Pratite nas

Gost Kolumne

Borislav Ristić: Ograde za HDZ-ovce

Objavljeno

na

Živimo u vremenu kada je moderno pozivati druge da budu otvorena uma. Neki su potpuno zaneseni tim idealom, pa dok otvaraju svoj um uopće ne paze da im ne iscuri mozak. Na oltaru ideologije prvo što procuri je zdrav razum.

Jer zdrav razum ima tu nezgodnu osobinu da se čvrsto drži okvira činjenica i ne trpi ideološka iskrivljavanja stvarnosti, ali se zbog toga često i sam nađe u situaciji da bude optužen za netrpeljivost. Riječi napisane prije stotinu godina zvuče kao reakcija na ovu zaumnu situaciju u kojoj smo se sami našli: “U trenutku kada stupite u svijet činjenica, stupate u svijet granica.

Možemo se osloboditi onih zakona koji nisu urođeni ili koji su slučajni, ali se ne možemo osloboditi zakona vlastite prirode. Ne igrajte se demagoga koji prisiljava trokut da izađe iz okvira triju stranica! Ako trokut izađe iz okvira svojih triju stranica, više nije trokut!” (K. G. Chesterton) Neki, ipak, vođeni tom logikom demagoškog pristupa svijetu, činjenice pokušavaju oblikovati prema vlastitim osjećajima i uporno pokušavaju iscrtati trokut bez njegovih triju stranica.

Kao da su vođeni nekom izvrnutom logikom kako je jedini način da ukinemo obiteljsko nasilje taj da ukinemo samu obitelj. Shodno tome, nasilje nad ženama ne bi postojalo kada ne bi postojale žene, pa se rješenje toga problema traži u ukidanju i izobličavanju samog pojma žene. Jasno je da se tako pojam žene rasteže, proširuje i redefinira, a time i obezvrjeđuje.

U konvenciji se tvrdi kako rodni identitet može biti različit od spolnog identiteta. Po tome, žena može biti i onaj tko je biološki muško. Pa tu dolazimo do dvojbe: štiti li konvencija osobu ženskog spola koja se osjeća kao muško ili osobu muškog spola koja se izjašnjava kao žensko?

Ona tvrdi kako rodni identitet može biti različit od spolnog identiteta. Ne kaže uzalud Orwell kako “postoje ideje koje su toliko lažne da u njih mogu vjerovati samo jako inteligentne glave”.Tako dolazimo do onog trenutka kada se protivnicima Istanbulske konvencije uvredljivo imputira da su protiv nje, jer ju nisu pročitali, ili nisu dovoljno pametni, pa ju nisu dobro razumjeli.

Po tome ispada kako će, nakon potpisivanja konvencije, nasilnik koji je prije tukao ženu, nakon što pročita konvenciju sada od toga odustati. Naravno da neće. “U vremenu univerzalnih obmana govorenje istine postaje revolucionaran čin”, kao što reče jedna mudra glava. Pritisnuta prigovorima, sad čujemo kako će se vlast ograditi od tih rodnih tumačenja, iako je nekoliko pravnih stručnjaka sasvim jasno reklo kako je konvencija iznad ustava i zakona, te kako bilo kakve ograde nemaju nikakvu pravnu težinu. Ispada kako je to ograda s kojom će se ograditi HDZ-ovce.

Dok se oni tako ograđuju, Bernardić ih hvali zbog promoviranja rodnih opredjeljenja. Plenkoviću je, pak, konvencija zgodno poslužila kao bijeg od briselskih kritika da smo među najgorima u provođenju reformi, pa je na Dan žena posegnuo za ratifikacijom istanbulske, da bi istoga dana poslao poruku kako ne doživljava jednu ženu.

Tu sad imamo i jednog ministra koji je u medijima postao poznat zbog pozdrava “hvaljen Isus i Marija”, a koji sada, protivno stavu biskupa, zagovara ratifikaciju. Potom imamo viteza koji je dao zavjet kako će braniti Jeruzalem, a potpuno je nevidljiv u obrani istine. Konvenciju gura ministrica koja je nasilje u obitelji okitila komentarom “to vam je tako u braku”. Tako smo i dobili ovu zanimljivu situaciju da demokršćani svim vjernicima “u korizmi nude 30 srebrnjaka u zamjenu za izdaju”.

Pljuska vladi zbog neprovođenja reformi na kraju je završila kao pljuska vjernicima u danima pred Veliki tjedan. Raspirivanje ovog ideološkog sukoba došao im je, tako, kao vrijeme razotkrivanja, pa dok vode računa da ni jednom svojom izjavom ne dovode u pitanje koaliciju, dovode u pitanje svoj demokršćanski identitet.

Na ovu ratifikaciju možemo gledati i kao na svojevrstan “stres test” i pripremu za novi stranački statut, gdje se okupljaju snage oko sadašnjeg i budućeg političkog tajnika. Vođa ove vesele družine nalazi se između čekića i nakovnja. Da bi poslao poruku snage mora udariti na one koji su mu se suprotstavili, ali opet ne može toliko jako da udareni ne bi svoje nezadovoljstvo iskazali uskraćivanjem podrške potpredsjednici Dalić.

Opstala bi Vlada, ali bi vođa dobio snažnu poduku. Dakle, nakon atraktivnih požara i zimskih snjegova, došli smo do filmskih odrona. Pred tim odronom stoji jedna majka koja vapi: Molim vas, ne štitite mene ideologiziranim konvencijama koje će uništiti budućnost moje kćeri i unuke.

Borislav Ristić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Davor Ivanković: Brkić je jamčio za Karamarka, Stier za Plenkovića – tko će jamčiti za Stiera?

Objavljeno

na

Objavio

Oni koji tvrde da je Stier mačak u vreći, to jest točno, kao što su to bili i Karamarko i Plenković. Jedino što Stier može biti siguran jest da drugu šansu neće imati. I ne treba zaboraviti – da je Karamarko OK, jamčio je Brkić, a da je Plenković OK, jamčio je Stier. Tko će jamčiti za Stiera?

Kada bi u Hrvatskoj postojao neki krizni stožer koji bi zaustavio rast ljute hrvatske desnice, ne bi se trebali puno mučiti oko recepta. Dovoljno je nagovoriti Hrvoja Zekanovića, jednog od lidera Suverenista, da samo nastaviti ovako. Od prošle nedjelje njemu su toliko narasla krila pa je u emisiji Otvoreno pokazao neviđenu netoleranciju prema drugima, u Hrvatskom saboru agresiju i bijes, a onda je još upao na presicu manjinskih Roma, kao da se trudi potvrditi sve one ružne predrasude o nesnošljivim Hrvatima, piše Davor Ivanković / Večernji list .

Tek što su se hrvatski nacionalisti digli iz političkog mrtvila i nebitnosti, Zekanović je junački krenuo to promijeniti. Ne shvaća da 20 posto hrvatskih birača lavira na političkom rubu i može svoj glas dati i lijevoj i desnoj političkoj opciji. Nastavi li on plašiti te birače, oni će se prikloniti drugoj opciji. Vjerojatno se sada i Ruža Tomašić pita je li pametno otići u Bruxelles ili ima i tu posla. Jer, kako bi to grublje rekli veterani HDZ-a iz vremena Tuđmana, hrvatska desnica više je puta pokazala da je sastavljena od reda bedaka i reda provokatora. S time da nije jednostavno razlučiti tko su tu politički bedaci, a tko provokatori.

No, nije ovdje kriv goropadni Zekanović, nego je došao u priliku zbog posljedica ne baš šampionskog kormilarenja Andreja Plenkovića, koji je istiskivanjem svoje desnice naokolo pobacao puno komposta za procvat desnice. Čudno da nije predvidio što će se dogoditi ako tako “centrira” svoj HDZ i kako to da ga iskusniji šaptači poput Šeksa i Granića nisu na to upozorili na vrijeme. Ako se Granić nije ufao svom školarcu Plenkoviću dati to upozorenje, onda ga nije dobro savjetovao. Šeksova je pozicija ponešto razumljivija jer je vjerojatno imao sebičnije razloge, bilo mu je važno dobro zbrinuti svog posinka Karla Resslera, a ako mu je to bio plan, ostvario ga je.

Šeks je sigurno razumio što se događa, no možda ga nije bilo briga za opću sliku, nego mu je interes počeo i završio sa Šeksom. Koliko se može čuti, i na predsjedništvima HDZ-a je njemu bilo sve OK i nema problema. Kako bilo, u vrhu HDZ-a nisu shvatili da moraju zadržati glasove te ljute desnice da bi stranku održali u balansu. Ovako se dogodila parafraza Arhimedova zakona – koliko lijevoga utisneš u HDZ, istisneš veću količinu desnoga. A i sada kažu da neće “svoj HDZ pomaknuti ni za milimetar” premda ta strategija HDZ baca u minus ili, kako to računovođe kažu, “baca u crveno”. Nadalje, birači su pokazali da ovakav HDZ ne smatraju desnim centrom.

Politolozi bi ovdje potvrdili da je simbol desnog centra – Davor Ivo Stier, primjerice. Sada se pojavila vijest da će se Stier dogovoriti s Plenkovićem, što je zvučalo čudno jer, kada bi to bilo istina, time bi on već u startu počinio političko samoubojstvo i potvrdio teze da je suviše introvertiran tip. On jest teoretičar, no već je pokazao da zna da je politika pragmatičan zanat. Stier sigurno nije savršen, no iako se vide njegove mane, činjenica je da se u HDZ-u govori o njemu kao mogućoj alternativi. Njemu bliski tvrde da mu je apsolutno jasno da mora graditi samostalnu, autonomnu platformu te se stoga sada neće svrstati ni uz Plenkovića ni uz Brkića. Smatra da bi, kada bi počeo paktirati s nekime od njih dvojice, ljudi mislili da im je bacao dudu varalicu. HDZ je sada u fazi vaganja snaga i teško je procijeniti koliko će trajati status quo. Ali se čini logičnim da prvi potez povuče Plenković, koji mora razriješiti dvojbu je li Brkić kriv ili prav. Uz to se cijela stvar u HDZ-u može pogoršati ode li Plenković u Bruxelles, što nitko u stranci neće doživjeti kao njegov junački potez. Naprotiv.

Takva bi situacija potom širom otvorila vrata povratku Zorana Milanovića na političku scenu kao prvom nužnom koraku u projektu povratka lijevih političkih opcija na vlast na sljedećim parlamentarnim izborima. Milanović je, naime, spretan političar, a jasno je da, kada osvoji potporu cjelokupne ljevice, neće ljevičariti, nego pokazivati i svoju državotvornost. Ako se za predsjednika kandidira i Miroslav Škoro, to Milanoviću još više otvara vrata jer će Škoro manje udarati po njemu, a više po Kolindi Grabar-Kitarović. Ako ljevici uspije taj prvi boj, onda je već zamislivo da bi se na idućim parlamentarnim izborima Hrvatska opet mogla zacrvenjeti.

Ostane li, pak, HDZ ovakvog profila, a ljuta desnica zveketanjem nastavi plašiti neodlučne birače, mobilizirat će se sve što je u centru i lijevo protiv njih. Dakle, Stier bi ovdje trebao pokazati gdje mu je baza, a HDZ da je dominantno desna stranka, što je njezina prirodna pozicija. Oni koji tvrde da je Stier mačak u vreći, to jest točno, kao što su to bili i Karamarko i Plenković. Jedino što Stier može biti siguran jest da drugu šansu neće imati. I ne treba zaboraviti – da je Karamarko OK, jamčio je Brkić, a da je Plenković OK, jamčio je Stier. Tko će jamčiti za Stiera?

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Komentar čitatelja: ‘HDZ dobio izbore, a traži krivca?!’

Objavljeno

na

Objavio

HDZ je na ovim izborima imao ludu sreću. Da su desne opcije imale malo poniznosti i ukrotile svoj ego, danas bi HDZ bio totalni gubitnik izbora. SDP ne bi bio gubitnik i da je dobio tri, pa čak i dva mandata jer se od njih nije ništa ni očekivalo. Stranka je bila u rapadu, a ovim se konsolidirala i dobila ogromni vjetar u leđa. Samo zahvaljujući bolesnim ambicijama lidera desnih političkih opcija, HDZ se još „može izvlačiti“ da je dobio izbore, iako je kontradiktorno da, unatoč tomu što je, kako oni kažu pobjednik, traži krivca za loš rezultat. Zašto traže krivca, ako su pobijedili? Valjda bi kao pobjednici trebali trijumfirati i slaviti te tražiti kome dati nagradu za tako dobar pobjednički razultat, a ne tražiti od nižih razina analizu gdje se zakazalo. Tako iz HDZ-a bahato optužuju sve i svakoga za svoj debakl. Pa su im krivi Crkva i biskupi, sindikati i nezahvalni radnici itd., itd. Nažalost, nemaju snage ni poniznosti realno analizirati stanje i priznati svoje pogrješke, napraviti politički zaokret i ne činiti više gluposti. A pogrješaka je u posljednje vrijeme, od kada je Plenković preuzeo kormilo HDZ-a bilo zaista previše, i ako je gledati po njima, ovako „dobar“ rezultat jest zaista iznenađenje. Sav politički kapital koji je Karamarko stvorio godinama mudro radeći, Plenković je u ovo malo vremena prokockao.

Pokušat ćemo nabrojati samo neke od Plenkovićevih najvećih pogrješaka. Svojim dolaskom je iz Vlade izbacio Hasanbegovića što je rezultiralo odlaskom trojca: Hasanbegović, Bruna, Glasnović. Potom se nonšalantno riješio Mostovaca i u Vladu uveo krajnje lijevo-liberalni HNS. Ruka ucijenjenoga i osumnjičenoga Sauhe je jedno vrijeme spašavala Vladu u Saboru. Potom se riješio i Zekanovića i Hrasta. Sada je u tijeku medijsko šikaniranje, a potom će uslijediti i odstrijel Milijana Brkića. Ako mu to uspije nesumnjivo na red će doći Štir i Kovač. Plenkovićeve su namjere sasvim jasne od prvoga dana. Istjerati iz HDZ sve što desno diše! Ciničan i ignorantski odnos prema Crkvi pa čak i pokušaj manipulacije sastanka s biskupom Željkom Puljićem kada su tvrdili kako je Crkva prihvatila Istanbulsku konvenciju biskupi mu nikad neće zaboraviti. Usvajanje Marakeškoga sporazuma unatoč očitom pritivljenju ogromne većine izazvali su prosvjede desetina tisuća ljudi u Zagrebu i Splitu. Organiziran je i veliki prosvjed u Vukovaru nezadovoljnika (ne)radom Vlade na raščišćavanju ratnih zločina od strane srpsko-četničkoga agresora. Korumpirane i aferaške ministre Plenković je bezobrazno štitio unatoč njihovoj očitoj krivnji i osudi javnosti.

Guranje zakona kojim se produžava radni vijek sa 65 na 67 godina života, i to pred same izbore izazvao je dodatni bijes skoro svakoga građanina hrvatske jer se skoro svakoga i tiče pa su sindikati bez problema uspjeli skupiti potpise preko 600 000 tisuća građana nezadovoljnih radom Plenkovićeve Vlade. Da ne govorimo o finaciranju notornoga Pupovca i njegovih antihrvatskih novina, smjenivanju Kajkića, šikaniranju Tihomira Dujmovića s HRT-a i svih koji su pokazali da misle svojom glavom. Naprosto, narod je pokazao da mu je dosta Plenkovićeve diktature i da se dalje tako u rashrvaćivanju Domovine neće moći ići. Dovođenje Angele Merkel, omržene u čitavoj Europi pred same izbore u Zagreb je možda najgori PR potez kojim je Plenković zakucao svoju sumanutu viziju. Njegov bezobrazluk i drskost mogli bismo usporediti samo s Macronovim u Francuskoj.

HDZ je došao u veliki škripac, veći nego svojevremeno sa Sanaderom. Nema se snage suprotstaviti Plenkoviću, a njegov ostanak na čelu definitivno znači daljnji sunovrat pa možda i nestanak HDZ-a kao stranke s polilitičke scene. Čak je pitanje bi li nakon svega učinjenoga dolazak Štira ili Kovača na Plenkovićevo mjesto više uopće mogao popraviti rejting stranci? Toliko je pogrešaka učinjeno, a da su vodeći HDZ-ovci samo klimali glavom i šutjeli na sve to, da im takvo ponašanje oduzima kredibilitet kod naroda da sutra, ukoliko Plenkovića uspiju smijeniti, mogu bilo što reći sebi u obranu. S takvim čovjekom sjediti godinama i dijeliti njegove stavove je nepodnošljivo i neoprostivo. Hrvatski birači to neće ni zaboraviti, ni oprostiti.  

Mile Josipić

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari