Pratite nas

BiH

Bošnjaci ne priznaju zemlju u kojoj žive

Objavljeno

na

Povijesna zadaća Europe i Amerike je teritorijalno rješenje Hrvata

Svakim danom sve je prljavija bošnjačka igra turciziranja Bosne i Hercegovine. Zapravo ta ratna bošnjačka igra je dvadesetogodišnji muslimanski proces unitariziranja i islamiziranja, turciziranja i otomaniziranja multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice.

[ad id=”68099″]

U taj krvavi ratni proces, kojeg ni Dayton nije uspio zaustaviti, a po uzoru islamskih radikalnih zemalja koje mijenjaju vjersku i nacionalnu sliku Bliskog istoka pa i šire, Bošnjaci sve dublje uvlače i djecu. I ne samo ono troje  djece koje su Muslimanke rodile za Bosnu, kako im je naredio Mustafa Cerić, već i ono dvoje  koje su rodile za sebe. Naime, u travnju 2015., tamo u blizini mjesta gdje je fra Anđeo Zvizdić u svom fratarskom habitu izašao pred turskog osvajača i zamolio ga za slobodu vjere svojih kršćana u Zenici su bošnjačka djeca proslavila, istog tog turskog osvajača praznik djeteta. Oko 6 tisuća bošnjačke djece iz 86 škola osnovnog i srednjeg obrazovanja, nešto njih dobrovoljno a nešto prisilno, a ta prisila podsjeća na tursko vrijeme janjičarenja kršćanske djece, došlo je i dovedeno, nadati se ne u sepetima na konjima, u Zenicu slaviti praznik bosanskohercegovačkog okupatora. Dobrovoljno i prisilno, jer neki roditelji nisu ni bili upoznati kamo im djecu odvode, njih šest tisuća slavilo je turski praznik u Bosni i Hercegovini.

Još je nejasno je li među tom bošnjačkom djecom bilo i hrvatske djece koja idu u zajedničke škole i jesu i ona bila prisiljena po Zenici nosati turske zastave. To pitanje je dodatni razlog za odvojene škole u Bosni i Hercegovini, jer tko ima pravo tjerati hrvatsku djecu da uče povijest svog osvojača i da slavi njegove praznike. Sada bi svi zagovornici zajedničkih škola u Bosni i Hercegovini morali zašutjeti, i ispričati se svim onim prisilama s kojima su hrvatsku djecu gurali u zajedničke beha škole. Prisila hrvatske djece da uče povijest najvećeg agresora svoje zemlje, gotovo je ravna tom zločinu kojeg su Osmanlije počinile u Bosni i Hercegovini.

Bez obzira jesu li djeca slavila praznik zemlje agresora i brutalnog okupatora dobrovoljno ili prisilno, to je svjetski presedan. Troškove slavlja tih mališana i onih koji su došli dragovoljno kao učenici turskog jezika, i onih što su dovedeni kao djeca janjičari, platili su i hrvatski i srpski porezni obveznici u iznosu od 250 tisuća eura. Zbog takvi slavlja tuđinaca hrvatska djeca nemaju pravo na svoje škole, jer eto kažu organizatori „nema novca“.

Vijorile su se turske zastave po Zenici i šire, te promatračima svjetske zajednice u Bosni i Hercegovini govorile o njihovoj nemoći izvlačenja zemlje iz političko-vjerskog zagrljaja Turske kojoj je veleizdajnik Alija Izetbegović ostavio u amanet, govoreći da su crkvena zvona u Bosni i Hercegovini „za hajvan“. Prkosili su roditelji djece, oni koji su ih doveli na slavlja i Srbima i Hrvatima i Židovima i svim nemuslimanima. Samo poneka beha zastava vidjela se u crvenilu turskih nacionalnih boja, što su djeca njima mahala i s kojima je grad bio okićen. Nije više samo nogometna utakmica Turske razlog okićenosti turskim zastavama i bojama beha prostora i gradova. Sada se turski praznici u Bosni i Hercegovini više slave negoli bosanskohercegovački.

Znak je to kako ni današnji Bošnjaci ne priznaju zemlju u kojoj žive. Takvim već uobičajenim slavljima turskih praznika Bošnjaci kazuju svijetu, u prvom redu Europi i Americi koje su se u Daytonu obvezali beha Muslimane dodatno europeizirati, uzdignut prst kao znak zahvale za sve ono što su učinili i čine za njih i za Bosnu i Hercegovinu. I ne samo da su digli prst Europi i Americi već i Hrvatima i Srbima, Židovima i nemuslimanima, te svim drugima koji nastoje Bosnu i Hercegovinu zadržati u Europi i europskim vrijednostima.

https://i0.wp.com/i.ytimg.com/vi/_pAhrFADryU/hqdefault.jpg?resize=332%2C249

Proces deeuropeizacije Bosne i Hercegovine je zapravo proces  turcizacije i otomanizacije multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice.

U tom procesu kojeg turski predsjednik kani braniti sa sto milijuna Turaka, koji je stoga neki oblik isiliziranja tog europskog prostora vidi se giga opasnost za beha budućnost, budući da u njemu sudjeluju i bošnjačka  djeca. Stoga ovaj bošnjački proces turciziranja i otomaniziranja Bosne i Hercegovine nije samo turciziranje i otomaniziranje beha sadašnjosti već i budućnosti jer u njemu sudjeluje budućnost te zemlje djeca.

 Prisiljavati djecu da slave praznik zemlje okupatora, znači otimati  budućnost i toj djeci i zemlji u kojoj žive. A ako je u toj proslavi bilo i prisile da djeca u tome sudjeluju, neki roditelji govore da nisu bili upoznati kamo im djecu odvode, onda ta slika ima velike sličnosti s vremenom kada je ta ista okupatorska zemlja čiji praznik slave, njihove vršnjake otimala iz naručja majki i silom ih odvodila u Tursku na prisilnu islamizaciju. Otetu djecu, pretežito mušku, za kojima su kršćanski roditelji plakali i u glavu im dozivali „sine Ilija ne zaboravi majku i vjeru kršćansku“, Turci su prisilno preveli na islam, a zatim od njih spremali najveće i najhrabrije osvajače diljem kršćanskog svijeta. Slali su ih kasnije u krvave ratne pohode u zemlje iz kojih su ih doveli, te time ih prisiljavali da ubijaju i  pokoravaju ne samo narod iz svoje Bosne, već i svoje roditelje koje su zaboravili. Ova dječja slavlja turskih praznika gotovo su ista tim prošlim genocidnim otomanskom vremenom, s razlikom što se sada djeca janjičare u Bosni i Hercegovini a ne u Turskoj. Za veliku Tursku to je velik trošak i bolje je da taj trošak plate roditelji djece i Hrvati i Srbi, čime to janjičarenje obuhvata opet sve kršćane i nemuslimane u Bosni i Hercegovini. Opet tim turskim povratkom u Bosnu i Hercegovinu beha raja, i kroz 250 tisuća eura, financira svoje buduće ubojice i osvajače.

Pored svih tih vrlo opasnih bošnjačkih političko-izdajničkih aktivnosti i bratske odanosti majčici Turskoj, najvećoj ubojici Bosne i Hercegovine i nemuslimana u njoj, postavlja se pitanje na koji odgovor očekuje i europska i svjetska zajednica kao jamci bosanskohercegovačke budućnosti, te Hrvati i Srbi kao i svi drugi nebošnjaci u toj zemlji. Naime, ako su danas prisiljena neka bošnjačka djeca slaviti turske praznike u Bosni i Hercegovini čeka li to sutra i djecu Hrvata, Srba, Židova i ostalih. Ako danas bošnjačka djeca kite beha gradove turskim zastavama, a kite ih, zar to isto pravo nemaju i hrvatska djeca da beha gradove kite, ne okupatorskim već svojim  hrvatskim zastavama. Ili kako to da se Hrvatska, pa i Srbija, miješaju  u beha problem, odnosno da nemaju prava na to, a ima ga Turska, zemlja koja je počinila i genocid i kulturocid i konfesiocid u Bosni i Hercegovini.

Također se postavlja pitanje i odgovornosti Alije Izetbegovića s kojim pravom je izdao Bosnu i Hercegovinu i ostavio je u amanet Turskoj. Cijela ta turska tiha okupacija Bosne i Herecgovine, stoga, traži veću i odgovorniju umiješanost svjetske zajednice u procesu traženja mirnog i trajnog riješenja beha problema, prije nego li „Bosna šaptom padne“. A to znači povijesna zadaća Europe i Amerike je teritorijalno riješenje Hrvata, odnosno stvaranje hrvatskog entiteta budući da su Hrvati, svojim ropskim i obespravljenim položajem u toj zemlji, prisiljeni da financiraju bošnjačku djecu na proslavama turskih praznika u Bosni i Hercegovini. Stvaranje i priznavanje hrvatskog entiteta jedini je način da cijela Bosna i Hercegovina ne postane „Zvornik“, te time sodomsko-gomorska opasnost za Europu, Ameriku i cijeli neislamski svijet.

Povijest koju je Turska ispisala u Bosni i Hercegovini uči nas da su prisilno poturčena djeca, janjičari, bili najnemilosrdniji i najbrutalniji ratnici Otomanskoga imperija. Nešto kao danas što su isilovci. A bošnjačka djeca koja danas slave turske praznike u Bosni i Hercegovini, nažalost, mogli bi biti budući  ratnici za Tursku i njene interese, oni koji će još možda sutra upadati u beha Zvornike, Bugojne, Zenice, Travnike, Konjice, Sarajeva… s uzvicima „Alah u ekber“. A kakve su slike poslije  tih uzvika svijet je vidio u Zvorniku, Bugojnu, Sarajevu, Mostaru, Konjicu, te na cijelom Bliskom istoku.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Izetbegović i Čović bez suglasnosti o izmjenama izbornog zakona, proces uspostave vlasti opet blokiran

Objavljeno

na

Objavio

Proces uspostave nove vlasti u Bosni i Hercegovini ponovo je blokiran jer Stranka demokratske akcije (SDA) i HDZ BiH ne mogu postići suglasnost da se to istodobno provede na državnoj i na razini Federacije BiH, potvrdili su u četvrtak predsjednici tih stranaka Bakir Izetbegović i Dragan Čović.

“HDZ i SDA ne uspijevaju naći rješenja za probleme koje imamo što ne znači da ih nećemo naći”, kazao je novinarima Izetbegović nakon sastanka kojega je u Sarajevu održao s Čovićem.

Potvrdio je kako SDA želi da uporedo s uspostavom novog vijeća ministara bude formirana i nova izvršna vlast na razini Federacije BiH gdje dvije stranke odavno imaju osiguranu većinu u entitetskom parlamentu i načelno su se suglasile kako će nastaviti koalirati i u ovom mandatu.

Izetbegović je pojasnio kako je moguće da zbog toga što HDZ BiH inzistira da se prije uspostave nove vlade Federacije BiH postigne dogovor o izmjenama izbornog zakona, SDA jednostavno ne kandidira svoje kadrove za novo Vijeće ministara pa onda ni to tijelo neće biti imenovano.

Zastupnički dom parlamenta BiH prošlog je tjedna potvrdio imenovanje Zorana Tegeltije iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za novog predsjedatelja vijeća ministara no on ne može preuzeti tu dužnost sve dok parlament ne potvrdi sve nove ministre.

Prema koalicijskom sporazumu kojega su ranije postigli Izetbegović, Čović i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, za bošnjačku su kvotu ostavljena ministarstva vanjskih poslova, obrane i sigurnosti.

SDA će te resore podijeliti sa svojim koalicijskim partnerima odnosno s Demokratskom frontom (DF) Željka Komšića i Savezom za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića pa je izvjesno da ni te dvije stranke neće predložiti kandidate za ministre ukoliko se na takav potez odluči Izetbegovićeva stranka.

Čović je pak nakon neuspjelih razgovora u četvrtak s Izetbegovićem rekao kako nije ni bilo ambicije da se postigne konačni dogovor “nego da se nastavi razgovarati o otvorenim pitanjima”.

“Posao s vijećem ministara treba privesti kraju i mi smo imena svojih kandidata predali a svemu ostalom će tri partnera i dalje razgovarati”, kazao je Čović dodajući kako će ono o čemu se ne uspiju dogovoriti “ostati kako jest”.

Potvrdio je kako se HDZ i SDA i dalje spore oko toga kako izmijeniti izborni zakon no obećao je kako će se u Mostaru naredne godine sigurno održati lokalni izbori kojih nije bilo još od 2008.

Sada je najveći problem dogovoriti neki novi model izbora za članove Predsjedništva BiH kao i za zastupnike u Domu naroda parlamenta Federacije BiH a Čović je kazao kako HDZ ne odustaje od zahtjeva da to budu rješenja koja će osigurati da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u tim tijelima vlasti, a ne da im ih biraju Bošnjaci.

“Minimum je da Hrvati mogu birati svog predstavnika”, kazao je Čović. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

U BiH će biti otvorena 44 biračka mjesta za hrvatske predsjedničke izbore

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski državljani koji žive u Bosni i Hercegovini na predstojećim izborima za predsjednika Hrvatske moći će glasati na ukupno 44 biračka mjesta, potvrdilo je u četvrtak hrvatsko veleposlanstvo u Sarajevu.

U obavijesti dostavljenoj Hini stoji kako će sva biračka mjesta biti otvorena u mjestima u kojima su sjedišta diplomatsko-konzularnih predstavništava Hrvatske u BiH.

Najviše biračkih mjesta odnosno njih 19 bit će otvoreno u Mostaru, gdje je i sjedište Generalnog konzulata Hrvatske. Po brojnosti slijedi Vitez u središnjoj Bosni, u kojemu je planirano otvaranje 10 biračkih mjesta, dok će u Sarajevu biti otvoreno 6 biračkih mjesta.

Četiri biračka mjesta bit će otvorena u Livnu, tri u Tuzli te dva u Banjoj Luci.

Glasati na području BiH mogu oni hrvatski državljani koji tamo imaju prebivalište i aktivno su se registrirali ili pak imaju hrvatske e-osobne iskaznice u kojima je upisano prebivalište u BiH na temelju kojih su automatski registrirani za glasovanje.

No i oni hrvatski državljani koji se nisu aktivno registrirali i nemaju e-osobnu iskaznicu moći će glasati na predsjedničkim izborima 22. prosinca uz odgovarajuću potvrdu, koju na sam dan izbora mogu dobiti u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava.

U BiH će moći glasati i hrvatski državljani s prebivalištem u Hrvatskoj ukoliko se na dan izbora zateknu u susjednoj zemlji, no oni za to moraju imati potvrdu za glasanje izvan mjesta prebivališta.(Hina)

Upute bh. Hrvatima: Kako glasovati na predsjedničkim izborima?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari