Pratite nas

Kolumne

Bošnjačke vlasti ‘ne mogu’ pronaći poznate teroriste

Objavljeno

na

Svakim danom se otkriva neki novi mudžahedinski entitet u Bosni i Hercegovini, centar u kojem su se smijestili i organizirali, dakako uz pomoć bošnjački vlasti, bivši pripadnici muslimanske ABiH, islamski ratnici, današnji isilovci. Više nije samo Gornja Maoča mudžahedinski entitet, sa zasebnim, svojim, zakonima i pravilima vladanja i ponašanja, centar za obuku islamskih ratnika i terorista koji ubijaju po Europi i krščanskom svijetu.

Gornja Maoča se pokazuje kao glavni centar, tehnički i organizacijski u kojem se nalazi najviši vojni i vjerski kadar mudžahedina. Po brutalnim zločinima u muslimanskoj agresiji na Hrvate i njihove prostore, u poraču nad Hrvatima povratnicima, a sada i nad Bošnjacima, jer hrvatskog naroda kao mete gotovo više i nema na tim područjima, Konjic i njegova okolina se otkrivaju kao mudžahedinski entitet.

Nakon što su zvijerskim ubitstvima hrvatskih povratnika, cijeli obitelji, taj zacrtani entitet očistili od Hrvata, krenuli su u ubijanje i Bošnjaka. Za te vrste mudžahedinski zločina, ubitstva i Bošnjaka, znalo se da će doći u samom početku njihova dolaska, na poziv Alije Izetbegovića, u građansko vjerski rat u Bosni i Hercegovini.

Vjerski islamski ratnici terorističkih dimenzija kakvi su mudžahedini i vehabije, današnja isilovska

zločinačka vojska, ne mogu, zbog svog mentalnog sklopa, kojeg karakterizira mržnja prema kršćanima i Židovima, koju upijaju, kako je rekao jedan povjesničar, „sa majčinim mlijrkom” ni sa kim dijeliti svoj, a još manje okupirani, teritorij. Pa čak ni sa muslimanima ako nisu vjerski fanatizirani, i spremni u ime Allaha ubijati, progoniti, silovati i mučiti.

Po svojim zlodjelima koje svijet već desetljeća gleda, nažalost i po Bosni i Hercegovini, nadmašili su čak i zloglasne Osmanlije u vrijeme danka u krvi nad porobljenim kršćanima. Napose nad onima nad kojima su testirali izmišljene metode zločina, što im je i omogučilo da ostanu pola tisućljeća kao zlikovci u Bosni i Hercegovini. Uspjeli su izgraditi sebi i spomenik kroz prisilnu islamizaciju, čije posljedice su nova nacija koja im pjeva, „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati”.

No ipak u stoljeću bosanskohercegovačke slobode od Turaka, taj njihov spomenik „urušavao” se i prilagođavao vremenu i prostoru na kojem je i bio se okitio, barem se tako činilo, u velikoj mjeri europskim „nakitom” tolerancije, snošljivosti, uključivosti, demokracije i života sa drugima i drugačijima.

Nažalost, u velikoj mjeri bilo je to lažno, i smišljeno kičenje europejstvom, a građansko vjerski beha sukob pokazao je da je taj turski spomenik ipak izgrađen od čvrstog i nepropadajućeg osmanskog mentalnog sklopa, materijala, zločina, etnički čiščenja ili prisilne islamizacije, ne onim osmanlijskim načinima nego nešto uljepšanim, i u novi materijal umotanim sredstvima, građaniziranja svih nemuslimana, napose nepriznavanja i negiranja hrvatskog autohtonog korijena.

Nije trebalo dugo čekati da mudžahedini Alije Izetbegovića, čiji dolazak u rat protiv kršćana u

Bosnu i Hercegovinu je materijalno obogatio političko i vjersko beha čelništvo, počnu ubijati i one s kojima su bili u zajedništvu tijekom beha vjerskog rata, Muslimane. Krenulo je to još tijekom rata kada su mudžahedini ubijali svoje muslimanske suborce samo za to jer nisu bili dovoljno brutalni u ubijanju nevjernika, kršćana. Nisu stali ni na tome.

U poraču, što znači i danas, ispred škola otimali su, otimaju, muslimanske djevojčice „ženili” ih i „žene“ kao treču, četvrtu ili petu ženu. Prisiljavali su,i prisiljavaju, dobro plaćali i dobro plaćaju, Muslimankama da se pokrivaju i umotavaju, onako kako se to ropski odnose prema ženama u zemljama iz kojih su došli i dolaze. Ograđuju svoje entitete, izvode terorističke akcije, ne samo po gradovima u kojima su hrvatske ili srpske vlasti, već i po onima gdje su Bošnjaci većinski. Agresiraju čak i na strana veleposlanstva ubijaju policajce, prijete na ulicama ženama „nepristojno” odjevenim po islamskoj tradiciji.

Smijenjuju se zločini Alijinih mudžahedina diljem Bosne i Hercegovine, i na svim njenim narodima. Cijenu islamskih svetih ratnika danas, jednako skupo kao i Hrvati, plaća i bošnjački narod. Naime, jedan sa popisa pripadnika odreda El mudžahid u BiH, pod rednim brojem 658, od njih 1.774 do sada registriranih, nakon ubitstva sudžihadista, majke, nedužnih, kod Konjica, na prostoru gdje su mudžahedini masakrirali hrvatsku povratničku obitelj pred sami Božić, u malom dućanu, na isilovski način hladnokrvnosti ubija vlasnika prodavaonice.

„Gubi mu se trag“, uobičajena bošnjačka borba protiv islamskog terorizma i islamskih terorista, a svojim u ratu pretpostavljenim i danas onima koji ga štite, ostavlja još jedan krvav trag, ubija policajca. Džihad rat se nastavlja, ne slučajno u vrijeme kada se u Iranu obilježava 40. Obljetnica Islamske revolucije, jednako brutalno kao što se vodio i u vrijeme oružanog vjerskog sukoba.

Vjerski islamski terorizam se širi po krvavoj beha zemlji. I širit će se sve dotle dok, Bošnjacima poznati teroristi, budu, oni rijetki uhapšeni tako blago kažnjavani, i ubrzo puštani na slobodu, kao što su pušteni, i kasnije nagrađeni muslimanske ubojice fojničkih fratara.

U takvom odnosu islamskih terorista i bošnjačkog čelništva, može se zaključiti kako su obje strane podjednako krive i odgovorne za širenje vjerskog islamskog terorizma u Bosni i Hercegovini. Stoga je bošnjačka navodna potraga za islamskim teroristima podla igra bez granica, u kojoj bošnjačke vlasti

„ne mogu” pronaći poznate teroriste.

Sve dok se ne počnu u BiH suditi i kažnjavati oni politički i vjerski bošnjački čelnici, a njihova imena se znaju oni su i danas zaštitnici i terorista i terorizma, koji su i doveli te vjerske fanatike u građansko vjerski beha sukob, islamski terorizam će jesti, pored nedužni beha kršćana, i svoju muslimansku djecu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari