Pratite nas

Kolumne

Bljesnulo je najavljujući Oluju

Objavljeno

na

Bljesnulo je najavljujući Oluju. Tako bi se najkraće mogla opisati vojno-redarstvena akcija Bljesak kojom je oslobođen okupirani dio Zapadne Slavonije. Bio je to uvod ili je možda bolje reći generalna proba prije oslobađanja najvećeg dijela okupiranih područja Hrvatske koja je izvedena u akciji Oluja tri mjeseca poslije.

Konačna uspostava vlasti na cijelom državnom teritoriju dogodila se nešto kasnije mirnom reintegracijom okupiranog područja Istočne Slavonije i Baranje. Bljesak je dakle bio uvod u cijeli taj niz događaja nakon kojeg je Republika Hrvatska zaista postala suverena na cijelom svom području.

Oslobađanje Zapadne Slavonije, kao konačno i okupacija tog područja, posebno se izdvaja i zanimljiva je zbog nekoliko razloga na koje je dobro podsjetiti kako bi se mogla bolje opisati velikosrpska ideologija koja je dovela do Domovinskog rata i okupacije dijela naše države, a koja je u određenoj mjeri i danas prisutna u djelovanju nekih političara i političkih opcija.

Podloga za pobunu dijela srbijanskog stanovništva u Hrvatskoj, te za agresiju Jugoslavenske narodne armije (JNA), bila je u ideji srbijanskog političkog vrha da općine sa srpskom većinom u Hrvatskoj imaju pravo odlučiti žele li ostati živjeti u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj ili u Jugoslaviji koja bi bila formirana od Crne Gore, Srbije i područja sa srpskom većinom u BiH i Hrvatskoj.

Naravno, ova nova Jugoslavija bila je samo paravan za Veliku Srbiju kako je i opisano u memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), dokumentu koji je bio programska podloga za srpske agresivne ratove s početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Tijekom 1991. na okupiranim područjima Republike Hrvatske organizirani su nelegalni i nezakoniti referendumi po pojedinim selima na kojima se stanovništvo tih sela, uglavnom srbijanske nacionalnosti izjašnjavalo o tome kako se želi izdvojiti iz općine u kojoj su Hrvati bili većina i pripojiti nekoj drugoj općini u kojoj bi onda takvim prekrajanjem općinskih granica Srbi bili većina.

Zanimljivosti tih referenduma koji su provođeni pod nadzorom JNA bila je u tome što su organizirani bez popisa birača, odnosno stanovništva na pojedinom području i što su rezultati često bili i po 800 posto za onaj rezultat kojeg su htjeli tvorci velikosrpskog projekta.

Tako je i sam referendum za osnivanje tzv. srpske autonomne oblasti Krajina u Hrvatskoj imao rezultat od 404 posto onih koji su glasovali za. Naravno, riječ je bila o čistoj propagandi kojom se htjelo podizati ratno raspoloženje. Samo kratko ću podsjetiti da je problem oko ćiriličnih ploča u Vukovaru prije nekoliko godina nastao zbog nezakonito provedenog popisa stanovništva kada su kao stanovnici Vukovara upisivani i oni koji žive u Srbiji.

Baš kao i početkom 1991. u vrijeme provođenja tih velikosrpskih referenduma. Da bi ostvarili zamišljenu zapadnu granicu Velike Srbije i dočepali se što većeg dijela hrvatske jadranske obale tvorci velikosrpske ideologije morali su pronaći i razloge za okupaciju Zapadne Slavonije, a koji bi imali temelja u njihovim demografskim konstrukcijama.

U istočnoj Slavoniji i Baranji imali su neka naselja u kojima su Srbi bili većina još od vremena Prvog svjetskog rata i genocida koji su vojnici srpske kraljevske vojske počinili nad stanovnicima tih naselja uglavnom njemačke, ali ponešto i mađarske nacionalnosti. Struktura sela mijenjala se i planskom kolonizacijom koja je provedena nakon Drugog svjetskog rata.

Između kranjeg istoka i zapadnog dijela Slavonije bilo je područje oko Vinkovaca, Osijeka, Đakova, Našica i drugih gradova s velikom hrvatskom većinom. U velikosrpskim planovima ta područja bila su predviđena za provođenje etničkog čišćenja, što se vidjelo na primjerima pojedinih sela na područjima tih gradova koja su tijekom Domovinskog rata bila okupirana. Tko nije uspio pobjeći, taj je bio ubijen. U Zapadnoj Slavoniji nije bilo niti jedne tadašnje općine sa srpskom većinom. Tek je tada općina, a danas grad Pakrac imao relativnu srpsku većinu.

Na području tadašnje općine Pakrac živjelo je 37 posto Srba. Međutim, to nije smetalo tvorcima velikosrpske politike da okupiraju i taj dio Republike Hrvatske te tamo stvore uporište za ostvarivanje sna o zapadnoj granici Velike Srbije na potezu Virovitica – Karlovac – Karlobag.

U cilju ostvarenja tog velikosrpskog projekta već u ljeto 1991. na područje Zapadne Slavonije ubačeno je oko 460 dobrovoljaca Vojislava Šešelja. Oni su tamo čekali probijanje jakih jedinica JNA iz Srbije koje su trebale, prema njihovim očekivanjima za nekoliko dana zauzeti Vukovar, a onda duž obale Dunava i Drave udariti na Osijek i dalje na Našice, sve do Slatine, odakle su se trebali okrenuti na jug prema Daruvaru i Pakracu.

Istovremeno je banjalučki korpus JNA trebao preko Stare i Nove Gradiške, te Okučana spojiti se u zapadnoj Slavoniji s tim snagama iz Srbije koje su trebale doći uz Dravu zaokružujući sjevernu i zapadnu granicu Velike Srbije na području Hrvatske. Ubačeni Beli Orlovi i Šešeljevi četnici trebali su s lokalnim pobunjenicima biti udarna snaga na samom već okupiranom području.

Neviđeno junaštvo vukovarskih branitelja sasvim je poremetilo ove planove srpskih vojnih stratega jer su ti hrabri ljudi dali dovoljno vremena ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu i krajem listopada 1991. pokrene vojne operacije u kojima je zaustavljeno napredovanje banjalučkog korpusa, oslobođeno je više od četvrtine okupiranog područja Zapadne Slavonije, a ubačeni Šešeljevi četnici i Beli Orlovi nikad više se nisu oporavili od tog poraza.

Govorilo se tada među hrvatskim braniteljima da su Beli Orlovi postali Očerupane Ćurke. Akcija Bljesak izvedena je nakon niza manjih akcija Hrvatske vojske poput Miljevačkog platoa, Medačkog džepa, Maslenice i sličnih, a u kojima su uočavane pogreške koje je u izvođenju operacija imala oružana sila u nastajanju. Oslobađanje Zapadne Slavonije bila je generalna proba u kojoj je potvrđeno kako je hrvatska oružana sila sasvim spremna za konačno oslobađanje domovine, za Oluju. Ona je u sebi imala i određenu simboliku, ali i vojnu stratešku nužnost.

U listopadu 1991. baš na tom području započelo je vojno oslobađanje Hrvatske, ali je zaustavljeno zbog mirovnog sporazuma i dolaska mirovnih snaga UN-a. Na istom mjestu oslobađanje je nastavljeno 1995. godine. Kad je oslobođena Zapadna Slavonija, nije više bilo komunikacijskih poteškoća prema Istočnoj Slavoniji, što je bilo nužno osigurati za početak Oluje, kako bi se moglo vojno djelovati i na tom području ako Srbi pokušaju uzvratiti iz Srbije.

U Bljesku je bilo i osvetničkog duha, kao znak zahvalnosti vukovarskim braniteljima koji su izdržali i onemogućili agresora da na tom prostoru presječe Hrvatsku. Prva dva dana svibnja 1995. u Zapadnoj Slavoniji tako jako je bljesnulo da tvorci velikosrpskog projekta nisu progledali niti do kolovoza iste godine kako bi vidjeli kakva im se Oluja sprema.

Ante Gugo / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Totalitarni mozgovi iskorištavaju migrante za uvođenje cenzure

Objavljeno

na

Objavio

Migrantska kriza jedna je od onih polarizirajućih tema. Koplja bi se manje lomila da se tu radi samo o prihvatu određenog broja ljudi koji sreću traže u Europi. No stvar je puno složenija od toga.

Budući da su integracijski procesi na Zapadu pokazali prilično ograničeni učinak, rasprava o migracijama pretvorila se u raspravu o tome kakvu Hrvatsku želimo u budućnosti.

Progresivci žele multikulti zemlju koja bi zauvijek izgubila svoj katolički duh pa im imigranti dođu kao saveznici, dok druga strana želi sačuvati hrvatsku i kršćansku tradiciju pa od pridošlica traži prihvaćanje domaćih kulturnih normi i obrazaca ponašanja.

Prihvat migranata iz humanitarnog i sigurnosnog pretvorio se u pravo identitetsko pitanje.

Rasprava je s političke spuštena na osobnu razinu, piše Mate Mijić / Večernji list

Ne treba onda čuditi to što teških riječi i optužbi ne nedostaje. Rasista, fašista, ksenofoba i katolibana s jedne te soroševaca i mrzitelja svega hrvatskog s druge strane ima i za izvoz. Da se ovakve rasprave vode kao nekad po birtijama, veselicama ili društvenim domovima, još bismo se iz ove globalne gabule izvukli kao relativno zdravo društvo s minimalno narušenom kohezijom.

No napredak informacijske tehnologije učinio je svakoga od nas izvorom vijesti i dao nam alate za njihovo viralno širenje.

Nažalost, neki se iz različitih motiva odlučuju na širenje lažnih vijesti, a migrantska kriza došla je kao gorivo na plamen koji se i prije nje počeo širiti javnim prostorom.

Odgovor na manipulacije i jednostrano izvještavanje liberalnih medija koji su često daleko u drugi plan gurali ljudima iznimno važno pitanje sigurnosti stigao je u obliku jednako pogubnih manipulacija na internetu koje potpiruju strahove. Dominantna percepcija migranata u javnosti od početka je oblikovana manipulacijama.

Prvi su svoje karte odigrali liberalni mediji pa se sve migrante nazivalo sirijskim izbjeglicama i prikazivalo uglavnom kao sirote žene i djecu koji bježe od rata.

Kad je postalo jasno da ih veći broj dolazi iz država koje nisu zahvaćene ratnim sukobima i da se mahom radi o odraslim radno sposobnim muškarcima, internet je uzvratio udarac. Slike onemoćalih i očajnih žena s djecom kojoj je rat uništio djetinjstvo potisnule su snimke nasilja po europskim gradovima i izvještaji iz crne kronike. Jadne izbjeglice pretvorile su se u hordu osvajača koja dolazi samo s jednim ciljem – da nas pokori.

Površnost, licemjerje i manipulativnost u izvještavanju o migrantskoj krizi izazvali su kontraučinak pa sad ljudi više vjeruju pojedincima koji po društvenim mrežama šire neprovjerene, a često i lažne, informacije.

Jedna laž zamijenjena je drugom. Obje su jednako pogubne, samo što je prva uglavnom dobro promišljena i planski plasirana, a druga je proizvod straha. To, naravno, ne znači da na tom strahu neki ne pokušavaju politički profitirati.

Da bi to onemogućili i vratili kontrolu nad situacijom u svoje ruke, totalitarni mozgovi dosjetili su se jednostavnog rješenja – cenzure. “Zaustavite internet”, temeljna je poruka onih koji bi željeli sankcionirati širenje vijesti koje smatraju lažnima ili štetnima za svoju agendu.

Kontroverzni UN-ov Globalni kompakt o migracijama koji bi trebao biti usvojen u prosincu u Marakešu preporučuje uskraćivanje javnih sredstava i materijalne podrške medijima koji „promiču netoleranciju, ksenofobiju, rasizam i ostale oblike diskriminacije prema migrantima“. A tko bi o tome trebao odlučivati i na temelju čega? Političari i birokrati prema svojoj slobodnoj procjeni. Sigurno neće čekati pravomoćnu presudu hrvatskih sudova.

Isto vrijedi za Facebook i ostale društvene mreže koje sadržaj brišu, a korisnike blokiraju, bez sudske odluke. Digitalne platforme sankcioniraju uglavnom po prijavi korisnika, neistomišljenika onih prijavljenih, i prema vlastitoj interpretaciji korporativnih pravila korištenja.

Dodatni problem s društvenim mrežama je to što je njihov filter robotski i vrlo neselektivan pa će nakon sve jačih političkih pritisaka gušenje slobode govora na internetu biti još izraženije.

Sve je očitije da će migrantska kriza ostaviti veliki trag na slobodu govora u Hrvatskoj i Europi. Ono što je zakonom kažnjivo mora se sankcionirati, a sve ostalo, ma koliko se s time ne slagali, moramo zaštititi. Odgovor na laži koje se pojavljuju s obje strane u raspravi nije cenzura, nego istina.

Uz nepristrano izvještavanje mainstream medija i pravilan angažman svih društvenih institucija, lažne vijesti i njihovi izvori bit će pobijeđeni.

Pristanemo li na cenzuru, vrlo je moguće da će u budućnosti laži biti jedine vijesti koje će do nas dopirati, piše Mate Mijić / Večernji list

 

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

 

 

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Opet ujedinitelji i osloboditelji

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Krleža, neopravdano prisvajan od jugoslavenske ljevice i isto tako neopravdano odbacivan od hrvatskih nacionalista, u svojim “Zapisima sa Tržića” 1977. piše kao su svi oni (hrvatski intelektualci – op.a.) bili 1914. pristaše jugoslavenskog integralizma, ali je on, kako sam kaže, brzo prozreo podvalu ideologije narodnog jedinstva s Pobjednicima, Soluncima, Kajmakčalancima, Ujediniteljima i Osloboditeljima, koja će “našem narodu donijeti patnje i poniženja”.

Jugomasonska, jugoslavenstvujušća, karijeristička, koalicionistička omladina (Tresić, Anđelinović, Vojnović, Meštrović, Bartulović, Andrić, Korolija…) zaigrala je dinarsko kolo rojalističkog unitarizma. “Mlada Jugoslavija” pojavila se kao udarno, borbeno, ekstremno, šestojanuarsko udruženje i kao idejni nasljednik akrivističke Orjune s radikalnim programom kraljevske diktature.

Zašto ovdje Krleža? Pa zato što iste te mlade Jugoslavene (zamijenite im samo imena) s istim tim idejama i istim nasljedstvom na zaprepašćujući način, svemu usprkos, susrećemo i dandanas na stranicama naših novina, na malim ekranima i na katedrama. U likovima koje najuvjerljivije simbolizira Milorad Pupovac prepoznajemo te davne ujediniteljske, solunaške, pobjedničke ideje i poruke, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

Upravo je ovih dana u sklopu obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, koji je započeo puno slavljenim okrutnim ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda, njegove žene i nerođenog djeteta, u čestitci Aleksandru Vučiću Pupovac egzaltirano napisao:

“Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata, u kojemu je srpska vojska… uz ogromne žrtve izvojevala jednu od najvećih pobjeda toga rata, čestitam vam tu veliku pobjedu… Pobjeda je stvorila pretpostavke za slobodu kako srpskom narodu tako i važne pretpostavke za slobodu svih naroda s kojima su Srbi živjeli i žive… S osjećajem ponosa pridružujem se njezinom obilježavanju i vjerujemo da je prilika da se sjetimo svega onoga što je ta pobjeda donijela, što je nakon nje stvoreno i što nam može značiti u budućnosti.”

Umjesto zgražanja nad bezumljem i kaosom u kojemu se nije znalo tko protiv koga ratuje, u kojemu je stradalo dvadeset milijuna ljudi, u kojemu je srpska “pobjednička” vojska stjerana u Solun, Pupovac čestita pobjedu Vučiću kao da je bila jučer i kao da je Vučić bio general vojske.

Ali tu se zapravo i ne kriju recentne poruke. Ta srpska pobjeda, prema Pupovcu, nije donijela, kao što kaže Krleža i kao što svjedoči povijest, patnju i poniženje, dodajmo i izlazak iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga, nego slobodu ne samo Srbima, nego i drugim narodima s kojima Srbi žive (naravno i Hrvatima).

Donijela je, fakat, Jugoslaviju, i to unitarnu ili proširenu Srbiju, što će, nada se Milorad, imati značaj i u budućnosti. Nije valjda! Ne bi Pupovac bio važan ni zanimljiv kad ne bio bio koalicijski partner vladajuće pučke stranke.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

 

U spomen na pale hrvatske vojnike u Prvom svjetskom ratu

 

 

Pupovac čestitao Vučiću na ‘Pobedi u prvom svetskom ratu’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari