Pratite nas

Intervju

Blitz-intervju s filozofom dr. sc. Kristijanom Krkačem

Objavljeno

na

Blitz-intervju s filozofom dr. sc. Kristijanom Krkačem, profesorom na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta

O BREXITU

Kako, profesore Krkač, ocjenjujete odluku britanskog Vrhovnog suda o suspenziji britanskog Parlamenta, kao nezakonitoj?

Britanski premijer Boris Johnson namjerava provesti izlazak Velike Britanije iz EU pod svaku cijenu pa je čak i putem HM kraljice Elizabete II. suspendirao parlament kako ga ovaj ne bi mogao spriječiti da provede izlazak, a kad je britanski Sud presudio kako je suspenzija protuzakonita taj je isti Boris Johnson, koji namjerava provesti izlazak Ujedinjenog kraljevstva iz EU pod svaku cijenu, tvrdio kako će odluku o suspenziji braniti ni manje ni više nego na Europskom sudu pravde. Ova crtica iz procesa Brexita uz očitu paradoksalnost, da druge očite stvari i ne spominjemo kako nas John Barcow (vrsta predsjednika sabora kakvog Hrvatska sanja 30 godina) ne bi ukorio zbog uporabe riječi idiot, ukazuje na tri njegova vida koji su možda presudni, tj. gospodarski, pravosudni i politički.

Gospodarski?

Pod gospodarskim vidom Johnsonovo ustrajanje sve više nalikuje na izvršenje obećanja nekome ili nekima koji bi od Brexita mogli profitirati, iako će ukupni račun vjerojatno biti značajno na strani štete, a ne dobrobiti za sve interesne dionike tog procesa s obje strane Kanala. Koliko bi Brexit gospodarski mogao pridonijeti krizi ne treba odgovarati bez mišljenja političkih ekonomista i makroekonomista, ali smijemo reći da je od svog početka u svakom koraku bio financijski dvojben jer se pokazalo, primjerice, kako su njegovi zagovornici premašili dopuštena sredstva kampanje.

Pravosudni?

Pod pravosudnim vidom očito postoji sukob između Kraljice kao zlouporabljenog pomalo arhaičnog zaštitnika zakona i zakonodavca i suda kao provoditelja zakona i postupaka u skladu sa zakonom, čime je zakonitost vladavine dovedena u pitanje ako ne i zlorabljena. Slabosti nedostatka punokrvnog legaliteta vladavine došle su do izražaja u punom sjaju. Spomenuta sredstva koja su zagovornici u kampanji premašili određena su zakonom tako da su nedvojbeno prekršili zakon.

Politički?

Pod političkim vidom Brexit se od svog početka do Johnsona, kao šlaga na torti, pokazuje kao najrelevantnija zloporaba demokracije u EU nakon 2. svjetskog rata. Sjetimo se kako su tijekom kampanje za referendum mediji dopuštali zagovornicima Brexita da kontinuirano iznose činjenične neistine o stanju Velike Britanije u EU, kao i o učincima ostanka i izlaska, a sve u ime prava da se čuje druga strana. Mediji su to činili bez i najmanje namjere da govornike na licu mjesta upozore kako govore neistinu, na što je dio glasača očito nasjeo. Toliko o ta tri vida posljednje crtice Brexita.

Rezultati referenduma?

S obzirom na to da je rezultat referenduma 2016. bio okruglo 52% nasuprot 48% neki su analitičari pokušali izračunati koliko je toj tijesnoj pobjedi pridonio niz nepravilnosti, tj. bi li rezultat bio takav bez njih i, za čudo Božje, zaključili da bi bio sigurno još tješnji, ako ne i u korist ostanka, što svakako dovodi u pitanje legalitet procesa i legitimitet rezultata referenduma (Cambridge Analytica koja je bila na platnom popisu zagovornika Brexita priča je za sebe).

Posljedice referenduma?

Posljedice referenduma su očite. Ako se ostavimo Londona i urbanih područja, koji su bili za ostanak uglavnom iz bankarskih, financijskih, trgovinskih i drugih razloga, geopolitički je zanimljivo da su za ostanak bile Sj. Irska (pitanje granice s Republikom Irskom je tema za enciklopediju, a ne komentar), dio Walesa i Škotska. Oni čine 10.000.000 stanovnika i 100.000 km2 što je površina dvije i pol Hrvatske. Zasad se kao najodvažniji pokazuju Škoti koji pripremaju zakonski okvir za referendum o samostalnosti, a nije nezamislivo kako bi se za tim primjerom mogli voditi i ostali. Ako se to dogodi i ako EU automatizmom prihvati buduće članice, jer sve ostalo je paradoksalno, preostaje zanimljivo pitanje koliko je de facto engleski Brexit relevantan?

Prognoza?

Zamislimo, jer očito predviđanje postupaka Parlamenta, premijera, HM Kraljice, na koncu i Johna Bercowa, nema smisla, da se sve navedeno i dogodi. Bi li Brexit tad, temeljem iracionalnog ustrajanja Johnsona na bezdogovornom izlasku, doveo do vlastitog paradoksa, tj. do dogovornog ulaska, točnije ostanka, barem 1/3 teritorija Velike Britanije u EU, točnije 3 nove članice? Što bi to značilo za EU? Štogod to bilo, svakako bi bilo zanimljivo. Moglo bi se zbiti slično slučajevima nekih prastarih društvenih fenomena, tj. to da nasuprot tome da ih se proglašava napuštenima oni samo promijene oblik i način svog postojanja.

Utjecaj na HR?

Što bi to značilo za Hrvatsku? Gospodarski neposredno ne previše, a posredno podosta uglavnom temeljem prelijevanja utjecaja sa središnjih trgovinskih partnera Hrvatske na nju samu. Politički Hrvatska se nalazi u zanimljivoj poziciji u kojoj je smisleno nešto na prvi pogled paradoksalno, tj. podržavati odvajanje kako Ujedinjenog kraljevstva od EU, tako i npr. Škotske ili Sj. Irske od VB i njihov nastavak postojanja u EU, a sve to skupa potpuno dosljedno vlastitim iskustvima osamostaljenja i udruživanja.

Pitanje piscu knjige o demokraciji: razvija li se demokracija u svijetu prema svojoj negaciji?

Knjigu „Početak demokracije“ objavio sam prije 11 godina (2008.), a tekstovi u njoj nastajali su u razdoblju ranije (od 2000.) tako da je upitno koliko je danas relevantna. Ipak, tamo sam kritizirao demokraciju kao teoriju, a branio demokraciju kao praksu ili oblik političke kulture. Ako ju shvatimo kao oblik javnog života, onda i dalje stoje njezini, tamo navedeni, unutrašnji neprijatelji, prije svega korumpirana politička moć koja se u Brexitu nazire u korupciji demokracije od strane privatnih ekonomskih interesa i od strane izvandemokratskih izvora zakonodavne vlasti, ali i u demokratskom korumpiranju medija. Zlouporaba demokracije i zlouporaba medija sa svrhom zlouporabe demokracije ovdje je u središtu. Neke od zlouporaba su dokazive, za neke imamo indicije, a neke slutimo, ali njezina zlouporaba u izvandemokratske svrhe je nedvojbena čime je narušena demokratska kultura ili je možda njezino trajno narušavanje samo isplivalo na površinu.

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Vokić: Ovdje se većim dijelom radilo o politikantstvu jedne stranke više nego o silnoj želji da se učiteljima pomogne

Objavljeno

na

Objavio

“Mi možemo svake godine iznova štrajkati, no temeljna je stvar da se broj učenika ujednači, osim za razrede s djecom s posebnim potrebama te za gorske i otočne škole, gdje ih može biti i manje.

S druge strane škole bi trebale zadovoljiti neke europske norme, što znači minimalno 30 učenika. I ja bih to napravila, ali nisam mogla jer sam ministrica bila u ratno vrijeme, bilo je puno djece prognanika i tada to nije imalo smisla.

Pitanje plaća mora se riješiti i kroz satnicu. Iako će sindikati na to prvi ustati, tobože štiteći radnike, iako svi znaju da ovime najprije štite sebe. Uz to, ovo je predizborna godina i onda vam HNS s potporom od 1 do 2 posto biračkog tijela počne diktirati jednim od najosjetljivijih područja jedne države. Jer, kako kaže Deklaracija Vijeća Europe, država nikada ne ispušta iz svojih ruku školstvo i gospodarstvo”, ističe Ljilja Vokić, bivša ministrica prosvjete, u razgovoru za Glas Slavonije.

Štrajk u osnovnim i srednjim školama ponovno je otvorio vrlo živu polemiku o položaju učitelja i nastavnika u društvu, ali i o brojnim nelogičnostima hrvatskog obrazovnog sustava s čijim se popravkom dosad nitko nije usudio uhvatiti ukoštac.

U javnost izlaze razni brojčani pokazatelji koji svjedoče u kolikoj mjeri učitelji i nastavnici u Hrvatskoj doista jesu ili nisu financijski podcijenjeni u odnosu prema drugima u državnoj i javnoj upravi, kao i kako stoje stvari kada stanje u obrazovnom sustavu usporedimo s nekim drugim zemljama Europe.

Oni koji dobro barataju činjenicama o tom sustavu u nekoliko su navrata upozorili i kako postoje razni načini da se uštedom na jednoj strani, odnosno uklanjanjem neproduktivnih dijelova sustava, dođe do velikih ušteda koje bi poboljšale materijalni status ostalih.

Među ostalim, propituje se ne bi li u postojeći sustav vrednovanja i nagrađivanja rada trebalo umjesto ujednačenog plaćanja svih, tzv. uravnilovkom, uvesti više tržišnih načela. To bi onda zahtijevalo da se kao parametri za obračun plaća uvažavaju i specifičnosti nečijeg posla, opseg posla, mjesto na kojem radi, izazovi koje u radu s djecom rješava…

Neprimjereno vrijeme

Nekadašnja ministrica obrazovanja Ljilja Vokić ocjenjuje pak kako je, prije svega, ovo neprimjereno vrijeme za štrajk. “Proračun je donesen u prosincu i tamo je stajalo za koliko će se povećati plaća i nitko nije tada reagirao. A sada je kraj kalendarske godine i donosi se proračun za sljedeću godinu”, kazala nam je. Prema njezinim riječima, jedan od najvećih problema našeg školstva je što danas imamo od 50.000 do 70.000 učenika manje nego prije 20 godina, a broj uposlenih je stagnirao.

“To je zato što je u satnicu uključen sat razrednika, dva sata na tjedan, potom dva sata dopunske ili dodatne nastave, i vi i sa 16 sati tjednog rada imate normu za punu plaću. A to unatrag desetak godina nije bilo tako. Jer nisu nastavnici iz svih predmeta niti mogli imati dodatnu satnicu, a zakonodavac je odredio da koliko imate razreda, možete puta dva imati sati dopunske nastave.

Tu je jedan od temeljnih problema školstva, to se mora presjeći i uskladiti s europskim normama. I tih 16 sati pojedinci odrade, više formalno, bez unosa sebe u taj posao. Odjednom je povećan broj uposlenih, gdje se željelo dodvoriti sindikatima”, smatra Vokić.

Također dodaje kako bi se, “ako se napravi reda i dva razreda po dvanaest učenika pretvori u jedan razred od 24 učenika”, time puno uštedjelo. “I kada bi se tu napravilo reda, plaća bi mogla biti povećana i za 20 posto, što učitelji i profesori koji vrijedno rade i zaslužuju”, zaključuje.

Na primjedbu Glasa Slavonije kako bi problem onda bio što bi dio ljudi vjerojatno ostao bez posla, Vokić dodaje kako ne možete imati “i pare i jare”. Ona smatra kako su čelnici sindikata oni koji to najmanje imaju pravo komentirati te se pita i kolika je njihova plaća. “Uz to, ovdje se većim dijelom radilo i o politikantstvu jedne stranke više nego o silnoj želji da se učiteljima pomogne“, rekla je Vokić.

Posebna je priča broj učenika, jer iako Hrvatska s godinama bilježi sve manje učenika (zbog višegodišnje loših demografskih podataka te trenda odlazaka dijela mladih), broj zaposlenih u školstvu, kao i ukupni troškovi, nisu u padu.

Prema dostupnim podacima, troškovi za zaposlene u osnovnom školstvu 2017. bili su na razini 4,68 milijardi kuna, a ove su godine predviđeni na razini 4,9 milijardi kuna. Kada je riječ o srednjim školama, 2017. se radilo o 2,63 milijarde kuna, a za ovu je godinu predviđeno 2,73 milijarde.

Više nastavnika

Slično je i s brojnošću nastavnika. U školskoj godini 2012./2013. bile su u Hrvatskoj 2064 osnovne škole, s 17.874 razreda te ukupno 331.691 učenikom. Broj nastavnika bio je 31.263, među kojima ih je 24.110 radilo puno radno vrijeme. Četiri godine poslije broj škola pao je na 2037, i razreda je bilo manje – 17.836, kao i učenika – 316.565. Broj nastavnika je pak narastao na 33.347, od kojih 25.508 s punim radnim vremenom. Broj srednjih škola u istom je razdoblju skočio sa 687 na 701, ali se smanjio broj učenika (sa 181.284 na 159.698), kao i broj razreda (sa 7329 na 7258). Unatoč tome broj nastavnika je i tu rastao s 24.702 na 26.458 (s punim radnim vremenom s 12.038 na 12.770).

Prema riječima Ljilje Vokić, problem školstva se ne odražava samo kroz koeficijente, čiju se promjenu također traži, nego se treba rješavati u cijelosti.

Kaže kako je to doista jedan gordijski čvor, ali se on mora razriješiti. Na primjedbu da je učiteljima i nastavnicima reformom povećan obujam poslova, kaže kako je dobar nastavnik uvijek bio u reformi, prilagođavao se razredu kojemu predaje i učenicima u njemu.

U prilog raspravama kako će i nakon 6 posto povećanja plaće kroz 2020. godinu učitelji biti nedovoljno plaćeni, umjesto posezanja za demagogijom, trebalo bi ipak biti realan. Prema posljednjim podatcima, prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 6400 kuna.

Ministar financija Zdravko Marić iznio je ovih dana primjer učiteljice s 15 godina radnog iskustva koja je 2016. godine, prije poreznih izmjena i povećanja osnovice, imala neto plaću 7040 kuna.

Prema njegovim izračunima, njezina plaća će nakon što se provede treće povećanje osnovice u drugoj polovici 2020. iznositi oko 8400 kuna, što je ukupan rast od 19,3 posto. S druge strane, treba reći i kako godišnji pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2019. Europske komisije kao jedan od ključnih problema u Hrvatskoj ističe i potplaćene učitelje, ali i premali broj sati koje učenici provode u školi.

“Problem je i broj učenika u razredu – europski prosjek je od 28 do 32, a u nas je 16 učenika. To ni jedna država ne bi izdržala. Francuska ima 60 milijuna stanovnika i 300.000 uposlenih u prosvjeti, a mi ih na službenih 4,3 milijuna imamo 60.000”, ističe Vokić.

“U razvijenijim zemljama za iznos plaće bitno je i koliko kvalitetno pojedinac radi svoj posao i kakve rezultate ostvaruje, s koliko učenika, a samim tim i u koliko zahtjevnoj i skupoj sredini. Najveći dio toga jest u primjeni posebice u skandinavskim zemljama. U Finskoj su tako i nastavnici dobro plaćeni, a ta zemlja bilježi i izvrsne rezultate učenika na standardnim testiranjima.

Posebno obrazovanje prolaze oni koji rade s učenicima s poteškoćama u učenju, što se znatno honorira i kroz njihove plaće. Uvažava se i mjesto gdje rade, pa nastavnici u velikom gradu (sukladno višoj cijeni komunalija, režija i stanova) imaju veće plaće.

Na visinu plaće utječe i ispunjavanje norme koja nije ista za sve predmete, nego je manja, primjerice za matematiku i finski jezik, koji zahtijevaju više priprema kod kuće, nego tjelesni. I u Švedskoj to dijelom rješavaju po tržišnim principima, a imaju program u kojem inženjerima u deficitarnom STEM području, nude mogućnost da 50 % radnog vremena drže nastavu s time da im isplaćuju punu inženjersku plaću”, zaključuje Ljilja Vokić.

 

Ljilja Vokić: Od mature smo dobili – ništa!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Blaženka Divjak: Ne nađe li se rješenje za prosvjetare, očito idemo na izbore

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u intervjuu za Večernji list govori o štrajku i svim novostima u obrazovnom sektoru.

Prenosimo dio intervjua s ministricom znanosti i obrazovanja za Večernji list.

Iza nas je tjedan dana štrajka. Podržavate nastavnike i profesore u zahtjevima, no niste li upravo i vi odgovorni za njihove plaće?

Čim sam došla na poziciju ministrice, u Zakonu o odgoju osigurala sam mogućnost za 30% veće plaće putem europskih projekata u školama, zatim smo promijenili kriterije napredovanja prvi put nakon 23 godine. Plaće su samo jedan element vraćanja društvenog statusa učiteljima, a mi smo druge elemente osigurali – osnaživanje učitelja edukacijom i usavršavanjem, uložili smo rekordne iznose novca iz EU fondova za opremanje škola, prvi put smo razbili uravnilovku nagrađivanjem 510 najboljih učitelja s 10 tisuća kuna bruto, a Ministarstvo pravosuđa trebalo bi do kraja godine učiteljima osigurati status službene osobe. To su činjenice. Kao što ipak treba i podsjetiti da su plaće svih u javnim službama u protekle dvije godine rasle za više od 11%. Još uvijek mislite da nisam ništa radila na poboljšanju materijalnog statusa?

Da reforma kreće i da će nastavnici imati više posla, znamo već nekoliko godina. Zašto dvije godine svog mandata niste radili i na povećanju plaća – od prvog dana preuzimanja ovog sektora do frontalne primjene Škole za život?

Od početka mog mandata do sada plaće su rasle za više od 11 posto. Prvi put uveli smo nagrađivanje najboljih i dignuli smo plaće za 10%-15% onima koji su bili u eksperimentalnom programu. Poboljšani su i uvjeti rada na temelju granskog kolektivnog ugovora, a i škole su opremljene i tako postale bolje mjesto za rad. Mislim da to govori dovoljno o mom zalaganju za društveni status učitelja. Međutim, dugogodišnje zanemarivanje sustavnog ulaganja ne može se nadoknaditi u dvije godine.

Priključenje štrajku najavljuju i fakulteti. Niste zbog autonomije Sveučilišta uspjeli natjerati na transformaciju učiteljske fakultete, što je preduvjet za promjenu paradigme učenja, a sada ćete podržati njihove zahtjeve unatoč činjenici da za reformu nisu mnogo učinili?

Zahtjevi sindikata iz visokog obrazovanja i status učitelja u osnovnim i srednjim školama dvije su različite priče. Ne mogu se tretirati na isti način jer nema bitnog povećanja složenosti posla u visokom obrazovanju i znanosti jer reformski procesi nisu uvedeni na način kao kod škola i zaostajanje koeficijenata primjetno je kod manjeg broja zaposlenika. Međutim, treba otvoriti dijalog vezano uz zahtjeve i vidjeti gdje je moguće horizontalno usklađivanje. Ipak treba reći da su pojedini fakulteti, a među njima neki nastavnički i učiteljski, ušli u proces prilagodbe i izrade novih kurikuluma.

Što je sada sa Školom za život – kako ćemo zbog štrajka pratiti uspješnost reforme? Ne čini li se da ako se već štrajka, promjene koje uvodimo u škole i nisu toliko opsežne, ni velike pa ih i uz štrajk stignemo provesti?

Prvi rezultati reforme u smislu boljih kompetencija učenika sigurno neće biti vidljivi nakon mjesec dana, već u periodu od 4-5 godina, tako da smatram ovo pitanje krivo postavljeno. Naime, kada ovako neprimjereno stavljate neprovjerenu argumentaciju u pitanje, teško je na njega suvislo odgovoriti.

Kako komentirate optužbe da je štrajk zapravo alat političke manipulacije, točnije manipulacije HNS-a? Smeta li vam to?

To vidim kao dio političkog prepucavanja i prizemnih podmetanja koji nemaju nikakve dodirne točke sa suštinom i argumentima tako da se ne mislim njima zamarati. Argumenti ulaska reforme u škole, koja sama po sebi nosi veću složenost poslova za učitelje, kao i ispravljanje nepravde u koeficijentima, primijetila je čak i Europska komisija koja hvali ambiciozne reforme u sustavu, ali naglašava da ih ne prate plaće učitelja. Istraživanja Eurydica objavljena ovaj mjesec, ali za školsku godinu 2017./2018. pokazuju koliko plaće učitelja u RH zaostaju za plaćama slične stručne razine u Hrvatskoj, pa je tako prosječna plaća učitelja između 70% i 75% prosječne plaće prvostupnika (dakle onoga koji ima nižu stručnu razinu od njih), odnosno manje od 60% prosječne plaće magistra struke (stručna razina učitelja). Dakle, problem je u odnosima koji se mogu popraviti jedino podizanjem koeficijenata složenosti poslova.

Što ako ipak do dijaloga ne dođe? Mislite li da Hrvatska zaslužuje prijevremene izbore?

Ako se ne pronađe rješenje kojim će prosvjetari biti zadovoljni, očito idemo na izbore, no to je na premijeru. Mislim da je krajnje vrijeme da se prestanemo ukopavati u rovove, da sjednemo za stol i pošaljemo jasnu poruku da je obrazovanje prioritet Republike Hrvatske. Ali da i to pratimo konkretnim ulaganjem u naš najvažniji resurs – a to su ljudi.

Plenković nije ponudio veće koeficijente, ali povećanje osnovice jest. Sindikati nisu zadovoljni, a vi? Kako sada pomiriti njihova inzistiranja na štrajku?

Paket u kojem su i povećanje plaća i izmjene Uredbe o koeficijentima je dobar. Naime, samo povećanje osnovice održava pa i povećava jaz u plaćama i to treba što prije ispraviti tako da se sjedne za stol sa sindikatima i dogovori dinamika i rokovi. Ono što je dobro je da smo konačno osvijestili važnost teme ispravljanja nepravde po pitanju koeficijenata koja je na stolu dugi niz godina i sad slijedi analiza kako su je najavili premijer i ministar financija. Dodatno, putem nagrađivanja, moramo napraviti razliku između onih koji se mijenjaju i provode reformske procese i onih koji to ne rade. Uravnilovka nije rješenje.

 

Ljilja Vokić: Od mature smo dobili – ništa!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari