovi ima njemačku glasovnu vrijednost, a ono pod dijakritičkim znakom, dakako, hrvatsku.”

Maksimovic KundakNavod se može shvatiti različito – da valja pisati njujorški i lajpciški (pa i blajburški), ali onda i da bi pisanje njujorški, lajpciški (pa i blajburški) bilo „preko granice i prave mjere i zdravog razuma”. Autori Babić-Ham-Moguš smatrali su da bi pisanje njujorški, lajpciški (pa i blajburški) bilo sukladno ovomu drugomu, pa propisuju samo jednu mogućnost – pisati izvorno s hrvatskim dometkom – newyorški, leipziški, bleiburški.

Uz to, takve likove podupire i hrvatska pravopisna tradicija – neometano su se upotrebljavali i preporučivali pedesetak godina u hrvatskih pravopisaca Broza i Boranića. Takva je tradicija tek na kratko prekinuta zbog unitarističkoga i posrbljujućega Pravopisnoga uputstva Bože Kundaka iz 1929. (pravim imenom Božo Ž. Maksimović, nadimak Kundak dobio je jer je prije fotelje ministra „prosvete” zaposjedao fotelju ministra „žandarmerije”) – ondje se traži pisanje svih tuđih imena prema izgovoru pa tako i pridjeva.

Dakle, bilo bi prema Kundaku Njujork i njujorški, Lajpcig i lajpciški, pa onda i Blajburg i blajburški. Prisiljen Kundakovim diktatom, Boranić je 1930. objavio pravopis usklađen s Uputstvom. Čim je Kundaka nestalo, hrvatski se pravopis vraća u svoje okvire, ponovno je jedina mogućnost pisanja tuđih imena izvorno pisanje.

Tu je tradiciju uvažavao čak i novosadski pravopis (1960.) koji za latinicu (onodobni novosadski naziv za zabranjeni hrvatski) navodi Leipzig i leipziški (pa onda i Bleiburg i bleiburški). Anić-Silićevi pravopisi (1986., 2001.) i Anićevi rječnici prekidaju ponovno hrvatsku tradiciju, traže čak i potpuno nerazumljive likove: bekeščabski i vijerećki. Tu tradiciju fonetskoga (izgovornoga) bilježenja, nastavlja i pravopis Matice hrvatske (2007.), primjerice, Anićev rječnik uopće ne bilježi bleiburški, nego samo blajburški.

Podatak znakovitiji od svih Kundakâ i pravopisâ

Posebnu pravopisnu struju čini Babić-Finka-Mogušev pravopis, a toj sam se struji i ja imala čast pridružiti, kao istomišljenica i kao suautorica. Posebnost je u mnogo čem, ali

Valja napomenuti da su izdanja Hrvatskoga pravopisa od 1994. do 2002. obilježena dvostrukostima koje su uvedene radi prilagodbe korisnika promijenjenim pravopisnim rješenjima – ustupak uglavnom onim korisnicima priviknutim na novosadarije. Napokon, dvostrukosti su posve uklonjene u 2. izdanju Hrvatskoga školskoga pravopisa 2008. i izdanju Babić-Moguševa pravopisa 2010.
ovdje ću reći tek o pridjevima od imenâ mjestâ: londonac (1971.) preporučuje samo izvorno pisanje, Hrvatski pravopis iz 1994. daje prednost izvornomu pisanju, uz napomenu Bleiburg tabla2da nije neobičan ni pohrvaćeni lik, dakle bleiburški na prvom mjestu.

Valja napomenuti da su izdanja Hrvatskoga pravopisa od 1994. do 2002. obilježena dvostrukostima koje su uvedene radi prilagodbe korisnika promijenjenim pravopisnim rješenjima – ustupak uglavnom onim korisnicima priviknutim na novosadarije. Napokon, dvostrukosti su posve uklonjene u 2. izdanju Hrvatskoga školskoga pravopisa 2008. i izdanju Babić-Moguševa pravopisa 2010.

Autori su, a to pouzdano znam jer sam jedna od njih, smatrali da fonetizacija (pisanje prema izgovoru) pridjeva od imenâ mjestâ ne prinosi boljemu pisanomu razumijevanju i da nije sukladna hrvatskoj tradiciji. Slobodu su autorima dali i Zaključci Vijeća za normu: dokument koji oblikuje pravopisna načela – u njima se ne govori o pisanju tih pridjeva, a to što se na sjednicama Vijeća reklo, ostavljalo je prostora za rješenje bleiburški, a ne blajburški – naime, blajburški je fonetizacija koja može biti shvaćena i kao „preko granice i prave mjere”.

Je li tomu tako, može nam pomoći čak i Google: 14. 800 pojavnica za bleiburški i 2 470 pojavnica za blajburški; Institutova Riznica bilježi sedam bleiburških i ni jedan blajburški. Čini se da je taj podatak znakovitiji od svih Kundakâ i pravopisâ.

Dr. Sanda Ham
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

DARKO MILINOVIĆ U BUJICI: ‘Dva dana prije nego što su me izbacili iz stranke dobio sam nemoralnu ponudu Andreja Plenkovića!’

Objavljeno

na

Objavio

VIDEO! DARKO MILINOVIĆ U BUJICI: “Siguran sam da će Plenković opstruirati predsjedničku kampanju Kolinde Grabar – Kitarović!”

Takvom scenariju već smo svjedočili kada su minirali dr. Andriju Hebranga, on je kao kandidat HDZ-a pobjedio jedino kod nas u Lici – obrazložio je Milinović…

Gostujući u Bujici na Z1, bivši član Predsjedništva HDZ-a i ličko-senjski župan dr. Darko Milinović otkrio je: – Dva dana prije nego što su me izbacili iz stranke dobio sam nemoralnu ponudu Andreja Plenkovića!

Karamarko je HDZ vodio na demokratski način, a Plenković ga vodi k’o staljinist – jasan je bio dr. Milinović.

Šokirao je gledatelje upozorenjem: “Lovru Kuščevića Građanska inicijativa ‘Narod odlučuje’ treba prijaviti za sukob interesa; on je kao politički tajnik HDZ-a spreman učiniti sve da do referenduma ne dođe, spremni su i na krivotvorine, već su donijeli odluku protiv referenduma i volje naroda!”

Darko Milinović u Bujici je podržao vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu, rekao je da su u kontaktu i da će 13. listopada iz Like u Vukovar doći puni autobusi hrvatskih branitelja…

Komentirao je i saborski okršaj Brune Esih i predsjednika Vlade: “Plenkovića je Bruna razočarala, a mene je očarala!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dejan Lovren: S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski nogometni reprezentativac Dejan Lovren komentirao je u srijedu putem svog službenog Instagram profila optužnicu za davanje lažnog iskaza na suđenju Zdravku Mamiću i ostalim optuženima za izvlačenje 115,8 milijuna kuna iz Dinama koja je u srijedu protiv njega podignuta pred Županijskim sudom u Osijeku.

– Nakon dolaska s popodnevnog treninga doznao sam kako su mediji u Hrvatskoj, pa potom i u Engleskoj objavili vijest kako je protiv mene podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza u jednom predmetu u Hrvatskoj.

Zvali su me članovi moje obitelji, prijatelji i poznanici koji su mi saopćili isto. Dakle, prije nego što sam uopće vidio ili primio tu optužnicu, i prije nego su istu zaprimili moji odvjetnici, svi mediji su objavili tu vijest. Ovo jednostavno nije fer, nije pravedno, nije niti sportski.

Na ovakav način postupati prema meni i mojoj obitelji je krajnje diskriminirajuće i nepravično. Borba koja nije poštena i na koju nisam navikao, napisao je Lovren na Instagramu uz svoju fotografiju s osvojenom srebrnom medaljom sa Svjetskog nogometnog prvenstva koje se ove godine održalo u Rusiji.

– No ovim putem želim poručiti svima, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, navijačima u domovini, svom klubu i navijačima mog kluba u Engleskoj kako sam nevin. Nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Ponosan sam na svoj život, na svaki svoj korak, na sve ono što smo moja obitelj i ja stvorili. To nitko ne može zaprljati. Nikakvi mediji, zlonamjerni ljudi, ništa, nastavio je nogometaš.

– S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu. Dobit ću je u svakom slučaju te tako pokazati tko sam, kako sam živio i kako živim. A živim tako da živim za svoje bližnje, za svoju Domovinu, za svoj klub i za sve moje i naše navijače.

S indignacijom odbacujem sve optužbe, a svima koji žele narušiti moj ugled i ugled moje obitelji poručujem da neće uspjeti. Dejan Lovren dobit će i ovu bitku. I svaku drugu. Pozdrav svima, hvala na snažnoj podršci, zaključio je objavu Lovren.

View this post on Instagram

Nakon dolaska s popodnevnog treninga doznao sam kako su mediji u Hrvatskoj, pa potom i u Engleskoj objavili vijest kako je protiv mene podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza u jednom predmetu u Hrvatskoj. Zvali su me članovi moje obitelji, prijatelji i poznanici koji su mi saopćili isto. Dakle, prije nego što sam uopće vidio ili primio tu optužnicu, i prije nego su istu zaprimili moji odvjetnici, svi mediji su objavili tu vijest. Ovo jednostavno nije fer, nije pravedno, nije niti sportski. Na ovakav način postupati prema meni i mojoj obitelji je krajnje diskriminirajuće i nepravično. Borba koja nije poštena i na koju nisam navikao. No ovim putem želim poručiti svima, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, navijačima u domovini, svom klubu i navijačima mog kluba u Engleskoj kako sam nevin. Nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Ponosan sam na svoj život, na svaki svoj korak, na sve ono što smo moja obitelj i ja stvorili. To nitko ne može zaprljati. Nikakvi mediji, zlonamjerni ljudi, ništa. S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu. Dobit ću je u svakom slučaju te tako pokazati tko sam, kako sam živio i kako živim. A živim tako da živim za svoje bližnje, za svoju Domovinu, za svoj klub i za sve moje i naše navijače. Sa indignacijom odbacujem sve optužbe, a svima koji žele narušiti moj ugled i ugled moje obitelji poručujem da neće uspjeti. Dejan Lovren dobit će i ovu bitku. I svaku drugu. Pozdrav svima, hvala na snažnoj podršci.

A post shared by Dejan Lovren (@dejanlovren06) on

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari