Pratite nas

Kolumne

Borislav Ristić: Politika želi očuvati tenzije jer od njih živi

Objavljeno

na

Neki kažu da je sve počelo prije stotinjak godina onim nesretnim atentatom u Sarajevu. Znamo da je tim činom čitav svijet gurnut u pakao Velikoga rata.

Svijet se nekako od toga oporavio i doveo u red, ali izgleda kako su silnice zla ostale aktivne na svom izvoru. Zbog toga čitava povijest ovih prostora u zadnjih sto godina izgleda kao niz uzaludnih pokušaja davanja smisla kaosu.

I kad god pomislimo kako će stvari krenuti nabolje, uvijek se pojavi neka “crna ruka” da nas vrati na tvorničke postavke, piše Borislav Ristić / Večernji list

Kaos se ovdje uvijek okonča nekom diktaturom. I kao da ništa nije naučeno iz jugoslavenskog iskustva, ponavljaju se iste greške. To je naročito vidljivo u BiH, gdje se u ime izgradnje građanske nacije ponovno pokušava ostvariti hegemonija brojnijeg naroda.

No, silnice neopozivo vuku natrag, pa je pozivanje na građansko postalo esencija primitivnog. Dok je na Zapadu demokracija nešto što stvara ravnotežu i uvjete za suživot, ovdje je ona shvaćena kao alat za buđenje kaosa.
 Tako smo na ovim zadnjim izborima u BiH vidjeli kako ideologija građanstva ponovno dobiva na snazi.

Šaka je brojnijeg naroda fino ušuškana u lijepu rukavicu federalizma. Bošnjaci su po modelu Sejde Bajramovića, odlučili drugima izabrati njihove predstavnike.

Spremno su se žrtvovali za Hrvate, jer žele bolje njima nego sebi samima. Sebi su zato izabrali nacionaliste, a Hrvatima građane. Ispada kako se u ime građanstva sve više Bošnjaka osjeća Hrvatima. A što je više onih koji se osjećaju političkim Hrvatima, to je veća šansa da im se ispune zahtjevi za trećim entitetom.

Izborom Komšića za člana predsjedništva bošnjačkim glasovima grubo se ignoriralo smisao ustava i preporuke ustavnog suda. I dok se u BiH HDZ buni protiv kršenja osnovnih demokratskih prava, hrvatski HDZ se ponaša kao da ga vodi Komšić.

Unatoč naputcima Ustavnoga suda on ne želi ni čuti za promjenu izbornog zakona. Tako ispada da svi žele dobro onima drugima, ali tu svoju politiku ne žele primijeniti na sebi. To je model demokracije “po naški”, kada politika slabi institucije, pa one postaju glavni generatori kaosa.

A bez jakih institucija nema ni zdrave demokracije.
I onda se neki čude kada netko prosvjeduje protiv institucija koje po tom modelu “rade svoj posao”?

Taj njihov nerad je ovih dana i podigao javnost oko poziva vukovarskog gradonačelnika na prosvjed zbog upornog nerješavanja pitanja ratnih zločina. Jasno je da nitko ne bi prosvjedovao protiv nekoga tko dobro radi svoj posao. Međutim, politika se koristi blokadom institucija kao podlogom za političku manipulaciju.

U ovom slučaju manipulaciju žrtvama. Tako žrtva postaje samo amorfna veličina, bez imena i prezimena, i bez dužnog dostojanstva, što onda politici služi kao izvor stalnog konflikta, kojom ona lako manipulira.

Komemoriranjem žrtava i kažnjavanjem zločinaca izbijaju se alati iz ruku manipulatora. Zbog toga se svi zločini moraju istražiti, a svi odgovorni kazniti, jer je to preduvjet normalnog suživota.

Upravo zato je u interesu Srba da se otkriju svi odgovorni za zločine, kako se pojedinačna krivnja ne bi prišivala svima. Kao što je i u interesu Hrvata komemorirati imenom i brojem svaku srpsku civilnu žrtvu da se ne bi bacala ljaga na istinu.

Za istinu je potrebna borba i hrabrost – istina je teška hrana koju je teško provariti, ali je ona uvjet mira i reda, i jedini izlaz iz ovog našeg kaosa.
Samo istinom i raščišćavanjem stvari mogu se smanjiti tenzije između ljudi.

Politika te tenzije želi očuvati jer od njih živi, dok običan mali čovjek pati. Zato kad netko danas plaši ustaštvom u Hrvatskoj, taj ne želi da se Srbin vrati, jer mu treba njegov glas tamo gdje se sada nalazi. I ne samo da plaše miroljubive ljude, koji bi se možda i vratili, nego ta tenzija ne dopušta miran suživot onima koji ovdje žive.

S druge strane, navodni predstavnici Srba u ime politike i nekih partikularnih interesa, stvaraju tenziju s većinom, a najveću cijenu plaćaju oni koje tobože zastupaju.
 Pa se tako gađanje hranom, što je osnova demokratskog izražavanja nezadovoljstva prema vlastima, propituje na suspektan način.

Zato bi danas trebalo imati trunku odgovornosti prije nego li se ishitreno istupi i uzvikne atentat. Ponekad umjesto sebičnog gledanja vlastite koristi, treba misliti kako bi tvoje riječi mogle utjecati na neku baku iz Donjeg Lapca ili Gračaca.

A ne da nakon nekoliko dana doznamo kako navodni atentat nije uopće fizički napad, niti je politički motiviran, nego se tiče privatnih odnosa gospodina “pipkavca”. A cijelu se priču svede pod jedan nazivnik – Pupovac je napadnut giricama.

Borislav Ristić / Večernji list

 

Komšić – Ni Bosnian ni Bosniak, nego Bosanchero

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati