Connect with us

Gost Kolumne

Bosanskohercegovački lonac sve je vrući

Objavljeno

on

Bosanskohercegovački lonac sve je vrući, sve više kuha i miriše mirisom laži, mržnje, klevete, netolerancije, isključivosti, pa čak i nekim mirisom novog rata. A taj miris rata, kao da tom europskom Libanonu nije dovoljno ratova i ubijanja, razaranja i progona, gotovo najviše zaudara iz političkih krugova bošnjačkog naroda, koji si uzima za pravo da, u Daytonu zaustavljeni a u toj zemlji dalje nastavljeni beha sukob, priznaje i ocjenjuje isključivo onako kako to njima odgovara. Tolika laž i mržnja prema drugom i drugačijem, svemu nemuslimanskom i nebošnjačkom, podsjeća na onu velikosrpsku laž prema nesrbima tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.

Nakon što je propala muslimanska laž o milijun poubijanih Muslimana, jer je taj broj desetak puta, na svu ljudsku sreću, manji, i što sve žrtve beha sukoba, muslimanske, srpske i hrvatske ne prelaze sto tisuća, što je ogromna brojka, jer je i jedna žrtva prevelika, bošnjačka strana se okrenula svome narodu pripremajući ga novim lažima i mržnjom za novi rat. Zar može biti i što drugo negoli priprema za rat, agresiju na beha Hrvate, pisanje neki njihovih novinarki o tome kako su Hrvati Vareša sami na sebe izvršili agresiju, sami sebe prognali, poubijali i svoja mjesta od samih sebe očistili. I ne samo da su se Hrvati sami protjerali iz Vareša, već i iz svih drugih mjesta iz koji su ih Muslimani u agresiji prognali. No ta laž je poslijeratni kontinuitet muslimansko bošnjačke politike, i ona se pokušava nametnuti cijelom bosanskohercegovačkom hrvatskom narodu, da je sam sebe protjerao, poubijao, sela opustošio, crkve porušio.

I ta hrvatska samoagresija, samoetničko i vjersko čišćenje, samoprogon, eto razlog je njihova nestanka i u Varešu, i u Bugojnu, i u Travniku, i u Kaknju, i u Fojnici, i u Zenici, i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Samoagresiju i samoprogon Hrvati su na sebe izvršili i u poslijeratnom Sarajevu, i zahvaljujući njihovoj agresiji sami na sebe taj beha grad je danas sto posto muslimanski grad, glavni grad multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine.

Ta talibanska laž o kojoj piše neka Elmedina Muftić, vjerojatno po nalogu političko vjerskog vodstva ratni Muslimana i današnjih Bošnjaka, da su Hrvati Vareša sami sebe poubijali, prognali, i tako taj grad i okolinu etnički i vjerski čiste ostavili Muslimanima, nije ništa drugo negoli ponovno ubijanje ubijenih, ponovni progon prognani, i ponovna priprema za novu, sada bošnjačku agresiju i na preostale Hrvate Vareša i na sav hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.

Može li se logikom te talibanske laži pisati i to da su Muslimani Ahmića sami sebe poubijali i prognali iz tog sela. Ili Muslimani Srebrenice da su se sami poubijali, ili da su Muslimani i Hrvati samo sebe poubijali i prognali s cijelog genocidnog prostora Republike srpske. Znači li to, kako pišu mnogi, zapravo svi bošnjački novinari, i kako se beha sukob pokušava svijetu predstaviti, da su u građansko konfesionalnom beha sukobu za teritorij Muslimani poubijali Muslimane, Srbi Srbe, i Hrvati Hrvate. Po tom muslimansko bošnjačkom pokušaju opravdanja za progone i etnička čišćenja što su ih počinili nad Hrvatima, pa i Srbima, rat u Bosni i Hercegovini bio je suicid naroda. Zašto onda optuživati jedni druge, kad smo se sami poubijali, prognali. Nezabilježeno u povijesti čovječanstva.

Ako je to tako, a to bošnjačka strana pokušava nametnuti kao istinu, zašto onda tolika opstrukcija, tolike zabrane, tolika kršenja ljudski i vjerski prava i sloboda, povratka prognani Hrvata, i onih koji su preživjeli taj suicid. Zašto tako agresivna zabrana ostatku ostataka hrvatskog naroda na uspostavljanju vlastitog entiteta, uspostavljanju vlastiti nacionalni institucija koje bi štitile hrvatski narod od ponovnog samoubojstva i samoprogona.

Vjerojatno zbog takvog bošnjačkog definiranja građansko religioznog beha sukoba za teritorij, Svjetska zajednica i ostavlja beha narode da sami dovrše svoja ubojstva, svoje progone, i da kao neka samoubilačka plemena zauvijek nestanu s tih europskih prostora. Bošnjačko ustrajavanje u laži o razlozima i posljedicama beha sukoba sve više bosanskohercegovačku suvremenost čini zagrijanijom, težom i nesnošljivijom, pa čak u nekim težinama napisane i izrečene laži o tom ratnom stanju koje traje, Bosnu i Hercegovinu vraćaju u devedesete godine prošlog stoljeća. Zbog toga nisu rijetke ni pojave bošnjačkog veličanja turskog okupatorskog polutisućljetnog perioda, i nastojanje da se Bosna i Hercegovina vratu u to krvavo genocidno vrijeme danka u krvi, i prisilne islamizacije.

Kočenje Bosne i Hercegovine da ne krene u budućnost, odnosno njeno guranje u prošlost, bošnjačkom vodstvu omogućava i činjenica da je tim strašnim izmišljotinama, i laži o stradanju, progonu i izbjeglištvu beha Hrvata, ta strana sebi to postavila kao glavni cilj u beha dijalogu traženja riješenja tog složenog beha pitanja, i pozicioniranja naroda u tim traženjima.

Muslimansko a zatim i bošnjačko sotoniziranje beha Hrvata i njihove prošlosti kao da nema granica, te se ide u smjeru da se i hrvatski nobelovac Ivo Andrić, zbog pisanja istine turskog zuluma i njihove ostavštine u BiH, proglašava genocidnim, o čemu čak i film spremaju. Dvadesetogodišnja muslimansko bošnjačka monstruozna laž o stradanju beha Hrvata, klon je veći čak od četničke propagande koja je i tijekom granatiranja Sarajeva i masakra u tom gradu svijetu govorila da to Muslimani sami sebe granatiraju, masakriraju i ubijaju. Tom istom lažnom propagandom, koja je sada još teža od velikosrpske budući da se širi u miru, služe se i današnji Bošnjaci prema Hrvatima. Klon je to velikočetničke politike skrivanja zločina i genocida koje su počinili nad Hrvatima.

Sve to govori da proces etničkog čišćenja traje, i da Bošnjaci ne prihvaćaju Bosnu i Hercegovinu kao multinacionalnu i multireligioznu zajednicu naroda i vjera. Biti protiv takve multi Bosne i Hercegovine, znači ili njeno ubijanje, ili progon malobrojnijih naroda, ili etnička čišćenja i genocid, ili centralizam i unitarizam. Iako je to sve pokušavano u Bosni i Hercegovini ratovima i diktaturama, progonima i etničkim čišćenjima, ipak zbog njene povijesne specifičnosti to nikad nije uspjelo, čak ni jačim i brojnijim narodima i diktaturama od današnje bošnjačke, koja nikako da spozna i prizna, te propale pokušaje i nešto od njih nauči.

Međutim, poslije svih tih propali i tragični neuspjelih pokušaja, svi ti zagovornici i vođe tih zločinačkih pohoda na Bosnu i Hercegovinu, vrijeme je da se u toj zemlji priđe na jedan drugi, mirni, način njenog pravednog uređenja, koje će donijeti mir svakom njenom narodu i zemlji u cjelini. Zbog tih univerzalni vrijednosti pravde i jednakosti, slobode i pravednosti, kojima ide cijeli svijet, žurno je potrebno Bosnu i Hercegovinu federalizirati, na način kako je složeno i njeno društvo. Potrebna je federalizacija triju nacionalni entiteta, kantona ili republika, unutar cjelovite Bosne i Hercegovine, jer to je jedini način mirnog rješenja nemirne njene složenosti to je način na kojem funkcioniraju još neke europske, također složene, zemlje, kao što je Belgija, Švicarska, Savezna Republika Njemačka, ili svjetska velesila Sjedinjene Američke Države.

Jedino takav federalni, konfederalni, ili savezni ustroj Bosne i Hercegovine na cijelom njenom prostoru može zaustaviti dva radikalno suprotstavljena beha procesa, velikosrpski separatizam i velikobošnjački unitarizam, koji su sve veća opasnost, ne samo za propadajuću Bosnu i Hercegovinu, već i za susjedstvo i Europu u cjelini.

Vinko Đotlo

* Stajališta i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR