Pratite nas

Kultura

Na Blidinju snimljen jedan od posljednjih setova filma “Hajduk Mijat Tomić”

Objavljeno

na

Jučer je u Parku prirode Blidinje odrađen jedan od posljednjih setova za film Hajduk Mijat Tomić, koji snima Studio Perić. Na snimanju je vladala odlična atmosfera uz mnogo smijeha, iako su pojedine scene snimane u pećini, nekoliko metara ispod zemlje.

Snimljene su scene odlaska hajduka na zimovanje, a boksač Damir Beljo, koji tumači ulogu Malog Marijana za tomislavcity je rekao da je jako zadovoljan današnjim radom i cjelokupnim projektom te izrazio nadanje da će trud cijele ekipe biti dobro prihvaćen kod publike.

– Snimanje je proteklo uredno, bez obzira na nesvakidašnje uvjete te na neke od poteškoća koje su nas mogle zadesiti. Zato sam i zadovoljna današnjim setom te načinom na koji su glumci pristupili radu, rekla je scenaristica filma Mara Perić.

Trailer za ovaj film ima preko trideset tisuća pregleda na servisu youtube, a premijeru možemo očekivati u sljedećim mjesecima.

Hajduci nisu bili razbojnici nego pravedni junaci, a ime dolazi iz – Debrecena!

Uz riječ ‘hajduk’ u ovim se krajevima veže toliko snažna emocionalna simbolika da je s vremenom, u jednom lingvistički prirodnom procesu, njeno pravo značenje postalo poprilično sporedno. I doista, da se napravi jedan mali ‘vox populi’, pitanje je tko bi znao precizno objasniti tko su točno bili hajduci, što su radili i kakva je njihova važnost u povijesnom kontekstu. Enciklopedijski rečeno, bili su to pobunjenici i odmetnici koji su se na gerilski način borili protiv tiranije Osmanskog Carstva. Postoje dvije teorije o porijeklu same riječi – prva kaže da dolazi od turskoga ‘haydud’, kako su Osmanlije nazivali ugarske pješačke jedinice, a druga da dolazi od mađarske riječi ‘hajty’ i koja je potpuno pouzdana, uvjerava nas naš poznati lingvist, hungarolog i lovac iz ‘Potjere’ Krešimir Sučević-Međeral.

– Radi se o dijalektalnom obliku riječi hajtó, što znači gonič, a označavala je slobodne seljake koje bi vlasnici stada unajmljivali za njihovo preseljenje diljem mađarske zemlje. Ponajprije ih se povezuje za regiju Hortobágy u istočnoj Mađarskoj, pored grada Debrecena. Po tome se i čitava ta županija naziva Hajdú – otkriva nam Krešimir nevjerojatnu ironiju jer spominjanje Debrecena u kontekstu hajduka dosad nas je asociralo samo na jedno…

Riječ se poslije proširila u južnoslavenske jezike i postala sinonim za odmetnike, kako ih neki danas doživljavaju dok su za druge heroji i svojevrsni balkanski ‘Robin Hoodovi’. Kako bilo, njihova uloga u povijesti ovog kraja bila je velika, a zapisi koji postoje, kao i usmena predaja, materijal su koji bi inspirirao i veće filmske produkcije da ovjekovječe njihovu priču. Tog se posla prihvatio redatelj Branko Perić iz Tomislavgrada koji premijeru svog igranog filma ‘Hajduk’ najavljuje za ljeto. Dvije godine on i supruga Mara koja je scenaristica, istraživali su temu, iščitavali spise, obilazili kolekcionare, franjevačke samostane i ostale lokacije koje su živa riznica hajdučke povijesti ne bi li se što bolje pripremili za snimanje.

Gerilci s narodom na svojoj strani

– Cijeli život slušali smo priče o hajducima. Znate, legende o njima jako su žive i danas na području BiH, čak su i dio lektire. Kad smo počeli detaljnije istraživati, u razgovoru s mnogim uvaženim ljudima, pa i političarima, znali smo čuti da se ostavimo te teme, da su to bili obični pljačkaši i razbojnici. No, doznali smo da su to bili hrabri ljudi s vizijom koji su morali skrenuti pažnju na torturu koju su nad narodima u ovom kraju provodili Osmanlije, na poreze, otimačinu… Do Istanbula nisu mogli, ali su zato djelovali lokalno. Bili su gerilci, ali su imali narod na svojoj strani pa stoga ni ne čudi da se jedan od najboljih hrvatskih klubova zove njihovim imenom – govori redatelj.

Podsjetimo onda i na jednu od najprihvaćenijih teorija o tome kako je Hajduk dobio ime. Dodijelio mu ga je, vjeruje se, gimnazijski profesor Josip Barač i to nakon što su mu četvorica praških studenata u hajdučkom stilu banula u ured nakon što su odlučili osnovati klub. Hajduk koji ga je inspirirao bio je Gruđanin Andrijica Šimić o čijem je junaštvu slušao i divio mu se od malih nogu pa je pomislio da nema boljeg imena za nogometni klub koji je u međuvremenu postao ponos i simbol grada.

Ovaj film pokušava najzornije prikazati ulogu hajduka u povijesti i to na primjeru onoga vjerojatno najslavnijeg na ovim prostorima – Duvnjaka Mijata Tomića, koji usto ima i snažnu vezu s Dalmacijom. Školovao se u Makarskoj, a njegov brat prvo je živio u Omišu pa Zadru. Čak su i Mijata nagovarali da ode u Zadar, da se ‘ostavi ćorava posla’ s Turcima, ali ta borba bila je njegova životna misija i učinila ga vječnim dijelom narodne baštine i guslarskih pjesama.

– On je jedna iznimna ličnost koja ne smije pasti u zaborav. Treba znati da je bio iz plemićke obitelji i jako obrazovan te da ga je krasio izniman osjećaj za pravdu. Primjerice, zemlju koju su mu Turci bili oteli on je poslije poklonio najsiromašnijem muslimanu jer je imao osjećaj za slabije od sebe i zaista veliko srce. Zbog toga su ga svi štitili nevezano koje su vjere bili i zato je ‘potrajao’ 20 godina, što je nevjerojatno ako znamo da je hajdučki vijek bio oko dvije godine. Treba napomenuti i da je hajduka bilo jako puno u 19. stoljeću, ali Tomić je djelovao oko 1630., u doba kada je Osmansko Carstvo bilo na vrhuncu što također govori o njegovoj hrabrosti – kaže Perić.

Grgić odglumio besplatno

Sva ta svoja saznanja sažeo je u film koji će nas, kaže, iako je odrađen amaterski, oduševiti kad izađe jer su se trudili postaviti jako visoke standarde. Svojim je srčanim pristupom uspio šarmirati cijelu glumačku postavu jer ozbiljniji kapital praktički nije ni imao, osim vlastite opreme s obzirom da se i profesionalno bavi snimanjem. Jedna od uloga pripala je Goranu Grgiću, proslavljenom licu hrvatskog glumišta koji nam je otkrio da ga je sadržaj jako privukao jer i sam vuče korijene iz tog kraja da je stoga odlučio sudjelovati besplatno.

– Goran nije htio primiti niti naknadu za putne troškove. Scenarij mu se toliko svidio da mu je to bilo dovoljno da pristane na ulogu kuma Ilije. No, i svi drugi iz postave sudjelovali su dobrovoljno. Cijeli film rezultat je entuzijazma svih sudionika, od krojačice pa do asistenata. Nije uvijek bilo lako jer smo snimali na autentičnim lokacijama, od kojih su neke i na 2000 metara nadmorske visine, ali uza sve poteškoće, radili smo to s puno želje i volje što će se vidjeti i kad film bude dovršen – zaključio je redatelj.

Mijata Tomića u filmu glumi mladi Duvnjak Josip Tabak kojeg smo već gledali u serijalu ‘Hrvatski kraljevi’ kao kneza Bornu i u ‘Republici’ gdje je utjelovio Sulejmana Veličanstvenog. Poznati BH boksač Damir Beljo također ima ulogu u filmu te utjelovljuje Malog Marijana, a zanimljivo je da je svome sinu još puno prije dao ime – Mijat. U susjednoj državi su, izgleda, već odavno ‘infišani’ u pojam hajduka pa ovaj film i nama može biti prilika da se educiramo o imenu koje je u ovim krajevima svetije od ičega.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

MOJ HRVATSKI

Objavljeno

na

Objavio

zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatski govorim
šapćem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve

Pajo Kanižaj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Hrvatskom se jeziku želi isključiti moć

Objavljeno

na

Objavio

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Obzirom na političku poziciju hrvatski mediji u BiH nisu u mogućnosti promicati hrvatski jezik u onoj količini koliko bi trebali”, komentirao je za Bljesak.info profesor hrvatskog jezika i književnosti Marko Tokić položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naime, međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

Današnji položaj hrvatskog jezika u višenacionalnoj i višejezičnoj Bosni i Hercegovini profesor Tokić ocjenjuje zadovoljavajućim i boljim nego u prijašnjim vremenima, ali naglašava da uvijek ima prostora za napredak.

”Problem je što medija na hrvatskom jeziku nema dovoljno, a za one koji postoje valja postaviti pitanje koliko uspijevaju voditi brigu o jeziku”, ističe Tokić i objašnjava da je najveći problem novac koji onemogućava zapošljavanje lektora u redakcijama.

”Mediji bi trebali imati lektore koji bi upozoravali novinare na greške koje svakodnevno čine”, kaže Tokić.

Drugi mediji, prema njegovim saznanjima, funkcioniraju drugačije zahvaljujući financiranju iz državnog i federalnog proračuna, dok nijedan hrvatski medij nema takve izvore novca.

Tokić također ističe da se često unutar tekstova u hrvatskim tiskovinama i portalima može pronaći priličan broj nehrvatskih izraza, što objašnjava činjenicom da je jezik u dodiru sa drugim kulturama, te da je isto tako velik utjecaj hrvatskog jezika na druge jezike bliskih kultura.

Školovanje na hrvatskom jeziku omogućeno je svima od najranije dobi do završnog školovanja, i zato je, kako kaže profesor Tokić, na prosvjetnim djelatnicima i Crkvi da rade ustrajnije na njegovanju hrvatskog jezika.

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Ako je ta reduciranost nužnost, pribojavamo se da će doći do šifriranosti, a time jezik gubi onaj ‘materinski’ osjećaj”, objašnjava profesor Lučić.

Prema njemu upravo su izloženost viškovima ili šumovima, obilatost slikama, brzina i forsiranje engleskih riječi i ostalih tuđica jedni od najvećih problema potiskivanja materinskog jezika.

”Izazovima ovog doba možemo jedino odgovoriti kroz opću jezičnu kulturu i narodnu baštinu”, zaključio je profesor Lučić.

Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se od 2000. godine, a UNESCO-v dokument kaže da materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.

Prema procjenama, gotovo svakodnevno u svijetu nestane po jedan jezik, a najugroženiji su jezici s malim brojem govornika.

Inače, prema popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH, hrvatski jezik koristi 515.481 građanin, što je tek 14,60%, od čega 36.857 građana ne živi na području Federacije.

Hrvatski jezik, prema popisu, najviše se koristi u Županiji Zapadnohercegovačkoj – 98,83%, što je 93.783 građana. Općina u kojoj najveći broj stanovnika govori hrvatski jezik je Posušje.

U Hrvatskoj se svake godine u ožujku obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Taj je spomen-tjedan utemeljen odlukom Hrvatskoga sabora 1997. u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a obilježavaju ga i pojedine škole u BiH koje rade po hrvatskom planu i programu.

Na Međunarodni dan materinskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježava početak Mjeseca hrvatskoga jezika, manifestacije koja počinje 21. veljače, a završava 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari