Pratite nas

Vijesti

Bogović: Biti uz Krista u svako vrijeme, znači biti uz ljubav

Objavljeno

na

U gospićkoj katedrali božićnu misu predvodio je 25. prosinca umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović.

Slavio je u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem, uz asistenciju đakona Brune Lovakovića, ministriranje sjemeništarca Marka Butkovića i veći broj ministranata. Pjevao je katedralni zbor uz glazbenu pratnju Nikole Perišića.

Biskup Bogović u propovijedi govorio je o Božiću kao blagdanu obitelji. Isus, postavši čovjekom, želio je postati naš brat i svi mi smo po krštenju postali braća Kristova. Njegov nas rođendan svake godine okuplja.

„Današnje Evanđelje donosi božansko Kristovo rodoslovlje koje nam govori da je Isus Riječ Božja, mudrost Božja po kojoj je sve stvoreno od početka, oduvijek. U došašću čitali smo njegovo ljudsko rodoslovlje. Ono počinje kada i naše rodoslovlje, od Adama, od prvog čovjeka. Korijeni su nam isti. Krštenjem, On nas prima za svoju braću i baštinike svoje vječne slave. Onaj koji je utjelovljenjem primio naše čovještvo, uskrsnućem je to čovještvo dignuo na razinu života samoga Sina Božjega.

Krštenjem i mi postajemo sudionici Kristove baštine u nebu, u Presvetom Trojstvu. Prema tome, mi slavimo rođendan našega brata Isusa Krista i onda je to doista obiteljsko slavlje.

Isus je uvijek bio dosljedan u svemu, tako i u ljubavi prema čovjeku. Ta njegova dosljednost očitovala se najsnažnije na križu. Nije to dosljednost u vršenju zakona, to nisu neki gotovi recepti kako se vladati, ili neka ideologija koja je unaprijed definirala što kada treba činiti; to je osoba dosljedna u ljubavi i dobroti. Ipak će i takva ljubav nekima ostati neshvatljiva i neprihvatljiva. Najviše će mu biti udaljeni licemjeri, oni koji znaju glumiti, kada je to njima korisno, da su pravi vjernici, pravednici, bogoljubi, domoljubi, a nisu ništa od svega toga u svojoj nutrini. Nisu dosljedni onome kako se izvana pokazuju.

To su, zapravo, ‘sebeljubne’, sitne duše koje se brane prošlim jer je prošlo, ili novim jer je novo, a ne jer je dobro. Nije bitno vežeš li se uz ono prije ili poslije, nego uz dobro ili zlo. Biti uz Krista u svako vrijeme, znači biti uz ljubav. Isus nas šalje da idemo po svem svijetu sijati ljubav na svim prostorima i u svim vremenima. To što je On govorio i radio treba naviještati i svjedočiti, jer to je put spasenja: sišao je s nebesa, osuđivan je i mučen, ali je i uskrsnuo. Sve je to bilo radi nas i našega spasenja.

Isus i od nas očekuje dosljednost. Po Ivanu Krstitelju poziva nas na obraćenje. ‘Ako se ne obratite ne možete naprijed.’ Budite kao djeca! Ona se mijenjaju, rastu.

Treba se znati mijenjati kada to dobro, ljubav prema čovjeku traži, ali ne napuštati dobro. Biti vjeran ljubavi i dobroti, a ne ljudskim nastranostima. Samo takva osoba može opraštati i unositi mir. Nije presudno mijenjaš li se nego, zašto se mijenjaš, koji su motivi i ciljevi te promjene. Prednjačiti može se i u dobru i u zlu. Ne valja robovati starim formama samo zato što su stare, niti novima samo zato što su različite od onih prijašnjih. Pitanje je uvijek ono koje je Bog uputio Adamu: ‘dobro ili zlo – što izabireš?’ Dosljednost u ljubavi i dobroti znači mijenjati se kad to ljubav i dobrota traže, to je obraćenje.

Vjernički narod vezao je uz Božić mnogo toga što nam pomaže lakše shvatiti otajstvo utjelovljenja. Materijalistički duh veže uz Božić neke svoje računice. Danas se pitamo hoće li ovaj naraštaj biti u stanju prenijeti na iduće naraštaje onaj poklad vjere s kojim su apostoli krenuli u svijet. Hoćemo li prenijeti život po Evanđelju?

Rođenjem Isusovim zaživjela je čista i savršena ljubav u ljudskom tijelu i prema nebeskom Ocu i prema svakom čovjeku. Ta ljubav neće nikada zakazati, rekao je biskup.

„Isus, od utjelovljenja do Uskrsa, od Uzašašća u svu vječnost, ostat će dosljedan toj ljubavi, uvijek vjeran, ustrajan, nijednoga čovjeka neće mimoići niti zaboraviti. Apostoli i njihovi nasljednici trebaju to razglasiti po svijetu. To je njihovo pravo, ali i obveza. Što je čovjek po Kristu postigao to se nikada – radi dobra čovjeka – neće zamijeniti ili nadomjestiti nečim boljim za čovjeka, jer to ne postoji niti može postojati. Evanđelje nikada neće postati zastarjelo i natražno. Ono će uvijek za čovjeka svih vremena i prostora biti spasonosno. Utjelovljenjem i rođenjem Kristovim, Riječ je tijelom postala i prebiva među nama puna milosti i istine, zaključio je biskup Bogović.

Na kraju mise svima je čestitao Božić, također i župnik Vazgeč te sve pozvao na druženje i čestitanje u župnu dvoranu. (IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivan Miklenić: Njegova je svjetlost sjala pred ljudima

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja proslava blagdana bl. Alojzija Stepinca, o. 60. godišnjici njegova preminuća, osim što je potvrdila rast njegova štovanja, i po broju vjerničkih okupljanja i po broju štovatelja, snažno je obnovila svijest o njegovoj važnosti i u životu cjelokupne Katoličke Crkve i u cjelokupnoj ljudskoj zajednici.

Poznato je da je bl. Stepinac u hrvatskom narodu davno postao simbol ponajboljega Hrvata: čovjeka koji je bio malen i ponizan pred Bogom, predan u Božju volju, a uspravan pred svim ljudima i neslomljiv pred nasrtajima svih totalitarističkih ideologija i ljubitelj svoga naroda, njegove slobode i boljitka. Poznato je također da je do sada, povijesno gledajući, uspješno pobjeđivao sva ograničavanja, osporavanja i ocrnjivanja, proganjanja i ponižavanja te, što vrijeme više prolazi, njegova duhovna i humana veličina postaje sve sjajnija te prelazi granice hrvatskoga naroda i Crkve u njemu. S pravom se može reći da zenit sjaja bl. Stepinca tek dolazi, i to ne samo kroz oblik službene kanonizacije, koja nikako ne može izostati, nego kroz univerzalne poruke njegova života, djela i osobito mučeništva koje su relevantne ne samo za opću Crkvu, nego i za čitavo čovječanstvo.

Borba za bolju komunističku prošlost

Na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca bila je posebna postaja ovogodišnja proslava njegova blagdana koja je više nego ijedna do sada imala važne elemente internacionalizacije, zapravo vraćanja kardinala Stepinca na njegovo stvarno i primjereno mjesto u općoj Crkvi i u čovječanstvu. Tomu je ponajprije pridonio u HNK-u u Zagrebu u subotu 8. veljače premijerno prikazan dokumentarni film Višnje Starešine »Stepinac – kardinal i njegova savjest«, nastao u produkciji »Inter-filma« i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta uz potporu Zagrebačke nadbiskupije i drugih institucija. Taj film osvjetljava temeljnu liniju i univerzalnu poruku života i djelovanja bi. Alojzija Stepinca ponajviše iz usta inozemnih autoriteta i svjedoka, trojice visokih autoriteta u Katoličkoj Crkvi te neovisnih hrvatskih znanstvenika i vjernika.

Dok u suvremenoj hrvatskoj historiografiji postoji prilično snažna borba za bolju komunističku prošlost, znanstveno utemeljena stajališta slobodnih i neovisnih povjesničara znanstvenika, kako britanskoga Robina Harrisa tako i židovskih Esther Gitman i Naide Mihal Brandl, otkrivaju veličinu otpora nacizmu i komunizmu u planetarnim razmjerima, i ne samo otpora, nego i spašavanja ljudskih života usprkos svim rezimskim onemogućavanjima. Nisu li planetarno važna na filmu prenesena očitovanja sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa Benedikta XVI. koji je rekao: »Ako kardinal Stepinac nije svet, tko je onda svet?« Stoga je u zahvalnom govoru kardinal Josip Bozanić s pravom istaknuo: »Ovaj je film išao tragom prošlosti, ali njegovo značenje i smisao dopiru u sadašnjost. Štoviše, vidjeli smo kako zahvaća i buduće naraštaje… Obično se za ovakve filmove kaže da su dokument jednoga vremena. No čini mi se da ovdje postoji nešto više i da ćemo večeras sa sobom ponijeti ono što treba biti dokument svakoga vremena.«

Njegova je svjetlost sjala pred ljudima

Na sveopću važnost poruke života i djela i mučeništva bl. Stepinca, predvodeći misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, upozorio je i prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer. On je na toj misi u homiliji uz ostalo rekao: »Osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, bio je prisiljen na život tišine i tame, posebno u vremenu provedenu u zatvoru. Ali to nije jedini element koji treba uzeti u obzir. Prije svega, njegov primjer i njegovo svjedočanstvo bili su poznati u cijelom svijetu. Njegova je svjetlost sjala pred ljudima.« A jednom očitovana svjetlost nikada ne gubi na svom sjaju niti se može utrnuti ni dokinuti.

Doprinos internacionalizaciji veličine i slave bi. Alojzija Stepinca bit će izgradnja na Betlehemskim poljanama u Svetoj Zemlji kapelice u čast njemu i svim hrvatskim svetcima, mučenicima i blaženicima za koju je na Stepinčevo u zagrebačkoj katedrali blagoslovljen temeljni kamen, kamen izvađen u obnovi zagrebačke prvostolnice, kao i nazočnost misijskoga križa koji najavljuje Svjetski euharistijski kongres u rujnu u Budimpešti, a u kojem su uz moći 30 svetaca i blaženika i one bi. Stepinca. S tim u vezi kardinal Bozanić citirao je riječi nadbiskupa Stepinca izrečene 1938. na Svjetskom euharistijskom kongresu u Budimpešti: »Sveta euharistija zaista je najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama. Ako čovječanstvo želi isplivati iz svojih poteškoća i naći sreću i mir, nema mu drugoga puta negoli vraćanje svetoj euharistiji. Materijalizam prošloga stoljeća… prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu.

Sveta euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelomu ljudskomu društvu.« Te riječi bl. Stepinca apsolutno su aktualne i u sadašnjem povijesnom času čovječanstva i proročki glas u ime sveopće Crkve Kristove. I to je, može se reći, jedna postaja na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Hrvatska kapela gradit će se u Betlehemu, Bozanić blagoslovio temeljni kamen

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari