Pratite nas

Povijesnice

Bošnjački istinocid nad Hrvatima

Objavljeno

na

Bosna i Hercegovina je povijesna hrvatska zemlja

Nasilno nametanje „normalizacije“ odnosa u ratnom i duboko podijeljenom, te još uvijek dijeljenom beha društvu, u kojem bošnjačka strana gotovo dvadeset godina od rata ne otkriva masovne grobnice Hrvata (Maljine, Bugojno…), zapravo je nastavak mirnodopskog etničkog i vjerskog čišćenja hrvatsko katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini. Čiji smo suvremeni i svjedoci i žrtve.

https://i0.wp.com/www.hercegbosna.org/STARO/images/tomislav.jpg?resize=420%2C350

Provođenje nasilne „normalizacije“ i na način indiferentiziranja hrvatskog naroda prema tom procesu vodi ka potpunoj obespravljenosti, i nemoći mijenjanja takvog stanja. Takav nasilni pokušaj normaliziranja nenormalni odnosa poremećeni i pokidani ratom, a još više zamršenim stanjem neodgovornosti odgovorni kako za sukob tako i za betoniranje ratni posljedica, ima za cilj otuđivanje i udaljavanje Hrvata od i iz Bosne i Hercegovine.

Društvo koje ne čini ništa da kazni počinitelje zločina i koje im omogućava slobodan, čak i život od autoriteta, nije društvo mira i graditelj normalizacije u povjerenju. Ako bošnjačko čelništvo jednako i političko i vjersko, koja se u pogledima na unitarističko centralističku, u velikoj mjeri islamističku, beha budućnost nadopunjavaju i uveliko slažu zna za svoje zločince koji su poubijali, da navedem samo bugojanske, maljinske i miletičke Hrvate, i ne ćine ništa da ih sankcioniraju i kazne, šta je to onda drugo već znak da je to isto  vodstvo sudionik tih zločina. Jer tko god skriva tuđi zločin, on je zasigurno i njegov sudionik.

 Pored ratnoga nekažnjenog bošnjačkog genocida nad Hrvatima ista strana u nepravednom nametnutom dvadesetogodišnjem beha primirju, neometano i dakako nekažnjeno, provodi i istinocid nad hrvatskom žrtvom građansko konfesionalnog sukoba u Bosni i Hercegovini za teritorij. Istinocid koji se provodi u Bosni i Hercegovini je u svim dimenzijama zločina ravan poćinjenom genocidu. U beha sukobu vjera i nacija velikosrpski genocid u Srebrenici svijet je, u nekoj mjeri priznao i osudio, no velikomuslimanski u Lašvanskoj dolini, iz njemu poznati interesa, niti je „vidio“, a time ni osudio. Svjetsko nekažnjavanje i tog velikomuslimanskog genocida u stradalničkoj Središnjoj Bosni u kojoj je prepolovljen broj Hrvata katolika bilo je zeleno svjetlo upaljeno današnjim Bošnjacima da izvrše još jedan, za budućnost Hrvata katolika i katoličanstva u cjelini zločin istinocida.

Kao što su u tom još uvijek nezaustavljenom ratu progonjeni i ubijani Hrvati, a u Daytonu im oduzet i teritorij egzistencijalne opstojnosti, danas nad tim istim, preostalim, narodom i njegovim rezervatima u koje ih svijet kao Indijance ugurao, progoni se i ubija njihova istina. Stradalnička i povijesna istina njihova nacionalnog i vjerskog identiteta. Ubija se istina povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini, ubija se istina njihovog oslobodilačkog rata u toj zemlji, ubija se istina njihova stradanja, progona, i nestanka. Ubija se istina njihova cilja obrane, i naćina obrane. Sve te istine koje su na nezaštićenom džihadskom udaru u primirenoj Bosni i Hercegovini, istinocid je u kojem se nastoji dovršiti poćinjeni, nekažnjeni genocid u Lašvanskoj dolini.

https://i2.wp.com/bih-x.info/wp-content/uploads/2010/03/Sv.-Mihovila-Arkan%C4%91ela.jpg?resize=488%2C325

Vareš

 Kako je tom istinocidu jedino granica biološko istrjebljenje Hrvata katolika iz njihove im obećane zemlje Bosne i Hercegovine govori i laž, jedna u nizu, muslimanskog akademika Muhameda Filipovića. Naime, taj muslimanski tajni pregovarač o srpsko-muslimanskoj podijeli Bosne i Hercegovine sa Miloševićem u Beogradu, ovih je dana proširio taj zločin istinocida agresijom na Hrvate, iste snage i brutalnosti kakvim džihadisti ubijaju i odrubljuju glave kršćanima u Iraku i Siriji.  Otkri taj, muslimanski akademik za sve i svako vrijeme, i za svaki režim i za svakog poslodavca, okupatora i agresora, ono ćime misli udariti zadnji udarac beha Hrvatima, s ciljem da im oduzme svako pravo na tu zemlju, te u konačnici, a što i jest muslimanski plan zločinačke politike, svesti ih na razinu nacionalne manjine i stranca u Bosni i Hercegovini. Vjerojatno plan je i teži od toga, prisiliti ih da prijeđu na islam, kao što danas džihadisti prisiljavaju kršćane u islamskim zemljama, i prisilna asimilacija. Sudjelujući već dugo u tom zločinu genocida, a danas i  istinocida, Muhamed Filipović reče: „…više od 200 tisuća katolika u BiH naselila je Austrougraska i tako promijenila demografsku beha sliku“. Zločin je to ravan onom izdaje BiH u Beogradu, onom muslimanskom zločinu u beha sukobu nad Hrvatima, onom kakav danas ćine džihadisti i beha džihadisti po Iraku i Siriji.

No, međutim, bilo bi dobro, a što očekivati od veleizdajnika zemlje, da je Muhamed koji se nameće „dobrim“ poznavateljem beha povijesti, one kakva odgovara njemu i njegovim poslodavcima, okupatorima i agresorima, da je rekao i objasnio odakle je on, ko je njega doveo, kako je postao Muhamed u zadržanom prezimenu Filip(ović). To je pitanje,  i ćiji odgovor i istina odgovora, bi moglo biti polazište za rješavanje beha problema. Stoljećima to pitanje čeka odgovor na koji mogu odgovoriti jedino Muslimani, tko su, što su, odakle su i kako su se nastanili u Bosni i Hercegovini. Odgovor na to pitanje poglavito je važan danas u vrijeme bošnjačke nacionalne i vjerske identifikacije sa Turskom i Turcima. Upravo to skrivanje odgovora, a kojeg zasigurno znaju svi Hrvati katolici koji su se uspjeli obraniti od turske prisilne islamizacije razlog je ratova, političke nestabilnosti i stalnog nestajanja kraljevske Katarinine Bosne i Hercegovine. Kad je Mustafa Cerić, bivši poglavar IZ BiH, priznao tko je mati beha Muslimanima, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“ zašto to ne potvrdi i Muhamed.

Budući da je Muhamed počeo otkrivati kako su katolici došli i tko ih je doveo u njihovu Bosnu, bilo bi puno vjerodostojniji, više bi pokazao akademskog znanja da je počeo od sebe, od naroda u kojeg se ubraja, mada i to često mijenja, i kojem, barem danas dok otkriva tu „istinu“ pripada. Jer, ako ništa drugo ga ne mogne prisiliti na pisanje nacionalne autobiografije, nacionalnog identiteta, trebale bi ga prisiliti godine, koje bi mu mogle oprostiti sva ta silna lutanja, laganja, izdaje,  neznanje i poticanje na vjerske i nacionalne sukobe u toj „jugoslaviji u malom“, koju je takvom učinilo upravo takva akademska znanja kakvo je Muhamedovo. Zar može čovjek u tim godinama, a očito da Muhamed može, toliko lagati i lažima agresirati na hrvatski narod. Njegove „akademske“ izmišljotine, laž mu je jedina akademska znanost, i laži su tim veče što nije prvo otkrio i priznao način i put svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu.

Ako je muslimanskog akademika stid, a izgleda da jest dok ne će da je prizna i dok je toliko puta lutao i nacionalno se tražio, tko je i otkuda na beha prostorima, onda neka laži ne prišiva hrvatskom narodu čiji su korijeni u toj zemlji puno stariji i od islama i od muslimana i od Osmanlija i od Turaka, koji su toj zemlji  prisilnom islamizacijom izmijenili i nacionalnu, i vjersku demografsku sliku. Mogao bi iz svoje akademske znanosti barem reći otkada i na koji način se u Bosni dobivalo i namećalo ime Muhamed. Ako je po Muhamedovom Austro-Ugarska dovela 200 tisuća katolika u Bosnu, neka beha javnosti kaže koliko su katolika prisilno poturčile i islamizirale Osmanlije, i koliko je Turaka i  Srba kao roblja, dovela i ostavila u toj zemlji. To bi bilo vrlo korisno čuti i od Muhameda i svi drugi bošnjačkih ubojica istine beha Hrvata katolika. Zbog skrivanja, pa možda i srama, svoga dolaska i nastanka, u Bosni traje bošnjački istinocid, kao nastavak genocida.

Od Muhamedova otkrića i priznanja otkrila bi se istina dolaska i širenja islama u Bosni. Priznalo bi se, a to je ono što  mora jednoga dana doći ako se misli dobro Bosni pa i vlastitom narodu, tursko nabijanje katolika na kolac ako nisu htjeli prijeći na islam, nasilno odvođenje njihove muške djece u Tursku i njihovo islamiziranje, kao i gradnja, u to vrijeme, a i danas nije puno bolje, džamija na temeljima katoličkih crkava diljem kršćanske Bosne. Muhamedovim priznanjem istine kako su islam i muslimani došli u Bosnu priznala bi se i istina kako je Ilija postajao Alija, a Mijo Mujo. Te se istine boje svi Muhamedi u Bosni i zato je džihadski progone i ubijaju. To je taj bošnjački istinocid u Bosni, koji je sve agresivniji što se više širi Islamska država za koju se po Iraku i Siriji bore i bošnjački džihadisti. Za taj brutalni i svirepi rat priprema ih i Muhamed ovakvim lažima.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo, Švicarska

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Blažene Drinske mučenice

Objavljeno

na

Objavio

Danas slavimo spomen smrti pet časnih sestara, poznatijih u narodu kao Drinske mučenice.

Ubijene su poslije mučenja od srpskih četnika 15. prosinca 1941. u Goraždu, u vrijeme četničkog masakra nad 8000 tisuća Hrvata i Bošnjaka Podrinja.

Dvije sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Vjerne i bogobojazne kršćanske duše

Zloglasno mjesto Pale pored Sarajeva poznato je javnosti kao snažno četničko i logističko uporište u posljednjem ratu odakle je četiri godine srpska vojska terorizirala i ubijala građane Sarajeva, prenosi Kamenjar.com

No to je i mjesto gdje su katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale prije 1. svjetskog rata svoj Marijin dom s kapelicom Majke Divne, te školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je velikosrpski kraljev režim zabranio njezino djelovanje.

Sestra su ostale na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, bez obzira na nacionalnost.

Dana 11. prosinca 1941. bosanski četnici opkolili su samostan, te zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Sve njih počeli su voditi prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Bošnjaka Podrinja, o čemu svjedoči rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima.

Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju, s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!“ skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći Julin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće u noć, te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu, te ih odvukli do obala Drine gdje su ih ostavili. Jedna od sestara, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, ostala je na životu i došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pored Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.

U međuvremenu, pravosuđe Srbije je rehabilitiralo četnički pokret i proglasila Dražu Mihajlovića jednim od prvih boraca protiv nacista u Europi.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari