Pratite nas

Borci NOB-a povlašteni do groba

Objavljeno

na

Prava učesnika NOB-a koja su objavljena u istoimenoj knjizi ( Informator, Zagreb 1963.g). Ovu knjigu trebalo bi ponovno tiskari i besplatno dijeliti jer se čita kao najnapetiji roman.

Tako su po zakonu bivši partizani primali iznimne boračke mirovine ako su bili sudionici NOB-a prije 9.rujna 1943. a u priznatom mirovinskom stažu imali su najmanje 10 g. radnog staža( u što je računat  mirovinski staž u dvostrukom trajanju ) Pravo na povećanje osobne mirovine  zbog sudjelovanja u NOB-u imali su svi sudionici NOR-a bez obzira na to kada su stupili u NOB-e

Tako su ta i druga brojna prava mogli ostvariti i oni koji su bili sudionici rata od 1945. Partizani su palim borcem po čl.249. ZPO smatrali sve osobe koje su umrle u NOB-u, ne samo one koji su poginuli ili nestali.

Sudionici NOB-a dok su bili u radnom odnosu imali su pravo i na poseban borački dodatak.

Posebnim zakonom bili su zaštićeni i oni koji su vrijeme prije 6.travnja 1941. proveli u ilegalnom revolucionarnom radu, prije svega zbog :“ naprednog držanja sudjelovali u borbi s protunarodnim režimom „

Iznimno velike pogodnosti imali su ratni vojni invalidi., sjetite se samo natpisa pri kupnji željezničkih i inih karata, na vratima zdravstvenih ustanova i sl. kako borci NOB-a imaju prednost.

Tko to nije poštovao ?

 Partizani su po tadašnjem zakonu mogli s dva svjedoka  dokazati da su bili sudionici NOB-a i time ostvariti sva prava.

 Najveće pogodnosti imali su nositelji Partizanske spomenice 1941.i narodni heroji. Oni su ostvarivali gotovo sve što su htjeli, od besplatnog ostvarivanja najboljih zdravstvenih usluga ( za njih su bila otvorena posebna lječilišta ) imali su plaćeni godišnji odmor od 30 radnih dana bez obzira na priznatu duljinu radnog staža, pa do povoljnih potrošačkih kredita, vožnje javnim prijevozom, do promocije javnog ugleda.

Članovi SUBNOR-a raspolagali su golemim radnim prostorima i stambenim fondovima i to na najistaknutijim mjestima. Režije gotovo da i nisu plaćali.

Sudionici NOB –a partizani nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da od početka devedesetih nemaju povlastice koje su im nekad po zakonu pripadale. Kad je JNA razarala Vukovar Fumićevi prvoborci poručivali su : „pustite JNA ona zna što čini „

Kučibaba/kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Predsjednica: Treba osigurati budućnost Vukovara, da ljudi ostanu ovdje

Objavljeno

na

Objavio

Vukovar obilježava 26 godina od pada u ruke srpskog agresora nakon najkrvavije bitke Domovinskog rata i tromjesečne opsade.

Paljenjem svijeća od strane učenika vukovarskih osnovnih škola započeo je središnji dan obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu domovinskoga rata 1991. godine.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović stigla je u Vukovar.

Držim da treba osigurati budućnost Vukovara, da ljudi ostanu ovdje – poručila je predsjednica. – Svaka deklaracija prijateljstva je dobar korak naprijed, već su učinjeni neki koraci, ali svako veliko putovanje tako počinje.

Rekla sam rekla nekoliko puta  još će puno vode proteći Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija mogu govoriti da su prijateljske države, ali trebamo rješavati naša otvorena pitanja, prije svega naših nestalih – rekla je Grabar-Kitarović o odnosu Hrvatske i Srbije.

Vukovar umire da Hrvatska živi, cijelog sebe Domovini dade

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 18. studenoga 1898. godine, u selu Drinovci kod Gruda rodio se Antun Branko Šimić – jedan od najvećih hercegovačkih i hrvatskih pjesnika.

Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završavio je u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

U osmom razredu, 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.

 

Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb. Umro je od tuberkuloze pluća, u 27. godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama ”Preobraženja”, objavljena 1920. godine. To je zbirka u kojoj je objavio samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali ih je Šimić prije objavljivanja preradio. Ova zbirka pjesama uzrokovala je zaokret ne samo Šimićevog, već i cjelokupnog hrvatskog pjesništva u smjeru neoklasicizma.

A.B. Šimić u jednoj svojoj pjesmi opjevao je Široki Brijeg, točnije Brijeg, mjesto gdje se nalazi Crkva Uznesenja BDM, a mnogim Širokobriježankama i Širokobriježanima je ovo najljepša pjesma o Širokom Brijegu.

Pjesma jednom Brijegu

Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari