Pratite nas

Naši u svijetu

Borbena spremnost: Rusija bi bila Golijat, a Ukrajina David

Objavljeno

na

Ukrajinska vojska je vidljivo angažirana samo oko nekih vojnih baza na Krimu koje godinama dijele Ukrajinci i Crnomorska flota. U nedjelju je novoimenovani zapovjednik ukrajinske mornarice javno prebjegao na rusku stranu. Viši redovi ukrajinskog zapovjedništva su veći dio svoje karijere proveli u sovjetskoj vojsci, a ni oni ni mlađi časnici nisu skloni izazivanju sukoba s ruskom vojskom znajući da je ne mogu pobijediti.

‘Mislim da su instrukcije iz Kijeva vrlo jasne – izbjeći sukobe’, rekao je Dmitrij Gorenburg, viši analitičar pri Centru za pomorske analize koji financira američka vlada.

‘To je u skladu sa stavovima zapovjednika koji su bliski s Rusima, posebno na Krimu, gdje oni i žive jedni s drugima’, kaže Gorenburg i dodaje da bi jedan jedini incident mogao izazvati daljnju eskalaciju.

Ukrajinski veleposlanik pri UN-u Jurij Sergejev rekao je da su Rusi dosad na Krim prebacili 16.000 vojnika, a s obzirom na to da Moskva od prošlog tjedna u blizini ima oko 150.000 vojnika angažiranih na vježbama, taj bi se broj mogao brzo povećati.

Londonski Institut za strateške studije (IISS) procjenjuje da ruska vojska ima oko 845.000 pripadnika i može angažirati oko dva milijuna pripadnika pričuvnog sastava koji imaju dovoljnu razinu uvježbanosti za sudjelovanje u vojnoj akciji.

Od rata u Gruziji 2008. ruski vojni proračun Moskve povećan je za više od 30 posto, na oko 68 milijardi dolara godišnje. IISS procjenjuje da Rusija ima skoro 1400 borbenih zrakoplova raznih tipova, od kojih su neki zastarjeli prema zapadnim standardima.

Ukrajina je u utorak optužila Rusiju da napada komunikacijske sustave i da su mobilni telefoni nekih parlamentaraca, važnih članova sigurnosnih službi blokirani opremom za ometanje instaliranom na Krimu. Šef ukrajinskih sigurnosnih službi Valentin Nalivaičenko Reutersu je rekao da to traje već dva dana. Ruska strana nije komentirala ove informacije.

IISS procjenjuje da Ukrajina troši oko 2,4 milijarde dolara godišnje za vojsku, ali jedva održava svoje vojne snage. Najelitnije postrojbe imaju iskustvo u borbama bok uz bok sa snagama NATO-a u Afganistanu i u drugim mirovnim operacijama, ali većina vojnika ima premalo iskustva s modernijom vojnom opremom za sukobe nakon Hladnog rata.

Ukrajinske vojne snage imaju 129.950 pripadnika, od čega 64.750 u kopnenoj vojsci, 13.950 u mornarici, 45.250 u zrakoplovstvu i oko 6000 u posebnim zračno-desantnim postrojbama. Prije nereda broj pripadnika posebnih policijskih i žandarmerijskih postrojbi bio je 84.900, a pretpostavlja se da je smanjen nakon raspuštanja Berkuta, posebne policijske postrojbe koja je sudjelovala u ubijanju prosvjednika na Majdanu.

Uglavnom smještena pokraj znatno jače Crnomorske flote, ukrajinska mornarica ima malu ili gotovo nikakvu sposobnost djelovanja na moru ako je ruska flota odluči blokirati. Loše održavanje i nedostatak rezervnih djelova onesposobili su jedinu ukrajinsku podmornicu na dizel-električni pogon proizvedenu u doba SSSR-a. Jedna fregata je sudjelovala u operaciji NATO-a protiv somalskih pirata, a ukrajinska mornarica ima oko 10 patrolnih borodova i korveta, pet minolovaca, pet desantnih brodova i dvadesetak manjih neborbenih brodova.

Slično stanje je i sa ukrajinskim zračnim snagama koje na papiru imaju 121 borbeni zrakoplov (Mig-29, Mig-27, Su-24 i Su-25) ali nisu ni pokušale prekinuti zračni most kojim u ruski vojnici i tehnika dopremani na Krim, niti su poletjeli da bi odgovorili na upade ruskih lovaca u ukrajinski zračni prostor. U stvarnosti mnogi su zrakoplovi prizemljeni zbog neispravnosti i dotrajalosti, a IISS procjenjuje da ukrajinski vojni piloti imaju godišnje do 40 sati leta, u usporedbi sa 60 do 100 sati koliko imaju njihovi ruski protivnici.

Hina

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari