Pratite nas

Kolumne

Bošnjački akademici na velikomuslimanskim besjedama

Objavljeno

na

Da je bosanskohercegovački nacionalno vjerski sukob za teritorij strateški plan osmanlijskih potomaka, Bošnjaka, osvajanja bošnjačko-hrvatsko-srpske beha zajednice potvrđuje činjenica zabrane da zaustavljeni rat u Daytonu zaista prestane i u Bosni i Hercegovini, a ne samo u Daytonu. Zbog toga se u bošnjačkom korpusu svakim danom izmišljaju neprijatelji, i žestoko se udara na suparničku stranu iz vremena krvavog rata koji se vodio od 18. rujna 1991. do 14. prosinca 1995. Rata koji traje i danas samo drugim, no ništa manje ubojitijim, sredstvima.

Poput dobro obučenih snajperista kakve su „nenaoružani” Muslimani imali tijekom rata, i kada su najviše ubijali hrvatsku djecu i stare koji su išli ili u crkve, ili se vraćali iz njih, i danas koriste to znanje ubijanja, te pucaju iz svih bošnjačkih barikada, zasjeda, institucija, politički, vojni, vjerski, akademski. Planovi agresije na sve nemuslimane i nebošnjake, kako na one unutar beha zajednice tako i na one izvan njenih entitetskih granica, prave se, danas najaktivnije, u Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti, BANU, koja je po svom nacionalističko šovinističkom sadržaju preslik velikog srpskog SANU.

Kao stari i iskusni medijski snaiperisti na zauzetim položajima u svim beha institucijama, i na svim razinama, što je zapravo združeni bošnjačko muslimanski zločin, ti brojni akademici izrasli poslije rata kao gljive poslije kiše, jedino čime se danas bave je nacionalistička bošnjačka politika. Politika trajnog rata, iscrpljujućeg do nestanka zacrtane žrtve.

Danas je to hrvatski narod, sutra srpski a zatim na red dolaze, kao poslastica osvajačkog uspjeha Ostali. Oni koji su započeli osvajački rat, Muslimani, ne odustaju od crnog i strašnog cilja, stvaranje čistog muslimanskog entiteta na cijelom prostoru bosanskohercegovačke bošnjačko-hrvatsko-srpske zajednice.

Budući da cilj nisu ostvarili strašnim zločinima nad hrvatskim narodom, i progonom više od 250 tisuća Hrvata, akademici, i još više oni „akademici” s kupljenim diplomama što je kupovina diploma u bošnjačkom društvu vrlo unosan i cvjetajući biznis, pišu beha povijest građansko vjerskog sukoba onakvom kakvu je izmišljaju na svojim „Akademskim besjedama”.

Besjedaju, naravno, u zelenom Sarajevu bošnjački akademici, i onda kada nemaju šta da besjedaju i čime opravdati plaće koje dobivaju od poreznih obveznika, dakako i od hrvatskih, tada, poput velikosrpskih akademika iz vremena Jugoslavije, izmišljaju neprijatelje i udaraju na snajperski način po njima.

Jer za bošnjačke akademike u „Jugoslaviji u malom” , rat ne smije stati. Dovoljno su Muslimanke, po zapovijedi bivšeg vjerskog lidera Mustafe Cerića, rodile djece za rat. Cijeli svijet, kako su to govorili i velikosrpski akademici, je protiv muslimana Bošnjaka. U prvom redu agresori su iz Srbije i Hrvatske, ti koji su htjeli podjelu Bosne i Hercegovine, poručuju velikomuslimanski akademici sa svojih besjeda.

Pitaju se stoga akademici „gdje je BiH danas“, dvadeset i četiri godine poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma. Ne vide je još uvijek tamo u islamskom svijetu kako su bili zamišljali, i kamo su je krvavim ratom poveli. Ne pomaže im u tome ni činjenica da je Alija zemlju ostavio Erdoganu u amanet. Kao da se negdje izgubila na putu kojom su je poveli, i sada je traže u onolikoj mjeri u kolikoj se osjećaju potomcima Osmanlija, koji su im preci, kako kaže aktualni vjerski poglavar IZBiH.

A kako je BANU gotovo sto posto čista muslimansko bošnjačka akademska institucija, znači svaki njihov govor o BiH je usmjeren na izgradnju čiste muslimanske države na ovoj europskoj periferiji. Ono što je također znakovito u toj muslimansko bošnjačkoj asocijaciji je to što ona kao takva zasigurno najvjernije pokazuje duboku podijeljenost beha zajednice. Jer kada takva zajednica nije multinacionalna, kada je ona etnički i vjerski očišćena od nemuslimana, a gdje onda tražiti neko beha nacionalno vjersko šarenilo. Zasigurno nigdje, jer je nemoguće upravo zbog toga što to ne želi najbrojniji beha narod, Bošnjaci.

Iako Bošnjaci na razne načine poručuju Svjetskoj zajednici kao čuvaru cjelovite Bosne i Hercegovine da nisu za multinacionalnu, a još manje za multikonfesionalnu zajednicu, svjetski šerifi koji protektiraju njome to nije da ne čuju, već ne će da čuju. Razlog tomu je, u prvom redu što Međunarodnu zajednicu predstavljaju istrošeni i propali političari, sa kojima zemlje iz kojih dolaze ne znaju što će. Jedini način da ih negdje zaposle je ovako neuređena zajednica, no ipak za njih jednako i fizički i financijski sigurna. Time se pokazuje, i potvrđuje, da Svjetskoj zajednici i nije do volje beha naroda, već do vlastitih interesa.

Sve dok svjetski protektori u Bosni i Hercegovini šute na bošnjačke prijetnje okupacije, smatrajući zemlju vlastitim nacionalnim gruntom i nepriznavajući njenu nacionalnu i vjersku šarolikost, i pravo svake te nacionalne boje na svoj dio Bosne i Hercegovine, BANU će otvarati nove bojišnice, čak i izvan beha granica. Teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj i Srbiji, proširili su i na Crnu Goru, a vjerojatno sutra i na Mađarsku, Austriju, dijelom i na Italiju, jer dijelovi tih zemalja su također bili pod vlašću onih okupatora čiji su Bošnjaci potomci.

U toj bošnjačkoj politici prepoznaje se velika, jednojajčana, sličnost Jugoslavije i Jugoslavije u malom. Bosna i Hercegovina je sve ono gdje živi i jedan musliman Bošnjak, i sve ono što su njihovi preci Osmanlije bili okupirali.

Alija Izetbegović je govorio i „Knin je turski grad“, bošnjački akademici govore i Sutorina u Crnoj Gori je turski izlaz na more. Kad nisu uspjeli u agresiji na Hrvate i njihove prostore ovladati dolinom Neretve i izaći na more u Neumu, sada bojišnicu prenose na Crnu Goru. Osvajanje Sutorine najavljuju dolaskom probosanske vlasti, čija bi zadaća bila poništavanje ugovora o granici s Crnom Gorom.

Opet Izetbegovići poslije Izetbegovića. Ponavlja se njegova politika potpisivanja dogovora i ugovora s pregovaračima, i dok bi izašao iz prostorija proglašavao ih nevažećim. Samo zato što nisu bili na tragu njegove Islamskodeklaracijske Bosne i Hercegovine.

Sve to kazuje da rat u Bosni i Hercegovini Bošnjaci vode i poslije rata kojeg su vodili Muslimani. Rat kojeg šire i izvan beha granica, ne štiteći ni Dayton i sve ono što je u toj američkoj vojnoj bazi dogovoreno, i što je, koliko toliko rat zaustavljen. Ono što im najviše smeta u Daytonskom sporazumu je nepriznavanje federacije čistim muslimanskim entitetom, po uzoru na Republiku Srpsku, i što je Daytonski ustav stavio na prvo mjesto narode Bosne i Hercegovine a ne građane. Beha narodi, Hrvati i Srbi, stoje im kao brana izgradnje građanske, odnosno muslimanske Bosne i Hercegovine. Stoga i Dayton, samo u tom smislu treba mijenjati, zaključuju bošnjački akademici na velikomuslimanskim besjedama.

Vinko Đotlo

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari