Pratite nas

Kolumne

Borislav Ristić: ‘Kanadski Aladdin’ postao je žrtva vlastitog ideološkog puritanizma

Objavljeno

na

Iako se čini kao da je bilo davno, a neki su možda već i zaboravili, još do prije samo par godina cjelokupna svjetska javnost klanjala se američkom predsjedniku Baracku Obami kao novom mesiji. Bilo je to lice, činilo se, nekog novog svijeta, svijeta mira, ljubavi, tolerancije, bratstva među ljudima.

No, kako je Obami istjecao mandat, tako je utopija blijedila i počelo se postavljati pitanje tko će ga naslijediti, tko će postati novi vođa progresivnog svijeta?

A onda se pojavio on. Mlad, naočit, obrazovan, elokventan – kanadski premijer, Justin Trudeau. Dotada poznat samo kao sin svoga oca, dugogodišnjeg kanadskog premijera, Pierrea Trudeaua, činio se kao predodređen za namijenjenu mu ulogu.

Naime, i prije nego je zasjeo u premijersku fotelju i počeo provoditi svoje politike, on je postao obljubljen i slavljen sa svih strana. Od samih je početaka bilo očito kako je ljevica pronašla svog novog političkog idola – zvijezda je rođena. Bilo je dirljivo gledati kako se ta slika novog političkog celebrityja prodaje srcima širom svijeta.

Mediji su oduševljeno pisali o tome kako je novi kanadski premijer instruktor bungee jumpinga i snowboardinga, dok u trenucima odmora sa svojom ženom Sophie vježba jogu. Smiješio nam se sa svih naslovnica, ponosno se izjašnjavao kao feminist, a posebnu osjetljivost je pokazivao za pitanja ravnopravnosti.

Tako je i svoju vladu sastavio mahom od žena i manjinaca, objašnjavajući da “tako treba izgledati vlada u 2015. godini”. Iako bi netko zavidan mogao reći kako je tu puka forma prevladavala nad sadržajem, ništa nije moglo pomutiti ovu idiličnu sliku. A onda je pozlatu malo zagrebala velika korupcijska afera oko slučaja SNC-Lavalin.

Radi se o građevinskoj tvrtki iz Montreala za koju je utvrđeno da je bivšem režimu Moamara Gadafija plaćala mito kako bi osigurala poslove u Libiji. Prema svjedočenju ministrice pravosuđa, Jody Wilson Raybould, iz vlade su, pa i od samog Trudeaua, dolazili pritisci da se taj slučaj zataška, zbog čega je na kraju ona iz protesta i podnijela ostavku.

Kada se činilo kako nikakve nedaće ne mogu pomutiti sliku “najvećeg frajera na svjetskoj političkoj sceni”, u kanadsku se zvijezdu zabio komet. Naime, u javnosti se pojavila slika tridesetogodišnjeg nastavnika drame u crno obojena lica i ruku, maskiranog u Aladdina.

Što bi se reklo, ništa neobično. Premda bi se možda moglo dati za pravo nekim feminističkim križarima koji će vidjeti nedoličnost u tome što profesor u zagrljaju neprimjereno drži ruku na prsima mlađe ženske osobe. No, nakon što je slika izašla u javnost, Trudeau se ekspresno ispričao, pravdajući to svojom nepromišljenošću i nezrelošću. Da nije smiješno, bilo bi tragično.

Moglo bi se reći kako je kanadsku zvijezdu repaticu sustigao njezin vlastiti rep. I baš kad se činilo kako se uspio opravdati pred ljudskopravaškim zelotima pojavila se još jedna slika, a odmah zatim i video. Jednu sliku je relativno lako objasniti, ali kako sad pred sljedbom opravdati tri takva performansa?

Koliko je stvar otišla u apsurd, govori i Trudeauov defenzivni unazad, da više ni sam nije siguran koliko se puta prerušio u crnca. A kako će biti siguran kad nema u što se kanadski nastavnik drame nije preobukao, od američkog Indijanca, do karipskog pirata i Hindusa? Sjećamo se i njegova službenog posjeta Indiji, kada su kanadski mediji pisali kako “sramoti Kanadu oblačeći čitavu obitelj u indijsku svadbenu odoru”.

Netko će reći kako ne vidi neki poseban problem u tome što se netko u mladosti u maškarama maškarao, a i normalno bi bilo da je tako. Međutim, ironija ima svoju čar kada nekoga tko je godinama druge prozivao za rasizam i tko je svoju karijeru gradio na promoviranju ideologije političke korektnosti, sustigne vlastita kletva. Kletva u kojoj je „kanadski Aladdin“ postao žrtva vlastitog ideološkog puritanizma.

Zamislite samo što bi se dogodilo da je kojim slučajem isplivala fotografija nekog političara s desnog spektra? Ne bi mu pomogla nikakva isprika. Ali, kada u očima puritanca “ pogriješi” netko s lijevog ideološkog spektra, onda je dovoljna i isprika, jer znamo kako on ne mrzi, nije rasist, nema fetiš i njegova politika nije rezultat grijeha iz mladosti.

S Trudeauovim licem obojenim u crno sve je licemjerje kulture političke korektnosti isplivalo na površinu. Slika je pronašla svoj izvrnuti odraz u ogledalu.

Tragikomično je u cijeloj priči to što su kroz mjesec dana u Kanadi parlamentarni izbori, na kojima se ovaj napuhani Lawrence od Arabije nalazi u opasnosti da u slučaju poraza, umjesto svjetske ikone liberalizma, u zadnjem činu bude zapamćen kao “ blackface” – “kanadski Aladdin”, piše Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HODAK: Ako su Hrvati počinili agresiju na BiH, zašto napadnuti muslimani nisu bježali u Srbiju, a ne u Hrvatsku?

Objavljeno

na

Objavio

Gledam kviz HRT-a ”Tko želi biti milijunaš” s Tarikom Filipovićem. Kandidati su solidnog znanja. Ali, zna ”znanje” i HRT. Lukava i dvosmislena pitanja, puna zamki i navlakuša. Nekako vjerujem da kod sastavljanja pitanja pomaže njihov ”kućni” povjesničar Hrvoje Klasić. Tu su još Jakovina, Markovina, Goldstein… Pitanja je puno, a love je sve manje.

Čitam pitanje koje je preko Indexa postavio Hrvoje Klasić. Pitanje za milijun kuna. Pita mudri Hrvoje: ”Kako to da se nikad ne služi misa na Sutjesci, nego uvijek na Bleiburgu?”. Da, stvarno! I na mitskoj Sutjesci izginulo je puno Hrvata, pretežno iz Dalmacije… Nad tim pitanjem zamislio bi se vjerojatno i sam Mika Špiljak, Klasićev ”državnik”. Ima tu dosta odgovora iz tzv. ”zone sumraka”. Prvi se nameće sam po sebi.

Ako bi misu organizirali orjunaši i jugo-nostalgičari koji ovih dana slave bravara u Kumrovcu, potomci 11. Dalmatinske brigade i 6. Ličke, onda bi se misa trebala održati na Sutjesci. Pitanje je samo koji bi bio odabir crkve. Kardinal Puljić, ili Porfirije. Jer, poginuli su se borili za Jugoslaviju, a mi danas po nekim naznakama živimo u Republici Hrvatskoj. Protiv koje su se žestoko borili neki čiji očevi su ostavili kosti na Sutjesci. To su oni koji su, usput rečeno, bili do zuba naoružani pa su ipak ”popušili” od nadmoćnog neprijatelja.

Bacali su ih žive u jame…

A oni koji su uspjeli pobjeći pred ”nadmoćnim” fricevima dobili su dostojnu satisfakciju dvije godine kasnije. Na Bleiburgu. One koji su se dvije godine ranije borili žestoko za Hrvatsku, pobijeđene, razoružane i nemoćne klali su i ubijali oni sa Sutjeske. Bacali su ih žive u jame, kršeći namjerno i obijesno sve međunarodne pravne norme kao npr.: Ženevsku konvenciju iz 1864. g, Konvenciju iz 1906. g. i 1929. g. o postupku s ratnim zarobljenicima. Te konvencije bile su za njih mrtvo slovo na papiru. I sada se neizlječivi ”jugović” pita zašto Bleiburg, a ne Sutjeska?

Uostalom, bitka na Sutjesci navodno je u međuvremenu poništena, jer je naknadno utvrđeno da je Sava Kovačević bio dopingiran. Tako bar tvrde moji Boljani Ufo i Štujo. Ja im vjerujem. Puno više nego ”istoričaru” Hrvoju.

No, ima još čitav niz pitanja za ”milijun kuna…”, a na koje nema odgovora. Recimo, teorijica na kojoj egzistiraju gore navedeni ”istoričari” je i ona o ”agresiji” Hrvatske na BiH. Koliko je o tome zamračenih papira i prolivene tinte raznih jugo proroka. Klasić, Jakovina, Mesić, Josipović i da ih ne nabrajam dalje… Pitanje glasi: ako su Hrvati počinili agresiju na BiH, zašto napadnuti muslimani nisu bježali u Srbiju, a ne u Hrvatsku? Zašto je oko 500.000 Tuđmanovih navodnih ”žrtava” zbrisalo u hotele diljem RH i preko Hrvatske u Njemačku? Zašto je preko Hrvatske dolazilo oružje u BiH, ali i mudžahedini…?

Na kraju nešto za produljenje kratke pameti ne samo u naših ”istoričara”, nego i onih u BiH. Sjetimo se samo tragične višegodišnje drame s opsadom Sarajeva. Srpski snajperisti s crvenom zvijezdom na kapama ”vežbali” su nad Sarajevom za Olimpijske igre ubijajući neoprezne. Tada je kardinal Puljić mogao iskoristiti za bijeg tunel kraj aerodroma kao, recimo, Miljenko Jergović, ali je ostao do kraja u BiH. Na žalost, danas je neka druga povijest na sceni. ”Istoričari” u RH kao i političari u BiH smatraju kako im neprijatelji nisu bili Mladić, Zoran Erceg, VučićŠešelj, Karadžić i četnička ekipica nego Puljić i Tuđmanovi agresori. Uskrsnuli ustaše iz Bleiburga!

Gledam sliku iz Večernjaka od 20. svibnja 2020. g. Ogromna masa ogorčene raje pred sarajevskom katedralom koja protestira. Povod je misa za žrtve Bleiburga. Socijalna distanca od 2,5 milimetra. Na glavama plave kape s crvenom zvijezdom. Istom onom zvijezdom iz opkoljenog Sarajeva. Naivni putnik pomislio bi u prvi mah da ”ogorčeni” narod ”protestuje” zbog ubijanja zarobljenika bez suđenja… Ali ne, danas se mitska ”crvena zvezda” vratila u progresivno Sarajevo na velika vrata. Naravno i Sarajlije i Hrvateki očekuju od Plenkija da, nakon izbora, pošalje opet očekivanu poruku podrške festivalskom Sarajevu kako je ulazak BiH-protektorata u EU hrvatski primarni cilj!!!

Zlobni desničar na fejsu provocira: da su Hrvati Indijansko pleme zvali bi se Pi**e koje šute.

Epidemiološki Hrvatska je silno napredovala. Već sad smo dostigli ”mentalitet krda”. Doduše, ”imunitet krda” još nemamo, ali…

Konferencija za ‘naprednu štampu’

Pukla je opet jedna afera oko ministara. Ovaj puta sa stanom bivšeg ministra Krstičevića. Pao avion i ode ministar. Ljevičari likuju. Otišao general-bauk. Arsen Bauk Franko Vidović sazvali su izvanrednu konferenciju za ”naprednu štampu”. Krstičević ima nekoliko felera koji se ne mogu očistiti ni s Ajaxom. Prvi je taj što je kao zapovjednik 4. Splitske ušao u Knin i poremetio legendarno ”bratstvo i jedinstvo”. Zato danas imamo ”uzdolje”, navijači Hajduka i Zvezde više se ne vole.

Zatim, drugo: nesretni general je HDZ-ovac. Kraj SDP-a, HNS, Radničke fronte, Stranke bez imena i prezimena, on navro baš u HDZ. I usudio se, nakon što ga je pravi narodni general Stipa Mesić smijenio, nastaviti baviti politikom umjesto da je otišao u propali ”General turist” i prodavao aranžmane turistima iz Srbije za Knin u zimskim mjesecima. Ali, samo kada zahladi, jer oni su majstori za dizanje temperature.

Zamislite, general Krstičević kupio je od MORH-a stanove koji po tržišnoj cijeni koštaju toliko i toliko, a on ih je platio znatno manje. Obožavatelji generallisimusa Stipe Mesića ”prosto nisu mogli da veruju!”. Korupcija, škandal! Dok običan svijet kopa po kontejnerima on… itd. itd… Stipini kaplari su jedino negdje po putu ”izgubili” istinu. Prema pravilniku MORH-a visoki časnici, osobito iz Domovinskog rata, mogli su pod povoljnim uvjetima otkupiti stan. Na taj način stanove su otkupili i generali Stipetić, Tus, Špegelj… Međutim, Bauk (komunizma) koji baulja Hrvatskom to k’o fol nije znao. Tipična ljevičarska farizejština. Treba olajati ratnog generala i pobjednika, onog tko je njihovu famoznu ”treću armiju u Evropi” posjeo na traktore i poslao na ”istorijsko đubrište”.

Imaju i oni svoje heroje, kao što su Mladićev snimatelj Zoran Erceg pa general antifašista Luka Džanko koji stoji čvrsto uz predsjednika Milanovića riječima: ”Maknite ustaški pozdrav! Zbog dva redikula Milanović nije imao izbora. Zloupotrebljava se poginule HOS-ovce”.  Bauka, recimo, ne zanima kako je do stana od 100 m2 u centru Zagreba došao glumac Vili Matula, bivši član CKSKH? Je li on general? Možda i je. Samo ne znam koje vojske..!?

Čujem da se legendarni srpski ”ratni junak” kapetan Dragan busa u prsa: ”Na tenku bih ušao u Zagreb za tri dana”. Možda bi i ušao. Ali bi li i izašao? To znaju samo BBB, koji bi se pozabavili našim Draganom.

Iako je bio kratke pameti, produljili su mu mandat…

Svibanj je fatalni mjesec za Hrvate. Antife evociraju uspomene na dane ”ponosa i slave”. Oni su u svibnju pobijedili fašizam i oslobodili…? Kad ih zapitaš da se sjete jedne jedine bitke, ili ofanzive u kojoj su pobijedili… muk. Jedan, i to Josipović, ipak se uspio sjetiti jedne sjajne pobjede kad su partizani ”porokali” tenkovima i granatama fratre na Širokom. Svećenici su Josipoviću bili ”legalan vojni cilj”. Fratre su poubijali, ali su zmije zbrisale u Hrvatsku po kojoj, kaže Josipović, još i danas gmižu li, gmižu.

Strah od modernih ustaša i fašizma uznemirio je i notornog Tomislava Klauškog, ubojitog antifu koji piše u 24sata. Kaže drug Toma: ”Imam osjećaj da što glasnije slavimo Dan pobijede nad fašizmom, to se više podsjećamo da ta pobjeda nije konačna i da će nam trebati uskoro još jedna jer je fašizam opet ovdje”. Gdje živi drug Toma? Pa svi znamo da je 5. kolovoza 1995. g. fašizam, onaj crveni, konačno u Hrvatskoj otpravljen u povijest. A ako drug Toma misli ”da će nam trebati uskoro još jedan rat…” za takav će biti dovoljni samo Torcida i BBB, a Tomislav Klauški će tada dobiti 24 sata da zbriše.

Čista je ironija da kad si ateist, a zoveš se Bogoljub…

A sada još jedan dokaz da je mentalitet krda potpuno ovladao povjesničarskom sferom u RH. Svake godine u svibnju javljaju se kriptokomunisti i galvanizirani ljubitelji propale Juge sa svojim cviljenjem i tobože podsjećaju cijenjeno pučanstvo kako je na današnji dan Pavelić 18. svibnja 1941. g. poklonio Musoliniju hrvatske otoke, gradove i 400.000 Hrvata… Izdaja i veleizdaja. Uglavnom riječ je o povjesničarima razine Klasića, Jakovine, Markovine i raznim antifa amaterima. Radi se o jedno dobro uigranoj prijesnoj laži. Tipično komunjarskoj. ”Laži, laži, laži, pa će ta laž jednog dana postati istina”, rekao njihov PR-uzor Joseph Goebbels. Znači idemo od početka…

Dana 12. studenog 1920. g. u Rapallu, gradiću blizu Genove, potpisan je ugovor između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Treba napomenuti kako je još 1918. g. Benito Musolini u riječkom Narodnom kazalištu održao programski govor u kojem je iznio koji gradovi, otoci i teritoriji trebaju pripasti Italiji. Između ostalog to su bili Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i slobodni grad Rijeka. To što je Musolini želio ispunili su mu u Rapallu kraljev premijer Milenko Vesnić i ministar vanjskih poslova dr. Ante Trumbić te ministar financija Kosta Stojanović. Građani Kraljevine SHS bili su silno ”oduševljeni” tim ”darom”, ali ugovor nikada nije ratificiran u Narodnoj skupštini. Tek 26. lipnja 1921. g. potvrđen je bez parlamentarne rasprave Kraljevom odlukom.

Taj ugovor je bio 22. veljače 1924. g. donekle izmijenjen Rimskim ugovorom. Tim ugovorom ukinuta je Riječka država i uspostavljena Kvarnerska provincija. Od strane Kraljevine SHS-a to su potpisali predsjednik vlade Nikola Pašić i ministar ”inostranih” poslova Momčilo Ninčić. A sa strane Kraljevine Italije Benito Musolini. Talijani su sa ta dva ugovora dobili doslovno sve što su željeli pa je talijanski kralj Viktor Emanuel III. 16. ožujka 1924. g. sa suprugom Jelenom Petrović Njegoš doplovio u Rijeku kao pobjednik!

Hajmo sad malo srednjoškolske logike. Što je to 1941. g. Pavelić još mogao pokloniti Italiji? Naravno ništa. Italija, sila ”osovine”, do svoje kapitulacije 1943. g. imala je sve o čemu je Musolini sanjao još 1918. g. u riječkom kazalištu. Čovjek koji je 1920. g. potpisao taj ugovor – dr. Ante Trumbić – danas ima svoju ulicu u Splitu. Nećete vjerovati, ali ulicu u Splitu nemaju ni predsjednik kraljeve vlade Milenko Vesnić, ni Kosta Stojanović, ni Nikola Pašić, ni Momočilo Ninčić. Zašto? Pa zato jer je Trumbić bio za jugoslavensko ujedinjenje. Pomalo rasistički od naših sinova orijune. Ulica Trumbiću… a ostalima … I kako sad povijesnim budalama objasniti da i ucjena ima svoju cijenu. Sve to, uostalom, postoji i na Googleu.

Imam prijatelja kojem Google ne treba. Njegova žena sve zna.

Čitam na fejsu da je djevojka od 23 godine ostavila Micka Jaggera starog 77 godina zbog Clinta Eastwooda starog 90 godina. Objasnila je da je Mick prebalav za nju. Joži Manoliću otvara se nova perspektiva. Svibanj je fatalni mjesec za stotine tisuća ljudi raznih narodnosti koji su u svibnju 1945. g. bili poslani na onaj svijet voljom onih koji su ih tobože ”oslobodili”.

Tako je Tito 20. svibnja 1945. g. u Varaždinu na Kapucinskom trgu održao programski govor. U pratnji Aleksandra Rankovića i Koste Nađa Tito je poručio Hrvatima što ih čeka osim oduzimanja teritorija kao što su Boka Kotorska, Srijem i ostalo. ”U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom”.

Rat je gotov, 8. svibnja bila je potpisana kapitulacija, a naš bravar se uz pomoć JNA obračunava s ”hrvatskim smradom” još 20. istog mjeseca. Ne sa OZNA-om, UDBA-om, nego s Jugoslavenskom armijom.

Obzirom na brzinu obnove od potresa, mislim da je jednostavnije vratiti glavni grad u Varaždin. Tim više što više nema ni Tite, Rankovića i Nađa…

Nino Raspudić, moj omiljeni kolumnist, otišao u politiku. Nino je intelektualac kojeg dobronamjerno podsjećam na jednu zgodnu misao američkog diplomata Harimmana. Na pitanje novinara što je u politici najvažnije, Harimman je odgovorio: ”U politici su važne samo dvije stvari. Prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti!”.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Nino Raspudić: Jergoviću i drugovi, dobro došli u klub ‘fašista’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Trump i Jinping u bitci za WHO

Objavljeno

na

Objavio

Za skupštine Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) obično znaju tek oni koji sudjeluju na tom dosadnom skupu, i oni koji od toga moraju napraviti neku suvislu vijest. Dakle, poneki ministar zdravstva iz država članica organizacije (trenutačno 194), koji u sjedištu organizacije u Ženevi pred obično praznom dvoranom iščitavaju svoje referatiće pune općih frazetina, te pokoji lokalni dopisnik koji od toga nastoji napraviti neku suvislu vijest.

Ove je godine bilo drukčije. Ne samo zato što se i skupština WHO-a zbog pandemije COVID-a 19 premjestila u virtualni svijet, nego i zato što se na dnevnom redu našla (i) rasprava o načinu na koji je WHO reagirao na pandemiju. A u javnosti je otvorena tema prebliske povezanosti glavnog direktora WHO-a Tedrosa (Adhanom Ghebreyesusa) s kineskim političkim vodstvom, uz žestoke kritike američkog predsjednika Trumpa, koji je uoči skupštine čak suspendirao financiranje WHO-a. Uz to, Australija je ispred proameričkog bloka država pokrenula donošenje rezolucije o istrazi kineske odgovornosti za širenje virusa.

Minula video-skupština pokazala je da se WHO nije promijenio. Ali se javno razotkrivaju njegove bolesti. Države članice se, očekivano, nisu mogle usuglasiti o iole ozbiljnijoj rezoluciji koja bi (barem) naložila neovisnu istragu kineskog ranog upravljanja epidemijom i pokušaja njezina zataškavanja uz aktivnu pomoć šefa WHO-a dr. Tedrosa.

Jer, Kina se oštro protivila takvoj rezoluciji. Usuglašena je općenita rezolucija koja operativno ne znači ništa – kaže da će se jednog dana ozbiljno istražiti ponašanje WHO-a u odgovoru na epidemiju i načelno se jamči globalna jednakopravnost u pristupu budućem cjepivu i lijeku protiv COVID-a 19, kao i pristupu zaštitnoj i medicinskoj opremi. No i takvo “rezolutno ništa” upućuje na daljnji smjer procesa.
Diplomatska uloga

Prvo, EU je još jednom odigrao svoju uvijek uspješnu ulogu diplomatskog premošćivanja jaza u eskalirajućem sukobu između SAD-a i Kine, nježno “izvadivši zube” australskom prijedlogu rezolucije. Ta uloga amortizera krize očito će i ostati glavna uloga EU-a u svjetskim procesima.

Zanimljivo je da je baš u finišu pregovora o rezoluciji, kako bi pritisnuo Kinu, njemački BND dao objaviti kako imaju dokaze da je dr. Tedros zaustavio informacije o epidemiji na osobnu zamolbu kineskog vođe Xi Jinpinga. A nekoliko dana prije, da bi privukli Kinu rezoluciji, BND je dao objaviti kako nemaju nikakvih sumnji da bi virus mogao biti proizveden u kineskom laboratoriju, kao što to otvoreno sumnja Trumpova administracija.

Kad je riječ o razotkrivanju modusa operandi WHO-a, potaknutog stalnim napadima predsjednika Trumpa, slaže se zanimljiv mozaik povezanosti kineske partijske države, američkih “filantropa” i farmaceutskih multinacionalki pod kišobranom WHO-a. Vidi se zapravo u kojoj je mjeri i dosad WHO igrao značajnu ulogu u globalnoj ekspanziji farmaceutike (oni sivi ministri zdravstva s početka teksta bili su samo paravan tom sadržaju).

Vidi se da je izravna povezanost američkoga kapitala premazanog “filantropijom” i kineske partijske države osnažene gospodarskom ekspanzijom, pod kapom WHO-a, bila zapravo programirana i poželjna priča globalističkog poretka. Sve dok Kina nije ugrozila američki gospodarski (a time i politički) primat u svijetu, gotovo okupirala Europu. Sve dok Komunistička partija Kine nije doslovce ušla u zapadna dvorišta.

Danas se pišu peticije za ukidanje statusa ambasadora dobre volje WHO-a gospođi Peng Liyuan i gospodinu Jamesu Chauu. Gospođa je pjevačica, general-majorica Narodnooslobodilačke vojske Kine, ali i supruga kineskog vođe Xi Jinpinga, kojeg odnedavno u dijelu zapadnih medija počinju titulirati kao “kineski komunistički diktator”.

James Chau donedavno je bio najpoznatiji novinar-urednik kineske državne televizije, sad se sjetiše da je glavni propagandist Komunističke partije Kine. I nekad i sad bio je stalni sudionik na “filantropskim” eventima Billa Gatesa, drugog najvećeg financijera WHO-a (odmah iza SAD-a).

No ta priča o kineskim ambasadorima dobre volje nije od jučer, niti od mandata dr. Tedrosa. I gospođu Liyuan i gospodina Chaua imenovala je ambasadorima dobre volje još Tedrosova prethodnica na čelu WHO-a, Kineskinja kanadskog podrijetla dr. Margaret Chan, upamćena, između ostalog, po svojim hvalospjevima zdravstvenom sustavu Sjeverne Koreje, i izjavi da “uopće ne pate od pretilosti”.

Tedros je “svoju” ambasadoricu dobre volje lani pronašao na drugom kraju svijeta, u Cyntiji Germanotta, aktivistici i vlasnici Fondacije za mentalno zdravlje, poznatijoj po tome što joj je kći Lady Gaga, s kojom zajedno vodi fondaciju. I po tome što su vrlo bliske paru Obama.

Cilj Trumpova napada na establišment WHO-a nije njegovo ukidanje, nego marginalizacija dr. Tedrosa i razobličavanje povezanosti globalističkih filantropa, farmaceutske industrije i komunističke Kine, kako bi se najkasnije u sljedećem mandatu, nakon 2022., s novim direktorom WHO prilagodio novom poretku. Dotad će u distribuciji biti i cjepivo i lijekovi protiv COVID-a 19.

Postojeći se poredak stvarao preko globalizirane ekonomije uz regulaciju WTO-a. Sljedeći će se oblikovati kroz globalizaciju zdravstva preko WHO-a.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari