Pratite nas

Pregled

Boris Havel: Ove sankcije Iranu će pridonijeti da se taj režim uruši iznutra

Objavljeno

na

SAD je uveo nove sankcije protiv Irana. Usmjerio ih je i na zabranu trgovanja iranskom naftom svim svojim tvrtkama i trgovinskim partnerima. EU je protiv novih sankcija, a Izrael ih podupire. Kako će se odluka SAD-a odraziti na tržište nafte, a kako na stanje na Bliskom istoku? Na to su u emisiji “Otvoreno” nastojali odgovoriti naftni konzultant Jasminko Umićević, energetski stručnjak Davor Štern, Dejan Jović s Fakulteta političkih znanosti, stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec i Boris Havel s Fakulteta političkih znanosti.

Boris Havel izjavio je da je stanje na Bliskom istoku složeno. “Sukobi koji se događaju često idu po liniji sunitsko šijitskog razdvajanja. Od aktera koji su prepoznati kao nositelji problema na Bliskom istoku, većinom su to akteri koji su nedržavni”. Jedini državni akter je Iran i u određenoj mjeri Turska.

Ogorec je rekao da su prije dva dana započele vojne vježbe osam država tzv. sunitske koalicije – to je skupina država predvođena Egiptom i Saudijskom Arabijom koje uz patronat SAD-a i suglasnost Izraela izvode zajedničke vježbe na svom prostoru. “Prvi put u povijesti to su manevri koji se nazivaju štit Arapa br. 1, a pretpostavljam da će uslijediti uskoro i br. 2 i br. 3, ali i ostali “štitovi”. Teško je reći što se time željelo postići. Činjenica je samo da se u ovakvim okolnostima s naglašenim sankcijama – radi zapravo o dolijevanju ulja na vatru. U ovakvim situacijama to nije ni malo simpatična stvar. Drugim riječima, vježbe su dodatne tenzije u cjelokupnoj situaciji”.

Štern: Sankcije Iranu nastojat će iskoristiti druge države proizvođači nafte

Štern je istaknuo da Iran izvozi 22% svjetskog tržišta nafte. “Jasno je da će to druge države proizvođači moći iskoristiti. Moći će povećati svoju proizvodnju, posebno države OPEC-a koje nisu blokirane u ovome slučaju. S obzirom da Europa nije prihvatila te sankcije, a istodobno Amerikanci prijete sa sekundarnim sankcijama državama i kompanijama koje se neće pridržavati ovih sankcija, dovodi se do pitanja – na koji način će se to provoditi, a posebno ako se uzme u obzir ovih osam država koje će biti izuzete”, kazao je Štern.

Umićević: SAD je uvjeren da su nemoguće stopostotne sankcije Iranu

Umićević je pak istaknuo da se iz povijesti mogu vidjeti slične sankcije. “To nije nešto što je novo u odnosu na nešto što se događa zadnjih 40 godina, od 1979. godine. Iran je u vrlo dugom razdoblju bio pod sankcijama. Stradalo mu je gospodarstvo, proces za investiranje, ali je uvijek prodavao naftu. Uvijek će se naći države koje su konkurenti SAD-u s tim što je danas ipak, geopolitički gledano, različita situacija u odnosu na 2012. godinu. Imate ‘javno savezništvo’ Rusije i Irana. U Siriji su djelatno surađivali Rusija i Iran. S druge strane, Iran ima dugogodišnju tradiciju kršenja sankcija s Kinom. Današnja Kina više nije ona od prije 30 godina”.

Mislim da su dugoročno Sjedinjene Američke Države uvjerene da su nemoguće stopostotne sankcije Iranu, istaknuo je Umićević i kazao da su danas najveći proizvođači nafte Iran, SAD, Rusija i Saudijska Arabija.

Jović: Sankcije će marginalizirati umjerene političare u Iranu

Jović je podsjetio da je iduće godine 40. godišnjica iranske revolucije. “To je sigurno na umu i Amerikancima i Irancima. Ove sankcije mogu poslužiti samome režimu da možda marginalizira umjerene političare u samom Iranu. Kao što znamo Iran je prilično podijeljeno društvo. Neki će reći on je konzervativan danju, a liberalan noću. Osim toga iranski politički sistem je specifičan po tome što kombinira teokratsku i demokratsku dimenziju”.

Pozivajući se na mišljenje nekih analitičara da je iranski režim krhkiji nego što se misli Havel je kazao kako smatra da će ove sankcije utjecati na to da se režim uruši iznutra. Jović pak ne vjeruje u to.  “Izolacija pomaže radikalima i eliminaciji svih onih umjerenih političkih protivnika. Trump je tako na neki način marginalizirao umjerene političare u Iranu i kompromitirao njihovu politiku, suradnju sa Zapadom. Potpuno je za očekivati da će se na 40. godišnjicu iranske revolucije obnoviti val antiamerikanizma i radikalnih političkih antizapadnih parola i programa. Ide se u smjeru konfrontacije, a ne u smjeru urušavanja tog konzervativnog i radikalnog sustava”, kazao je.

Havel: Sankcije bi mogle zaustaviti razvoj nuklearnog oružja; Jović: To je zaustavljeno sporazumom

Iranci nisu toliko vjerski radikalizirani, za razliku npr. od nekih arapskih područja ili zemalja, tvrdi Havel. Dodao je da su po njegovom mišljenju sankcije dobar način da se zaustavi razvoj nuklearnog oružja, a da se to zaustavi bez da se na te pogone vojno intervenira. Jović naglašava da je nuklearno oružje zaustavljeno sporazumom. Ogorec ističe da napuštanjem sporazuma ide na ruku ponovnoj radikalizaciji i uspostavu novog sustava izgradnje tog oružja.

Umićević naglašava među ostalim da su sankcije koje su danas stupile na snagu najavljene prije pet mjeseci. Bez sankcija su samo hrana i lijekovi.

Kada nečega nema, onda to poskupi, kazao je Štern. “Ukoliko će se osjetiti taj udar sankcija u smislu manje proizvodnje, onda će se dizati i cijene. Americi to odgovara jer su cijene pale proteklih tjedana za 6%, a danas su već porasle za 1%. Ukoliko te sankcije i dalje budu izazivale takvu tenziju, cijene će porasti i to ne zato što neće biti nafte nego će burze početi igrati svoju ulogu i igrači na burzama će se početi graditi pozicije putem kojih bi mogli puno zaraditi”, kazao je Štern.

Umićević: Hrvatska nažalost 90%-ak posto potrebe za naftom pokriva uvozom

Govoreći o novim cijenama goriva po kojima je dizel opet nešto skuplji nego benzin Umićević je kazao da Hrvatska 90%-ak posto potrebe za naftom pokriva uvozom, što sirove nafte što naftnih derivata. “Pored dvije rafinerije mi uvozimo više od 1/3 naftnih derivata u Hrvatsku. Kada uvozite naftne derivate onda ih plaćate po zakonima ponude i potražnje i plaćate ih po cijenama koje su na tržištu. To znači da ste vezani na tržište, a s druge strane ste vezani na stranu valutu. Preko 50% u cijeni za gorivo su davanja državi. Dizel je skuplji od benzina u Hrvatskoj zato što je takva struktura potrošnje kod nas”, istaknuo je  Umićević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Nezavisni odvjetnik Suda EU-a: Sud nije nadležan

Objavljeno

na

Objavio

Nezavisni odvjetnik Suda EU-a, Estonac Priit Pikamae, smatra da taj sud nije nadležan u sporu koji je Slovenija pokrenula protiv Hrvatske zbog navodne povrede europskog prava uzrokovane neprovedbom arbitražne odluke o granici, objavljeno je u srijedu u Luxembourgu.

Mišljenje nezavisnog odvjetnika, kao ni odluka Suda EU-a koja se očekuje negdje u proljeće sljedeće godine ne odnosi se na sadržaj slovenskih prigovora nego samo na pitanje je li Sud EU-a nadležan ili nije za to pitanje.

Nezavisni odvjetnici su posebnost Suda EU-a. Mišljenje nezavisnog odvjetnika ne obvezuje Sud. Nezavisni odvjetnik ne zastupa ničije interese, ni stranaka, ni javnosti, nego samo daje stručno mišljenje o relevantnim pravnim pitanjima.

Na temelju mišljenja nezavisnog odvjetnika teško da će se moći nazrijeti odluka Suda. Dosadašnja praksa pokazuje da u predmetima koji se vode pred Velikim vijećem Suda EU-a, a to je slučaj i s ovom slovenskom tužbom, Sud slijedi mišljenje nezavisnog odvjetnika u oko polovici slučajeva. U predmetima koji se vode pred Malim vijećem, odluke Suda su u oko 80 posto slučajeva u skladu s mišljenjem nezavisnog odvjetnika.

Slovenija je pokrenula postupak protiv Hrvatske na temelju članka 259 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i predložila Sudu EU-a da utvrdi da Hrvatska krši 2. i 4. članak Ugovora, koji govori o poštivanju vladavine prava i lojalnoj suradnji među državama članicama EU-a. Slovenija također tvrdi da Hrvatska krši uredbu o zajedničkoj ribarskoj politici, schengenskim propisima o kretanju osoba te direktive pomorskom prostornom planiranju.

Stajalište Hrvatske je da Sud EU-a nije nadležan odlučivati o zahtjevima Slovenije u navedenom postupku s obzirom na to da između dviju država nije doista riječ o sporu o primjeni i tumačenju prava EU, što bi bilo u nadležnosti Suda Europske unije. Hrvatska drži da u ovom predmetu postoji spor koji se odnosi na tumačenje i primjenu međunarodnog prava, koji treba rješavati primjenom pravila međunarodnog prava i za to predviđenim sredstvima mirnog rješavanja sporova, uključujući pregovorima.

Na Sudu EU-a o sadržaju slovenskih prigovora nije se ni raspravljalo. Do sada je jedino 8. srpnja ove godine održana usmena rasprava o nadležnosti. Odluči li Sud da nije nadležan, postupak se automatski okončava. U slučaju da se proglasi nadležnim ili djelomično nadležnim uslijedit će rasprava o sadržaju, a nakon toga slijedi odluka Suda.

Na raspravi u srpnju, Hrvatska je istaknula da Sud EU-a nije nadležan u ovom slučaju jer su granice između dviju zemalja pitanje međunarodnog, a ne europskog prava, da je bit spora to kuda se proteže granica, a ne tumačenje prava EU-a. Hrvatska smatra da bi jedina pravna podloga za ovaj spor pred Sudom EU-a mogao biti članak 273 Ugovora o EU-u.

Članak 273 nudi mogućnost članicama EU-a da pred Sudom EU-a iznesu međusobne sporove o predmetu koji se u strogom smislu ne tiče europskog prava, ali je za članice i za EU važan u širem kontekstu. Ukratko, ako se neki spor među članicama ne tiče konkretno prava Europske unije, onda se sud EU-a o njemu ne može očitovati, osim ako se same članice u tom sporu ne dogovore da mu problem zajedno iznesu u okviru postupka iz 273. članka Ugovora o funkcioniranju EU-a.

Slovenija, s druge strane, drži da je arbitražna presuda činjenica, da je granica tom presudom utvrđena i da se može pregovarati samo o njezinoj provedbi. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Nazor: Nema mirne reintegracije bez vojnih pobjeda Hrvatske vojske i hrvatske policije ’95.

Objavljeno

na

Objavio

Na jučerašnji dan prije 20 godina umro je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Prisjetili su ga se njegovi suradnici i političari. I dok u HDZ-u ističu njegove neupitne zasluge u stvaranju države, oporba upozorava i na propuste – osobito u pretvorbi i privatizaciji. Kakva je bila Tuđmanova politika, kakva je Hrvatska 20 godina poslije?

Gosti emisije HRT-a Otvoreno urednika i voditelja Damira Smrtića bili su: dr. sc. Vesna Škare-Ožbolt, dugogodišnja bliska suradnica predsjednika Tuđmana, povjesničar dr.sc. Ante Nazor, politički tajnik SDP-a Davorko Vidović i Vladimir Šeks, pročelnik savjetodavnog vijeća HDZ-a i suradnik predsjednika Tuđmana.

Prvo se Šeks prisjetio svojih početaka s Tuđmanom. Bilo je to, rekao je, krajem 1986. godine kada je on kao aktivist međunarodne Helsinške federacije za prava čovjeka pokušao osnovati jedan takav komitet u Hrvatskoj. Tuđman mu je tada potpisao pristupnicu za ulazak u Hrvatsku sekciju Helsinškog komiteta. To je, kaže, bio njihov prvi kontakt i prvi susret.

Tuđman je, kaže Šeks, svoju projekciju samostalne demokratske Hrvatske države izložio već 28.2.1989. prilikom inicijativnog skupa u Društvu Hrvatskih književnika, a njegova glavna zadaća zatim je bila da taj projekt, tu Tuđmanovu zamisao, predstavi u veljači 1990. godine. Taj je projekt gotovo u cijelosti ugrađen u Božićni ustav 22.12.1990. godine. Bila je to jedna specifična situacija jer se velikosrpski imperijalni pokret koji je težio prema preustroju Jugoslavije, a zapravo u prekrivenu Veliku Srbiju, otvoreno protivio samostalnosti i neovisnosti i odbacivao bilo kakav savez.

Težio je dominaciji. I to je bila pogibeljna opasnost. Pokušali su silom ugušiti bilo kakav nagovještaj demokracije. Kaže, za dlaku je izbjegnut državni udar u siječnju 1991. Zaključuje, kako je to bilo uistinu opasno vrijeme te da su se samo hrabri ljudi, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, odlučili preuzeti taj rizik i krenuti u pohod kroz Hrvatsku demokratsku zajednicu da se ide u stvaranje samostalne, suvremene Hrvatske države.

Škare-Ožbolt, koja je uz Tuđmana bila od 1991., rekla je su tek sada, 20 godina kasnije, jasne neke stvari koje je tada radio Tuđman. Bio je, kaže, izuzetno odlučan u onome što je radio i sve odluke koje je donosio, donosio je promišljeno, u suglasnosti sa svojim suradnicima. Ništa nije odlučio bez da nije saslušao sve svoje suradnike.

Vidović je kazao kako on za razliku od Šeksa i Škare-Ožbolt nema osobnu relaciju s Tuđmanom, no budući da je bio najbliži suradnik Ivice Račana, znao je za Tuđmanovu i Račanovu komunikaciju u kojoj je, kaže, postojalo obostrano uvažavanje. Znalo je biti razilaženja u mišljenjima, ali uvijek je to bio korektan odnos, kakav, kaže Vidović “ja danas priželjkujem u hrvatskoj politici”. Danas, s odmakom kaže da može reći da je Tuđman u jednom ‘grubom’ vremenu ipak zagovarao jednu inkluzivnu politiku i pomirba na kojoj je on inzistirao je možda bila, uz njegovo najveće postignuće – mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, to je bio najveći uspjeh Tuđmanove politike – da se bez žrtava integrirao taj prostor.

S Vidovićem se složio i Ante Nazor koji je rekao da ako stvari ne stavimo u kontekst onoga vremena, ne možemo ih razumjeti. Tuđman je uspio ‘kupiti’ što više vremena da se provede u miru, bez rata. I to će, rekao je, svi koji proučavaju umijeće ratovanja pozitivno ocijeniti. To što smo izbjegli totalni rat, što smo dio po dio Hrvatske vraćali dok i svijetu nije bilo jasno da vojna opcija nema alternativu pa su odrađeni Bljesak i Oluja. Nadodaje na Vidovićevu misao o mirnoj reintegraciji da “nema mirne reintegracije bez vojnih pobjeda Hrvatske vojske i hrvatske policije ’95. godine tek kada su poraženi, onda su pristali na mirnu reintegraciju.”

Škare-Ožbolt zaključuje da je Tuđman svoj program, na kojem je dobio izbore, na kojem je sagrađena Hrvatska – temeljio upravo na pomirbi. Na pomirbi svih Hrvata, na ujedinjenju domovinske, iseljene Hrvatske. Znao nam je u razgovoru reći ‘narod koji se sukobljava s temama iz prošlosti, nema energiju za gledati naprijed i ostvarivati ciljeve koji su ispred’. Bio je, kaže Škare-Ožbolt, potpuno u pravu. A u ovih 20 godina pomirba se nekako pogubila. Došli su neki drugi ljudi kojima to nije prioritet. To je loše, jer Hrvatska kada je bila ujedinjena, kada smo svi bili zajedno, bez obzira bili lijevi ili desni, je ostvarivala gotovo nemoguće stvari.

Ideja pomirbe je, složio se i Šeks, bila ključni korak u stvaranju Hrvatske države. A s procesom ‘detuđmanizacije’ koji je počeo s predsjednikom Mesićem trebala se obezvrijediti sva Tuđmanova pozitivna politička ostavština. A te podjele, u svima, i lijevim i desnim političkim opcijama se trebaju zatvoriti. Svi će morati shvatiti da to potkopava stabilnost i sigurnost Hrvatske, zaključio je Šeks.

 

Ante Nazor: Tuđman je među najzaslužnijim osobama hrvatske povijesti

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari