Pratite nas

BiH

Bosanskohercegovački referendum 2 ili Dayton 2? Hrvatski narodni sabor je u pravu

Objavljeno

na

Mnogi su pokušaji raznih političkih čimbenika i interesa, kako onih u Bosni i Hercegovini tako i onih izvan, da tu zemlju učine nepristupačnim otokom globalnih svjetskih kretanja i vrjednota, koje svijet čine pravednijim, slobodnijim, sigurnijim, mirnijim, te egzistencijalno prosperitetnijim. A bez tih vrijednosti za koje se čovječanstvo borilo i bori od svog postanka, i koje su plaćene i plaćaju se velikim ljudskim žrtvama i stradanjima, bez prava i pravde, slobode i mira, bez jednakosti i ravnopravnosti, zapravo, nema ni budućnosti, ni pojedinca, ni naroda, ni svijeta u cijelini. Čude stoga toliki pokušaji sudareni i sudarajućih interesa i politika u Bosni i Hercegovini da tu zemlju izvuku iz globalnog svjetskog procesa demokracije, regionalizacije i federalizacije, koje su temelj i jamac ljudskih prava i vjerskih sloboda, te nacionalni prava na samoodređenje i samoopredjeljenje.

Uza sva druga rušenja koja se čuju i zbivaju, što razbijaju i pokapaju Bosnu i Hercegovinu, zabrana ulaska univerzalnih vrijednosti suvremenog čovječanstva, slobode, demokracije, jednakosti, pravednosti i ravnopravnosti, najrazornija su sredstva u njenom konačnom i trajnom uništenju, ne samo kao europske, več i svjetske zajednice, na karti svijeta. No, bez obzira na četvrt stoljeća dugu činjenicu zaustavljanja Bosne i Hercegovine na putu demokratiziranja, federaliziranja, konfederaliziranja ili entitetiziranja, nacionalno vjerski šarene beha zajednice, ipak se ne smije stati na tom putu koji zapravo i nema alternativu. Stoga je svaki koračić pojedinca ili udruge, zajednice ili institucije, na tom putu velik kamen temeljac buduće, za sva tri svoja naroda, ali i Europu i svijet, prihvatljive Bosne i Hercegovine. I onda kada se čini da je taj koračić nemoguće izvodiv, zbog položaja i obespravljenog stanja onoga tko ga pokušava napraviti, pred tolikim protivncima, zaprekama i barijerama svakog predznaka, on se ipak mora učiniti. Mora se koraknuti, koliko zbog sebe, toliko i zbog Bosne i Hercegovine i njene europske i demokratske budućnost.

Ako se ništa drugo ne napravi tim koračićem, ako ga zaustave i ne dadnu da se  stigne do cilja, njime se barem pokazalo svijetu vlastitu težinu položaja i obespravljenosti, koje su ga natjerale na  taj korak. Pokazuje također i onoga ko zaustavlja taj korak, ko ne da da se ide njime u budućnost, koje za i koje protiv europske budućnosti Bosne i Hercegovine, ispunjene civilizacijskim vrijednostima suvremenog svijeta.

Jedan u nizu hrvatskih koraka na putu izgradnje europske Bosne i Hercegovine napravljen je i na VI. Hrvatskom Narodnom Saboru održanom 28. veljače 2015. u Mostaru, koji joj stabilizira podrhtavajući nesigurni na nepravdi postavljeni Daytonski sporazum. Zapravo traženje oko 500 sudionika Hrvatskog Narodnog Sabora federaliziranje Bosne i Hercegovine na četiri federalne jedinice, svjetlo je u četvrt stoljeća dugom političkom beha mraku iz kojeg joj ne daju srpski secesionisti i bošnjački unitaristi da izađe. Koliko je god srpski secesionizam i bošnjački unitarizam protiv, a jest, pravima suverenosti i konstitutivnosti hrvatske beha komponente, toliko je protiv i budućnosti Bosne i Hercegovine, i njenog opstanka u federaliziranoj cjelovitosti. Deklaracija VI. Hrvatskog Narodnog Sabora kojom se s pravom, koje ima utemeljenje u zajamčenoj suverenosti i konstitutivnosti, odnosno jednakosti i ravnopravnosti beha Hrvata, traži novo pravedno uređenje Bosne i Hercegovine, na temeljima 4 federalne jedinice, što je jedini demokratski i mirnodopski, civilizirani način obrane i opstanka Bosne i Hercegovine. Dakako, u prvom redu jamstvo opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini.

https://i0.wp.com/www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/08/HB_i_RH.jpg?resize=271%2C255

Ta Deklaracija je kontinuitet hrvatske borbe za Bosnu i Hercegovinu, i njen europski izgled, u nacionalno vjerskoj šarolikosti. To je jedini mogući način, i sredstvo rušenja postojeći neprolazni entitetskih zidova dioba, ispravljanje daytonske nepravde, te zaustavljanje velikosrpskog secesionizma i velikomuslimansko-bošnjačkog unitarizma. Oko 500 prisutnih izaslanika HNS-a politička je snaga hrvatskog naroda u borbi za jednakost i ravnopravnost Hrvata sa druga dva beha naroda. To je politička snaga kojoj se ne treba ništa davati, jer ona i ne traži ništa osim onog što joj pripada, i što već imaju Bošnjaci i Srbi. To je hrvatski kontinuitet borbe za europsku Bosnu i Hercegovinu, koji traje više od sedam stoljeća kroz fratarsku žrtvu za tu zemlju, u koju je otisnuta i hrvatska referendumska pobjeda koja je prisilila svijet da prizna Bosnu i Hercegovinu. Nije stoga slučajno održan Hrvatski Narodni Sabor uoči 23. godišnjice održanog referenduma, 29. 2. i 1. 3. 1992. godine o neovisnosti Bosne i Hercegovine. Izlazaskom Hrvata na taj povijesni referendum i njihovo glasovanje ZA na referendumsko pitanje Bosna i Hercegovina je stekla neovisnost i međunarodno priznanje. Na žalost, tadašnji glas Hrvata za Bosnu i Hercegovinu je izigran od strane Muslimana, zbog čega zemlja i nije onakva  za kakvu su glasovali. I to je dodatni razlog za održavanje Hrvatskog Narodnog Sabora i donošenja Deklaracije o novom federalnom uređenju Bosne i Hercegovine na cijelom njenom Međunarodno priznatom prostoru.

Da je Bosna i Hercegovina uređena kako je glasilo referendumsko pitanje, zasigurno ne bi bilo ni HNS-a, ni njegove Deklaracije, a iznad svega ne bi bilo ni muslimanske agresije na Hrvate i ne bi bilo kasnije muslimansko-bošnjačkog sukoba. Da je Bosna i Hercegovina uređena po referendumskom pitanju, za koje su glasovali njeni Hrvati, danas bi zasigurno i Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine, 1. ožujak, slavio svaki beha Hrvat, i bio bi to istinski Dan neovisnosti za sve njene narode. Ovako, i taj Dan dijeli Bosnu i Hercegovinu, i s pravom jer je od strane Muslimana izigrano referendumsko pitanje i zemlja je odvedena u posve krivom  smijeru. Dijeli je daleko opasnije, i debljim zidom negoli će je podijeliti unutarnje granice četiriju federalnih jedinica, za koje se zalažu bosanskohercegovački Hrvati kroz Hrvatski Narodni Sabor i donesenu Deklaraciju. Federaliziranje Bosne i Hercegovine na ćetiri federalne jedinice na neki je način povratak na referendum, i njegova realizacija, a time i zajednički  put Bošnjaka, Srba i Hrvata proslavi Dana neovisnosti zajedničke im federalizirane Bosne i Hercegovine.

Uzalud su sve zabrane hrvatskom narodu na njegovo suvereno i konstitutivno pravo na federalnu jedinicu unutar cjelovite i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, jer to pravo ima čak izvorište i u referendumskom pitanju, kao i u tome što to pravo več uživaju i Bošnjaci i Srbi. To pravo imaju i u opstojnosti Bosne i Hercegovine, za što se, navodno svi bore, a koja je održiva  jedino kroz realizaciju Deklaracije Hrvatskog Narodnog Sabora. Deklaracija HNS-a je, zapravo, bosanskohercegovački Referendum 2 ili Dayton  2, kako je kome drago da ga nazove.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

Objavljeno

na

Objavio

Hamdija Abdić Tigar uhićen je jutros u Bihaću zbog sumnje da je odgovoran za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića.

Pet osoba među kojima je i bivši visoki časnik bošnjačke Armije BiH Hamdija Abdić uhićeno je u ponedjeljak na području Bihaća i Cazina pod sumnjom da su odgovorni za ubojstvo generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića, potvrdili su tijekom dana policija Federacije BiH i tužiteljstva Unsko-sanske županije u Bosni i Hercegovini.

U priopćenju se navode samo inicijali uhićenih no lokalni su mediji prenijeli kako su uz Hamdiju Abdića poznatog i po nadimku Tigar uhićeni i Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, svi bivši pripadnici Armije BiH.

Oni su osumnjičeni da su između 8. i 9. užujka 1995. ubili generala Vladu Šantića.

General Šantić podsljednji put je viđen živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu “Sedra” gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem.

Iz hotela su ga odvele naoružane osobe, navodno pripadnici vojne policije 502. brigade iz sastava Petog korpusa kojom je tada zapovjedao Hamdija Abdić i potom mu se gubi svaki trag.

Šantićev sin Duje Šantić,ranije je opetovano tvrdio kako je zapravo Dudaković taj koji je zapovjedio ubojstvo njegova oca.

“Slučaj Šantić” je nakon početne istrage 1995. završene bez rezultata godinama bio zaboravljen da bi ponovo bio otvoren 2013. na temelju iskaza zaštićenog svjedoka,

Svjedok je tvrdio kako je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Plastična bačva s koštanim ostacima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća no iz sadržine nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu pa navodi svjedoka nisu mogli biti potvrđeni.

Abdić je opetovano odbacivao bilo kakvu vezu s nestankom i ubojstvom generala Šantića. (Hina)

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

Pavao Miljavac: Moramo doznati tko je ubio Šantića

 

Na današnji dan nestao je general Vlado Šantić, obitelj još nije pronašla smiraj

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Zbog islamskog radikalizma u BiH, zabrinuta obavještajna služba Njemačke

Objavljeno

na

Objavio

Njemačka sigurnosno-obavještajna agencija BND sve se više fokusira na Balkan, a posebice na muslimansku “većinu” BiH, jer je sve više zabrinuta islamističkim tendencijama u ovoj državi, piše njemački list “Berliner Zeitung” pozivajući se na visoke izvore u BND-u, a čiji tekst prenose svjetski mediji.

Tumačenje islama

Već generacijama muslimansko stanovništvo u multietničkoj BiH pridržava se vrlo liberalnoga tumačenja islama, što je, po njima, bila tendencija u vrijeme bivše Jugoslavije. No nakon rata i vjerskih podjela koje su nastale raspadom socijalističke države u 1990-ima, i utjecaj religije sve više raste. List navodi općepoznatu činjenicu kako su tijekom rata dobrovoljci iz raznih zemalja bliskoistočne zemlje otputovali na Balkan kako bi udružili snage s muslimanskim Bošnjacima, prenosi Večernji list

Mnogima od njih su nakon rata izdane bh. putovnice i nastavili su regrutirati mlade ljude za vjersku borbu. Spominju da su Saudijska Arabija i ostale Zaljevske zemlje uložile mnogo novca kako bi potaknule mnogo strože, vehabijsko učenje sunitskoga islama u bh. društvu. Saudijske dobrotvorne organizacije također su prenosile sredstva za izgradnju bogoslužja, uključujući džamiju kralja Fahda u Sarajevu, najveću na Balkanu, u kojoj dominiraju vehabije.

Konstatiraju kako su stotine ljudi iz BiH putovale na Bliski istok kako bi se pridružile džihadističkim snagama posljednjih godina, a bilo je i sličnih slučajeva koji su prijavljivani u drugim balkanskim državama, Kosovu i Albaniji, u kojima dominiraju muslimani. Prema balkanskim medijima, rat u Siriji privukao je brojne branitelje iz jugoslavenskih ratova koji su se borili kao plaćenici.

Obavještajne službe

BND surađuje s drugim obavještajnim službama u svojim aktivnostima vezanim uz Balkan. Prije nekoliko tjedana čelnik BND-a Bruno Kahl opisao je BiH i nekoliko bivših jugoslavenskih zemalja kao potencijalno “krhke države” – navodi list “Berliner Zeitung” pozivajući se na izvore u njemačkoj sigurnosno-obavještajnoj službi.

Spomenimo da se velika politička i medijska bura podigla kad je objavljena informacija kako hrvatske sigurnosne službe raspolažu detaljnim informacijama o sve većem broju radikaliziranih stanovnika u BiH. Procjenjuju se da je između 5000 i 10.000 ljudi bliskih selefijama za koje se može reći da su radikali zadojeni islamskim fundamentalizmom.

Analize hrvatskih službi pokazuju da postoji i sve veći broj radikaliziranih skupina na granici s RH. Dio njih nije agresivan, ali među njima ima i onih koji zagovaraju život po šerijatskom zakonu i vrbuju sve veći broj sljedbenika i ističući kako je Islamska država ideal kojem treba težiti.

Postoje podaci o tome da se u zabačenim mjestima osnivaju škole koje rade po šerijatskom zakonu, u koje djevojčice ne mogu ići, a učenici ne smiju gledati TV ili slušati glazbu te se moraju pridržavati strogih vjerskih pravila.

Hrvatske službe posebnu pozornost poklanjaju praćenju aktivnosti pojedinaca koji žive uz hrvatsku granicu, a procjena je da su najveći problem oni koji se samoradikaliziraju preko interneta.

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

 

Globus: Islamski radikali su na granicama Hrvatske

 

State Department: “BiH i dalje nema kapacitet za temeljitu istragu i procesuiranje stranih terorističkih boraca”

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari