Pratite nas

Kultura

Na Blidinju snimljen jedan od posljednjih setova filma “Hajduk Mijat Tomić”

Objavljeno

na

Jučer je u Parku prirode Blidinje odrađen jedan od posljednjih setova za film Hajduk Mijat Tomić, koji snima Studio Perić. Na snimanju je vladala odlična atmosfera uz mnogo smijeha, iako su pojedine scene snimane u pećini, nekoliko metara ispod zemlje.

Snimljene su scene odlaska hajduka na zimovanje, a boksač Damir Beljo, koji tumači ulogu Malog Marijana za tomislavcity je rekao da je jako zadovoljan današnjim radom i cjelokupnim projektom te izrazio nadanje da će trud cijele ekipe biti dobro prihvaćen kod publike.

– Snimanje je proteklo uredno, bez obzira na nesvakidašnje uvjete te na neke od poteškoća koje su nas mogle zadesiti. Zato sam i zadovoljna današnjim setom te načinom na koji su glumci pristupili radu, rekla je scenaristica filma Mara Perić.

Trailer za ovaj film ima preko trideset tisuća pregleda na servisu youtube, a premijeru možemo očekivati u sljedećim mjesecima.

Hajduci nisu bili razbojnici nego pravedni junaci, a ime dolazi iz – Debrecena!

Uz riječ ‘hajduk’ u ovim se krajevima veže toliko snažna emocionalna simbolika da je s vremenom, u jednom lingvistički prirodnom procesu, njeno pravo značenje postalo poprilično sporedno. I doista, da se napravi jedan mali ‘vox populi’, pitanje je tko bi znao precizno objasniti tko su točno bili hajduci, što su radili i kakva je njihova važnost u povijesnom kontekstu. Enciklopedijski rečeno, bili su to pobunjenici i odmetnici koji su se na gerilski način borili protiv tiranije Osmanskog Carstva. Postoje dvije teorije o porijeklu same riječi – prva kaže da dolazi od turskoga ‘haydud’, kako su Osmanlije nazivali ugarske pješačke jedinice, a druga da dolazi od mađarske riječi ‘hajty’ i koja je potpuno pouzdana, uvjerava nas naš poznati lingvist, hungarolog i lovac iz ‘Potjere’ Krešimir Sučević-Međeral.

– Radi se o dijalektalnom obliku riječi hajtó, što znači gonič, a označavala je slobodne seljake koje bi vlasnici stada unajmljivali za njihovo preseljenje diljem mađarske zemlje. Ponajprije ih se povezuje za regiju Hortobágy u istočnoj Mađarskoj, pored grada Debrecena. Po tome se i čitava ta županija naziva Hajdú – otkriva nam Krešimir nevjerojatnu ironiju jer spominjanje Debrecena u kontekstu hajduka dosad nas je asociralo samo na jedno…

Riječ se poslije proširila u južnoslavenske jezike i postala sinonim za odmetnike, kako ih neki danas doživljavaju dok su za druge heroji i svojevrsni balkanski ‘Robin Hoodovi’. Kako bilo, njihova uloga u povijesti ovog kraja bila je velika, a zapisi koji postoje, kao i usmena predaja, materijal su koji bi inspirirao i veće filmske produkcije da ovjekovječe njihovu priču. Tog se posla prihvatio redatelj Branko Perić iz Tomislavgrada koji premijeru svog igranog filma ‘Hajduk’ najavljuje za ljeto. Dvije godine on i supruga Mara koja je scenaristica, istraživali su temu, iščitavali spise, obilazili kolekcionare, franjevačke samostane i ostale lokacije koje su živa riznica hajdučke povijesti ne bi li se što bolje pripremili za snimanje.

Gerilci s narodom na svojoj strani

– Cijeli život slušali smo priče o hajducima. Znate, legende o njima jako su žive i danas na području BiH, čak su i dio lektire. Kad smo počeli detaljnije istraživati, u razgovoru s mnogim uvaženim ljudima, pa i političarima, znali smo čuti da se ostavimo te teme, da su to bili obični pljačkaši i razbojnici. No, doznali smo da su to bili hrabri ljudi s vizijom koji su morali skrenuti pažnju na torturu koju su nad narodima u ovom kraju provodili Osmanlije, na poreze, otimačinu… Do Istanbula nisu mogli, ali su zato djelovali lokalno. Bili su gerilci, ali su imali narod na svojoj strani pa stoga ni ne čudi da se jedan od najboljih hrvatskih klubova zove njihovim imenom – govori redatelj.

Podsjetimo onda i na jednu od najprihvaćenijih teorija o tome kako je Hajduk dobio ime. Dodijelio mu ga je, vjeruje se, gimnazijski profesor Josip Barač i to nakon što su mu četvorica praških studenata u hajdučkom stilu banula u ured nakon što su odlučili osnovati klub. Hajduk koji ga je inspirirao bio je Gruđanin Andrijica Šimić o čijem je junaštvu slušao i divio mu se od malih nogu pa je pomislio da nema boljeg imena za nogometni klub koji je u međuvremenu postao ponos i simbol grada.

Ovaj film pokušava najzornije prikazati ulogu hajduka u povijesti i to na primjeru onoga vjerojatno najslavnijeg na ovim prostorima – Duvnjaka Mijata Tomića, koji usto ima i snažnu vezu s Dalmacijom. Školovao se u Makarskoj, a njegov brat prvo je živio u Omišu pa Zadru. Čak su i Mijata nagovarali da ode u Zadar, da se ‘ostavi ćorava posla’ s Turcima, ali ta borba bila je njegova životna misija i učinila ga vječnim dijelom narodne baštine i guslarskih pjesama.

– On je jedna iznimna ličnost koja ne smije pasti u zaborav. Treba znati da je bio iz plemićke obitelji i jako obrazovan te da ga je krasio izniman osjećaj za pravdu. Primjerice, zemlju koju su mu Turci bili oteli on je poslije poklonio najsiromašnijem muslimanu jer je imao osjećaj za slabije od sebe i zaista veliko srce. Zbog toga su ga svi štitili nevezano koje su vjere bili i zato je ‘potrajao’ 20 godina, što je nevjerojatno ako znamo da je hajdučki vijek bio oko dvije godine. Treba napomenuti i da je hajduka bilo jako puno u 19. stoljeću, ali Tomić je djelovao oko 1630., u doba kada je Osmansko Carstvo bilo na vrhuncu što također govori o njegovoj hrabrosti – kaže Perić.

Grgić odglumio besplatno

Sva ta svoja saznanja sažeo je u film koji će nas, kaže, iako je odrađen amaterski, oduševiti kad izađe jer su se trudili postaviti jako visoke standarde. Svojim je srčanim pristupom uspio šarmirati cijelu glumačku postavu jer ozbiljniji kapital praktički nije ni imao, osim vlastite opreme s obzirom da se i profesionalno bavi snimanjem. Jedna od uloga pripala je Goranu Grgiću, proslavljenom licu hrvatskog glumišta koji nam je otkrio da ga je sadržaj jako privukao jer i sam vuče korijene iz tog kraja da je stoga odlučio sudjelovati besplatno.

– Goran nije htio primiti niti naknadu za putne troškove. Scenarij mu se toliko svidio da mu je to bilo dovoljno da pristane na ulogu kuma Ilije. No, i svi drugi iz postave sudjelovali su dobrovoljno. Cijeli film rezultat je entuzijazma svih sudionika, od krojačice pa do asistenata. Nije uvijek bilo lako jer smo snimali na autentičnim lokacijama, od kojih su neke i na 2000 metara nadmorske visine, ali uza sve poteškoće, radili smo to s puno želje i volje što će se vidjeti i kad film bude dovršen – zaključio je redatelj.

Mijata Tomića u filmu glumi mladi Duvnjak Josip Tabak kojeg smo već gledali u serijalu ‘Hrvatski kraljevi’ kao kneza Bornu i u ‘Republici’ gdje je utjelovio Sulejmana Veličanstvenog. Poznati BH boksač Damir Beljo također ima ulogu u filmu te utjelovljuje Malog Marijana, a zanimljivo je da je svome sinu još puno prije dao ime – Mijat. U susjednoj državi su, izgleda, već odavno ‘infišani’ u pojam hajduka pa ovaj film i nama može biti prilika da se educiramo o imenu koje je u ovim krajevima svetije od ičega.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Marija Dubravac objavila još jednu sjajnu zbirku domoljubnih pjesama

Objavljeno

na

Jedna od najboljih hrvatskih pjesnikinja, Marija Dubravac, koja već 50 godina živi u Australiji (rodom iz Štitara, Slavonija) ovih je dana objavila novu, sedmu, knjigu pjesama – „Dok mu hrašće bura vije“.

Knjiga donosi (na oko 440 stranica)  niz domoljubnih pjesama, od koje su mnoge posvećene hrvatskim braniteljima, Domovini, obitelji, ili pak dobro poznatim povijesnim ličnostima i događanjima. Mnoge su joj i uglazbljene, a poglavito se ističu one koje je uglazbio Stanko Šarić i snimio s „Najboljim hrvatskim tamburašima“.

U predgovoru Žarko Dugandžić piše da je riječ o književnici koja je „potpuno uživljena u svaku poru hrvatskog bića, koja izgara za svojim rodnim krajem, za Hrvatskom, kojoj je posvetila svaki trenutak svojega ovozemaljskog života“ te da je ona „svjetionik hrvatskog domoljublja.“

„Kako bi lakše razumjeli moju patnju za rodnim krajem, dovoljno je spomenuti kako od 1969.-1991., zbog komunizma, poput golemog broja hrvatskih sinova i kćeri, nisam vidjela Štitare, moje rodno selo, te oca i majku koji umriješe željni mene i ja njih – svojedobno je kazala, prigodom otkrivanja njezine spomen-ploče i zasađenog hrasta njoj u čast u parku osnovne škole u njezinom rodnom mjestu. Tada je i poručila da je svoju neizrecivu tugu zbog gubitka Domovine i roditelja pretočila u pjesme, koje su joj, ustvrdila je, bila „najveća utjeha na trnovitim putovima tuđine“.

Svoju zbirku, ilustriranu brojnim fotografijama, s ljubavlju je posvetila „svakom živom i pokojnom hrvatskom iseljeniku – patniku, istinskom domoljubu, na sve četiri strane svijeta, koji unatoč proživljenim mukama u tuđini, poput stoljetnoga hrasta, čije grane trgahu najljući cikloni i oluje, ostade neslomljiv, vjeran Bogu i idealima svojih predaka“.

Na kraju ove vrijedne i zanimljive knjige, književnica je objavila i popis hrvatskih domoljuba: ubijenih, nestalih i onih koje UDBA nije uspjela ubiti ili oteti.

Sve u svemu, ovo je, po ocjenama kritičara, a još više njenih brojnih čitatelja, odlična, sjajna zbirka pjesama, vrhunske, originalne majstorice pisane riječi.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje trilogije Višnje Starešine 11.12. u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

U utorak 11.12 u 19 sati u dvorani Vijenac nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a bit će predstavljena trilogija Višnje Starešine, koja u tri knjige prati hrvatski put kroz  međunarodni ratni, mirovni i sudski laboratorij, od Haaga 1991. i bitke za međunarodno priznanje države do Haaga 2017. i posljednje presude Haaškoga suda, političkom i vojnom vrhu  Herceg- Bosne. Uz autoricu, knjige će predstaviti Ivana Petrović, vanjskopolitička komentatorica i urednica na Novoj tv i dr Ivica Šola, profesor komunikologije i politički komentator.

Trilogija se sastoji od obnovljenog i značajno dopunjenog izdanja knjige  Vježbe u laboratoriju Balkan: Rat i mirovni proces 1991-1995., dopunjenog izdanja knjige Haaška formula: Pioniri međunarodne pravde i knjige Hrvati pod KOS-vim krilom: Završni račun Haaškog suda.

“Mislim da ova trilogija ima posebnu važnost u našem  kulturnom, društvenom i znanstvenom kontekstu, kao da su sve tri  knjige pisane ovih dana. U onom vremenu u kojem su nastajale bile su zapravo anticipacija našeg sadašnjeg povijesnog trenutka. Možda bi bilo prejako reći, ali ja ću se usuditi možda i to reći : da su ove knjige imale i imaju proročki naboj”, rekao je na prvom predstavljanju trilogije u ime suizdavača  dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dodavši da one: „zapravo tvore onu središnju os oko koje se raspliće povijest događaja važnih za stvaranje samostalne Hrvatske, ali i za razumijevanje svih onih procesa koji su to nastojali spriječiti ili onemogućiti i koji dandanas  sprečavaju našu domovinu da živi i diše punim plućima svoju slobodu i svoju samostalnost.

Dr. Davor Derenčinović, predstojnik katedre za kazneno pravo na Pravnome fakultetu u  Zagrebu je pak ustvrdio da su: “ Ove istine o kojima je u ove tri knjige pisala gđa. Starešina  zapravo stare istine. Samo je pitanje kome su one bile poznate. A i oni kojima su bile poznate, često se nisu mogli čuti  na pravim mjestima, zato što oni nisu bili dio tzv. mainstreama. A oni koji su bili dio tog mainstreama,  iz danas poznatih razloga nisu o tome progovarali. A mogli su, i trebali su. Danas možemo o tome na drugi način progovarati, ovo nisu vremena kada bi neki nedobronamjerni  na te istine mogli upirati prstom nazivajući ih urotama ili teorijama zavjere.….“

Prema Davoru Ivi Stieru, zastupniku u Saboru RH i bivšem ministru vanjskih poslova, ova trilogija Višnje Starešine nije samo „plod  njezina izvjestiteljskog rada u Ženevi i kasnije u Haagu, nije niti samo prikaz i tumačenje ključnih procesa u stvaranju moderne hrvatske države finim i preciznim analitičkim pristupom. Sve je to dakako prisutno. No povrh svega toga, nudeći formulu za razumijevanje na prvi pogled kompliciranih poteza globalnih i kontinentalnih sila  Višnja Starešina pokazuje put kojim Hrvatska i danas može osigurati svoje interese u svijetu koji se neprestano mijenja. Odgovorno igrajući takvu ulogu Hrvatska može samopouzdanije i učinkovitije djelovati i prema svome jugoistoku. To je naravno esencijalno važno zbog svega onoga što Starešina analitički izlaže u svojim knjigama vezano uz situaciju u BiH, položaj Hrvata u BiH te za oblikovanje odnosa u susjednoj regiji jugoistočne Europe. Ali ne po šabloni starih jugoslavenskih struktura, već u skladu s interesima moderne hrvatske države. U tom pogledu, ova je trilogija ujedno i poticaj i putokaz za razvoj takve državne politike.“

U predstavljanju trilogije u  Vijencu, predstavljači I. Petrović, I Šola i V. Starešina, kako najavljuju, neće zaobići niti zbivanja u današnjem „laboratoriju“ i Hrvatskoj u njemu.

Više o informacija knjigama  i filmovima Višnje Starešine i mogućnostima njihove narudžbe možete saznati na  njezinim mrežnim stranicama: www.visnjastaresina.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari