Pratite nas

Komentar

Bora Amsterdamski

Objavljeno

na

Jugoidno-leftardsko pravilo u Hrvatskoj je takvo da ne postoji niti jedna rasprava u kojoj se iz naftalina ne će vaditi ustaše i fašisti…

Postoje likovi, pojave i karikature na političkoj sceni čije „genijalne“ izjave i postupci čovjeka tjeraju na razmišljanje o tome dokle seže ljudska glupost. Hrvatska primitivizirana politička scena prepuna je glupog sadržaja i s lijeve i s desne strane političkog spektra, a Sabor je najbolji odraz takvog stanja. Promatrajući hrvatsku političku scenu Paul Toberi ne bi napisao jedan, nego najmanje dvadesetak svezaka svoje znamenite knjige „Povijest ljudske gluposti“.

O tome kakvi su polupismeni i polupani likovi predstavljali političku desnicu u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina ne vrijedi trošiti riječi. Najbolja je slika njihova djelovanja činjenica da u Hrvatskoj desnica kao realno organizirana snaga gotovo i ne postoji osim kod „antifašističkih“ mistika, o čemu više u nastavku teksta.

Lijeva strana političkog spektra posebna je pak pripovijest. Bezidejna i nesposobna da ponudi ikakve kvalitetne ideje i programe, jugoidna ljevica u Hrvatskoj se konstantno bavi uzgojem ustaških zmija i fašističkih aždaja. Ne postoji područje u kojemu domaći „leftardi“ (kako ih se sve više s pravom pogrdno naziva po forumima i društvenim mrežama) ne vide fašiste i ustaše. Kada bi se netko informirao o Hrvatskoj samo slušajući leftardske izjave dobio bi dojam da je naša država jedino oaza fašizma u svijetu. Sve što nije posve u skladu s leftardskim dogama i mitovima automatski se proglašava fašizmom. U Hrvatskoj je postalo nemoguće biti „normalan“ Hrvat, a da te leftardi ne proglase fašistom ili ustašom.

Jugo-leftardsko pravilo

Godwinov zakon kaže da što internetska rasprava postaje većom, vjerojatnost da će se pojaviti usporedba s nacistima ili Hitlerom približava se jedinici. Jugoidno-leftardsko pravilo u Hrvatskoj je takvo da ne postoji niti jedna rasprava u kojoj se iz naftalina ne će vaditi ustaše i fašisti. Ustaše i fašisti su vrhunaravno prapočelo i konstitutivni čimbenik leftardskog diskursa. Ustašama i fašistima u posljednje su se vrijeme pridružili i populisti čiji bauk opasno hara čitavom Europom. Populiste, međutim, ne naganjaju samo leftardi i progresivoidi, nego su im se u tome inkvizijcijskom pothvatu pridružili i jurišnici mainstream psuedodesnice u Hrvatskoj, ali i širom Europe.

U istjerivanju ustaških zmija i fašističkih dinosaura posebno stradavaju istina, logika i zdrav razum. Tako, primjerice, ako netko ukaže na razmjere mega-kriminala koji imamo u Istri, javlja se IDS i tumači kako riječ o napadu na autonomiju Istre i, štoviše, o napadu na same teme antifašističke Europe (termin „antifašizam“, čije je autorstvo Staljinovo, koristi se kao politička poluga jedino u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji i Hrvatskoj). Kako bi „antifašisti“ iz Istre mogli biti kriminalci?! Takve optužbe mogu doći jedino od strane ustaša, fašista, radikalne desnice i opasnih populista!

Kako shvatiti leftardsku logiku?

Leftardskim izjavama mogli smo svjedočiti i danas. Tako je šef „antifašističke“ zadruge zvane IDS, Boris Miletić, na predstavljanju tzv. Amsterdamske koalicije (kako samo mondeno zvuči ovaj pridjev „amsterdamska“, gotovo kao Joca Amsterdam) svečano ustvrdio da u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj jačaju „nacionalističke i radikalne opcije“, i da je krajnje vrijeme da se „okupe i kažu – dosta“.

Kako sve ne bi ostalo samo na ispraznicama o jačanju nacionalizma i radikalne desnice (jake nacionalističke i radikalno-desničarske snage u Hrvatskoj mogu vidjeti jedino leftardski mistici i jugoslavenski šamani predozirani „antifašističkom“ bunikom), od kojih će nas junačkom ljevicom spasiti istarski plemić duha Bora Miletić, isti je budući junak odlučno dodao i to da Hrvatska ne smije postati Poljska i da je ta ista Hrvatska po nizu ekonomskih pokazatelja kontinuirano najgora u Europi.

E sad, kako pomiriti točnu Miletićevu tvrdnju da je Hrvatska po ekonomskim pokazateljima na dnu (a na dnu je jer funkcionira po principu funkcioniranja istarsko-„antifašističko“-soc-samoupravnog Uljanika) i onu da ne smijemo postati Poljska, jedna od ekonomski najrazvijenijih država srednje Europe, nije nam jasno. Možda moramo popiti malo „antifašističke“ bunike kako bismo bolje shvatili misterij leftardske logike, taj misterij veći od Međugorja i egipatskih piramida? Ili da radije posjetimo Amsterdam i uzmemo neke jače političke supstance? Za to ćemo morati pitati Boru. Boru Amsterdamskog.

Davor Dijanović/HKV

Boris Miletić: Hrvatska ne smije postati Poljska

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zekanović: Treći entitet za Hrvatski narod u BiH jedina je šansa za opstanak!!!

Objavljeno

na

Objavio

Treći entitet za Hrvatski narod u BiH jedina je šansa za opstanak!!!
Dosta je bilo preglasavanja, dominacije i obespravljivanja od strane bošnjačke većine unutar Federacije BiH, kazao je Zekanović. Pogledajte video!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Komšić je mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor raspravlja o prijedlogu Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH, među vladajućima i oporbom nema suglasnosti. Saborski zastupnik Neovisnih za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović govorio je o tome kako se Izborni zakon u BiH može riješiti.

Prenosimo govor u cijelosti:

“Poštovani,

Ovih dana slušamo savjete s raznih strana kako bi se Hrvatski sabor trebao distancirati od svake rasprave o Bosni i Hercegovini i položaju njezinih Hrvata, kao da je riječ o Lihtenštajnu, a ne i hrvatskoj domovini te i ustavom definiranom, među ostalim, i hrvatskom državom.

Nije pitanje zašto Hrvatski sabor i hrvatska državna politika raspravljaju i odlučuju o Bosni Hercegovini, već pravo pitanje glasi i 1991. 1993.., kao i danas 2018., što i kako se raspravlja i odlučuje, čini li to ispravno i u interesu hrvatskoga naroda i države ili krivo i nasuprot autentičnim interesima hrvatske države i Hrvata u Bosni i Hercegovini. O tome su se lomila nacionalna koplja i devedesetih i u trećejanuarskoj eri nakon 2000.-te, o tome se lome koplja i danas lomit će se i sutra.

Ne radi se ovdje ni o ustavnoj obvezi, niti o dejtonsko-pariškom sporazumu dio kojega je i Ustav Bosne i Hercegovine, kao izvor svih problema, a koji je potpisala kao jedna od tri ugovorne strane i Republika Hrvatska. Ne radi se ni o tome da Hrvatski sabor ima pravo raspravljati o Bosni i Hercegovini barem jednako kao i američki Kongres ili britanski Dom lordova ili bilo koji od trećerazrednih briselskih činovnika, diplomata i ćata, a što čine svakodnevno bez da im je bilo tko ikada išta prigovorio.

Stotinu i pedeset godina Bosna i Hercegovina je stožerna točka hrvatskoga nacionalnog pitanja, stoljeće i po Hrvati se u njoj bore i krvare za opstanak i za svoja temeljna narodna prava, i svaki pogled na zemljovid iznova nam govori: sve dok će postojati hrvatska država i sve dok će Hrvati postojati kao narod, hrvatska će sudbina biti povezana i uvelike ovisna o prilikama i sudbini Bosne i Hercegovine te ostvarenju autentičnih hrvatskih interesa na cjelokupnom njezinu području.

Nisu ni Visoki predstavnici, ni Bruxelles, ni Tadić, jučer, ni Vučić danas, Karadžić jučer, a brat Dodik danas mjera hrvatskih interesa. Hrvatske narodne i državne interese ne smiju niti mogu određivati srpske težnje i potrebe srpske države i prekodrinske kvazidržave, niti samoubilačko protuhrvatsko sektaštvo i kratkovidnost bilo koje bošnjačke politike.
Ali te hrvatske interese ne mogu definirati ni bilo koja uska perspektiva, koja gubi iz vida općehrvatsku sliku, a još manje kojekakovi udbaški poslovno-kriminalni lobiji, povezani s Beogradom i Banja Lukom, stranim središtima moći i kombinacijama velesila.

To se ne postiže neobvezujućim papirnatim kamilica deklaracijama, ispraznim verbalnim nadmetanjem koje će uskoro nastupiti u sabornici, a još manje praznim junačenjem koje nikoga ni na što ne obvezuje. To se postiže promišljanjem naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti: postiže se razboritom državničkom politikom koje u ovom trenutku u Zagrebu kojim vlada hrvatsko-srpska koalicija nema niti u tragovima. Hrvatski narodni i državni interes je kristalno jasan. Osiguranje potpune političke, pravne i državne jednakopravnosti, narodne opstojnosti i života Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini koja i radi sebe i radi nas treba biti mirna, stabilna i pravedno uređena, da bi kao takva bila jamac opstanka i jednakopravnosti Hrvata, ujedno saveznik i prijatelj hrvatske države.

Ta jednakopravnost mora se zrcaliti u svakom dijelu narodnoga života, od izbornoga zakonodavstva do stvarnog položaja Hrvata u svakoj grani vlasti na svim razinama.

Budimo jasni i konkretni krenimo od temelja.

Izvor hrvatskog drugorazrednog položaja u Bosni i Hercegovini predstavlja njezin ustavno-pravni temelj rođenog u Daytonu, a izborni zakon je tek derivat te činjenice. Dvoentitetska podjela zemlje na entitet zvan Republika Srpska, nastao na genocidu i biološkom uništenju Hrvata i Bošnjaka i Federaciju kao takav je sistemski okvir hrvatskog drugorazrednog položaja koji se u svojoj biti ne može iz temelja izmijeniti kozmetičkim izmjenama izbornoga zakonodavstva. Zato je dirljivo vidjeti, koliko se truda ulaže kako bi se ignoriralo i previdjelo i u ovoj deklaraciji biološko ratno istrebljenje Hrvata s područja entiteta RS, od Bosanske Posavine, preko Prijedora do Banja Luke.

Ono što jest ostvarivo danas i što je u ovom trenutku minimum minimuma hrvatskih političkih zahtjeva u Bosni i Hercegovini iza kojih treba stajati i hrvatska država jest korjenita reforma izbornog zakonodavstva na svim razinama i otklanjanje svih nedostataka i ograničenja koja krše načelo jednakopravnosti i legitimnog hrvatskog političkog predstavljanja, a ne samo nekih o kojima se selektivno i dnevno-politički govori u deklaraciji.

Kada je riječ o izborima za članove predsjedništva na kojima je po treći put izborom Željka Komšića, titoističkog mahalskog uličnog demagoga, prodavača magle, uzurpatora i rušitelja Bosne i Hercegovine, pogažena politička volja hrvatskoga naroda, mogućnost takve izborne manipulacije izravno proizlazi iz odredbi dejtonskoga ustava koje su potom pretočene i u izborni zakon, uz prešutnu suglasnost hrvatske politike, točnije sestrinskog HDZ-a, potvrđenoj i pristajanjem na sudjelovanje u svim izbornim procesima od poraća do danas.

Naime, ustavnom odredbom da predsjedništvo, kao državno tijelo, za razliku od parlamenta par exellence nacionalnog, a ne građanskog predstavništva, što god o tome mislili titoistički tzv. antinacionalistički nacionalisti i antifašistički fašisti u Bosni i Hercegovini, čine tri člana, jedan Srbin, ali isključivo biran u Republici Srpskoj, te po jedan Bošnjak i Hrvat, ali isključivo birani i kandidirani u Federaciji, o čemu nema niti slova u ovoj deklaraciji, iz prava na legitimno nacionalno predstavništvo te ustavnoj diskriminaciji i segregaciji podvrgnuti su svi Hrvati i Bošnjaci u republici Srpskoj te svi Srbi u Federaciji koji nemaju pravo biti birani i birati članove predsjedništva iz naroda kojima pripadaju.

Ono što je ključno, ovu vrstu prešućene diskriminacije i Hrvata, potvrdio je tj. osporio i europski sud za ljudska prava, (Pilav protiv Bosne i Hercegovine), ali zanimljivo gospodine Ljubiću, ni o tome u deklaraciji niti slova. Primjerice, kada bi ste Vi gospodine Ljubiću odlučili preseliti u Derventu, koja je dio Bosne i Hercegovine, a ne Srbije, bilo bi Vam zabranjeno istaknuti kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva.

U vezi s izbornim zakonom, posebice izborom članova državnog predsjedništva, diskriminatorske odredbe moguće je cjelovito, a ne parcijalno ukloniti samo na sljedeći način i to je meritum rasprave o kojoj u ovom saboru kompetentno, konkretno i na temelju činjenica, a bez jeftinog parolaštva, može govoriti manji broj zastupnika nego što ima prstiju na jednoj ili dvije ruke.

Prvo, potrebno je promijeniti diskriminatorsku odredbu Ustava Bosne i Hercegovine koja treba glasiti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine Hrvat, Bošnjak i Srbin bez navođenja entiteta.

Ovu odredbu treba pretočiti u izborni zakon na jedan od dva moguća načina. Prvi, da se članovi državnog predsjedništva biraju neposredno u jednoj izbornoj jedinici koju čini cijela država, a ne entiteti, te uz odredbu koja bi onemogućila i u tom slučaju moguću pojavu gaženja hrvatske političke volje i političkog štetočinstva a la Komšić, da srpskog člana predsjedništva biraju birači u biračkom popisu izjašnjeni kao Srbi, bošnjačkog kao Bošnjaci te hrvatskog kao Hrvati.

Drugi mogući način koji bi onemogućio svaki budući slučaj Komšić jest izbor članova predsjedništva u parlamentarnoj skupštini uz potvrdu doma naroda, a što je još 2006. jamčio tzv. travanjski paket ustavnih promjena iza kojih je stajala tadašnja američka administracija i koji je trebao biti tek početak daljnje ustavne nadogradnje.

Umjesto da se hrvatski državnički odgovorno prihvate ove ustavne promjene, pristupilo se političkom avanturizmu i stranačkom spletkarenju. Na ustavne promjene je tada pristao i notorni tzv. hrvatski prijatelj Milorad Dodik, ali i HDZ Bosne i Hercegovine i akademik Čović, te SDA, pa i kvazigrađanski SDP, iz kojeg je kasnije pobačen Komšić, ali ih je u parlamentu srušila neprincpijelna koalicija između Harisa Silajdžića te tadašnjeg HDZ-a gospodina Ljubića, utemeljenog na poticaj i uz blagoslov Ive Sanadera.

Neprincipijelna koalicija, motivirana, kako stoji na wikileaksu objavljenoj depeši tadašnjeg američkog veleposlanika, cit. „neutaživom glađu za vlašću Harisa Silajdžića i osvetom Bože Ljubića autokratu Draganu Čoviću koji jed godinu dana ranije na saboru HDZ-e pobijedio Ljubića cit. „najvjerojatnije zahvaljujući izbornim manipulacijama“.

Neodgovorno odbijanje travanjskog paketa 2006. ključan je trenutak, s dalekosežnim katastrofalnim posljedicama kojim je začet tekući sunovrat Bosne i Hercegovine te omogućeno gaženje političke volje hrvatskoga naroda što je jedini stvarni i uzrok i povod ovoj današnjoj saborskoj raspravi.

Zašto na ovo podsjećam? Zato što hrvatska javnosti te Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju znati da su njihovom sustavnom poratnom urušavanju političkog položaja u Federaciji uz bošnjačko samoubilačko političko sektaštvo i zloporabe nedostataka izbornog sustava pridonosili i oni hrvatski politički predstavnici danas svoju političku odgovornost žele podijeliti, među ostalim, i s onima koji u takvoj neodgovornoj i protuhrvatskoj politici nikada nisu niti će ikada sudjelovati.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari