Pratite nas

Bošnjaci u strahu. Srbi i Hrvati u BiH mogu ih pretvoriti u manjinu

Objavljeno

na

Bošnjaka ima 50 posto, a kontroliraju 30 posto teritorija. 
Iz straha od raspada BiH, izrasta kolektivna težnja za stvaranjem unitarne države u kojoj bi bili gospodari.

Bošnjaci u BiH su većinski narod, Hrvati su najmalobrojniji, a Srbi drže pola države. Ovo su najčešći i najjednostavniji opisi stanja u BiH. No, ovakvo stanje se u različitim kontekstima pretvara u svoju suprotnost. U državi apsurda kakva je BiH većina se lako pretvori u manjinu i obrnuto.

Naime, kada se udruže bh. federalni partneri, Bošnjaci i Hrvati lako pretvaraju Srbe u manjinu. Preglasa ih se 65 naspram 35 posto. Kada svaki narod u BiH pojedinačno glasuje unutar BiH, Hrvati su uvijek manjina. Imaju petnaestak posto. Kada se u BiH udruže kršćani, odnosno Srbi i Hrvati u BiH, onda su Bošnjaci, u religijskom smislu muslimani, manjina. Stavimo li još sve to u kontekst da Hrvati i Srbi imaju i dvije susjedne matične domovine (Hrvatska i Srbija), onda je jasno zašto postoji i strah bošnjačke većine od ugroženosti. Ne treba niti naglašavati koji će narod biti manjina kada BiH postane dio “kršćanske Europe”. Zapravo, sve ove usporedbe zorno pokazuju koliko je duboka dvojba o tome tko je manjina, a tko većina u BiH!? Odnosno, kako zaštititi većinu da ne postane manjina i manjinu da ih u svakom od ovih konteksta ne majorizira većina?

BiH je u Daytonu dogovorena kao višenacionalna država čiji su vlasnici tri konstitutivna naroda: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Potom su Sejdić i Finci (Rom i Židov) presudom suda u Strasbourgu pokušali na mala vrata legalizirati prava nacionalnih manjina. U maratonskim dogovaranjima kako to ugraditi u Ustav na površinu je isplivalo pitanje Hrvata, kojima “građanski” bošnjački SDP izbornim inženjeringom i drugim makinacijama sustavno oduzima “daytonska prava”.

Do sada su im ukrali člana Predsjedništva BiH, sastavili im federalnu Vladu, uzeli im javna poduzeća… Na sljedećim izborima plan je uzeti im sve, a onda na red dolaze Srbi i Bošnjaci. Zbog toga se zdušno zalažu i za provedbu “Sejdić – Finci”. Jer, manjinama će najlakše “opljačkati”. Takozvani građanski SDP je iskoristio rupe u višenacionalnoj državi i svojom većinom otima prava koja bi trebala pripadati narodima. Veliki broj građanskih partija prisiljen je zbog nedefiniranog ustavnog položaja u nacionalnoj državi baviti se hajdučijom. Samo tako mogu opstati. Možda i njih treba ustavno zaštititi.

U BiH se, dakle, ni narodi ni građani ne osjećaju ugodno. Ni većine ni manjine. Baš nitko. Stoga bi umjesto traženja zaštite isključivo za manjinu, trebalo otvoriti pitanje etničke većine. U BiH su to Bošnjaci. Nezadovoljni su. Frustrirani su činjenicom što ih ima skoro 50 posto, a kontroliraju tek trećinu državnog teritorija. Vrlo mali broj ih se vratio na prostor RS-a. Mnogi od njih misle da je taj entitet za njih zauvijek izgubljen prostor. Bošnjaci se osjećaju i regionalno nezaštićenima, jer Hrvati, a posebno Srbi brojčano dominiraju u regiji. Stabilnost regije i strani dužnosnici prvenstveno promatraju kroz srpsko-hrvatski dijalog. Postoji mišljenje kod dijela bošnjačkog stanovništva da kršćanska Europa ne želi u svom okrilju zemlju u kojoj muslimani čine relativnu ili apsolutnu većinu. Stoga im je sve bliže Turska, ali ona je Bošnjacima više od pomoći verbalno i folklorno nego praktično.

Često “dobro informirani” tvrde kako međunarodna zajednica ne da Hrvatima treći entitet baš zbog toga što bi onda ostatak države ostao Bošnjacima kao svojevrsna “muslimanska državica”. Većina Bošnjaka se boji raspada BiH jer vjeruju kako bi izravna posljedica toga bila minijaturna i izolirana bošnjačka državica u kojoj bi bilo “nagurano” skoro dva milijuna njihovih sunarodnjaka. Iz toga straha izrasla je dominantna kolektivna težnja Bošnjaka o stvaranju unitarne države BiH. U kojoj bi vrijedilo načelo jedan čovjek, jedan glas. Time bi svojom čistom nacionalnom i prikrivenom građanskom većinom Bošnjaci vladali BiH. Hrvati i Srbi nikada to neće prihvatiti.

Ovakva međusobna neiskrenost i nadmudrivanje naroda i građana proizveli su opće nepovjerenje u BiH. Političari se boje kazati da su tri entiteta možda najbolje rješenje za očuvanje cjelovite BiH. Osobito ako bi NATO odmah primio takvu BiH u svoje članstvo, a EU joj dao specijalni status. Time bi se američka tvorevina (BiH) pod okriljem NATO-a u europskom ozračju mogla relativno brzo reformirati u modernu državu. U kojoj bi na početku entitetom Bošnjaci kao najbrojniji, na jednak način kao i najmalobrojniji Hrvati, zaštitili svoja nacionalna prava.

Konačno bi se fokus s nacionalnog usmjerio na ekonomiju. EU bi entitetske granice za nekoliko godina učinio besmislenima. Jer, u toj europskoj zajednici manjina i većina vode druge ratove. Tamo je gospodarstvo vitalni i često jedini nacionalni interes.

večernji list

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Fra Mario Knezović: Skončavamo u Njemačkoj i kanalizaciji

Objavljeno

na

Objavio

Izumiremo. Na čudan način nestajemo. Dok jedni iseljavaju, drugi u pobačajima ubijaju. Zato fra Mario Knezović zaključuje da narod skončava u Njemačkoj i kanalizaciji. Javna televizija u emisiji Aleksandra Stankovića propagira iseljavanje. U novoj kolumni čitajte i o tome kako se mogu povezati pravosuđe i pečena janjetina. Mediji se hrane jalovim izjavama odvjetnika, a drugi „janjetinom“ plaćaju jamčevinu, piše fra Mario.

Skončavamo u Njemačkoj i kanalizaciji

Čija su djeca njihovi će biti i orasi. Tako kaže narodna mudrost. Na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske vođeni su česti ratovi za orahe. Borba za teritorij je sudba koja prati ove prostore. No, podatci govore, da će u budućnosti orahe brati nečija tuđa djeca koja će bez ispaljena metka osvojiti našu djedovinu. Podatci iseljavanja i izumiranja su apokaliptičkih razmjera. Prema podatcima statističkoga zavoda ove godine je u škole u Bosni i Hercegovini 7.153 učenika upisano manje nego prošle godine. Ali iz toga brojčanoga podatka čupamo i drugi važan podatak da je u srednje škole, od te brojke, upisano manje 6.263 učenika, a u osnovne škole 890 učenika manje. Logičan je zaključak da mnogi odlaze i tijekom osnovne škole ili nakon nje napuštaju BiH. Na Sveučilište u Mostaru, jedino na hrvatskome jeziku u BiH, upisalo se oko 450 studenata manje nego prošle godine. To su podatci koji vape da se svi alarmi uključe. U Hrvatskoj je stanje slično. Prošle godine je rođeno 36.372 djece, a umrle su 52.043 osobe. Uz to, što je prijavljeno, odselilo je 16.789 osoba. Te brojke su i poraznije jer neki ne prijavljuju odlazak.

I, onda, kad to sve vidimo, čudi što i javna televizija neposredno propagira odlazak, iseljavanje i širenje beznađa. Tako na Hrvatskoj televiziji (dalekostidnici) Aleksandar Stanković ugosti osobe koje pričaju o odlasku i šire tu propagandu. Možemo li zamisliti da Aleksandar Stanković u jednoj emisiji ugosti nekoga od TV urednika koji su u svojoj zemlji i na javnoj televiziji propagirali beznađe, bijeg iz zemlje, govor da u vlastitoj državi nema budućnosti, da mladi moraju otići itd. Takvoga novinara na javnom medijskome servisu u normalnim državama nema. I umjesto da konačno Stanković ode barem s HTV-a on nam u emisiju dovodi osobe koje propagiraju napuštanje Hrvatske. Propagirati bilo koji oblik seljenja je nehumano i može se svesti pod neku vrstu etničkoga čišćenja. Pitam se za koga to Stanković, i slični njemu, i po čije nalogu, rade i pripremaju Hrvatsku? Za koga to pripremaju Slavoniju? Potpuno sam uvjeren da oni koji će se u budućnosti tamo doseliti već postoje. Za nekoga se u geostrateškim planovima priprema hrvatska žitnica.

Ključno je pitanje kako ćemo stvoriti uvjete za dobar život u vlastitoj zemlji dok ima toliko onih koji je istinski ne vole i javno preziru. On novcu pretplatnika i o javnome novcu propagira se kako je unosan i ponosan posao u tuđoj zemlji prati stražnjice, dok se želi ogaditi mogućnost da se u vlastitoj zemlji pokuša dostojanstvenim radom uspjeti. Čast emisije, samo u manjoj mjeri, spasio je mladić koji ostaje u Domovini i pokazuje da se može uspjeti tko hoće raditi. Osobno ne želim da Aleksandar Stanković napusti Hrvatsku. Želim da napusti propagandni rad protiv Hrvatske. Vrijeme je da to učini dok nas ne protjeraju on i slični njemu! I da ne bih svalio svu krivicu na medije valja reći da je za demografsku katastrofu još mnogo drugih faktora krivo. Sustav na vlasti, osobito u nekim županijama u BiH, ne isplaćuje redovite dječje doplatke, skupa je školarina na fakultetima jer ih država i županije ne sufinanciraju, ignoriraju se majke kao odgojiteljice, težak je dolazak do zaposlenja itd. Demografskoj slici negativni biljeg daju i oni koji olako odlaze i bez pravoga razloga napuštaju svoje pradjedovske prostore. Ispada da mnogi postupaju po izreci: „Vidjela žaba da konja potkivaju pa i ona digla nogu.“ Uz sve to, demografskoj katastrofi doprinose brojni pobačaji – čedomorstva. Tako možemo, s knedlom u grlu, zaključiti da, što je gnjusno, najviše završavamo u Njemačkoj i kanalizaciji.

 

Sudska jamčevina i pečena janjetina

Osoba je uplatila jamčevinu i puštena da se brani sa slobode. To je čest slučaj kad su u pitanju imućni okrivljenici. Što je jamčevina? Naravno da neću tumačiti općepoznate činjenice da je to novčani ili imovinski polog kao jamstvo da će se osoba odazvati sudu i da neće pobjeći pravnome postupku. Međutim, u moru pojmova izgubila se bistrina koja nam plastično objašnjava što je jamčevina. Moje objašnjenje je slijedeće. Nekom zgodom u parku se skupilo divno društvo i prigodno su stavili janje na ražanj. Dok su u veselom društvu samo za tren zanemarili janje na ražnju kradljivac je došao i ukrao ga. Ubrzo su okrivili čovjeka koji je ukrao janje, podigli optužnicu i stavili ga u pritvor. Onda dolazi osoba u ime suda i pušta čovjeka na slobodu pod uvjetom da dva kilograma pečene janjetine ostavi na sudu kao jamstvo. Eto to je jamčevina u kontekstu modernih sudskih postupaka. Polog su mrvice od ukradenoga ili zloporabom položaja stečenoga.

Ova priča uopće nije banalna, premda se takvom čini. Da. Upravo se po ovom modelu događaju stvari. Čovjek se nepošteno i krađom obogati, a onda od toga ukradenoga plaća sitnu jamčevinu da se brani sa slobode. Pitanja je mnogo u toj izopačenoj logici i moralnoj nakazi od postupanja. Osnovno je pitanje je li moralno i pravno dopustivo primiti jamčevinu od osobe koju se privodi upravo zbog toga što je istu jamčevinu nepošteno ili krađom stekla? Drugo važno pitanje je kakvu jamčevinu može ostaviti osoba koja nema ništa, koja je uhvaćena u maloj krađi i nema niotkud namiriti niti ponuditi jamčevinu? Pisati o tome da su jamčevine model po kojem „bogatuni“ mogu uživati slobodu nije ni potrebno. Gledano s moga kuta stvari trebaju biti potpuno drugačije i upravo ne bi, s moralnoga gledišta, bilo dopustivo da jamčevinu uplaćuju oni koji su u mutnom poslovanju došli do kapitala. To je plaćanje od svojevrsne krvarine.

Uz ove pravne procedure i zavrzlame oko jamčevine, čudi još jedna stvar. Čovjek sam medija i ako je išta apsurdno i pristrano to su medijske izjave odvjetnika okrivljenih. Ako želimo zemlju prava i pravičnosti odvjetnici i sudionici u sudskim procesima ne smiju biti dionici javnih rasprava i televizijskih emisija na temu koja se tiče određenoga sudskoga predmeta. Što branitelji imaju reći osim toga da iznose teze u korist okrivljenika i da pritom za svoga klijenta kažu da je nevin. Mediji se hrane jalovim izjavama odvjetnika. Također u medijima ne bi trebali sudjelovati ni članovi tužiteljstva jer se tako izriče javna presuda, a postupak je u tijeku. Ako je osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja, onda svaki javni istup koji sliči na parnicu je krivično djelo i utjecaj na pravičnost postupka. Sudcima i odvjetnicima je mjesto u sudnici, a kriminalcima u pritvoru. Do takvoga smo apsurda došli da bi trebali u Hrvata pjevati srpsku himnu “Bože pravde”!

Fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović promaknula časnike HRZ i PZO

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Kolinda Grabar-Kitarović promaknula je u prigodi Dana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) 16 pripadnika HRZ i PZO, odnosno jednu časnicu i 15 časnika.

Oni koji su zamijenjeni ili odlaze u mirovinu ili na nove dužnosti.

U čin brigadnog generala promaknut je brigadir Mato Mikić, on je novi zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U mirovinu ide brigadni general i dosadašnji zapovjednik brigadni general Miroslav Kovač.

Novi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice je komodor Ivo Raffanelli, a u mirovinu ide dosadašnji zapovjednik, kontraadmiral Predrag Stipanović.

Brigadni general Siniša Jurković novi je zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, a u mirovinu odlazi general pukovnik Mate Ostović.

U čin brigadira promaknut su pukovnici Damir Perak i Ivica Črne. Jedan bojnik promaknut je u čin pukovnika. Jedan satnik promaknut je u čin bojnika. Sedam natporučnika promaknuto je u čin satnika. Četiri poručnika promaknuta su u natporučnika.

Za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća, pohvalom vrhovne zapovjednice pohvaljen je brigadir Mato Mikić.

Predsjednica Grabar-Kitarović odluku je donijela na temelju svojih ustavnih i zakonskih ovlasti, a na prijedlog ministra obrane, odluke o promicanjima i pohvalama za pripadnice i pripadnike HRZ i PZO.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari